Pravo je da se u ove adventske dane po našim crkvama i kapelicama, u našim mislima i molitvama ponavlja ime onoga koji je na svoj način glavni junak Došašća: Ivan Krstitelj. Za Ivana će Učitelj poslije reći da je u njemu Ilijin duh. To je sila proroka koji je sav narod okupio i svom snagom razglasio: Dosta ste posrtali i šepali na obje strane. Odlučite danas tko je vaš Bog!
Znamo da govor srcu u pustinji prema Svetom pismu nije zaljubljenička čarolija sa snenom koprenom, nego gorljiv i hitan poziv na obraćenje. Snažan glas zove: “Prekini sa svojim egoističnim strastima, bezboštvom i lijenošću i kreni u akciju! Izgradi cestu po kojoj Bog sam može doći k nama!” Velika je to i važna zadaća: Građevinski radovi na autocesti Gospodnjoj kod kojih nema lažnih obećanja ni podmićivanja.
Ivan ima autoritet u svojemu načinu života. Autentičan privlači. Svi Jeruzalemci i sva Judeja dolaze k njemu. Ostatak ostataka nekoć slavnoga kraljevstva Davidova i Salomonova okuplja se. Dolazi ispovijediti svoje grijehe, uroniti u časne vode Jordana koje su i stranom vojskovođi Naamanu donijele dvostruko ozdravljanje – od gube i od krivovjerja. Sveti ostatak okuplja se na istinski nov početak to jest povratak Bogu svome.
A Ivan, snažan i odrješit, u isti se mah snizuje do kraja, do te mjere da se ne usudi ni obuće Kristove dodirnuti. Ponizan, priznaje i ističe sve dostojanstvo drugoga, svojega rođaka koji ga je davno dok još bijaše u majčinoj utrobi pohodio. Razveselio ga je toliko da je Ivan razigran zaplesao pod srcem majke.
Ivan je svjedok poslan od Boga – živa suprotnost administrativcima i birokratima koje ljudi šalju. Nije im stalo da ga upoznaju nego jedino da odnesu odgovor i obave posao. Ivan je martyr – svjedok-mučenik, preteča za kojim će doći Isus i u ključnom času objaviti da i on svjedoči za istinu. Krvlju zapečaćuje svjedočenje – ne krvlju krvnika koji napada i optužuje zato da prolije krv bližnjega, da mu pije krv, – nego vlastitom krvlju pravednoga patnika koji na sebe uzima krivicu, koji otkupljuje.
Ivan sama sebe tumači Pismom. On ne prezire proroštva, nego ga citira. Samoga sebe nalazi u njemu. Tako će poslije i Učitelj postupiti: i kad naviješta svoju misiju da bude blagovjesnik siromasima i kad na putu u Emaus učenicima tumači tko je. Ovi dani Došašća izvrsni su za terapeutski studij Svetog pisma.
Odricanje i odbacivanje lažne slike o sebi ima prodornu, oslobađajuću snagu. Ivan Krstitelj otvoreno govori da nije on Božji Pomazanik. Ne da se Ivan ponijeti na krilima ljudskih očekivanja i statističke percepcije, dojmovima koje budi. Ne manipulira on u svoju korist. Oslobađa se tereta etiketa koje mi jedni drugima stavljamo, okvira i pretinaca u koje jedni druge spremamo. Zna on tko je i zato može najaviti dolazak Gospodara koji ostaje u obući. Ivan upozorava na njega zato da Gospodin ne ostane nepoznat među nama, nego da bude prijatelj drag, Otkupitelj moj.
Poslušajte: