Marijina ljudskost

Majka mudrog Učitelja i čudotvorca, nedužnog mučenika i proslavljenog Pobjednika nad smrću – Majka Božjeg Sina, Marija, bliska nam je svojom ljudskošću.

Bila je čistog srca od početka, ali ipak je sama rasla u vjeri od onog trenutka kad je Božji poslanik prepoznao njezin strah i rekao: „Ne boj se!“. Ostaje nam bliska u svom traženju kojim je našla milost kod Boga. Razumijemo muku koju je morala osjećati u nekomunikaciji i odvojenosti od zaručnika Josipa kad je već kovao svoje planove u potaji. Bliska nam je i u svojoj roditeljskoj žalosti i zabrinutosti zbog koje izravno prigovara dvanaestogodišnjemu sinu, tražeći razlog: „Zašto si nam to učinio?“

Kao prava pripadnica židovske vjere i tradicije očito želi požuriti Mesiju da se objavi i zakralji, pa u Kani Galilejskoj navodi drevne riječi svetog Zakona. Požuruje Isusa, premda još nije došao njegov čas. Poziv: „Što god vam rekne, učinite!“ izvorno se odnosi na Josipa Egipatskog kad je cijeli svijet bio u gospodarskoj krizi i trpio od gladi. Mesija je naravno krenuo po svom, u Duhu i istini, do kraja se oslanjajući na ono što vidi i čuje od Oca nebeskog pa se počelo pričati da je izvan sebe. I tada Mariju, Majku, možemo razumijeti kad dolazi po njega.

Ipak, upravo je ona majka i odgajateljica. Njezin „Neka mi bude!“ odsjaj je ljubavi stvarateljice s početka Svetoga pisma. „Neka mi bude !“ isto je tako uspješna majčinska pouka koja će se preslikati u spremnu molitvu Sina. „Oče, neka bude kako ti hoćeš!“ odjekuje u Getsemanskoj noći, uz krvavi znoj.

Evanđelja ne zapisuju radostan susret majke i uskrsnulog Sina pa nam je i tako Marija bliža u našoj prilici da Uskrslog Krista pronađemo tek u molitvi i u sakramentima.

(svibanj 2009. )

p. Niko Bilić SJ