Molitva s obnoviteljima žrtvenika i hrama

(Uz Ezr 1-6)

Na tvoju riječ, Gospodine, spremno se dajem na velik povratak. Ti mi daj snage da podignem opet sveto mjesto na kojem ću žrtvovati svete prinose tebi. Cijelim svojim bićem želim se klanjati tebi u Duhu i istini.

Kad me s pravom hvata strah od nečistoća i zala, ti me brani. Podari mi veliko i snažno srce da mogu pravo prihvatiti svoje bližnje, da mogu odlučno reći “da” i “ne”.

Kad me razne optužbe iznutra i izvana pritisnu, ti mi budi svjetlo i snaga. Strpljivo ću podnositi zla tumačenja, napade, laži i zlobe, samo da tvoje ime pronađe stan među nama. Otvori moje uši da prepoznam i poslušam glas tvojih proroka koji se brinu za tvoj dom. Ti ćeš nam dati da te opet radosno slavimo zbog tvoje dobrote, da smjerno slavimo Kristovu Pashu i Euharistiju!

Amen.

Slušaj kako kuca

U svetom času ljubljeni apostol Ivan prislanja glavu na Gospodinove grudi. Zajedno s njime pažljivo priđi! Sasvim tiho, na prstima, da nikoga ne smetaš zađi u Ivanovu dušu, gledaj što on vidi, čuj što sluša! Is­ko­risti jedinstvenu priliku i poslušaj kako kuca Spasiteljevo Srce. Pokušaj do­ku­čiti bar nešto od onoga što se u tom Srcu krije. To je Srce koje daje sve od sebe. Još nije probodeno, ali na Križu će od udarca koplja izliti posljednje kapi. Još nije uskrsnulo, ali će sveta rana na Uskrs grijati i žariti takvim žarom da će se nevjera svetog Tome jednostavno rastopiti.

Ivan na Srcu Gospodinovu pronalazi svjež spomen na one riječi kojima je Učitelj poslao apostole. I oni su pronašli dvoranu, veliko blagovalište, pro­strto i spremljeno. Ondje pripravljaju Pashu. Mnogo toga u životu pri­ma­mo na gotovo, a mnogo toga upravo ti svojim radom spremaš. Sada je čas da primiš nešto od Gospodinove zahvalnosti. Pashalna večera, po­sljed­nja Isu­sova zemaljska vazmena gozba slika je nebeske gozbe o kojoj Pismo go­vori. Domaćin poziva: “Dođite, sve je spremno!”

Naslonjen na Isusovo Srce učenik dobiva vrijeme za skupljanje novih sna­ga i duhovne svježine. Koliko je veće očekivanje s kojim osluškuješ ku­ca­nje Njegova Srca, toliko će biti veći plodovi koje ćeš za sebe ubrati. Ot­ku­caji presvetog Srca otkrivaju ti staru istinu: Velik dar koji možeš pokloniti drugima, dragocjena pomoć koju možeš pružiti bližnjima jesi ti. Isplati se ulagati u vlastitu dušu; to je zgrada koju je u životu potrebno izgraditi. Rije­či koje sada čitaš samo su usputno sredstvo. Tu su zato da stvore, ili barem ostave, prostora za tebe, za govor Duha Svetoga tvojem srcu.

Dok ti je, kao Ivanu, glava naslonjena na Srce Gospodinovo, smiješ otpo­či­nuti, predahnuti, dopustiti da ti duša dođe do daha i zaživi puninom života koji je Isus donio. Vrtlog i kovitlac svagdanjih dužnosti je nemilo­sr­dan. Sada je vrijeme za sveti oporavak. Sedmoga dana Stvoritelj, u spo­koju, smiren i zadovoljan, gleda na svoje djelo. Bijaše veoma dobro. Po­gle­daj i ti na velika djela Svesilnoga skrivena u tom Srcu koje kuca tik uz Ivanovo i tvoje uho.

U Isusovu Srcu je gorljiva čežnja. Svom je dušom čeznuo ovu Pashu bla­govati sa svojim učenicima. Čežnja nas nosi naprijed u susret onome što tražimo i što očekujemo. Čežnja je ljubav koja žudi za blizinom lju­blje­no­ga. Čežnja razbuđuje naš vid i sluh, svaki osjet; više osjećamo da smo tu, spremni za susret. Čovjek doživi ono na što se spremio, doživljaj na koji se pripravio.

U Isusovu Srcu, na koje se oslanjaš zajedno s Ivanom, kuca bratsko dije­lje­nje i darivanje. On uzima čašu i kruh, hranu i piće, govori zahvalnu mo­litvu i daje okupljenima, koji su s Njim za istim stolom, neka razdijele me­đu sobom.

U Isusovu Srcu je očekivanje i nada, pogled upravljen na dovršenje Pashe u Očevu Kraljevstvu. Sin će opet piti od roda trsova kad dođe Kraljevstvo Božje. U euharistijskom Srcu gledaj na utješni završetak i ispunjenje u Bogu kojemu se svi nadamo.

U Isusovu srcu zacijelo nalaziš u klici potresenost i tjeskobu koje će po­sli­je u Getsemanskom vrtu do kraja izbiti na površinu u krvavim kapima znoja. Nije trebalo proročkih viđenja da bude jasno kako stvari stoje. Zar ne čuješ? Sin čovječji bit će predan, izrugan i osuđen, pogubljen. Sva dir­lji­vost i ganuće rastanka kipi u svetom Srcu.

U Isusovu Srcu čuješ, s ljubljenim Apostolom, kako otkucava čas istine. Njegovi izabrani koji su bili s Njim, s kojima je dijelio sudbinu apostolskog života u naviještanju Kraljevstva, liječio bolesne, izgonio zloduhe, hranio glad­ne, svjedočio o blaženstvima… – sada oni blaguju s Njime. Sluti Srce: Jedan će ga predati, a svi će ga napustiti. Petar će tri puta zanijekati da ga poznaje, a svi će se sablazniti i razbježati; zaključat će se, valjda u ovoj istoj prostoriji, samo da se sklone, da pobjegnu od vlastite ne­si­gur­nosti i straha. Svi smo mi zaspali ili pobjegli kad je sveto Srce najviše žudilo za našim prijateljstvom, potporom, molitvom. Početak obraćenja je spo­znaja moje slabosti i Gospodinove jakosti.

U Isusovu Srcu, slušaj, kuca Božanska zrelost ljudske ljubavi. Za euha­ri­stij­skim, zahvalnim stolom Posljednje večere zamršen je splet među­sob­nih odnosa. Učenici su žalosni, pitaju se o sebi. Učitelj najavljuje izdaju, a ipak sve prijateljski prima k sebi. Ljubav ne prisiljava, ljubav ne odba­cuje. Stijenja koji tek tinja neće ugasiti, napuknute trske neće slomiti. Rast osobnosti zbiva se uvijek u zajednici i međuljudskim odnosima. Dok slušaš kako kuca sveto Srce povlačiš se načas od drugih; u dubini ispitaj kako stojiš prema bližnjemu. S kime se i u čemu želiš pomiriti.

U Isusovu Srcu potraži razlog za euharistijsku prisutnost. Gospodin je tu sto­ga što želi da misliš na to da je On ovdje, želi da ga prepoznaš u svo­jem svijetu. Možeš ga častiti ne samo riječima i djelima, jasno izrečenim mi­slima i spretno izvedenim pothvatima. Ne moraš uvijek nešto činiti. Žar koji osjećaš u svom srcu možeš Njemu pokloniti.

U Isusovu Srcu naći ćeš odgovor na tajnu euharistijskog kruha. Gospodin nam je htio pokazati da je kruh naš svagdanji, koji molimo i koji primamo – svet. Hrana i piće u slavlju su sveti. Kruh je dar Božji. Bog je s nama.

Poslušaj s Ivanom kako će u svetom času iz dubine Gospodinova Srca po­te­ći riječi potpunog predanja. Ovo je Njegovo tijelo. Ovo je Njegova krv. Tra­jan spomen. Savez za mnoge.

p. Niko Bilić, SJ

Iz knjige Vjeruj i živi, FTI, Zagreb, 2001.

Robovanje i robovlasništvo u Bibliji

Na uglednom, visoko uređenom zagrebačkom fakultetu student prilazi, tražeći brzinski odgovor, držim li da je biblijska tvrdnja u Knjizi Izlaska: “Rob je vlasništvo” (Izl 21,20) dokaz da je Sveto pismo nešto bolesno. Zaista, kako to povezati s osnovnim pogledom da je čovjek stvoren na sliku Božju? No, hajde, to je ipak Stari zavjet. Pribrojimo li tome međutim novozavjetnu ponovljenu zapovijed sv. Pavla: “Robovi, slušajte gospodare!” (Ef 6,5; Kol, 3,22) i njegove propise za robove kako u svemu moraju biti podložni gospodarima (1 Tim 2,9) i častiti ih (1 Tim 6,1), vidimo koliko Pismo ne ostaje samo na opisu ideala, nego otvorenih očiju promatra naš svijet. I nije tek riječ o svijetu iz daleke prošlosti. Uz Međunarodni dan ukidanja ropstva, 2. prosinca 2018., Papinski radio objavljuje vijest o preko 40 milijuna robova u svijetu danas. Koliko obespravljenih ima tu oko nas, u našoj sredini? O tome govori Biblija.

Prvi zakon za shvaćanje uvijek je vidjeti kontekst. Knjiga Izlaska zaista govori o robu, kojega je gospodar udario, ali zato da propiše kako gospodar snosi krivnju i zaslužuje kaznu ako je roba usmrtio. “Ne ubij” vrijedi i u odnosu prema robovima.

Vrijednost Pisma je u tome što iskreno gleda na stanje stvari, ali onda nudi i putokaze za rješenje. Pojmovi postaju jasni kad promotrimo da starozavjetni hebrejski jezik rabi izraz izveden od עבד abad što znači služiti i najprije ga susrećemo već kod stvaranja za čovjeka koji treba opsluživati zemlju. Grčki se prijevod u riječi δοῦλος također ne muči s finom, presudnom nijansom: označuje i roba i slugu.

Put do odgovora započnimo tako da se podsjetimo kako je sam Josip, Jakovljev sin miljenik, bio hebrejski rob u Egiptu (Post 39,17.19), a Biblija nam otkriva i kako je do toga došlo: rođena braća su ga prodala. Mnogo kasnije, Nehemija za velike obnove nakon izgnanstva u 6. stoljeću pr. Kr. žestoko će kritizirati svoje suvremenike. Nakon što su sav napor dali na to da otkupe svoju braću iz tuđinskoga ropstva, sada oni jedni druge uzimaju kao roblje (Neh 5,8).

Drugi korak prema biblijskom odgovoru daje isti Juda koji je predložio da brata Josipa prodaju umjesto da ga ubiju. Juda Jakovljev sama sebe pred Faraonovim zamjenikom dragovoljno nudi da bude rob u Egiptu (Post 44,33), samo da Benjamin bude pušten. I takav stav ima ploda.

Glavno starozavjetno rješenje skriva se u poznatom Božjem govoru koji prvi put Mojsiju pred gorućim grmom spominje “moj narod”, govoreći o robovima na rubu Egipatskoga društva. Upravo će otkupljenje iz kuće ropstva biti osnovica na kojoj počiva obvezujuća snaga Božjih zapovijedi, uvijek iznova se ponavlja i dio je obrazovnoga sustava (Reci sinu: “Bili smo faraonovi robovi Pnz 6,21).

Biblija zaista od početka, primjerice kod obrezanja koje se kod Abrahama propisuje kao neizbrisiv znak Saveza na tijelu, gleda kako Savez s Bogom obuhvaća i onoga koji je novcem kupljen (Post 17,12.23.27). U radosno blagovanje Pashe, Pashe koja definira identitet Božjega naroda, prihvaćen je i kupljeni rob (Izl 12,44).

Znači, Savez uključuje i robove u Božjem narodu? Da, ali ako je Hebrej pao u dužničko ropstvo, onda će on sedme godine biti slobodan, i to ne praznih ruku, nego uz obilne darove koji su Zakonom propisani (Izl 21,2; Pnz 15,1). Osim toga, ako je robovlasnik nanio povredu od koje je rob izgubio oko (Izl 21,26) ili zub (27), onda na ime odštete rob dobiva slobodu.

Cijela stvar postaje pravno još zahtjevnija kad čitamo doslovan propis da se brata, pripadnika Božjega naroda, ne smije uzeti u roblje (Lev 25,39; Pnz 25,39). Mojsije u Ponovljenom zakonu jasno kaže: Tko brata uzme u roblje, neka umre (Pnz 24,7).

Kakva su prava roba u Bibliji pokazuje poziv “Radujte se pred Gospodinom” (Pnz 12,12) koji se izrijekom primjenjuje i na roba i ropkinju. Za njih vrijedi i hodočasnička gozba (Pnz 12,18) i proslava Blagdana sjenica (Pnz 16,14).
U Mojsijevu oproštajnom psalmu, s kojim sluga Božji pokazuje da ozbiljno prihvaća posljednju zapovijed, za nas osobito vrijedi kako očekuje da će doći kraj robu i slobodnjaku (Pnz 32,36). Mojsije tako postavlja temelj za znanu u Novom zavjetu dvaput zapisanu Pavlovu misao kako u Kristu nema više rob – slobodnjak (Gal 3,28; Kol 3,11)

Novozavjetni odgovor u Bibliji zaista možemo potražiti najprije u teologiji toga prvoga pisca i teologa kršćanstva koji ističe kako Kristov poziv vrijedi i za roba; štoviše , bolje je odazvati se Kristu, negoli postati slobodan (1 Kor 7,21). Ta logika počiva u Pavlovu promatranju da i robu i slobodnome, plaća dolazi od Gospodina (Ef 6,8). Nezatomljivi zahtjev gospodarima da dobro postupaju zasniva se u činjenici da i oni imaju Gospodara (Ef 4,1) kojemu su odgovorni i kojemu polažu račun.

Pavao može takvim promišljanjem zaslužiti povjerenje jer je samoga sebe učinio robom (1 Kor 9,19), sam je Kristov rob (Gal 1,10). Može tako pisati kad je sam odbjegloga roba Onezima vratio njegovu gospodaru, svojem prijatelju Filemonu. Time je ponajprije prekoračio zapovijed koja propisuje: Ne vraćaj onoga koji se spasio kod tebe (Pnz 23,16). Time također definira novi odnos, jer odbjegloga sada vraća ne kao roba, nego kao ljubljenoga brata u Kristu (Flmn 1,16).

Završni biblijski odgovor nije neki propis ili promišljanje nego sama osoba Isusa Krista, kako i na početku ustanovismo. Isus ostvaruje ono što u pjesmama o sluzi Jahvinu opisuje prorok Izaija, najavljujući njegove patnje i pobjedu. Krist je rob Jahvin. Taj vrhunski biblijski naslov koji se prvi put pojavljuje za velikoga Mojsija (Pnz 34,5), označava roba. Isus je podložan ističe Pavao (Gal 4,4), a pravni status koji prihvaća najbolje ocrtava čuvena cijena od 30 srebrnjaka, izravno propisana u Knjizi Izlaska kao naknada gospodaru ako je njegov rob stradao od tuđe stoke (Izl 21,32). Lako onda uočavamo kako u uzvišenu kristološkom hvalospjevu stoji da se hotimično odrekao božanskog dostojanstva i postao rob (Fil 2,7).

Biblija dakle promatra kako se Božji narod konstituira oslobođenjem iz Kuće ropstva. Učitelj Isus otvoreno tumači: tko čini grijeh, rob je grijeha. Iz vrzinoga kola gubitka prava i oduzimanja prava, jedino je u otkupljenju spas, Sin Božji oslobađa.

Molitva za moja pluća

Uzvišeni i tajni Stvoritelju svega vidljivoga i nevidljivoga. Zahvaljujem ti danas na svojim plućima kojima iz časa u čas – i sada – neprestano dišem. Tvoj je to čudesan dar po kojemu živim. Želim sada zahvalno osjetiti kako mi život počiva na disanju.

Prisjetit ću se kako se čudesne stvari zbivaju u mojim plućima. Zrak, tako prijeko potreban, ulazi u moj organizam. U osjetljivim, mojem oku nevidljivim putovima, vrhunski mudro izvedenim, postaje dio mojega tijela, dio mene.

Moja pluća podsjećaju me na biblijsku sliku kako si od početka nama ljudima udahnuo dah života (Post 2,7). Dar je to koji primamo od tebe. Slično kao što će Isus na dan svojega slavnoga uskrsnuća doći među svoje, dahnuti u njih i reći: “Primite Duha Svetoga!” (Iv 20,22).

Moja me pluća podsjećaju kako je moje biće osjetljivo i krhko. Lako može biti ranjeno, potrebna mu je zaštita. Kad su bolesna, moja pluća najbolje mi pokazuju tešku bol koju trpim, mučan kašalj budi u meni osjećaj kako mi se utroba razdire. Kada teško dišem, najbolje osjećam svu svoju nemoć i slabost.

Važna su pluća, podsjećaju me na moju nutrinu, moj unutarnji život. Odlučujući je, presudan, ali ostaje skriven u dubini. Važna su moja pluća jer me disanje uvijek podsjeća kako sam ovisan i nemam svoj život sam od sebe. Tvoj je Duh životvorac koji i od suhih kostiju može vojsku živih ljudi podići.

Moja me pluća izvrsno uče poniznosti. Dok dišem jasno mi je da sam povezan s ovim svijetom koji si ti stvorio i koji toliko ljubio da si nam Sina svojega poslao (Iv 3,16). Moja me pluća uče postupnosti i postojanosti. Dišem iz koraka u korak, udah po udah. Ne mogu sve odjednom i unaprijed, nego ustrajno, opet i opet.

Disanje me tako dobro upozorava da nemam sve u svojoj vlasti i da mi je život u tvojoj ruci. Kad radosno kročim svijetom, dišem, a da i ne mislim na to. Kad spavam, dišem. Kada zadihano, ubrzano hvatam što više zraka, kada se gušim i borim za dah, najbolje osjećam kako mi je život dar i ne znam dokle će.

Gospodine Isuse, ti si prihvatio i posvetio ljudski život. Dok si izišao na svijet iz utrobe svoje majke, disao si pravim ljudskim disanjem. Na križu si izdahnuo, u ruke Očeve predao si duh svoj. Izvršio si tako svoje sveto obećanje. Život si za nas položio, sebe si dao – i zadnji dah svojega bića – za žrtvu pomirnicu. Podari mi milost, Gospodine, da svaki moj udah bude podsjetnik na tvoju ljubav i na snagu tvojega Duha!

Gospodine, ovo su moja pluća kojima dišem i u ovaj čas. Ti si mi ih dao, tebi ih prikazujem, tebi ih posvećujem. Amen.

Niko Bilić

Biblijsko obraćenje

Duhovna obnova Misionara Krvi Kristove

Razgled, 16. i 17. studenoga 2018.

Molitva za ruke

Dođi, Gospodine, Isuse (.pdf)

1. Praotac Jakov opet u domovini (PDF) * (.ppt)

Praotac Jakov opet u domovini (Post 35,1-15)

Video: Praotac Jakov opet u domovini

Molitva s patrijarhom Jakovom (uz Post 35)

Molitva za moja pluća

U tebe se uzdam (Ps 25) .pdf

2. Spasenje u mojem domu. Kako je nacarinik Zakej primio Krista (PDF) * (.ppt)

Nov čovjek

Video: Kako je Zakej postao novi čovjek

Molitva s nadcarinikom Zakejem

Evanđeoska udovica (audio)

Ovako smo na 32. nedjelju u crkvenoj godini B, 11. studenoga 2018. uvečer, razmišljali o izobilju i o oskudici.
Poslušajte, preuzmite (.mp3; 7,88MB; 8:36min)

Gospodine Isuse, učitelju sveti! Hvala ti što si dao mudar, dubok i dalekosežan odgovor onima koji te pitahu je li dopušteno plaćati porez caru. Tražio si i svima pokazao carevu sliku na novcu. Propisao si: “Carevo dajte caru!” A onda si pridodao glavni, velik zahtjev, životni program: “Ono gdje je Božja slika, dajte Bogu! Čovječe, na Božju sliku stvoreni, podaj se njemu! U tebi je slika Božja, sebe Bogu daj – baš kao što je to učinila siromašna udovica.”
Onako kako ćeš ti sam, Gospodine, to učiniti za nas!

p. Niko Bilić, SJ

Dvostruko izlječenje stranog vojskovođe

naaman-healed1Naaman je važan jer pokazuje kako fenomen bolesti dodiruje i najviše slojeve društva, vrhunsku svjetsku moć i može imati duboke političke implikacije.

Uživa vladarevo poštovanje kao uspješan vojskovođa, ali trpi od gube. Zarobljena Izraelska djevojka, sluškinja njegove žene upućuje na pravo rješenje. Pripada jednoj od potvrđenih tradicija Svetoga pisma kako neznatni, siromašni i potlačeni imaju uvid u spasonosne stvari.

Skandal na najvišoj razini izbija na temelju pisma koji aramejska velesila upućuje izraelskomu kralju. Tražiti ozdravljanje za stranoga vojskovođu tumači se kao tragikomičan izgovor za napad. Izraelski kralj liječenje od gube jasno stavlja pod nadležnost božanskoga darivatelja života.

Prorok Elizej međutim reagira na pogođenost svojega kralja koji je u znak zgroženosti razderao odjeću. Prorok preuzima odgovornost na sebe.

Moćni bolesnik s pratnjom i obilnim darovima stiže do Elizejeve kuće, ali neće prema svojoj želji biti primljen – takoreći – “u ordinaciju”. Preko glasnika dobiva uputu o lijeku. Neispunjeno očekivanje izaziva u njemu frustraciju i ljutnju. Očekivao je častan prijem i iscjeliteljski dodir. Njegova je predodžba magijska: prorok bi trebao zazvati svoje božanstvo i automatski odnijeti bolest.

I opet sluge stupaju u prvi plan, predlažući oboljelom vojskovođi da ipak prihvati propisanu terapiju. Visokopozicioniran, moćan zapovjednik Naaman ponižava se poslušno prihvaćajući naredbu stranca, savjet slugu i priznajući veću vrijednost Jordana od njihovih svetih rijeka. Zacijelo skinuvši sa sebe sve znakova dostojanstva, ostaje čovjek u svojemu tijelu i čak sedam puta – prema “receptu” – silazi u vode Jordana.

Potpuno tjelesno izliječenje od bolesti, koje nije mogao svojom moći iznuditi ni kupiti bogatstvom, dovodi ga i do duhovnoga zdravlja. Postaje vjernik, prihvaća Božji autoritet. S poštovanjem izgovara njegovo Ime, uzima sa sobom pregršt svete zemlje, pa čak dobiva i duhovnu slobodu da ne bude pred Bogom osuđen zbog vanjskoga neobdržavanja religijskih pravila.

Snaga cijelog događaja povećana je u kontekstu aramejskih napada na Izrael. Elizej liječi napadača.

Iz: Ozdravljenje kao Božji dar

Biblijski put do zdravlja

Duhovne vježbe za liječnike i prijatelje Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva

Dom duhovnih vježbi, Opatija, 19. do 21. listopada 2018.


1. Božanski kirurg

(PDF) * Precizna ruka božanskoga kirurga. Tajna kršćanske plodnosti u Iv 15,1-8 (.ppt)

Tajna kršćanske plodnosti

Molitva Isusu, Trsu istinskom

Jutarnja molitva

Dođite, poklonimo se (Ps 95) .pdf

Dođi, Isuse naš (.pdf)

2. Kriza na životnom putu

Molitva za moja koljena

Podignite vrata (Ps 24) .pdf

(PDF) * Guba  proročice Mirjam. Bolest – teška kriza na osobnom životnom putu (.ppt)

Poročica Mirjam

3. Iz psihosomatskih tegoba

Molitva za usne

Ave Maria

(PDF) * Novo lice majke Ane. Iz opakih psihosomatskih tegoba do punine života (.ppt)

Molitva sa Samuelovom majkom Anom

4. Dvostruko ozdravljenje

Molitva za glavu

Bog mi je štit (Ps 31) .pdf

(PDF) * Dvostruko izlječenje neprijatelja. Kako je Naaman došao do zdravlja (2 Kr 5) .ppt

Dvostruko izlječenje stranoga  vojskovođe

5. Spas utopljeniku

Molitva za ruke

Obasjaj nas (Ps 67) .pdf

(PDF) * Petrov put do Isusa. Prva apostol i njegov Učitelj na Tiberijadskom moru (Mt 14,24-33) (.ppt)

Molitva s Petrom, Isusovim učenikom (kad se utapao)

***

vidi:

Isus Krist – liječnik duše i tijela (2014.)

Otajstvo Kristova milosrđa. Terapeutske metode i učinci (2015.)

Božje milosrđe i liječnici danas (2016.)

Ozdravit će duša moja (2017.)

Molitva Isusu

kad nas je pozvao da se učimo od njega

Dopusti mi, Gospodine, da uđem u sveti trenutak kad odaješ priznanje Ocu.
Tvojom snagom i tvojom ljubavlju neka zastane sve u meni na čas u intenzivnom promatranju.
Svetom radikalnošću ostavljam svoje terete i muke kojima sama sebe mučim. Tebi predajem jaram kojim sam zbog vlastitih grijeha ili zbog zloće svojih bližnjih opterećen. U miru, ponizno i skromno, sasvim nedostojan želim promotriti tajnu tvojega Srca, središte tvoje božanske osobe.

Sve je Otac tebi predao. U tvoje je ruke povjerio sudbinu svih duša i svega svijeta. To je velika tajna božanskoga milosrđa, skrivena od  svjetske mudrosti. Kod Pashalne večere, prije svoje muke bio si duboko svjestan da je Otac tebi sve u ruke predao (Iv 13,3). Prije uzašašća, slavan, proglasit ćeš otvoreno da je tebi dana sva vlast na nebu i na zemlji (Mt 28,18). Objavi mi, Gospodine, tu tajnu Očeve ljubavi, upiši je u moje srce! Podari mi da smireno motrim tvoju vlast.

Spremno ću se tada odazvati tvojemu pozivu jer nudiš ono za čim čeznem. I tebi je stalo da nađem spokoj duši svojoj. Spremno ću se odazvati da budem sasvim blizu tebi pod tvojim jarmom. Zbog toga on je sladak. Amen.

12.10.2018.
p. Niko Bilić, SJ