Filozosko-teološki institut Družbe Isusove
Predmet: Pentateuchus et prophetae anteriores
Profesor: p. Niko Bilić
Student: Danijel Hranilović


JUDITA

Moja zadaća je obraditi Juditinu knjigu. U ovom izlaganju neću se dotaknuti samog sadržaja knjige jer imam u vidu kako njezin tijek znamo. Moja glavna nit vodilja biti će povijest teksta, njegova književna vrsta, povijesne netočnosti i geografski podaci.

Povijest ove knjige je jednostavnija nego kod Tobije. Original ove knjige na hebrejskom je izgubljen. Grčki tekst nije originalno djelo.Nije sigurno da li se podudarao s nekim hebrejskim tekstom iz srednjega vijeka. Vulgata ima prijevod sv. Jeronima koji je učinjen na brzinu kao i kod Tobije. Ne pripada hebrejskoj Bibliji, dok ju je Katolička crkva priznala nakon niz kolebanja, te je smatra deuterokanonskom knjigom. (U Istočnoj Crkvi ušla tek nakon Carigradskog sabora, a u Zapadnoj za vrijeme Rimske sinode.)
Djelo je napisano prije svega u umjetničkom duhu. Mnogi književnici, među kojima istišem našeg Marka Marulić, u njemu su nalazili inspiraciju. Postavlja nam se pitanje što želi ova knjiga prikazati? Na prvi pogled imamo osjećaj kako je njezin pravac usmjeren prema iznošenju povijesnih činjenica ( donosi rodoslovlje, kronološke i geografske podatke, kao i mjesto među povijesnim knjigama (LXX./Vg). Ali kad bolje pogledamo vidimo da to nije njezin glavni cilj.

To nam dokazuju povijesne netočnosti koje se nalaze u njoj. Nabukodonozor se pojavljuje kao kralj Asiraca koji vlada u Ninivi.(1,1) Holoferno i Bagaos nose perzijska imena, a samo događaji se odvijaju u Palestini iza sužanjstva. (4,3). Zemljom upravlja Veliki svećenik Joakim sa starješinama (4,3; 6,8 ; 15.8.). U zemlji nema idololatrije i sve se odvija oko Hrama (4, 2s.12;8,21;9,8.). No, povijest piše sasvim suprotne činjenice. Povijest svjedoči da je Nabukodonozor (605.-562.) babilonski kralj i kako nije nikada stupio nogom u Ninivu, koju osvaja i ruši njegov otac Nabopolazar. Godine 612. perzijski kralj Kir ruši babilonsko carstvo, te daje slobodu Hebrejima 5388. Hram podižu 515. Da je pisac ove knjige htio dati povijesnu dimenziju zasigurno ne bi pomiješao imena koja pripadaju različitim carstvima. Tako npr. vojni pohod Holoferna ne odgovara strategiji koju bi očekivali (2, 21-27). Ime Betulija nije poznato, iako u knjizi imamo iscrpan opis (4,6;6,11;7,3.12;8,3). Neki je traže u blizini Dotaina( možda Seh eš Šibel, 8km od Genina. Drugi je poistovjećuju s Betelom ili Betuelum (Jš 19,4; 1 Ljet 4,30) u plemenu Šimunovu. Judita je bila plemena Šimunova (4,6;6,6.11;7,3.12;8,3) i pisac vjerojatno iz ljubavi prema svojoj junakinji prenosi ime u sjevernu Samariju. Treći pak vide ovdje simbolično značenje: betula=djevica.

Djelo je zasigurno umjetno sastavljeno jer opisuje moćnog kralja Nabukodonozora kome se nitko ne može oduprijeti i s druge strane mali gradić Betuliju koji pobjeđuje silnu vojsku. U drugom dijelu knjige slaba žena uništava silnu vojsku zamahom svoje ruke. Iz ovoga se jasno potvrđuje kako povijesnih korijena nema, ali nam zato daje mnogo važniju poruku: pobjeda Boga i onih koji njemu pripadaju. Pisac nam, prema tradiciji midraške literature, slobodno prepričava kako bi postigao već spomenuti cilj iz prethodne rečenice.

Na samo kraju možemo zaključiti kako se pisac ove knjige poslužio poviješću kako bi dao važnost religijskoj dimenziji. Vjerojatno je kroz povijest dolazilo do lomljenja mišljenja kamo je smjestiti: iza povijesnih ili mudrosnih knjiga. No, mislim kako je unatoč iskrivljenim povijesnim činjenicama postigla onaj cilj koji je pisac i zamislio.