Za Samuela proročki naslov נביא nabî’ nalazimo u 1 Sam 3,20. Samuel nije prvi prorok u Bibliji ali je pozvan od djetinjstva, već kao dijete posvećen je Bogu. Osim toga S. obilježava početka Izraelova kraljevstva. Pomazuje i prvoga kralja Šaula i najvećeg kralja: Davida.
Samuel je pozvan od malena. Sveto pismo time pokazuje svu korjenitost i dubinu Božjeg poziva. Proročko zvanje zadire u dubine tj. u najranija iskustva koja čovjek skuplja od prvih dana, doslovce od začeća. Božji zov koji ide tako duboko – i prije nego ga čovjek pravo raspoznaje! – budi povjerenje da se na nj možemo osloniti.
Biblijski izvještaj o pozivu Samuelovu (1 Sam 3) poznat je. Mali Samuel ima svoj ležaj u svetištu i tri puta čuje kako ga glas doziva i dignuvši se trči k Eliju, misleći da ga stari svećenik zove. Čitatelji znaju, Samuel i Eli još ne znaju da je to sam Bog koji poziva.
Tek kod trećeg puta Eli će prepoznati o čemu se radi i dat će upute dječaku da kod sljedećeg, četvrtog po redu poziva (v10) izrazi Bogu, a ne njemu, svoju spremnost da posluša riječ. Ono što Samuel čuje neugodna je prijetnja, za svako dijete strašna, a ova je k tome izravno na Elija uperena koji je Samuelu autoritet i zaštitnik i naziva ga sinom (v16). Bog proglašava da krivica Elijeva doma ostaje zauvijek. Nikakvo čudo da Samuel vrlo vjerojatno bdije ostatak noći i da se idućeg dana ponajprije boji iznijeti što je čuo. Interes Elijev da sazna Božju poruku (v17) kao i njegovo priznavanje Božjeg autoriteta i podvrgavanje riječima: "On je Jahve, neka čini što je dobro u njegovim očima" (18) svjedoči o njegovoj pozitivnoj strani.
Mjesto Samuelova proročka poziva u njegovoj biografiji označuje prijelaz iz djetinjstva u odraslu dob i javno djelovanje. To je glavna dinamika teksta. Dok je početak teksta obilježen atributom "mali", tj. "dječak" (hebr.נער na‘ar 1 Sam 3,1.8), i njegovom pedagoškom podložnošću Eliju, na kraju čitamo o Samuelu koji je postavljen za proroka i o tome da ga cijela zajednica priznaje kao takvog. Cijeli Izrael zna novog proroka Jahvina (1 Sam 3,20).
Nakon dugačkog govora u trećem dijelu prethodnog poglavlja (2,27–36) s 3,1 započinje u Knjizi Samuelovoj nešto novo. Cijelo poglavlje posvećeno je Samuelu. Premda je i prije o njemu bilo govora, sad on dobiva najveću važnost u tekstu. U 1 Sam 3 koje se sastoji od 21 retka ime שׁמואל pojavljuje se u 20x (v1.3f.6[2x].7f.9[2x].10[3x].11.15[2x].16[2x].18–21), dok je u c1s svega 4x spomenuto (1,20; 2,18.21.26). Osim toga u 1 Sam 3 prvi put Bog izgovara to ime, dok je to prije bio dio pripovijednog teksta (opis, naracija).
Tekst c3 u isti mah ostaje povezan s neposrednim kontekstom. Tako je govor
"čovjeka Božjeg" koji neposredno prethodi ovom poglavlju upućen Eliju
a Eli ostaje glavni lik u c3. Eli, 12x u c3 spomenut, skrbnik je i svojevrstan
učitelj Samuelov. Pod njegovim okom Samuel služi Bogu (v1), k njemu 3x trči
nakon poziva (v5s.8), on prepoznaje da je Bog onaj koji zove (v8) i izriče svoju
bremenitu poruku (v11–14).
Kao pokazatelj novog početka nasuprot אשׁ אלהים "čovjek Božji" (2,27)
Samuel je נער "momak" (3,1.8), ali i naslov "čovjek Božji" jednako
je usmjeren na Boga kao i mladićevo služenje Jahvi (3,1) i Jahvin poziv njemu
upućen (3,8 ).
Gdje je kraj teksta o pozivu Samuela? Prvi dio retka 4,1 ("I riječ se Samuelova obraćala svemu Izraelu") mogao bi se s pravom uzeti kao dio ove epizode jer se govori o Samuelu, pa tek onda o ratu s Filistejcima i o sudbini Kovčega saveza koji obilježavaju iduća 3 poglavlja (4–7).
Bolje je međutim promatrati ovu rečenicu o Samuelu kao svjesno upletenu u drugačiji kontekst. Nakon poziva nova tema je rat koji će dovesti do ostvarenja proroštva. Na takvo promatranju upućuje i strukturalna sličnost. Kratki izvještaji o Samuelu već su prije na taj svojevrstan način "ubačeni" u opise koji su dobrim dijelom kontrast Samuelovu životnom putu.
Tako čitamo da Samuel služi Jahvi (2,18), dok hramski službenici bogohulno i tragikomično izrabljuju ljude (v2–16). Samuel raste sve više s Bogom (2,21), a oni ne slušaju upozorenje očevo (v22–25). Mladi Samuel nastavlja rasti u dobi i mudrosti pred Bogom i pred ljudima (v26), a onamo se kući Elijevoj Božji pravorijek naviješta.
Osim toga 4,1 preuzima i temu "riječ Samuelova" (3,19; 4,1) i usmjerenje na "sav Izrael" (3,20; 4,1) pa je bolje tu rečenicu promatrati kao početak negoli kao ponavljanje.
Bitan preokret koji ovaj tekst donosi za cjelinu knjige sročen je također na početku i na kraju ovog teksta. U v1 čitamo da je Jahve rijetko govorio ljudima, a na kraju da se Jahve i dalje objavljivao Samuelu svojom riječju (v21). Novi početak, učestalije Božje javljanje prikazano je već u četiri puta opetovanom pozivu koji Jahve upućuje Samuelu (v4.6.8.10).
Kako je još opis Samuelova poziva uklopljen u kontekst? Tako da preuzima i opetuje misli koje su unaprijed izrečene. One su priprava:
a) Samuelovo služenje Jahvi משׁרת "onaj koji služi" 2,18 >>> 3,1
b) rast Samuelov גדל "rasti" 2,21.26 >>> 3,19. Dinamika rasta ujedno dolazi do zaključka u ovom tekstu.
Tekst o Samuelovu pozivu možemo prema dijaloškoj strukturi podijeliti u tri dijela i jedan epilog:
| v1–9 | S+E | (J+S) |
| v10–14 | S+J | (J+E) |
| v15–18 | S+E | (E+J) |
| ------- v19–21 |
S+J |
U prvom dijelu v1–9 nakon općenitog uvoda (v1) koji predstavlja u kakvu su odnosu Samuel i Eli, saznajemo da je vrijeme počinka, da Samuel svoj ležaj ima u svetištu i da odande tri puta iznova spremno hrli k Eliju s djetinjom otvorenošću. 3x izriče pred Elijem svoju pripravnost: הנני hinnenî "Evo me!" (v5s.8). Tri put izriče svoju uvjerenost da ga Eli zove: קראת "Zvao si" (2. Sg. v5s.8). – U dijalogu su Samuel i Eli.
U drugom dijelu v10–14 Samuel prema Elijevoj pouci prepoznaje (1) Gospodina kao onoga koji mu upućuje riječ, (2) prema Elijevoj pouci spreman je poslušati riječ riječ (2x שׁמע šama‘ "čuti"). (3) Prema Elijevoj pouci prihvaća za sebe ulogu sluge Jahvina (2x עבד v9s):
v9 Govori Jahve sluga tvoj sluša
v10 Govori sluga tvoj sluša
Poruka v11–14 koju Gospodin izriče može se shvatiti kao potvrda onoga što je već prije naviješteno (2,27–36) i što očito nije govor spasenja nego suda. Ujedno očituje bitnu karakteristiku proročkog poslanja: prorok sluša. Bog proroku daje uvid u svoje nakane. Slično kao Abraham kad unaprijed promišlja: "Zar da skrivam od Abrahama što ću učiniti" (Post 18,17). I prije javnog naviještanja po kojemu obično proroke poznajemo, prorok stječe uvid u svijet Božjih odluka.
Kad Bog u svom govoru izriče prisegu (שׁבע v14) to potvrđuje i povećava snagu proroštva. Svrstava ga po odlučnosti i važnosti uza središnje obećanje Saveza: obećanu zemlju. Bog se zakleo da će dati zemlju – čitamo opetovano u Bibliji. – U dijalogu su Samuel i Jahve.
Treći dio jest novi dan ("jutro" v15) Treći dio teksta v15–18 opet nas vodi do dijaloga između Samuela i Elija. Eli preuzima inicijativu. Sada doista on poziva: "Samuele" (שׁמואל v16) i čuje onaj isti spreman odgovor הנני hinnenî "Evo me!"(v16 usp. v5s.8). Elija zanima Božja poruka. Tek na formulu zaklinjanja Samuel ju je spreman izreći. Tekst ne donosi iznova riječi, ali čitatelji već znaju iz noćnog izvještaja v11–14 sadržaj i ton.
Četvrti dio v19–21 jest epilog koji nas vraća na dijalog u središtu teksta između Samuela i Jahve. Riječ je o trajnoj Božjoj prisutnosti u Samuelovu životu. Na Samuela je primijenjena biblijska formula: "Jahve bijaše s njim" – ויהוה היה עמו (v19). Ova formula odgovara Božjem jamstvu: "Bit ću s tobom" koje je jedan od osnovnih elemenata iz svetopisamskih izvještaja o zvanju.
Epilog pokazuje još jednom bitan preokret koji nastaje u ovom biblijskom izvještaju, očituje svrhu na koju smjera dinamika teksta. U početku je Samuel vezan uz Elija na kraju je potpuno u Božjoj školi. To svjedoči i ustroj teksta:
v1–9 S+E >>> v19–21 S+J
Tekst objedinjuje tema zvanja. Glagol קרא (v4.5[2x].6[3x].8[3x].9s) pojavljuje se u tekstu 11x i to u tri glavna dijela teksta, nema ga jedino u epilogu. Posebnost ugođaja je slab vid Elijev (v2) i noć koji su kontrast svjetiljci (נר אלהים v3) koja gori. Upravo ambijent noći i posvećen prostor naglašavaju tajanstvenost Božje prisutnosti koja je plastično opisana: "I dođe Jahve i stade" (v10). Samuelu se objavljuje kao lik koji je posve realno i opipljivo nazočan. Samuel vrlo intenzivno doživljava Božju blizinu.
Naslov koji je imao navjestitelj Božje riječi Eliju prije poziva Samuelova אישׁ אלהים – "čovjek Božji" (2,27) pojavljuje se u Knjigama o Samuelu još samo kao oznaka za Samuela. Prorok jest čovjek Božji. Po tome naslovu Samuel je jednak Iliji (1 Kr 17,24) i Elizeju (2 Kr 4,9). Kao takva prepoznaje ge i na nj upućuje jedan sluga (1 Sam 9,6) i time potvrđuje niz siromašnih, rubnih i obespravljenih koji u Bibliji daju svjedočanstvo i upućuju na Božju djelotvornu pomoć.
Samuel pomazuje kraljeve. Bog mu daje nalog (9,16) koji Samuel poslušno i ispunja. U 1 Sam 10,1 čitamo: "Tada Samuel uze uljanicu s uljem te je izli na glavu Šaulu". Pri tom jasno daje do znanja u čije to ime čini, govoreći: "Jahve te je pomazao za kneza nad narodom Jahvinim."
Samuel pomazuje i Davida, najvećega kralja koji će postati simbol budućeg i vječnog kraljevstva. Prima od Boga nalog: "Pomazat ćeš za mene onoga koga ti kažem" (1 Sam 16,3). Bog ispunja svoju riječ i daje izravno upozorenje: "Hajde ovoga pomaži, taj je!" (16,12). I Samuel ispunjava nalog: uzima rog s uljem i među svim sinovima Jišajevim pomazuje Davida (16,13).
Studeni 2006. (05.05.2008.; 14.11.2008.; 27.05.09.)
vidi: Samuelovo zvanje
(c) na uporabu studentima
dr. sc. Niko Bilić SJ