Gospodine, prikazujem ti danas svoje lice koje si mi dao. Ovo je moje lice. Gotovo svaki njegov djelić mogu osjetiti, mogu mu svoju pozornost posvetiti, usmjeriti svoj osjećaj na nj, iako redovito ne mislim na njega. Na mojem licu vidi se što u duši nosim, na svojem licu osjećam što je u meni. Mišići na njemu pokazuju koliko mi je duša napeta ili pak koliko je spokojna.
Želim sada smiriti svoje lice pred tvojim licem. Ovdje su moji obrazi preko kojih su suze tekle – od žalosti i boli, od radosti i ushita. Ti znaš.
Ovdje je moje čelo koje me je vedro i uzdignuto vodilo tvojim putovima, koje je spušteno i namrgođeno osjećalo svu težinu krivnje.
Moje lice bilo je ozareno vedrim osmjehom, bilo je stisnuto u grču od straha i muke; bilo je strogo i kruto, bilo je vedro i puno iščekivanja.
Sada je moje lice ovdje pred tobom. Neka tvoj božanski pogled zastane na svakom djeliću mojega lica. Tvoj je to dar, Stvoritelju moj. Okrijepi danas moje lice svojom blizinom da poput Mojsijeva sjaji tvojim sjajem.
Gospodine Isuse tvoje je lice blistalo na Gori preobraženja. Crtama svojega svetoga lica izliječi, obnovi, oblikuj moje lice da u svemu bude tvoje!
Gospodine, ovo je moje lice koje si mi dao. Tebi ga prikazujem, tebi ga posvećujem.