Uvod u hebrejski jezik Svetoga pisma
amdg.ffrz.hr > nastava > FTI > hebrejski
(ovdje se koriste
slova iz programa BibleWorks – fontovi: bwhebb, bwtransh)
1. Vježba
^yh,l{a/ hw"hy> tae T'b.h;a'w> Pnz
6,5a
[ve´ahavtá
´et adonaj `eloheka]
`hY")x;
vp,n<ïl.
~d"ßa'h'( yhiîy>w:) Post 2,7b
[vajehî
hā'ādām le nefeš hajâ]
hw"+hy>-ta, yvip.n:â ykiär}B' Ps 103,1.2.22; 104,1.35
Pronađite par!
tAbn" bleK'
laeAy !w"y" !m'h'
jāvān
kāleb nābôt
jô’el hāmān
Tri su duga samoglasnika koje treba prepoznati: ā
e ô
i deset je suglasnika (slova): ’ b h
v j k l m n t
od kojih jedan ima poseban oblik na kraju riječi. Alef je
prisutan i u hrvatskom kao stanka, odnosno glas koji odvaja dva samoglasnika
npr. u riječi „poopćiti“.
Transkribirajte (=prepišite latinicom) na temelju rezultata: !t'n" bb'Ay !l{ae
Napišite na hebrejskom: nābāl
lābān ’ôn
Biblijska imena
ba'Am Moab (narod i zemlja istočno od Mrtvog mora)
ba'Ay Joab (Davidov vojskovođa)
!t'n"Ay Jonatan (Šaulov sin i
prijatelj Davidov)
Biblijsko je pismo kvadratno.
Iz aramejskog pisma koje je izvedeno od feničanskog nastalo je daljnjom
stilizacijom hebrejsko kvadratno pismo koje se tako zove zato što svako slovo
naznačuje obrise kvadrata.
Finalni ispis
Pet od 22 slova imaju poseban oblik kad se nađu na kraju
riječi.
Deset najčešćih suglasnika
Ova slova se odlikuju po tome što pojavljuju ne samo u
korijenu riječi nego i u nastavcima i u prefiksima. Tri imaju poseban finalni
ispis. Uočimo oblik i ime slova, te transkripciju i redoslijed!
|
1.
|
a
|
alef
|
’
|
|
|
|
2.
|
b
|
bet
|
b
|
|
|
|
5.
|
h
|
he
|
h
|
|
|
|
6.
|
w
|
vav
|
v
|
|
|
|
10.
|
y
|
jod
|
j
|
|
|
|
11.
|
k
|
kaf
|
k
|
na kraju:
|
$
|
|
12.
|
l
|
lamed
|
l
|
|
|
|
13.
|
m
|
mem
|
m
|
na kraju:
|
~
|
|
14.
|
n
|
nun
|
n
|
na kraju
|
!
|
|
22.
|
t
|
tau
|
t
|
|
|
Ostalih 12 slova hebr. abecede pojavljuje se jedino u
korijenu riječi.
Piše se i čita s desna na lijevo. Rukopis imitira i
odgovara tiskanoj abecedi.
Treba točno
razlikovati: b / k, n / k , ! / $,
h / t.
Samoglasno slovo (mater lectionis)
Ispočetka hebrejsko
pismo nije bilježilo samoglasnike, ali dugi su samoglasnici na kraju riječi, a
ponekad i unutar riječ označavani slovima he, vav i jod. Stoga znakovi h, w i y mogu označavati ili suglasnike ili samoglasnike
usp.
יון = jāvān, יואל = jô’el -
Vav
prvi put označava suglasnik v, drugi put samoglasnik o.
Punktiranje – mazoretski znakovi
Nakon što jezik više
nije bio u govornoj uporabi židovski su učenjaci zvani mazoreti iznašli
znakove za označavanje samoglasnika kako bi se sačuvao jedinstven način izgovora
tj. čitanja. Znakove su pisali ispod ili iznad suglasnika u svetom tekstu.
Tiberijadska škola iz 8. stoljeća je prevladala.
Znak za samoglasnik stoji ispod slova nakon
kojeg se samoglasnik izgovara, samo točka za samoglasnik "o" stoji lijevo
iznad suglasnika
Dijakritički
znakovi
|
primjer
|
transkrip.
|
primjer 2
|
transkrip.
|
ime znaka
|
|
m'
|
mā
|
w"
|
va
|
kamec
|
|
me
|
me
|
le
|
le
|
ceré
|
|
mo
|
mo
|
yo
|
jo
|
holem
|
Veliki holem ili holem magnum
Ako se u biblijskom
tekstu već nalazilo samoglasno slovo, onda su mazoreti stavili svoj znak za
samoglasnik uz to slovo. Tako je nastalo dvostruko označavanje samoglasnika.
Pritom je točka koja označava holem spojena sa samoglasnim slovom vau u tzv.
holem magnum: A
U biblijskom tekstu
naći će se oba načina pisanja: i sa samoglasnim slovom (scriptio plena) i bez
samoglasnog slova (scriptio defectiva). Tako npr. Joabovo ime stoji redovito u
punom ispisu: יואב ali će se u 1 Kr 1,19 naći bez samoglasnog
slova יאב. U transkripciji se može razlikovati
između jôab i joab.
Naglasak
Ako nema druge oznake
riječ se naglašava na posljednjem slogu:
!t'n" se čita kao
natán.
Dvije ili više riječi
mogu biti povezane u jedno pri čemu posljednja riječ nosi naglasak. Veza između
dvije riječi može označavati crtica koja veže tzv. maqqef. Npr.
lae-tyBe
bet-’el
Alef
Alef je pravi suglasnik.
Međutim na kraju sloga alef se najčešće ne izgovara tj. kvijescira. To je
osobito važno kad se alef nalazi na kraju riječi.
Npr. al'ae ’elā
1 Kr 4,18 (jednako se čita kao hl'ae Post 36,41)
h He
He je na kraju riječi
gotovo uvijek samoglasno slovo, pa se stoga ne čita kao suglasnik. Najčešće se
radi o glasu "a" na kraju riječi kao npr. u imenu:
ha'le le’â (Lea, žena
Jakovljeva).
Za razliku od alefa
koji će uz dodatak gramatičkih nastavaka opet dobiti suglasničku vrijednost, he
ostaje samoglasno slovo tj. ne čita se kao "h".
U rijetkim slučajevima gdje he na kraju riječi ima
vrijednost suglasnika u nj se upisuje dijaktrički znak mappiq, npr.
Hy" jāh
(skraćeni oblik Božjeg imena).
Biblijska imena za vježbu:
tAbn" ~t'Ay !b'l' ha'le bleK'
ba'Ay bb'Ay laeAy
!t'n"Ay Hy"
!m'h' !moa' !t'n" hn"Ay ba'Ay
lb'n"
Poredajte ova imena prema hebrejskoj abecedi!
Napišite na hebrejskom ova imena: Lea, Amon, Joel, Jona,
Jotam.
hebr01.htm 27.02.08. Uređeno:
02.04.08., 06.10.09., 22.10.09. 20.02.12.
h01.htm
26.2.20.