Velika Kristova molitva

uz 7. vazmenu nedjelju

Poslušajte:

Jon McNaughton, 16×24, litho

Danas svaki propovjednik ima onu zacijelo najljepšu dužnost. Želim vas srdačno pozvati da uđemo svom dušom u otajstvo koje je osnovica i srž svakog bogoslužja, a  to je Gospodinova molitva. Ivanovo evanđelje u poznatoj velikoj molitvi bilježi riječi kojima se Isus, Sin, obraća nebeskom Ocu. Više puta čitamo u evanđeoskim izvještajima kako se Gospodin povlačio na molitvu, u osamu, bilo rano izjutra, bilo uvečer. Pa i cijelu noć znao je posvetiti molitvi. A s današnjim evanđeljem dobivamo povlašten uvid, pristup u taj najsvetiji djelić osobnoga života: Kristov razgovor s Ocem. Odmah uočavamo da je riječ o zagovornoj molitvi u kojoj Isus ima ulogu posrednika, zauzima se za svoje učenike. Govori o čuvanju i o poslanju, ističe opet svoju radost i da je njegova riječ istina.

Poruka današnjega evanđelja tako je jednostavna i tako duboka. Koliko zahvatimo iz toga milosnoga sjaja, koliko duboko uronimo u tu svetu vezu Sina Isusa s Ocem nebeskim, toliko ćemo biti molitelji. Koliko prihvatimo sveto čuvanje kojim nas Otac na molbu Sina čuva i koje tijekom punih devet dana zazivamo: “Dođi, Duše Presveti!”, toliko ćemo biti duhovni ljudi i kršćani.

Na 7. vazmenu nedjelju sjećamo se da je dovršen Isusov zemaljski hod. Već je započela velika devetnica za svetkovinu Pedesetnice, za Duhove – sveti zaključak vazmenoga vremena. Tako još bolje razumijemo zašto je Gospodin naložio učenicima da mole za darove Duha. Sam je unaprijed već molio. “Čuvaj ih”, moli on Oca i ponavlja: “sačuvaj ih!”(Iv 17,11.15). Nije teško prepoznati da je to sveto čuvanje djelo Duha. Nakon što ih je sam Isus, dok je bio s njima čuvao i štitio (Iv 17,12), sada treba doći Duh – drugi Branitelj, Tješitelj, sveti Čuvar koji se odaziva na usrdan zov i pritječe upomoć, koji nam doziva u pamet što nam je Isus govorio i uvodi u svu istinu. Dok je Isus bio sa svojima kao zemaljski Rabi, on je čuvao svoje. Sada tu dužnost treba preuzeti Duh. Duh će čuvati sve nas u božanskom Očevu imenu. Kao i Isus, koji je otišao ovoga svijeta, tako ni mi – jer smo u imenu Očevu – nismo od ovoga svijeta.

Gospodin svojom molitvom želi nešto postići, to je prozbena molitva kao i tolike naše molitve. Njegova je želja da svi koji njemu pripadaju budu jedno (Iv 17,11). Velika je to utjeha za nas, sveto je to znanje! Onoliko ljudski napori u svijetu uspijevaju koliko smo jedno s Isusom i s Ocem u Duhu. Korejski će narod nakon bolnih godina razorne podjele onoliko naći jedinstvo koliko bude našao svoje mjesto u Gospodinovoj molitvi. Sirija, zemlja u kojoj Damask, kamo je pošao i došao apostol Pavao, naći će mir nakon predugih godina ratovanja prihvati li svoje mjesto u prošnji Gospodinovoj. Nuklearni sporazum onoliko će vrijediti koliko bude utemeljen na Duhu Božjemu.

Još jedno Gospodin traži u svojoj molitvi Ocu, ističući i opet svoju radost, tako milu našemu papi Franji. Isus govori ove molitvene riječi zato da imamo u sebi puninu njegove radosti. Ipak, Sveto pismo ne uljepšava i ne idealizira, nego jasno uočava teškoću i negativnost. Naš Gospodin nije sputan zbrkom moderne destruktivne kvazi-tolerancije. Jasno veli da je sin propasti otišao svojim putom. I svetom čuvanju on se je opro! Zato apostoli biraju Matiju, da popune ispražnjeno apostolsko mjesto (Dj 1,26). U svojoj molitvi Gospodin uočava da postoji mržnja na našem svijetu (Iv 17,14) i da postoji Zli te moli za nas da nas Otac očuva od njega (15).

U Kristovoj molitvi utvrđuje se i razjašnjuje naše poslanje. Vrijedi svim srcem poduzeti u svijetu ono na što nas Gospodin šalje. Dok bistrim i dubokim pogledom promatramo kako je Otac nebeski poslao Sina u svijet, najbolje ćemo spoznati kamo je to nas Gospodin poslao (Iv 17,18). Skrovite a važne sličnosti između poslanja koje Isus prima od Oca i poslanja koje Isusov učenik prima od Isusa, snažne niti istoga Božjega Duha pokazuju put, vode i krijepe. Kao što je svevišnji Sin Božji postao čovjekom, tako je svaki kršćanin pozvan postati čovjekom u punini. Kao što je Gospodin u svijet došao, na svijetu živio, svoju božansku radost svijetu donosio, tako smo svi mi poslani živjeti u svijetu. Neće nas Otac uzeti sa svijeta.

Kako je dirljivo bilo prošloga tjedna, upravo na dan Europe, u župnoj dvorani pokraj bazilike Srca Isusova čuti svjedoke koji su sve nas čuvali i pazili na prve korake novorođene države 1990. i 91. Sebe su dali, odvažno, pošteno. Odani Kristovu križu, poštujući Božju vlast, nasuprot divljaštvu, bezobraštini i podloj lukavštini nadmoćnih napadača. Svjedoče oni o Božjim čudima. Došlo je vrijeme kada pred licem Božjim i u snazi Isusove molitve možemo prepoznati i priznati istinu o glavnom gradu naše domovine na svršetku Drugog svjetskog rata. Srce Kristovo u svetištu živi je svjedok. Preminulim počiniteljima Bog je sudac, a nama je dano da budemo posvećeni u istini.

Kako je divno što su upravo ove subote oči svega naroda bile upravljene na mjesto svetoga sjećanja i molitve, bilo sa svetim poštovanjem, bilo s još uvijek živom mržnjom i razornim prijezirom. Upravo na dan svetoga Leopolda Bogdana Mandića, sveca Božjega milosrđa i sveca pomirenja kojega je naš papa Franjo bio izabrao za zaštitnika nedavne svete godine, sjetili smo se vjerojatno najvećeg poslijeratnoga masovnog zločina u Europi, našega holokausta. Danas nam je jasno. Bit će ta žrtva plodna onoliko koliko je sačuvana u Božjem imenu koje je Otac dao Sinu. Onoliko koliko poštujemo pokojne, a još više preživjele, naše bližnje. Onoliko koliko počinitelje bratoubojstva pozovemo na iskreno i duboko obraćenje jer samo Bog može podariti oproštenje. Pred križem Gospodinovim pitamo se: Je li došao čas da upravo u našoj domovini Hrvatskoj bude europsko spomen-mjesto na žrtve poslijeratnog totalitarizma? Zašto to ne bi bilo tako strahovito i tako lijepo mjesto kao što je primjerice Macelj?

Gospodinova riječ jest istina. Sam je došao na svijet da svjedoči za istinu. Predao je svoju riječ učenicima zato da sada oni svjedoče za istinu o Božjoj ljubavi koja stvara i koja otkupljuje. Prihvatimo li do u dubinu plodove Isusove molitve Ocu da nas posveti u istini, moći ćemo biti svjedoci pred svakim Pilatom koji ustrajno i zbunjeno ponavlja pitanje “Što je istina?” (Iv 18,38). Bit će naše svjedočenje plodno ako s poštovanjem i s ljubavlju prepoznamo da je Gospodin samoga sebe za nas posvetio (Iv 17,19). .

Gospodin ne traži od Oca da nas uzme sa svijeta nego da nas očuva od Zloga. Pod vodstvom Pape Franje i naših biskupa ovdje, na svijetu, djelom, ali prije svega molitvom, čuvat ćemo i poštovati vlast koju bira Božji otkupljeni narod. Istinski ćemo pomoći da narod odlučuje koliko budemo prepoznali i prihvatili svoje mjesto u onoj molitvi kojom je Isus molio Oca za nas. U velikoj Europskoj uniji gradit ćemo zajednicu koja se brine za čovjeka, za obitelj, za zajedničko dobro prema mjeri ljubavi koju Bog ima prema nama, koju smo upoznali i povjerovali joj (Iv 4,16).

Gospodin je otišao k Ocu kako je najavio. To je pravi razlog da danas s novim žarom potražimo i prihvatimo njegovu novu prisutnost pod prilikom kruha i vina.

12.5.2018.

Niko Bilić, SJ

Ostanite u mojoj ljubavi

uz 6. vazmenu nedjelju

Poslušajte:

Ovo vrijeme poslije Uskrsa u crkvenoj je godini najplodnije vrijeme. Punih četrdeset dana naš Gospodin brojnim dokazima pokazuje svojima da je živ. Evo, ostaje nam još četiri dragocjena dana do Uzašašća. Iskoristimo čas, pripazimo na svetu pouku, na finu uskrsnu pedagogiju uz ovu šestu vazmenu nedjelju. Zastanimo u ljubavi Kristovoj! Zajedno s prvim Kristovim učenicima imamo novu zgodu duboko i pravo razumjeti što nam je to Gospodin i Učitelj govorio. Što to znači kad je rekao da nas je izabrao, da nas je ljubio, da nas je nazvao prijateljima. Ugodna je zadaća za me pozvati vas da na nekoliko trenutaka smireno i živo opet uđemo u otajstveno raspoloženje Pashalne, Euharistijske gozbe, Posljednje večere koju Isus slavi sa svojim učenicima. Obilježava veliko oslobođenje iz kuće ropstva u prošlosti; gleda već na svoju svetu žrtvu u bliskoj budućnosti.

Gospodin najprije progovara o ljubavi Očevoj. Bit kršćanskoga života u toj je ljubavi Oca nebeskoga kojom je ljubio svojega Sina. Zato što je Isus nas takvom ljubavlju ljubio. I mi, dok smjerno, s klanjanjem promatramo Kristov život, njegovu smrt na križu i uskrsnuće, točno znamo kakva je to ljubav. Ljubav je od Boga, piše apostol, jer ljubav je Bog (1 Iv 4,8). To je nepristrana ljubav Božja o kojoj Petar svjedoči pred rimskim satnikom Kornelijem, predstavnikom okupatorske vlasti. Petar uviđa kako je Bogu u svakom narodu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu (Dj 10,35). Ljubav Božja poslala je Sina u svijet da živimo po njemu (1 Iv 4,9). Bog je ljubio nas, piše apostol, i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše (4,10).

Ljubav Boga Oca dala je Sinu da za nas raskrinka i nadvlada sotonsku zamku već na početku u pustinji. Otac mu je dao da bude jači od prirodnih sila kad je smirio oluju i hodio po vodi. Otac mu je dao da pobijedi ljudske bolesti, pa je slijepcima vratio vid, uzetima snagu, nijemima dao da progovore. Očevom ljubavlju oslobađao je duše od ropstva zloduha. Otac nebeski učinio je da i Jairovoj kćeri i jedincu udovice iz Naina, i prijatelju Lazaru vrati zemaljski život. Otac je ljubljenom Sinu, u kojemu ima svu svoju milinu, dao da, nakon gorke muke i smrti na križu, trećega dana uskrsne, ustane iz carstva mrtvih. Tako je Otac ljubio Isusa, svoga Sina. U Očevoj ljubavi on trajno ostaje. Tako je Isus ljubio nas, kaže. Zove nas da u toj ljubavi ostanemo. Sve što je od Oca, priopćio nam je i zato je on punina Objave i drugoga nema.

Ovaj Gospodinov govor o ljubavi na Posljednjoj večeri nije za početnike. Istina, s pravom ističemo i poznajemo bezuvjetnu ljubav Božju. Ipak, Gospodin svojim učenicima dvaput kaže: “Ako”. Ako budu čuvali njegove zapovijedi, ostat će u njegovoj ljubavi (Iv 15,10). Ako čine što im zapovijeda, onda su mu prijatelji (15,14). Jasni su to uvjeti koji traže naše cjelovito zauzimanje, ali i opet je sam Gospodin Učitelj, koji daje dobar primjer. On je čuvao zapovijedi Oca svojega i ostaje u ljubavi Očevoj.

U suvremenom svijetu dobro razumijemo natjecanje. Ako želiš biti dobar športaš, moraš potražiti vrhunskoga učitelja i na vrijeme krenuti. Umjetnik također. Želi li biti vrstan, morat će valjano ispitati i naći gdje je dobar učitelj. Znanstvenik i majstor, ekonomist i književnik dobrano će se potruditi da do najboljega dođu i u njegovoj prestižnoj školi uče. Važne će ispite položiti, velike cijene platiti. Gospodin Isus sa svojim je Evanđeljem preokrenuo tu logiku. Nisu učenici izabrali njega, nego on je njih izabrao (Iv 15,16). Upravo kako Petar, apostol, s pratiocima u Kornelijevoj kući svjedoči da se po Božjoj volji i na neobrezane pogane izlio dar Duha Svetoga dok im je on govorio (Dj 10,44s). Bog odabire. Kad je riječ o apostolima, znamo koliko precizno otkrivaju evanđeoski zapisi. Isus je proveo noć u molitvi, bilježi Luka (Lk 6,12). Potom je pozvao k sebi one koje htjede, ističe Marko (3,13). Gospodin ih je ustanovio s dvije glavne zadaće, da budu aktivni i kontemplativni (Iv 15,16). Prvo, izabrani su i postavljeni da izvršavaju prazapovijed s početka, od stvaranja: učenici Kristovi rod donose, njihov je život plodan. I taj plod, Božjom dobrotom, prema Isusovoj riječi, ima trajnu vrijednost. Ostaje. Zato su djela u kršćanskom životu tako važna. Drugo, izabrani su i postavljeni da u Isusovo ime mole Oca, da budu molitelji i zagovornici, što Crkva čuva i izvršava od početka. Prema Kristovoj riječi uslišanje je zajamčeno. Otac će dati.

Gospodin sam ističe kako ima jedna baš njegova zapovijed. Potvrđuje on u svemu Božje zapovijedi, dane otpočetka, a onda u oproštajnom govoru, koji po naravi mnogo znači, postavlja svoju i ponavlja je: “Ljubite jedini druge (Iv 15,12.17)!” Posljednja želja je sveta. Što nam netko pred smrt kaže, na to osobito pazimo. I nije to slobodan poziv ostavljen na volju, kako to bijaše kad je Gospodin pitao i nudio: ako hoćeš, hoće li netko, želiš li… Ovo je zapovijed s punim autoritetom koja je istinski nova. Znamo dobro kako već usred Levitskoga zakonika u Starom zavjetu stoji čuveni zahtjev: “Ljubi bližnjega kao samoga sebe (Lev 19,18)!” Isus taj zahtjev potvrđuje i stavlja ga odmah do prve i najveće zapovijedi ljubavi prema Bogu. Sada međutim definira novu, svoju zapovijed koja više nije usmjerena samo na ostvarenje čovjeka kao pojedinca, nego se obraća zajednici učenika. Nama. Nas Gospodin povjerava jedne drugima: da ljubimo jedni druge. Mjerilo više nije ljubav prema samome sebi, koja može biti vrlo čudna, bolesna, pretjerana ili prikraćena. Mjerilo koje Gospodin postavlja jest on sam. Kao što je on nas ljubio, tako smo mi dužni ljubiti jedni druge.

Naš je Papa Franjo poznat po tome kako je svoju službu započeo pismom “Evangelii Gaudium – Radost evanđelja” koje je odjeknulo po cijelom svijetu, ne samo u Crkvi. Koliko je Papi stalo do radosti kao temeljnom zahtjevu naše vjere pokazuje ne samo svojim ponašanjem i govorima, nego i najnovijim pismom: “Gaudete et Exsultate – Radujte se i kličite”. Naslov je to kojim sam Gospodin definira i sažima svih osam blaženstava na početku Govora na gori. A upravo u današnjem evanđelju slušamo koja je Isusova nakana kad govori. S kojom svrhom on na Posljednjoj večeri poziva učenike da ostanu u njegovoj ljubavi i otkriva im kako je on ostao u Očevoj ljubavi? To im govori zato da njegova radost bude u njima (Iv 15,11). Gospodin želi da njegova vlastita radost bude u nama, i da naša ljudska radost bude potpuna. Odatle Papa Franjo crpi nadahnuće i snagu za svoj ustrajan programatski zov. Radost evanđelja je Isusova radost, radost Sina Božjega. Njega smo pogrdili i prognali, sve zlo slagali protiv njega, zato se on na Uskrs može radovati i klicati. Zato je njegova plaća na nebesima velika (Mt 5,12).

Papa Franjo u svom novom pismu upozorava na opasnost od novoga gnosticizma koji predlaže da vjeru u Isusa ostvarujemo tek u svom znanju, u nutrini, u ljudskom duhu, svijesti i unutarnjim doživljajima. Sam Gospodin vrlo je jasan. Ljubiti znači položiti život za prijatelje (Iv 15,13). Isto to čuli smo prije dva tjedna, na nedjelju Dobroga Pastira: on život polaže za svoje ovce (Iv 10,11). Sama Kristova riječ: Ljubim te, tek misao ili osjećaj, malo bi vrijedili da nemamo živih dokaza o tome što je Gospodin za nas učinio. Gospodin je za nas položio svoj život, svoju dušu, svoju ljubav, svoju radost, ne samo svoju smrt. U tome je snaga kršćanske vjere koja znači budućnost svijeta. Najbolje znate vi, drage majke, dragi očevi, što to znači život dati. Ne samo da biste iz ljubavi bili spremni i umrijeti za svoje dijete, nego još puno više s ljubavlju ga čuvate, hranite, umivate, grlite, uspavljujete, grijete, tješite, liječite, poučavate… i tako iz dana u dana. Život mu dajete. Dušu svoju za nj ulažete. Muž i žena koji se u braku ustrajno, živo, vjerno ljube, znaju što znači život dati. Poslodavac koji s ljubavlju gleda na svoje radnike i na kupce, a ne gleda u svemu samo na zaradu, umjetnik koji u publici s ljubavlju prepoznaje prijatelje, a ne samo kako će se dobro prodati, majstor koji proizvodi i popravlja napravu gledajući prijatelje u ljudima za koje radi, a ne kako će prevariti i izvući što više novca, političar koji u svojem narodu vidi prijatelje za koje život daje, a ne gleda samo na svoj džep – to je nova paradigma svijeta koju Isus donosi. To je najbolje oslobođenje od ropstva profitu. Tako stara i poznata pouka: Tko život uloži za Evanđelje, taj će život imati.

Dok na Posljednjoj večeri slušamo kako Gospodin govori o svojoj radosti i o slugama koji postadoše prijatelji, postaje nam još jasnija dobro znana pouka o talentima. Gospodar je već na početku pokazao koliko cijeni svoje sluge kad im je povjerio svoje imanje, svoje talente. A kad vjernim slugama napokon upućuje poziv: “Uđi u radost gospodara svoga!” očito je riječ o novoj osobnoj razini. Nisu u središtu ni talenti ni ono mnogo što će još dobiti, nego gospodar prima svojega slugu kao bliskoga prijatelja i dijeli s njime svoje osjećaje, život svoje duše. Slika je to koja najavljuje upravo ono što Gospodin čini na Euharistijskoj gozbi.

2.5.2018.

Niko Bilić, SJ

Isusovo uskrsnuće – temelj dubinskoga obraćenja

Obratite se i vjerujte evanđelju! (Mk 1,15)

Duhovne vježbe

Družbe Sestara Presvetoga Srca Isusova

Domus Laurana, Lovran, 2. do 8. travnja 2017.

ponedjeljak, 2.4. u 20:00

Pošalji Duha svojega – Molitva redovnika i redovnica

PDF * Novo lice majke Ane – 1 Sam 1s (.ppt) * Plodonosan zavjet majke Ane * Ana, majka velikoga prorokaMolitva sa Samuelovom majkom Anom

utorak, 3.4.

Dođi, Duše presveti * Molitva za lice

PDF * Na sliku Božju – izvorni nacrt čovjeka u Svetom pismu (.ppt)Na sliku Božju * Tajna kršćanske plodnosti (Iv 15,1-8) * Molitva s novostvorenim čovjekom

Sedam stupnjeva u obraćenju Marije Magdalene

Dođi, Gospodine Isuse (.pdf)

PDF * Abraham u školi bogoslužja (.ppt) * Molitva s Abrahamom kad je bio na kušnji

srijeda, 4.4.

Molitva za ruke * Dođi, Isuse naš (.pdf)

PDF * Praotac Jakov opet u domovini (.ppt) * Praotac Jakov opet u domovini (Post 35,1-15)Molitva s patrijarhom Jakovom

Obraćenje na putu u Emaus i natrag

Pokorničko slavlje:
Živo srce * Psalam 103 – Barahi nafši (.pdf)

PDF * Veliko pomirenje – Svjetlo svijeta pred mrakom grijeha (.ppt) * Isus – svjetlo svijeta (Iv 8,1-12)Oproštenje u hramuMolitva s optuženom

četvrtak, 5.4.

Molitva za oči * Uskrsnu (Ps 95) .pdf

PDF * Mirjam – proročica i predvoditeljica (.ppt) * Mirjam, proročica * Molitva s proročicom Mirjam

Uskrsli Isus nije samo duh, nego čovjek (Lk 24,35-48)

Molitva za srce * Divno ime (Ps 8) .pdf

PDF * Mojsijeva druga prilika – Iskusni voditelj naroda u Božjoj školi (.ppt) * Mojsijeva druga prilika (Izl 34) * Molitva s Mojsijem

petak, 6.4.

Uskrsnu Isus (Ps 67) .pdf

PDF * Kralj – raskajani grješnik. Grijeh i obraćenje u Ps 51 (.ppt) * Grijeh i oproštenje u Ps 51 * Molitva s kraljem Davidom

Vijek hvaljen Bog (.pdf)

PDF * Zagovornica Estera – molitva perzijske kraljice (.ppt)Velika molitva kraljice Estere * Molitva s kraljicom Esterom

subota, 7.4.

Uskrsnu Gospodin – Ps 24 (.pdf)  * Služite Gospodinu – Ps 100 (.pdf)

PDF * Usahla ruka i okorjelo srce – Isus liječi u sinagogi (.ppt) * Molitva s čovjekom usahle ruke

Molitva za kralježnicu * Ave Maria (.pdf)

PDF * Lidija, europska vjernica, i redovnica danas (.ppt) * Lidija, europska vjernica * Počeci europske Crkve  * Molitva s Lidijom

 

 

Gdje je nebesko kraljevstvo?

Evo na Laudato TV novi Razlog nade: o nebeskom kraljevstvu! Hvala od srca vama, vrijedni radnici, marljivi molitelji, velikodušni donatori! Ako se želite uključiti, znate: ovdje je http://klubprijatelja.laudato.tv/ Dođite, pomozite!

MOLITVA ZA ULAZAK U KRALJEVSTVO BOŽJE

Dobri Gospodine, sveti Učitelju naš! Daruj mi danas pozorno uho da čujem kako govoriš o onom jednom, najljepšem, najvrijednijem i najpoželjnijem.
Ti si pravo bogatstvo, ti si Gospodine, skriveno blago! Tvoje srce, ljubavlju ispunjeno, dragocjen je biser. Tvoje otkupiteljsko božansko milosrđe široka je mreža koja sve želi dohvatiti jer ti si ribar ljudi.
Otvori moje oči da vidim kako to Otac nebeski vlada. On jedini dobar, posve moćan i i posve skroman, skrovit. Njegovo kraljevanje, sveta vladavina neba – to je ono jedno što je potrebno!
Zapali u meni svetu vatru da sve svoje spremno dam. Ražari cijelo moje srce, moju dušu, svu moju snagu – i ja, evo, krećem. Idem za tobom, za tvojim stopama.
Uhvati me cijeloga u svoju nebesku mrežu. Svojim božanskim sudom oduzmi od mene moje grijehe. Izbaci i spali sve što nije pod tvojom vlašću.
U svojoj dobroti ostani Gospodine, ostani koliko treba da razumijem tvoju pouku, da sve ovo razumijem. Amen.

Molitva s Mojsijem (Izl 32)

dok se narod klanjao zlatnom teletu

Umilostivi se, veliki i jaki Gospodine! Koja je svrha tvoje božanske ljutnje?!
Otkupio si nas presvetom žrtvom pashalnoga Jaganjca,
svojom moćnom desnicom izveo si nas iz tame u svoje divno svjetlo.
Zašto bi svijet zbog našega grijeha stekao pogrešnu sliku o tebi, Oče naš nebeski?!

Sjeti se sluga svoga vjernoga, Sina ljubljenoga
u kojemu ti je sva milina,
koji je na križu umro za nas!
Sjeti se kako nam je obećao kraljevstvo nebesko,
obećao nam je da ćemo biti utješeni, nasićeni,
da ćemo iskusiti milosrđe, tebe gledati, tvojom se djecom zvati.

Zato, okreni prema nam svoje blago lice,
daj da osjetimo kako milosrdno kuca tvoje srce
jer ti se smililo nad nama! Amen.

26.2.2017.

Niko Bilić, SJ

Molitva Isusu koji me pozvao

da ostavim sve i slijedim ga (uz Mk 1,16-20)

Dobri Spasitelju, zaustavi svoj božanski pogled na meni!
Dopusti mi da smirim svoju dušu pred tvojim očima.
Vidiš tko sam i s kim sam. Znaš moje korake iz dana u dan.

Na tvoju riječ ostavljam sve svoje mreže u koje se moj život upleo.
Rado ulažem napor i sve svoje iznova potpuno predajem u tvoje ruke.
Dobre ljude koji su mi važni, koji su toliko toga za me učinili i moj život obilježili povjeravam tvojoj ljubavi. Stavljam ih u tvoje Srce.

I svoju životnu lađu tebi predaje jer od sada želim tvojim putovima ići, u tvojoj lađi ploviti.

Ti me oblikuj po svojoj mjeri
tako da svojim ustima tvoje riječi izgovaram,
da svojim očima gledam bližnje kako ih ti vidiš,
da u svojem srcu prikupljam i brižno čuvam
misli i osjećaje tvojega srca.

Gledaj me očima božanskim, ljubaznim –
jedino tako imam snage slijediti te.
Amen

13.2.2017.

Niko Bilić, SJ

Krist – nada naša: SHKM 2017. Vukovar (29.-30.4.)

Krist – nada naša

Dobre vijesti, dobre vijesti: Prijave za Susret hrvatske katoličke mladeži 2017. u Vukovaru, 29. travnja do 1. svibnja, još su moguće kod nas na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti (Jordanovac 110, Zagreb, Prodekan prof. Renić) sve do petka, 3. ožujka, u 12 sati. Dođite, pozovite, ohrabrite, potaknite…! Budite dobri anđeli i recite svima da su dobrodošli!

 

Molitva Jaganjcu Božjem

kad ga je Ivan Krstitelj pokazao svijetu (Iv 1,29-34)

Uzvišeni sveti Sine Božji, Spasitelju dobri! Danas preda te želim donijeti sve svoje grijehe i sve grijehe svijeta. Priznajem da sam oholo sebe stavljao ispred tebe i kajem se.

Dopusti mi da te izbliza upoznam. Smiri oči moje duše da do u dubinu promotrim kako ti, utjelovljen i pun Duha koji s tobom ostaje, dolaziš kao ponizni žrtveni jaganjac, Božje sveto janje.

Tvojem milosrđu, Gospodine, predajem sva ona svoja djela koja ne bijahu po volji Očevoj i koja nisu poslužila da se tvoja ljubav objavi tvom narodu.

Zajedno s Ivanom Krstiteljem želim raditi ono što mi Otac daje kao poslanje, želim slušati Očeve riječi koje mi upućuje. Jedino tako ću svojim mislima i osjećajima, svojim riječima i djelima svjedočiti za tebe.

Pokaži mi iznova kako si ti svjetlost narodima, pokaži mi kako mene krstiš Duhom Svetim. Objavi mi da si ti Sin Božji! Amen.