Glasnica radosti

Lik Marije Magdalene u Evanđeljima

Markovo evanđelje ističe da je Marija Magdalena prva osoba koja se susrela s ukrslim Kristom (16,9). S time se slaže i Matejev i osobito Ivanov izvještaj (Mt 28,9; Iv 20,14). Nakon što je s ljubljenim učenikom, jedinim iz kruga učenika, ostala uz križ (Iv 19,25), ona je prva uskrsna žena.

Evanđelja spominju da ju je Gospodin oslobodio od sedam zloduha (Mk 16,9; Lk 8,2). Sedam, broj punine, govori da je bila potpuno opsjednuta i zarobljena, žrtva zloduha. Mnoge je ljude k Isusu dovelo ozdravljenje od bolesti ili oslobođenje od zloduha. Iz drugih slučajeva znamo nečisti duh može, primjerice, čovjeka toliko sputati da mu oduzme moć sporazumijevanja (Mt 12,22; Lk 11,14). Ugrožava život, bacajući u vatru i vodu (Mk 9,22). Može toliko zaposjesti osobu da u njezinu tijelu i njezinim glasom otvoreno napada samog Sina Božjega (Mk 1,24). Znamo da ih može biti mnogo, cijela legija (Mk 5,9). Za Mariju Evanđelje samo kratko veli da je bila opsjednuta sa sedam zloduha. Gospodin koji je sam u pustinji nadvladao sveobuhvatnu zamku đavolskog poglavice oslobdio ju je mučnih paklenskih veriga kada i kako je on htio. To je za nju početak velike slobode.

S mnogim drugim ženama slijedila je Isusa iz Galileje i služila mu (Mt 27,55; Mk 15,41; Lk 8,3). Imetak, snagu i vrijeme dala je u službu Spasitelja i njegovih učenika. S njime će uzići u Jeruzalem. Duša je odahnula od muka jer ju je božanski dodir oslobodio i ona vidi pred sobom novi život. Pronašla je svijetlo svoga svijeta. Sve sad ima smisla. Sve je spremna uložiti. Ondje, u Galileji, čula je Isusove riječi da Sin Čovječji treba biti predan i raspet i da će treći dan uskrsnuti. Ali bit će potrebna riječ anđela da ih se zajedno sa svojim pratiljama na grobu Isusovu ponovno sjeti (Lk 24,6-8; usp. "kako reče" Mt 28,6; Mk 16,7).To je Marijin intelektualni zadatak. Treba se sjetiti Isusovih riječi, pronaći ih u pamćenju.

Jeruzalem je donio neviđenu tragediju, razočaranje, novu neizdrživu bol. Dok je zajedno s ostalim ženama izdaleka promatrala što se zbiva na Kalvariji (Mt 27,56; Mk 15,40), osjećala se kao da je ponovo ne sedam, nego sedamdeset puta sedam zloduha nemilo grabi svojim krvožednim kandžama. Dok je stajala uz križ Gospodinov (Iv 19,25) po kojem se slijevala krv iz brojnih rana, dok je slušala kako Spasitelj kratko prije smrti upućuje riječ Majci i ljubljenom učeniku, stare su, duboke i gorke rane ponovno krvarile u njezinoj duši.

Međutim, hrabra žena nije u strahu i općoj smetenosti pobjegla. Ostaje vjerna svome Spasitelju i u smrti. Stoji nasuprot novog groba i promatra njegov ukop (Mt 27,61; Mk 15,47). I mrtvo tijelo pokojnikovo s poštovanjem će nazvati „moj Gospodin“ (Iv 20,13). Kad je učenicima javila i rekla: „Ne znamo kamo su ga stavili“ (Iv 20,2) onda znači da je jedno sa zajednicom. Govori u množini – preuzima odgovornost i govori u ime svih.

Polutama na početku dana donosi svoj osobit, tajni mir. Slike predmeta i ljudi oko sebe ne vidiš dobro, ali puno bolje nego u buci dana osjećaš jesi li u miru ili te nešto vuče. Žena iz Magdale skupila je sve snage slomljenoga srca i hodala prema grobu (Mt 28,1; Mk 16,1). U ruci joj miomirisne masti kojima će pomazati preminulog mučenika, Učitelja. I mi idemo na groblje, s poštovanjem, s molitvom.

Taj treći dan međutim donosi novost. Nov prijelom u duši nastaje kad spazi kamen, golem, pretažak, stoji odvaljen (Mk 16,4; Iv 20,1). Tijela nema. Uzeli su ga, prva je misao. Ni mrtvome me može iskazati počast, oplakivati ga, moliti nad njime, pomazati ga. Marija plače, plače neutješna. Njoj je stalo da Isus bude uz nju pa makar i kao pokojnik. Kad spremno govori: „Reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti“ (Iv 20,15) njezina vruća ljubav i interes još uvijek vrijede pokojnom mučeniku. Ljubav je tolika da je spremna sama svojim silama ponijeti tijelo pokojnikovo. Ne prepoznaje još živog Isusa - zbog potresenosti i neočekivanosti ili zbog suza u očima, ili zbog toga što ponavlja isto pitanje koje je već u grobu čula. Ili je, kao i kod učenika na putu u Emaus, njezinim očima bilo uskraćeno prepoznati ga.

Vedri preokret i smirenje u duši donijet će tek nov, iznenađujući poziv Spasiteljev. Isti je onaj kojeg dobro zna, ali opet drukčiji. Kad je izgovorio Marijino ime, kad je potvrdio njezinu osobu i definiciju njezina bića u tren prepoznaje tko je to. Morala je nastati eksplozija radosti koja se poput brze planinske rijeke slila u razdragan odgovor „Učitelju!“ i u veliku želju da ostane s njime. Kao što je na gori Petar shvatio da im je dobro ondje biti, Marija se naravno htjela i trebala zadržati uza nj bar toliko da shvati što se zbiva.

Marija je u duši doživjela brojne preokrete i obrate. Preokreti u našem životu mogu biti ugodni kao kad je Isus oslobodio Magdalenu od sedam zloduha ili kad ju je na uskrsni dan imenom zazvao. Mogu biti neugodni i teški kako kad je onaj u koga je sve nade stavila bio izdan i ubijen, ili kad je i kao pokojni nestao i napokon, kad joj u radosnu susretu nije dopustio da se s njim zadržava... I ugodni i neugodni preokreti međutim za Mariju su pozitivni.

Marija se, razumljivo, htjela zadržati. Ali Gospodin ima druge planove: "Ne zadržavaj se sa mnom" - kaže on (Iv 20,17). Mariji je Krist već darovao veliko oslobođenje još tamo u početku. Ona je već doživjela pomirenje koje će Petar istom biti dano kad bude čuo trostruko pitanje u susretu s uskrslim Gospodinom. Možda zato Marija prva čuje o njegovu Uzašašću k Ocu koje se ima zbiti (Iv 20,17). Njoj je prvoj najavio novu prisutnost koja će odsada obilježavati i nositi zajednicu njegovih sljedbenika.

Kad Ivan opisuje da je otišla javiti učenicima radosnu vijest upotrebljava onu riječ od koje se tvori naziv evanđelje (Iv 20,18). Marija Magdalena je glasnica radosti. Kršćanstvo u onom obliku u kojem ga mi danas poznajemo za nju sad počinje.

(popravljeno i dopunjeno 09.05.09.)

dr. Niko Bilić SJ