Molitva Isusu

kad nas je pozvao da se učimo od njega

Dopusti mi, Gospodine, da uđem u sveti trenutak kad odaješ priznanje Ocu.
Tvojom snagom i tvojom ljubavlju neka zastane sve u meni na čas u intenzivnom promatranju.
Svetom radikalnošću ostavljam svoje terete i muke kojima sama sebe mučim. Tebi predajem jaram kojim sam zbog vlastitih grijeha ili zbog zloće svojih bližnjih opterećen. U miru, ponizno i skromno, sasvim nedostojan želim promotriti tajnu tvojega Srca, središte tvoje božanske osobe.

Sve je Otac tebi predao. U tvoje je ruke povjerio sudbinu svih duša i svega svijeta. To je velika tajna božanskoga milosrđa, skrivena od  svjetske mudrosti. Kod Pashalne večere, prije svoje muke bio si duboko svjestan da je Otac tebi sve u ruke predao (Iv 13,3). Prije uzašašća, slavan, proglasit ćeš otvoreno da je tebi dana sva vlast na nebu i na zemlji (Mt 28,18). Objavi mi, Gospodine, tu tajnu Očeve ljubavi, upiši je u moje srce! Podari mi da smireno motrim tvoju vlast.

Spremno ću se tada odazvati tvojemu pozivu jer nudiš ono za čim čeznem. I tebi je stalo da nađem spokoj duši svojoj. Spremno ću se odazvati da budem sasvim blizu tebi pod tvojim jarmom. Zbog toga on je sladak. Amen.

12.10.2018.
p. Niko Bilić, SJ

Ljubite jedni druge

Duhovna obnova – Kap dobrote

13. listopada 2108., župni dvor Sljeme

radni list (.pdf) * (.doc)

pjesma: Obasjaj nas, Gospodine (Ps 67) (.pdf)

Kratka meditacija – eksperimentalna molitva tijela: Molitva za ruke

Ljubite jedni druge!  * Nova zapovijed

Prva tema: Pred misterijem ljudske patnje – Jobov posljednji odgovor Bogu (Job 42,1-6)

Pogledajte: Job u razgovoru s Bogom (2. dio)

Prvi odgovor – Teološko značenje razgovora s Bogom u Job 38,1–42,6

Molitva s patnikom Jobom

Pjesma: Srce Isusovo  (.doc)

Kratka meditacija – eksperimentalna molitva tijela: Molitva za srce

Pjesma: Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina (Ps 103) (.pdf)

Druga tema: Spasiteljski zov Isusova Srca (Mt 11,25-30)

Molitva Isusu kad nas je pozvao da učimo od njega

 

 

Azarjina molitva (Dn 3,25-42)

Poznata nam je slika užarene peći u koju su za babilonskoga progonstva bačena, kako volimo reći, trojica mladića. Užarena peć – žalosno i užasno realna u Europskoj povijesti – u Svetom je pismu jasna slika kuće ropstva iz koje je narod Božji izbavljen. Također, prorok će reći da je kralj babilonski vatrom kušao pripadnike Božjega naroda, potvrđujući tako da izvještaj u Knjizi Danijelovoj nije tek puka poetska fikcija.

Usred krvoločne osude, u ekstremnoj situaciji prva reakcija jest molitva koju, kao predvodnik sve trojice, izriče Azarja. Prelistamo li uvodna poglavlja odmah nam je jasno da oni nipošto nisu bezbrižni mladići, nego upravitelji na odgovornim položajima. Azarjina molitva – koja je u biblijskom kanonu doprinos grčkoga prijevoda, Septuaginte – započinje pohvalom i priznanjem Božje pouzdanosti i vjernosti. Sav u vatri, prvo što čini jest: hvali Boga. Izazov je to nama koji se često nađemo u vatri bilo zbog vanjskih pritisaka, bilo zbog naših zapaljivih osjećaja.

U svojoj molitvi Azarja otvorenih očiju gleda na progonstvo. Ne umanjuje stvari, tuži se pred Bogom: predani smo najgorim odmetnicima – veli on (3,32). Nauk o duševnom životu u posljednjim je stoljećima potvrdio: Izreći svoju bol na pravom mjestu spasonosno je. Uz Azarjinu molitvu babilonski kralj Nabukodonozor prikazan je, kao i u Knjizi o Juditi, kao Božji protivnik, suparnik koji se želi postaviti na njegovo mjesto. Neuvijeno molitelj za nj veli da je najgori na zemlji.

Prodornost i genijalnost ove molitve skriva se u odvažnu prepoznavanju posljedica vlastitih postupaka. Smion je uvid pred Bogom: »zbog naših si grijeha ovako postupio« – zbog toga progonstvo, užarena peć, krajnje iskušenje. »Griješili smo« ponavlja Azarja četiri-pet puta. Ističe njihovo bezakonje i odmetništvo – apostaziju – po kojoj su u njegovoj molitvi doslovce izjednačeni s onima kojima su predani – bezakonicima i odmetnicima. Još je veća mudrost i duboka duhovnost prepoznati u onome od čega trpimo Božje djelo. »Ti si ovo poslao na nas« kaže Azarja (Dn 3,31). »Ti si nam to učinio«. Tako stvari prihvaćajući, iz temelja mijenja cijelu perspektivu.

Sam Azarja od malena je vjeran. Nije jeo zabranjeno i,  unatoč prisili silnika, nije se klanjao idolu. Tako on u svojoj molitvi preuzima na sebe grijehe drugih. Sam u krajnjoj nevolji, moli za spasenje svih. Sveto pismo neskriveno opisuje opipljive, čudesne učinke ove molitve: Dolazi im u pomoć anđeo, a usred vatre spušta se rosa kao moćan štit. Iz ove molitve rađa se čuvena pohvalna pjesma sve trojice, slavospjev stvorenja Bogu koji će ući u redovitu molitvu cijele Crkve. Završni je uspjeh napokon obraćenje samoga vlastodršca koji uviđa i priznaje Božji autoritet – posve u skladu s izrečenom nakanom na kraju molitve: »oni koji nam zlo čine neka spoznaju da si ti Gospodin« (Dn 3,45).

Vrhunska i posljednja veličina može se ipak prepoznati u spremnosti na žrtvu koju Azarja izražava. Ne traži on: izbavi nas iz vatre, nego – u doba kad je dom Božji opako opustošen i kad nema bogoslužja u svetom gradu – on u molitvi predlaže »kao paljenica neka bude naša žrtva pred tobom« (Dn 3,40). Čitamo li doslovno, možemo se diviti se do koje je mjere biblijski molitelj spreman sama sebe uložiti!

Molitva s Lidijom, europskom vjernicom

kad je primila sv. Pavla (Dj 16)

Privuci me, Gospodine, k svome srcu tako da budem u središtu Crkve.
Evo danas ti dajem svoju pamet da je otvoriš pa da pazim i s ljubavlju primam tvoju riječ.

Ponizno se podlažem sudu tvojih apostola i molim te
daj mi svetu hrabrost da sva bogatstva ovoga svijeta bez straha upotrijebim za tebe.

Daj mi snage da cijelu kuću svojega života otvorim kao gostoljubivi dom
pa da tvoja Riječ zazvoni svom svojom božanskom vlašću,

da tvoj Duh tješi i brani,
da tvoje Tijelo i presveta Krv dođu među nas.

Molitva za usta

Gospodine Svevišnji, Stvoritelju moj, prikazujem ti danas svoja usta koja si mi dao: nježne i osjetljive mišiće na licu, usne meke i gipke, tako ranjive, a tako moćne. Hvala ti na tome; blagoslovi moja usta!

Usta su važna. To su vrata na koja u sebe unosim hranu za svoje tijelo i lijek koji treba pomoći mojemu zdravlju. U ustima svašta mogu sažvakati. Biram i nije mi svejedno što u usta stavljam. Ti si Gospodine odredio da ćeš svojim prorocima staviti svoje riječi u njihove usta. Danas ti dopuštam i molim te: napuni moja usta svojim riječima!

Usta su važna. To su vrata kroz koja izlaze moje poruke bližnjima. Svojim usnama mogu oblikovati riječ privrženosti i odanosti, mogu utješiti i potaknuti, ali mogu gorko ubosti i povrijediti, mogu jezikom život razoriti. Ispuni Gospodine moje srce, pa da iz toga obilja srca moja usta govore.

Važna su moja usta. Usnama mogu dati poljubac u znak ljubavi, blizine i predanja, poljubac pozdrava i poljubac oproštenja, ali mogu i izdati, iznevjeriti. Kad sam u grijehu kao da me je nijemost obuzela pa s psalmom molim: »Otvori, Gospodine, usne moje!«

Važna su moja usta – nevelik, ali odlučujući dio mojega organizma. Usnama izgovaram svoje molitve, svoju ljudsku riječ Bogu; ustima primam svetu pričest u kojoj ti sam dolaziš k meni.

Pošalji danas, Gospodine, svojega serafa kao što si ga proroku poslao. Neka dođe do mojih usana s tvojom svetom vatrom da me pročisti – krivicu ukloni, grijeh oprosti. Gospodine, prikazujem ti svoja usta, tebi ih posvećujem.

Molitva Isusu

kad je čudesno nahranio gladno mnoštvo

Zahvaljujem ti, Gospodine,  iz dubine srca svojega što imaš smilovanja za našu oskudicu i za našu veliku glad.

Primi skroman dar, primi ovu moju bijedu – jer to je sve što je moje. Sve što vrijedi, tvoj je dar.

Dopusti mi da vidim kako svoj pogled, dušu svoju, posve k Ocu usmjeravaš. Svojim svetim rukama uzimaš kruh zemaljski. U mojoj neimaštini ti zahvaljuješ za moj nevrijedni prinos.

Svoje vlastito tijelo, svoje ruke i noge čavlima uz križ pribijene, svoje srce kopljem probodeno, razlomio si da nahraniš moju dušu.

Objavi mi opet kako samo ti možeš utažiti glad srca mojega. Pokaži mi sveto obilje koje proistječe iz srca tvojega za sav Božji narod.

Pouči me danas da se i u najvećem strahu za sebe smijem do kraja osloniti na tvoju milosrdnu ljubav, na tvoju privrženost meni, na tvoju svetu obvezu kojom si se zauvijek vezao uza me.

Molitva s Azarjom (Dn 3)

kad je bio u ognjenoj peći

Gospodine, Spasitelju jaki, daj mi da te hvalim s onim srcem kojim si ti Ocu duh svoj predao kad si visio na križu.
I kad gorim u vatri, hvalim tebe.
Pošalji mi svojega Duha da otvorenih očiju gledam na sebe i svijet u kojemu živim.
Pred tobom želim prepoznati sve neprijatelje koji napadaju moje ograničene snage, moje apostolsko djelovanje, moje predanje tebi, moju ljubav, moj život.
S kajanjem priznajem svoj grijeh i svoje postupke koji su doveli do toga da moja duša bude zarobljena.
U tvoje se ruke predajem. U vatri svojega Srca pročisti me pa da sa svim stvorenjem pjevam hvalu tebi!

 

Molitva za srce

Gospodine sveti i uzvišeni, Stvoritelju moj. Prikazujem ti danas svoje srce koje si mi dao. Ono kuca i sada.

Kad mirno živim i radim, ono kuca; kad se odmaram i spokojno spavam, ono kuca; kad me nemiri vuku i posao traži sve moje snage, ono kuca. Moje srce slika je tvoje ljubavi kojom mi i u ovaj čas daješ da živim, ti, izvore života moga, ti srce srca mojega!

Hvala ti za moje srce koje je istinito. Ako govorim: “Dobro mi je, lijepo mi je.”, a nije – srce mi kaže kako doista stvari stoje; ako govorim: “u miru sam”, a nisam – srce zna kako mi je; ako kažem: “stalo mi je”, a nije – srce dobro pozna istinu. Kada u panici svom snagom lupa i udara, upozorava me na promašaje i na rane koje nosim na duši. Hvala ti za srce koje je kompas mojega stanja.

Hvala ti, Gospodine, što si mi dao srce koje je “nemirno dok se ne smiri u tebi”. Hvala ti što mojemu “ljudskom srcu uvijek nešto treba i što zadovoljno nikad posve nije”. U srcu mi je znak sve dubine mojega bića i moje središte koje žeđa i žarko želi biti ljubljeno, ali i ljubiti, dati svu ljubav koju može.

Po mojem srcu upozoravaš me da vanjština nije dosta, da je važno što u sebi nosim i što me ispunja. Srce mi kaže da postoji govor koji nije u riječima i da je šutnja potrebna koliko i razgovor, da blizina jako puno govori…

Prikazujem ti, Gospodine, svoje srce koje postojano, neumorno kuca – kuca ne od moje volje i odluke, ne od mojega napora i mara, nego mi najbolje i posve jasno kaže da mi je život dar. I ne znam dokle će. Osjećam da nisam gospodar, da nemam sve u svojoj vlasti. Neka srce stane – i ja polazim s ovoga svijeta.

Blagoslovi danas moje srce koje mi izvrsno pokazuje kako je važno i korisno ono što je skrovito i u pozadini: Onda kad svoje srce ne osjećam osobito i kad ne mislim na njega, znači da je sve u redu. U tajnosti, bez reflektora i slave, bez drame – o njemu sve moje ovisi, svojim radom daje mi da živim.

Gospodine, prikazujem ti danas svoje srce koje ti u svojoj ljubavi za me stvaraš. Tebi ga predajem, tebi ga posvećujem, i molim te: Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svojemu!

Molitva s Mojsijem (Izl 34)

kad je bio drugi put na Božjoj gori

Toliko si mi toga već pokazao, darovao si mi da već mnoge stvari mogu učiniti u tvojoj službi.
Dopusti mi danas da dođem do tebe, povedi me u svoje visine.
Uvedi me u sveti oblak koji će me zaštititi tako da moja duša samo tvoju prisutnost motri.
Razoktrij mi moju bijedu i tvoju milosrdnu ljubav.
Pokaži mi kako se to mojom krivicom zbilo da su mi temelji uzdrmani, osnovne zasade razbijene.

Obnovi svoj savez sa mnom, Gospodine, podari mi novi početak.
Objavi mi svoje pravo ime, svoj vječni spomen na koji se svi naraštaji mogu osloniti.
Dopusti mi da s poštovanjem i divljenjem gledam tvoje bogatstvo.
Teret moje krivnje ti si htio ponijeti. Moj prijestup tvojega svetoga zakona ti opraštaš i zoveš me natrag na pravi put. Moj grijeh ti oduzimaš.

Do zemlje se snizujem pred tobom, klanjam se tvojoj ljubavi.
A ti mi daj da tvoj sjaj zasja u mome srcu, u mojim očima, na mome licu.