Između smijeha i plača

Suprotnosti Izakova života

Izak obuhvaća svojom pretpoviješću i posmrtnim značenjem 33 poglavlja u Post. Ubrojen u po­tom­stvo Abrahamovo (13,15s) prisutan je u tekstu sve do Jakovljeva putovanja u Egipat, kad se Jakov Susreće s Bogom svoga oca Izaka (46,1.3). Božje obećanje da će biti i Izakov Bog (17,7) pratit će SZ čim Izakovo ime bude uvršteno u formulu o Bogu otaca אלהי יצחק) 28,13... Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev 3,6)

Obećani. Kao krvni potomak I. je kontrast kućnom sluzi (15,4), kao Sarin sin Jišmaelu (17,16.19). U I. obećanje potomstva postaje konkretno. On pripada brojnom potomstvu (15,6), koje će doduše pretrpjeti dugačko sužanjstvo (v13), ali će ipak dobiti zemlju u posjed (15,18; 17,8) u skladu s vječnom pripadnošću Bogu ברית עולם) 17,7). Upravo s Izakom Bog želi također sklopiti savez ברית) 17,19.21). Kao što nevjericom ispunjen smijeh naznačuje, nije dovoljna jedna objava (c17). I druga, u liku trojice posjetitelja opipljiva, potrebna je da bi Bog potvrdio obećanje sina (18,1–15).

Rođenje. Sa smijehom Abrahamovim צחק) 17,17) i Sarinim (18,12s.15) povezano ime I. će primiti (21,1). Vrijeme rođenja je najavljeno (17,22; 18,10.14) pa tako i dolazi (21,1). Usprkos smijehu u svojoj su starosti dobili dijete (21,2.7; 24,36). I. je prvi na kojem se obrezanje iz­vr­šu­je prema propisu (21,4; usp. „sin od 8 dana“ 17,12).

Sin. Izvještaji o mladom I. ostavljaju dojam da I. postaje objekt. Majka ga želi kao jedinog ba­šti­nika („moj sin“ 21,10). Kod kušnje Abraham ga više put označava s „moj sin“ (22,7s), a pri­tom je spreman zaklati ga (v10). Podređivanje Izaka može se prepoznati u imenici נער (22,5.12) koja inače označava sluge (v3.5.19). Kad je Rebeka uspješno zaprošena I. je prisu­tan samo u razgovorima („moj/tvoj sin“, odn. „sin moga gospodara“).

Čovjek/muž (usp. 24,65; 26,11). Vlastito prebivalište kod izvora Lahaj Roi (24,63; 25,11), že­nid­ba s Rebekom (24,67; 25,20) i pogreb očev zajedno s Jišmaelom (25,9) nov su početak za I. kao što to i naslov תולדת יצחק (25,19) obilježava. Slično Abrahamu i on ima posla s jednim Abimelekom, pred kojim je iz straha za vlastiti život zatajio svoju ženu (26,9). Pozitivni pot­hva­ti muža Izaka jesu iskapanje zdenaca i njihovo imenovanje (v21s) te uspješni pregovori שׁלום) v31) koje ovaj put on sam provodi (v26–31). Njegova se veličina vidi po njegovu bla­go­slovom stečenu bogatstvu (v12–14) i po vlastitim slugama (v19.25.32).

Otac Izak (27,22.26...). Iako je za roditeljstvo molio (25,21) ono je od početka opterećeno jed­no­stranom ljubavi prema Ezavu (v28), čija ženidba opet nanosi bol Izaku (26,35). Vrhunac očinske tragedije (c27) povezan je s iščekivanjem smrti (usp. 26,9) koju prati slabost očiju (27,1s) i apetit na divljač. Unatoč provjeri (ime v19, opip v21s, miris v27) i dvojbi zbog glasa (v22) Izak biva prevaren. Oponašajući isključivost svoga oca (25,6), čiji blagoslov sam nije dobio, podjeljuje samo jedan blagoslov. O kobnoj prijevari sinovi nikad više ne razgovaraju sa svojim ocem. Ipak I. umire „sit dana“ i obojica će ga zajedno sahraniti (35,29) što se može pro­matrati kao čin izmirenja.

Sluga Jahvin? Ovaj Izakov naslov iz molitve Abrahamova sluge (24,14) može se povezati s dvi­je Božje objave Izaku (26, 2.24). Abimelek sa svojm pratnjom vidi u Izaku „Jahvina blago­slov­ljenog” (26,29) što odgovara dvostrukom izvještaju da prima od Boga blagoslov (25,11; 26,12). Odnos prema Bogu I. izražava molitvom (25,21), podizanjem oltara (26,25) i pro­ble­ma­tičnim blagoslivljanjem. Više put spomenuti (27,23.30.33.25.41), s Rebekinom željom i Jakovljevim lukavstvom povezani blagoslov (27,27–29), I. ponavlja pri slanju Jakova u Padan Aram (28,1–4). „Blagoslov“ Ezava (27,39f) za koji ovaj opetovano moli (27,31.34.38), odgo­va­ra doduše Izakovoj nakani (27,4.7.25), ali po svom sadržaju ostaje upitan.

N. Bilić