Pravednik Job

 

Formalna analiza lika Joba u Biblijskim knjigama

 

Lik Joba u Bibliji se baš ne spominje u mnogim knjigama. Spomenut je samo dva puta kod proroka Ezekiela (1. put - Ez 14,14; 2. put - 14,20), jedan put u Novom zavjetu, u Poslanici apostola Jakova (Jak 5,11) i 48 puta u knjizi koja opisuje Jobovu patnju i ustrajnost, odnosno u Knjizi o Jobu.

            ● Prorok Ezekiel spominje ga zajedno sa Noom i Danielom i opisuje ih kao najvećih pravednika kojih je izraelska predaja poznavala.

            ● Apostol Jakov ga pak opisuje kao strpljivog i postojanog koji u svojim teškim patnjama čeka spasenje od Boga.

            ● Knjiga o Jobu podijeljena je u pet velika dijelova: I. Proslov, II. Dijalog, III. Elihuove besjede, IV. Jahvine besjede i V. Zaglavak. U njoj je opisan Jobov život od trenutka kada ga Jahve predaje u ruke Sotone pa do njegove smrti.

 

            Sadržajna analiza – tijek Jobova života

 

Sotona nagovara Jahvu da pruži ruku na Joba i na njegova dobra da se uvjeri kako će se Job dići protiv Jahve i proklinjat će ime Njegovo. Jahve ga daje Sotoni, ali mu zapovijeda da ne smije podići ruku na njega, odnosno da ga ne smije ubiti. Sotona ga iskušava najvećim mukama i bolovima, pobija mu sve sinove i kćeri i svu stoku koju je Pravednik stekao. Ostao je bez ikoga i ičega što je stekao u životu, samo je njegova žena ostala uz njega.

            Job naprotiv, razdire haljine, brije svoju glavu, i pada ničice na zemlju, klanjajući se i blagoslivljajući Boga (1,20-22). Žena ga nagovara da prihvati smrt i da se odrekne Boga, ali on smatra da čovjek od Boga prima ponekad i zlo, a ne samo dobro (2,9s).

            Pred njim dolaze tri njegova prijatelja koja su čula za njegove nevolje s namjerom da ga utješe (2,11-13). Važno je napomenuti da mjesta iz kojih oni dolaze nalaze se u predjelu  Edoma i Arabije, koja su u  Izraelu bila smatrana kolijevkom mudrosti. Njegovi prijatelji mu pokušavaju dati savjet i smatraju da Jahve može dopustit nekom toliko patititi samo radi njegove grešnosti. Po njihovoj logici Job je veliki grešnik kojemu se bliži loš kraj života. Oni mu nabrajaju njegove grijehe (22,5-9) i nude mu rješenje koje će prekinuti njegovu patnju. Savjetuju ga da prizna da je grešan, da se pomiri s Jahvom, da prihvati Jahvin Zakon i da živi po njemu (22,21-24). Job je sve čvršći u svoju pravednost i odbija ih, kritizira ih kako mu nanose još veću patnju time što ga izmučuju svojim rječima. Oni postaju njegovi mučitelji, a ne tješitelji, svojim riječima ga više opterećuju. Prekida se komunikacija između njih i Joba što se može primjetiti i po rasporedu poglavlja te knjige u nekim izdanjima Biblije (npr. c24-27 u izdanju Kršćanske Sadašnjosti). U knjizi se spominje i lik Elihu koji pokušava objasniti Jobovo stanje, ali neuspješno. Na kraju knjige Jahve se obraća Jobu iz oluje, a pravedni Job još više spoznaje i spominje svoju poniznost i ništavost pred Njim.

 

            Aktualizacija – lik Joba patnika aktualan u svako doba

 

            Lik Joba je jedan od biblijskih likova koji se može vrlo često susresti u razlišitim književnim djelima. On je zapravo postao sinonim za patnju. Svatko tko poznaje biblijske tekstove, kad se susretne s nekom patnjom i nepravdom, sjeti se lika Joba. Ljudi u velikim patnjama koji pate zbog nepravde često se poistovjećuju sa Jobom.

Job je biblijski lik koji nam potvrđuje da Bog svojim stvorenjima uvijek želi ono najboje, samo ponekad taj put kojim idemo vršiti Božju volju zna biti jako bolan. I naš Gospodin Isus Krist je morao proći put do Kalvarije, biti mučen i raspet na križ kako bi izvršio volju očevu i spasio ljudski rod.

 

Literatura:

Jürgen EBACH: Streiten mit Gott. Hiob (vol. II), Neukirchen, 1995-1996.

Celestin TOMIĆ: Poruka spasenja. Svetog pisma Starog zavjeta, Provincijalat franjevaca konventualaca, Zagreb, 1983.

Marjan Jeftimov, bogoslov