Gideon, borac (Suci 6-8)

(.pdf)

 

Opis Gideonova lika naći ćemo u Knjizi Sudaca od 6. do 8. poglavlja. Gideon je poseban. Gideon oznaku „sudac“ nema, a ključna riječ „izbaviti“ (hebr. jaša) pojavljuje se osam puta u tekstu (6,14s.31.36s; 7,2.7; 8,22) i upozorava na bitnu funkciju svih sudaca koji zajednicu kao Božji poslanici izbavljaju iz nevolje. Gideon ne spada u one biblijske likove koji su postojani i uvijek na istoj duhovnoj visini, nego ima svoj unutarnji razvoj, obrate i preokrete. Zaključak njegova puta i dovršetak poslanja koje je imao izvršiti bit će vrlo dvoznačan.

 

Dublji teološki razlozi istaknuti su nastupom jednog proroka (Suci 6,7) - jedine osobe koja osim Debore u Knjizi sudaca nosi proročki naslov. Prorok, koji ostaje toliko povučen i posve predan služenju Riječi Božje da mu ni ime ne znamo, izravno prenosi poruku kojom Bog potvrđuje svoju pripadnost zajednici: „ja sam vaš Bog“ (6,10), ali jasno izriče i svoje predbacivanje i prosudbu: „rekao sam vam da ne štujete tuđih bogova, ali vi me niste poslušali“ (6,10).

 

Konkretna nevolja obično je ishodište i razlog Božjeg poziva u Bibliji. Ovaj put to su Midjanci sa saveznicima Amalekom i sinovima istoka (6,3). Predstavljaju internacionalnu prijetnju. Izrabljivanje je gospodarsko i potpuno („ne ostavljaju ništa...“ 6,4). Potpunost se očituje i u zaokruženom broju od 7 godina (6,1). Amalek predstavlja općenitog neprijatelja i univerzalnu protivničku silu koju poznajemo iz boja Izraelova u pustinji kod kojeg Mojsije moli uzdignutih ruku. Potpuna ekonomska ovisnost koju ovdje opisuje Sveto pismo nije nam nepoznata u suvremenom svijetu.

 

Gideon se više puta susreće s Bogom. Prvi put Bog mu se objavljuje preko posrednika, svojeg glasnika. Anđeo Jahvin dolazi pod hrast i ukazuje mu se (6,11s). Međutim, u onom času kad Gideon izražava svoje razočaranje i prigovor: „Gdje su sva ona čudesa!... Gospodin nas je ostavio!“ (6,13), Bog mu se izravno obraća i upućuje mu svoju riječ bez posrednika (v14). I ovdje se prepoznaje osobita Božja pedagogija i susretljivost. Biblijska riječ koja je ovdje upotrijebljena (hebr. glagol panâ) sugerira da mu je Bog okrenuo svoje lice.

 

Drugi susret s Bogom donosi Gideonu konkretan Božji nalog još iste noći (6,25s). Gideon svoje djelovanje započinje od teološke pozadine, od problema krivoboštva. Treba jasno vidjeti koga priznaju kao vrhunski autoritet, iz toga će slijediti gospodarska pravičnost i blagostanje.

 

Treći susret s Bogom jest osobit. Tek ovdje Gideon kreće u razrješavanje vanjske nevolje. Ovaj susret s Bogom sastoji se u tome da je Gideon – kako doslovno veli biblijski tekst – „odjeven“ Duhom Božjim (hebr. labaš KS „obuzet“, Šarić "dođe" 6,34). Učinak je očit. Prvi put izlazi u javnost, okuplja vlastiti rod (v34), pleme kojemu pripada (Manaše 6,35 usp. v15), i još tri druga plemena (Ašer, Zebulun, Naftali v35) kojemu će se naknadno pridružiti i četvrto, Efrajim (7,24). Gideon će još tri puta doživjeti izravan susret s Bogom.

 

Gideon dobiva više Božjih znakova za svoje poslanje. Ponajprije to su ljevanica i paljenica pod hrastom, druga dva su s runom, kad najprije samo vuna skuplja rosu (6,36–38), a potom samo vuna ostaje suha (6,29). Idući znak jest dvostruko smanjivanje Gideonove vojske. Najprije od 32.000 ostaje 10.000 (7,3), potom od 10.000 ostaje svega 300 Gideonovih vojnika (7,6).

 

I nakon posljednjeg znaka, a to je san o kojem se priča u midjanskom taboru (7,13s) Gideon reagira pred Bogom odano (7,15): klanja se, priznaje Božju moć koja daje pobjedu i koja će se djelatno očitovati tako da u neprijateljskom taboru nastane zbrka u kojoj protivnici jedan drugoga napadaju (7,22). To je poznati biblijski motiv rata Gospodnjeg. Bogu treba prepustiti svoju parnicu. Njegovo vodstvo treba prepoznati. Izrael se ne smije uzoholiti i držati da svojom silom dolazi do pobjede.

 

Gideonov razvojni put ispočetka je obilježen strahom. Prvi Božji nalog da ukloni krivovjerni, idolopoklonički oltar i prinese žrtvu pravom Bogu, Gideon izvršava po noći jer se bojao svoje obitelji i sugrađana (6,27). I poslije, kad bude trebao poći u izvidnicu i ušuljati se sve do pred neprijateljski tabor, osjećat će strah, pa će Bog s njime poslati pratioca da mu bude čuvar i osiguranje (7,10).

 

Bitan preokret nastaje kad čuje san protivnika (7,13s). U protivničkom taboru već unaprijed vlada strah. Savjest napadača i izrabljivača nemirna je. U pogači koju sanja on vidi Gideonov mač i osjeća jezu (7,14). Gideon prepoznaje Božje djelo jer se klanja i pred Bogom iskazuje štovanje (7,15). Razbijen je njegov strah. Sad on hrabro stupa na čelo četama i sebe stavlja kao uzor. Poziva: „Kako vidite da ja činim, tako i vi činite“ (7,17).

 

Unutarnja preobrazba očita je. Na početku otac čuva leđa sinu Gideonu i uspješno ga brani pred mnoštvom sumještana koji spremaju linč. Potom Gideona susrećemo kako šalje glasnike i okuplja Izraelova plemena. Vrhunac njegove spretnosti u vodstvu vidi se kad galantno, kao pravi političar, odbija žestoki prigovor Efrajimaca. Uvjerljiv mu je argument koji upozorava na njihovu važnu i vrijednu ulogu i primiruje ih (8,2).

 

Uspješnost i lukavost ujedno je dio problema u kojem se pokazuje Gideonov otpad od Božjega poslanja. Posljednja Božja poruka koju je Gideon saslušao bijaše da mu Bog predaje tabor midjanski, poslije je radio po svome. Osveta nad Sukotom i Penuelom (8,15–17) svakako prelazi Božji nalog da izbavi Izrael od Midjanaca. Na svoju ruku svog mladog prvorođenca želi učiniti krvnikom (8,20).

 

Izostanak savjetovanja s Bogom ima svoj vrhunac u idolopoklonstvu koje povlači cijelu zajednicu sa sobom (8,28). Slično Aronu u pustinji Gideon skuplja zlato od naroda za pokretanje lažnog kulta. Otpad od vjere ima dalju i dublju posljedicu jer njegova obitelj biva uništena bratoubojstvom. Sin mu Abimelek ubija svoju braću (9,4).

 

Gideon je ispočetka ili uporno tražio znak, ili je poslušno izvršavao nalog Božji, a potom, u pola njegova životopisa, tu komunikaciju prestaje njegovati. Veliko nam je to upozorenje da valja ustrajno tražiti pravo nadahnuće od Boga. Sv. Ignacije, veliki učitelj zapadne duhovnosti, upozorava kako moramo mudro prepoznati kamo nas Duh Božji poziva. Samo ono što od njega dolazi i samo ono što smo u razgovoru s Bogom, u molitvi, rasvijetlili i potvrdili, doista se isplati poduzeti.

 

Uredila Tanja Lakić

Word-html; 8.11.2008. (ispravljeno 27.05.09., 29.05.2009.)

 

vidi:
"Kamo to vodi?", Olimp. Magazin Hrvatskog olimpijskog odbora (ISSN 1331-9523), 26 (2008), 16-17 (.pdf)
Neuspjelo zvanje

dr. sc. N. Bilić SJ