Post 27s: Iz ruševina obitelji u nov početak s Bogom

Granice: Očito u Post 27 počinje nešto novo kad izraz בני, koji se do sad pred čitateljem Biblije pojavio svega 5x (Post 21,10; 22,7s; 24,6.8), sad odjednom u c27, opetovan 13x, objedinjuje tekst toga poglavlja u cjelinu, a da se potom u c28 uopće ne spominje.
2x ga izgovara Izak pred Ezavom (27,1.37); 8x pred Jakovom misleći na Ezava (27,18.20.21[2x].24.27); – 3x ga izgovara Rebeka pred Jakovom (v8.13.43).

Prva Božja riječ upućena Jakovu (28,13–15) obilježava drugi dio teksta, a prva Jakovljeva riječ upućena Bogu točno mu određuje završetak (28,22). U prvih 30 redaka idućeg poglavlja Jahve se ne spominje, a iduća molitva Jakovljeva nalazi se istom u 32,10–13 gdje on citira upravo ovu Božju riječ. Dijalog Jakovljev s Bogom predstavlja cilj na koji dinamika dvaju poglavlja 27s smjera.

Dijelovi: 1. narušen obiteljski dijalog: (27,1–4 Izak i Ezav; v5–17 Rebeka i Jakov; v18–29 Izak i Jakov; v30–40 Izak i Ezav). Već kompozicija teksta očituje "dva svijeta": koji ostvaruju proroštvo (25,23). Upada u oči da nema dijaloga između muža i žene te između dvojice braće. Izak je za Rebeku "tvoj otac" (27,6.9s), a Ezav je za nju "tvoj brat" (27,6.42).
2. propast dijaloga koji se očituje u solilokvijima i zadnjim riječima (v41 Ezavov monolog, usp. 28,6–9; v42–45 Rebeka i Jakov; v46 Rebeka i Izak; 28,1–5 Izak i Jakov).
3. Jakovljev novi svijet. v13–20 Jahve i Jakov. Jakov se oslobađa podložnosti prezahtjevnoj majci (3x "poslušaj moj glas" 27,8.13.43; usp. 22,18; 26,5) i sklapa "ugovor" s Bogom.

Važnost dijaloga: Otac Izak u dijalogu je s Ezavom u 27,1–4.30–40 te privodno u: v18–29. U dijalogu je u stvari s Jakovom u: 27,18–29 te, vjerojatno motiviran Rebekom, u: 28,1–5. Rebeki ne upravlja ni riječi.
Majka Rebeka u dijalogu je s Jakovom (27,5–17.42–45) oba puta kao komunikacijska veza jer priopćuje riječi koje je čula od Izaka odnosno od Ezava); i s Izakom (27,46)
Izak zove Ezava "sine moj" (27,1.37), to mu je ljubimac (25,28). Rebeka pak tako naziva Jakova (27,8.13.43) koji uz nju boravi (25,27). Izak pretjeruje: zbog slaba vida govori o smrti (27,2) premda će živjeti do 35,29. Blagoslov vezuje uz omiljeno jelo o kojem piše u 25,28.
Rebeka preuzima na se aktivnu ulogu (vidi 1. Sg. u njezinu govoru), možda na temelju proroštva (25,23). Jakov međutim prihvaća lukavstvo i prvi je koji spominje prokletstvo kao kontrast blagoslovu (27,11s). Dogodit će se upravo ono što želi izbjeći: ispast će varalica pred vlastitim ocem, kletvu koja je izrečena nad Ezavom u stvari navlači na sebe.
Problematičnost prividnog odn. lažnog dijalog od početka je naznačena onom sumnjom koja se očituje u tome da Izak postavlja pitanja. Ako je prvo još razumljivo ("Tko si..." v18) kao odraz slabog vida (v1), druga dva pitanja o brzini u lovu (v20) i ponovljeno o identitetu (v24) kao i dva imperativa, onaj otvoreno izrečen radi opipa (v21) i onaj prikriveni radi mirisa (v26) dokazuju duboku nepovjerljivost.
U razgovoru s Bogom Jakov se ograničava na hranu i odijelo (28,20), nasuprot obećanoj zemlji (v13). O potomstvu on uopće ne govori (Bog 3x v13s). Ipak polažući zavjet (28,20) svoje životno povjerenje stavlja u Boga, tj. od njega očekuje što mu je potrebno za život.

Ostale veze s kontekstom: Jakov pred Rebekom napominje da je Ezav "runjav" (27,11 ß 25,25), a Ezav pred Izakom govori o tome da mu je brat ukrao pravo prvorođenstva (27,36 ß 25,29–34) i o značenju imena Jakov (27,36 ß 25,36).
Blagoslov za sve
משׁפחת האדמה (28,14 ß 12,3) te potomstvo כעפר הארץ (28,14 ß 13,16) obećani Jakovu kao i Abrahamu svjedoče o tome da je Božja riječ vjerna i preko granice jednog naraštaja.

N. Bilić, 07.11.06.