Vazmena Molitva

Kad stanem pred Tvoj grob
hvata me strah, Gospodine.
Preda mnom zjapi praznina.
Bol svih koji trpe u meni kipi:
“Pomozi, spasi!”

Ti si život, Gospodine!
Ti si liječio, vraćao vid slijepima,
oslobađao od zloduha.
Ti si budio na život.
Ti si uskrsnuo!

Daruj mi svojega Duha
da s anđelima kličem: “Aleluja!”
Daruj mi snage
da ti služim u veselju!
Daruj mi ljubav,
daruj mi život
daruj mi sebe, Isuse Uskrsnuli!

U vazmenoj osmini 1999.
Niko Bilić

Brak u Dekalogu

Muž i žena u Šestoj i Devetoj Božjoj zapovijedi

Omiljena i delikatna šesta zapovijed u Svetome pismu ponajprije štiti nerazrješivost braka, čuva nezatomljivu uspostavljenu bračnu vezu. “Ne čini preljuba!” (Izl 20,14; Pnz 5,18) zahtjev je koji odrješito zakriljuje i brani sveto, blagoslovljeno jedinstvo muža i žene protegnuto na cjelokupnu životnu sudbinu. Gospodin i Učitelj Isus na upit o ljudskoj predaji i raširenoj praksi potvrđuje takvo jedinstvo, jednost, kao počelo i božansku ustanovu (Mt 19,4–6; Mk 10,6–9). Kao što su nebo i zemlja Božje stvorenje, tako je i sjedinjenost muža i žene Božje stvorenje. To je volja Stvoritelja – tumači Isus.

I zaista, uzmemo li u ruke prvu stranicu Svetoga pisma, otkrit ćemo općepoznatu, a lako zaboravljivu činjenicu da vrhunac stvaranja, Božje djelo šestoga dana, nije naprosto neki čovjek, eto, muškarac, – nego čovjek – muško i žensko (Post 1,27). Muško i žensko slika su Božja. Muškarac i žena slika su Božjega zajedništva izrečena u onom Božjem pluralu “Načinimo čovjeka!” (Post 1,26). Muškarac i žena slika su toga jedinstvenog Božjeg promišljanja unaprijed, kreativnosti i poticanja samoga sebe.
Oni – u množini – muško i žensko, stvoreni su od Boga. Oni, muško i žensko, primaju od Boga blagoslov. Njima, mužu i ženi, Stvoritelj povjerava zapovijed plodnosti i rasta. “Budite plodni!” (Post 1,28) nalaže Gospodin kao prvu od svih zapovijedi čovjeku. A Učitelj će potvrditi svojima da ih je odabrao i postavio da idu i rod donose – plod koji će imati trajnu vrijednost (Iv 15,16).

Od početka je mužu i ženi povjereno upravljanje svijetom: Gospodarite zemljom od koje ste uzeti. Nije očito riječ o despotizmu i eksploataciji nego o odgovornom, dobrom gospodarenju. Zato je obitelj mjesto poslanja. Ondje čovjek biva razumnim i mudrim upraviteljem. Tako je to od početka (Mt 19,4; Mk 10,6) – upozorava Isus kojemu je stalo da se obratimo i vratimo na izvorne Božje nakane.
Upravo kad je njih – muško i žensko – stvorio, Stvoritelj može u miru sve pregledati i ustanoviti da je u istaknutom stupnju dobro (Post 1,31). Sad može nastupiti svet i blagoslovljen počinak sedmoga dana.

Druga kamera koje u istome biblijskom filmu ne staje samo na panoramskom, širokokutnom pogledu na postanak svijeta nego se približava i izbliza pokazuje postanak čovjeka (Post 2) istaknut će kako su muškarac i žena odgovor na dubok egzistencijalan problem čovjekove samoće. Susret i jedinstvo muža i žene omogućava međusobnu pomoć na istoj razini, životnu potporu koja odgovara. Riječ je o onome koji ide u susret (נגד), tu je preda mnom (“kao što je on” Post 2,18.20). Riječ je o onome koji je iste biti (“kost” עצם), istoga sastava (“meso” בשׂר Post 2,23).

Gospodin Isus će svojim učenicima potvrditi takvu uzajamnu odgovornost, dajući im svoju novu zapovijed. Omiljen je to tekst koji se – pravo prepoznat – često čita baš kod sklapanja braka. “Ljubite jedni druge!” nalaže Isus i tako povjerava učenike jedne drugima međusobno na skrb (Iv 13,34; 15,12.17). Ne kaže: eto, ja ću ljubiti svakoga od vas pa je dosta. Kao što ni Stvoritelj nije rekao: Evo, ja sam tu za te, nego ih vodi jedno drugome – jedno “ja” i jedno “ti” na istoj razini.

Prema Lukinu evanđelju Isus na prvom mjestu u sažetoj formuli za vječni život ističe upravo zapovijed o jedinstvu muža i žene: “Ne čini preljuba! Nemoj bludjeti!” (Lk 18,20) govori on najprije mladiću. Tako je niz uokviren upravo zapovijedima o obitelji jer mu je u zaključku ona o poštovanju roditelja. Štoviše u istome Lukinu evanđelju, kad se govori o ukupnoj vrijednosti Zakona i Proroka koji nikad neće proći, Učitelj odmah u toj zgodi ističe upravo stalnost bračne veze – i to, kako Markovo evanđelje donosi, s obje strane. I muž i žena dužni su vjerno čuvati brak od preljuba (Mk 10,11s).

Što već deveta zapovijed čini, upozoravajući na čovjekovu nutrinu “Ne poželi!” (Izl 20,17; Pnz 5,21), Gospodin će potvrditi i radikalizirati: već grešan pogled nevolja je i problem (Mt 5,28). (Proces radikalizacije očituje se u Starom zavjetu: Kad Mojsije pred kraj svoga života ponavlja zapovijedi (Pnz 5) dat će prednost bračnoj družici i navest će je ispred imanja, za razliku od prve formulacije u Izl 20.)

Razumljivo je da uz ovako visoko poimanje jedinstva muža i žene njihova veza u Bibliji od početaka postaje simbol središnje teme: Božje ljubavi i saveza s narodom. I u hrvatskom je jeziku odmah razumljiva Božja najava: “Uzimam vas za svoj narod” (Izl 6,7). Preljub će, nasuprot tome, biti izjednačen sa štovanjem lažnih bogova (sve tamo od Bileamova zavođenja, Br 31,16). Činjenica jest kad Sveto pismo već kod stvaranja definira da muž i žena “prijanjaju” (דבק Post 2,24) jedno uz drugo, ista je to riječ koja će u psalmu opisati vezu duše s Bogom: “duša se moja k tebi privija” (דבק Ps 63,9).

Nov početak

Za takav nov životni savez traži se odvajanje i “ostavljanje” (עזב Post 2,24). Potrebna je dostatna radikalnost koju Biblija promatra kao pretpostavku. Čovjek napušta prvu obitelj da bi zasnovao novu. Osamostaljuje se od svojih roditelja da bi sam mogao biti supružnik i roditelj. Iz iskustva znamo kako je to važan korak. Ptič koji ne raširi krila i ne napusti roditeljskoga gnijezda, neće nikad poletjeti, onemoćat će i kobno završiti. Dovoljno je slučajeva – posebice u gradskoj sredini – gdje su mladi ostali nezdravo vezani uz roditelje, sami. Nakon roditeljske smrti često i oni umiru. Doslovno! – Prema Svetom pismu muškarac ostavlja roditelje da bude jedno sa svojom ženom. Žena ostavlja svoga oca i svoju majku da bude jedno sa svojim mužem.

Sveti Pavao promatra u tome veliko otajstvo i smjera na Krista (Ef 5,32). I napuštanje i sjedinjenje imaju svoju važnost. Isus je napustio krilo Očevo, napustio je uzvišeno božansko dostojanstvo, “samoga je sebe oplijenio” – reći će Apostol na drugom mjestu (Fil 2,7). Tako mladenci koji napuštaju toplinu i okrilje roditeljskoga doma nasljeduju Krista. Isus Krist, Božji Sin, uzima na sebe ljudsku narav, Vječna Riječ postaje tijelom (Iv 1,14), jedno s nama. Uzima lik sluge (Fil 2,7), postaje jedno tijelo s Crkvom. Tako i muž i žena, kad postaju jedno, nasljeduju Krista. Što Bog združi – božansku i ljudsku narav u Kristu, muža i ženu u jedno tijelo – čovjek nema moć rastaviti (usp. Mt 19,6; Mk 10,9).

Sv. Pavao koji sugerira misao da je brak nasljedovanje Krista otkriva ono specifično za kršćanski brak. Vjerojatno se na tom tragu najbolje može brak afirmirati u današnjoj pomami za čudnim, nedosljednim i neodrživim zajednicama. Ili si voljan ići za Kristom, ili ne; nema trećega. I nema: malo bi, pa malo ne bi. Za takav korak potrebna je naravno dovoljna priprema i, nakon svadbe, potrebna je dovoljna njega. Možda je baš zbog ove kristolikosti brak jedini sakrament koji ne podjeljuje crkveni službenik, nego sami mladenci.

Svadba – slika i najava

Novozavjetni evanđeoski izvještaji – i u iskustvu i u naučavanju Kristovu – ističu osobit korak stupanja u životno jedinstvo muža i žene. Svadba će jednostavno biti slika kraljevstva Božjega koje Isus naviješta. Početak svojih čudesnih znamenja, poznato je, Učitelj čini na svadbi. Na svadbi objavljuje svoju slavu tako da pritom učenici dolaze do vjere u njega (Iv 2). Kraljevstvo je Božje u njegovu nauku svadbena gozba koju sin može s mirom i radosno dočekati jer se otac kralj brine za sve. Uzvanici su brojni (Mt 22). Svadba je to na koju zaručnik može i okasniti pa treba mudro čekati s upaljenim svjetiljkama (Mt 25).

Molitva s obnoviteljima žrtvenika i hrama

(Uz Ezr 1-6)

Na tvoju riječ, Gospodine, spremno se dajem na velik povratak. Ti mi daj snage da podignem opet sveto mjesto na kojem ću žrtvovati svete prinose tebi. Cijelim svojim bićem želim se klanjati tebi u Duhu i istini.

Kad me s pravom hvata strah od nečistoća i zala, ti me brani. Podari mi veliko i snažno srce da mogu pravo prihvatiti svoje bližnje, da mogu odlučno reći “da” i “ne”.

Kad me razne optužbe iznutra i izvana pritisnu, ti mi budi svjetlo i snaga. Strpljivo ću podnositi zla tumačenja, napade, laži i zlobe, samo da tvoje ime pronađe stan među nama. Otvori moje uši da prepoznam i poslušam glas tvojih proroka koji se brinu za tvoj dom. Ti ćeš nam dati da te opet radosno slavimo zbog tvoje dobrote, da smjerno slavimo Kristovu Pashu i Euharistiju!

Amen.

Molitva za moja pluća

Uzvišeni i tajni Stvoritelju svega vidljivoga i nevidljivoga. Zahvaljujem ti danas na svojim plućima kojima iz časa u čas – i sada – neprestano dišem. Tvoj je to čudesan dar po kojemu živim. Želim sada zahvalno osjetiti kako mi život počiva na disanju.

Prisjetit ću se kako se čudesne stvari zbivaju u mojim plućima. Zrak, tako prijeko potreban, ulazi u moj organizam. U osjetljivim, mojem oku nevidljivim putovima, vrhunski mudro izvedenim, postaje dio mojega tijela, dio mene.

Moja pluća podsjećaju me na biblijsku sliku kako si od početka nama ljudima udahnuo dah života (Post 2,7). Dar je to koji primamo od tebe. Slično kao što će Isus na dan svojega slavnoga uskrsnuća doći među svoje, dahnuti u njih i reći: “Primite Duha Svetoga!” (Iv 20,22).

Moja me pluća podsjećaju kako je moje biće osjetljivo i krhko. Lako može biti ranjeno, potrebna mu je zaštita. Kad su bolesna, moja pluća najbolje mi pokazuju tešku bol koju trpim, mučan kašalj budi u meni osjećaj kako mi se utroba razdire. Kada teško dišem, najbolje osjećam svu svoju nemoć i slabost.

Važna su pluća, podsjećaju me na moju nutrinu, moj unutarnji život. Odlučujući je, presudan, ali ostaje skriven u dubini. Važna su moja pluća jer me disanje uvijek podsjeća kako sam ovisan i nemam svoj život sam od sebe. Tvoj je Duh životvorac koji i od suhih kostiju može vojsku živih ljudi podići.

Moja me pluća izvrsno uče poniznosti. Dok dišem jasno mi je da sam povezan s ovim svijetom koji si ti stvorio i koji toliko ljubio da si nam Sina svojega poslao (Iv 3,16). Moja me pluća uče postupnosti i postojanosti. Dišem iz koraka u korak, udah po udah. Ne mogu sve odjednom i unaprijed, nego ustrajno, opet i opet.

Disanje me tako dobro upozorava da nemam sve u svojoj vlasti i da mi je život u tvojoj ruci. Kad radosno kročim svijetom, dišem, a da i ne mislim na to. Kad spavam, dišem. Kada zadihano, ubrzano hvatam što više zraka, kada se gušim i borim za dah, najbolje osjećam kako mi je život dar i ne znam dokle će.

Gospodine Isuse, ti si prihvatio i posvetio ljudski život. Dok si izišao na svijet iz utrobe svoje majke, disao si pravim ljudskim disanjem. Na križu si izdahnuo, u ruke Očeve predao si duh svoj. Izvršio si tako svoje sveto obećanje. Život si za nas položio, sebe si dao – i zadnji dah svojega bića – za žrtvu pomirnicu. Podari mi milost, Gospodine, da svaki moj udah bude podsjetnik na tvoju ljubav i na snagu tvojega Duha!

Gospodine, ovo su moja pluća kojima dišem i u ovaj čas. Ti si mi ih dao, tebi ih prikazujem, tebi ih posvećujem. Amen.

Niko Bilić

Biblijsko obraćenje

Duhovna obnova Misionara Krvi Kristove

Razgled, 16. i 17. studenoga 2018.

Molitva za ruke

Dođi, Gospodine, Isuse (.pdf)

1. Praotac Jakov opet u domovini (PDF) * (.ppt)

Praotac Jakov opet u domovini (Post 35,1-15)

Video: Praotac Jakov opet u domovini

Molitva s patrijarhom Jakovom (uz Post 35)

Molitva za moja pluća

U tebe se uzdam (Ps 25) .pdf

2. Spasenje u mojem domu. Kako je nacarinik Zakej primio Krista (PDF) * (.ppt)

Nov čovjek

Video: Kako je Zakej postao novi čovjek

Molitva s nadcarinikom Zakejem

Evanđeoska udovica (audio)

Ovako smo na 32. nedjelju u crkvenoj godini B, 11. studenoga 2018. uvečer, razmišljali o izobilju i o oskudici.
Poslušajte, preuzmite (.mp3; 7,88MB; 8:36min)

Gospodine Isuse, učitelju sveti! Hvala ti što si dao mudar, dubok i dalekosežan odgovor onima koji te pitahu je li dopušteno plaćati porez caru. Tražio si i svima pokazao carevu sliku na novcu. Propisao si: “Carevo dajte caru!” A onda si pridodao glavni, velik zahtjev, životni program: “Ono gdje je Božja slika, dajte Bogu! Čovječe, na Božju sliku stvoreni, podaj se njemu! U tebi je slika Božja, sebe Bogu daj – baš kao što je to učinila siromašna udovica.”
Onako kako ćeš ti sam, Gospodine, to učiniti za nas!

p. Niko Bilić, SJ

Dvostruko izlječenje stranog vojskovođe

naaman-healed1Naaman je važan jer pokazuje kako fenomen bolesti dodiruje i najviše slojeve društva, vrhunsku svjetsku moć i može imati duboke političke implikacije.

Uživa vladarevo poštovanje kao uspješan vojskovođa, ali trpi od gube. Zarobljena Izraelska djevojka, sluškinja njegove žene upućuje na pravo rješenje. Pripada jednoj od potvrđenih tradicija Svetoga pisma kako neznatni, siromašni i potlačeni imaju uvid u spasonosne stvari.

Skandal na najvišoj razini izbija na temelju pisma koji aramejska velesila upućuje izraelskomu kralju. Tražiti ozdravljanje za stranoga vojskovođu tumači se kao tragikomičan izgovor za napad. Izraelski kralj liječenje od gube jasno stavlja pod nadležnost božanskoga darivatelja života.

Prorok Elizej međutim reagira na pogođenost svojega kralja koji je u znak zgroženosti razderao odjeću. Prorok preuzima odgovornost na sebe.

Moćni bolesnik s pratnjom i obilnim darovima stiže do Elizejeve kuće, ali neće prema svojoj želji biti primljen – takoreći – “u ordinaciju”. Preko glasnika dobiva uputu o lijeku. Neispunjeno očekivanje izaziva u njemu frustraciju i ljutnju. Očekivao je častan prijem i iscjeliteljski dodir. Njegova je predodžba magijska: prorok bi trebao zazvati svoje božanstvo i automatski odnijeti bolest.

I opet sluge stupaju u prvi plan, predlažući oboljelom vojskovođi da ipak prihvati propisanu terapiju. Visokopozicioniran, moćan zapovjednik Naaman ponižava se poslušno prihvaćajući naredbu stranca, savjet slugu i priznajući veću vrijednost Jordana od njihovih svetih rijeka. Zacijelo skinuvši sa sebe sve znakova dostojanstva, ostaje čovjek u svojemu tijelu i čak sedam puta – prema “receptu” – silazi u vode Jordana.

Potpuno tjelesno izliječenje od bolesti, koje nije mogao svojom moći iznuditi ni kupiti bogatstvom, dovodi ga i do duhovnoga zdravlja. Postaje vjernik, prihvaća Božji autoritet. S poštovanjem izgovara njegovo Ime, uzima sa sobom pregršt svete zemlje, pa čak dobiva i duhovnu slobodu da ne bude pred Bogom osuđen zbog vanjskoga neobdržavanja religijskih pravila.

Snaga cijelog događaja povećana je u kontekstu aramejskih napada na Izrael. Elizej liječi napadača.

Iz: Ozdravljenje kao Božji dar

Biblijski put do zdravlja

Duhovne vježbe za liječnike i prijatelje Hrvatskoga katoličkoga liječničkoga društva

Dom duhovnih vježbi, Opatija, 19. do 21. listopada 2018.


1. Božanski kirurg

(PDF) * Precizna ruka božanskoga kirurga. Tajna kršćanske plodnosti u Iv 15,1-8 (.ppt)

Tajna kršćanske plodnosti

Molitva Isusu, Trsu istinskom

Jutarnja molitva

Dođite, poklonimo se (Ps 95) .pdf

Dođi, Isuse naš (.pdf)

2. Kriza na životnom putu

Molitva za moja koljena

Podignite vrata (Ps 24) .pdf

(PDF) * Guba  proročice Mirjam. Bolest – teška kriza na osobnom životnom putu (.ppt)

Poročica Mirjam

3. Iz psihosomatskih tegoba

Molitva za usne

Ave Maria

(PDF) * Novo lice majke Ane. Iz opakih psihosomatskih tegoba do punine života (.ppt)

Molitva sa Samuelovom majkom Anom

4. Dvostruko ozdravljenje

Molitva za glavu

Bog mi je štit (Ps 31) .pdf

(PDF) * Dvostruko izlječenje neprijatelja. Kako je Naaman došao do zdravlja (2 Kr 5) .ppt

Dvostruko izlječenje stranoga  vojskovođe

5. Spas utopljeniku

Molitva za ruke

Obasjaj nas (Ps 67) .pdf

(PDF) * Petrov put do Isusa. Prva apostol i njegov Učitelj na Tiberijadskom moru (Mt 14,24-33) (.ppt)

Molitva s Petrom, Isusovim učenikom (kad se utapao)

***

vidi:

Isus Krist – liječnik duše i tijela (2014.)

Otajstvo Kristova milosrđa. Terapeutske metode i učinci (2015.)

Božje milosrđe i liječnici danas (2016.)

Ozdravit će duša moja (2017.)

Molitva Isusu

kad nas je pozvao da se učimo od njega

Dopusti mi, Gospodine, da uđem u sveti trenutak kad odaješ priznanje Ocu.
Tvojom snagom i tvojom ljubavlju neka zastane sve u meni na čas u intenzivnom promatranju.
Svetom radikalnošću ostavljam svoje terete i muke kojima sama sebe mučim. Tebi predajem jaram kojim sam zbog vlastitih grijeha ili zbog zloće svojih bližnjih opterećen. U miru, ponizno i skromno, sasvim nedostojan želim promotriti tajnu tvojega Srca, središte tvoje božanske osobe.

Sve je Otac tebi predao. U tvoje je ruke povjerio sudbinu svih duša i svega svijeta. To je velika tajna božanskoga milosrđa, skrivena od  svjetske mudrosti. Kod Pashalne večere, prije svoje muke bio si duboko svjestan da je Otac tebi sve u ruke predao (Iv 13,3). Prije uzašašća, slavan, proglasit ćeš otvoreno da je tebi dana sva vlast na nebu i na zemlji (Mt 28,18). Objavi mi, Gospodine, tu tajnu Očeve ljubavi, upiši je u moje srce! Podari mi da smireno motrim tvoju vlast.

Spremno ću se tada odazvati tvojemu pozivu jer nudiš ono za čim čeznem. I tebi je stalo da nađem spokoj duši svojoj. Spremno ću se odazvati da budem sasvim blizu tebi pod tvojim jarmom. Zbog toga on je sladak. Amen.

12.10.2018.
p. Niko Bilić, SJ