Na uglednom, visoko ure\u0111enom zagreba\u010dkom fakultetu student prilazi, tra\u017ee\u0107i brzinski odgovor, dr\u017eim li da je biblijska tvrdnja u Knjizi Izlaska: “Rob je vlasni\u0161tvo” (Izl 21,20) dokaz da je Sveto pismo ne\u0161to bolesno. Zaista, kako to povezati s osnovnim pogledom da je \u010dovjek stvoren na sliku Bo\u017eju? No, hajde, to je ipak Stari zavjet. Pribrojimo li tome me\u0111utim novozavjetnu ponovljenu zapovijed sv. Pavla: “Robovi, slu\u0161ajte gospodare!” (Ef 6,5; Kol, 3,22) i njegove propise za robove kako u svemu moraju biti podlo\u017eni gospodarima (Tit 2,9) i \u010dastiti ih (1 Tim 6,1), vidimo koliko Pismo ne ostaje samo na opisu ideala, nego otvorenih o\u010diju promatra na\u0161 svijet. I nije tek rije\u010d o svijetu iz daleke pro\u0161losti. Uz Me\u0111unarodni dan ukidanja ropstva, 2. prosinca 2018., Papinski radio iz Rima objavljuje vijest o preko 40 milijuna robova u svijetu danas. Koliko obespravljenih ima tu oko nas, u na\u0161oj sredini? O tome govori Biblija.<\/p>\n
Prvi zakon za shva\u0107anje uvijek je vidjeti kontekst. Knjiga Izlaska zaista govori o robu, kojega je gospodar udario, ali zato da propi\u0161e kako gospodar snosi krivnju i zaslu\u017euje kaznu ako je roba usmrtio. “Ne ubij” vrijedi i u odnosu prema robovima.<\/p>\n
Vrijednost Pisma je u tome \u0161to iskreno gleda na stanje stvari, ali onda nudi i putokaze za rje\u0161enje. Pojmovi postaju jasni kad promotrimo da starozavjetni hebrejski jezik rabi izraz izveden od \u05e2\u05d1\u05d3 abad \u0161to zna\u010di slu\u017eiti i najprije ga susre\u0107emo ve\u0107 kod stvaranja za \u010dovjeka koji treba opslu\u017eivati zemlju. Gr\u010dki se prijevod u rije\u010di \u03b4\u03bf\u1fe6\u03bb\u03bf\u03c2 tako\u0111er ne mu\u010di s finom, presudnom nijansom: ozna\u010duje i roba i slugu.<\/p>\n
Put do odgovora zapo\u010dnimo tako da se podsjetimo kako je sam Josip, Jakovljev sin miljenik, bio hebrejski rob u Egiptu (Post 39,17.19), a Biblija nam otkriva i kako je do toga do\u0161lo: ro\u0111ena bra\u0107a su ga prodala. Mnogo kasnije, Nehemija za velike obnove nakon izgnanstva u 6. stolje\u0107u pr. Kr. \u017eestoko \u0107e kritizirati svoje suvremenike. Nakon \u0161to su sav napor dali na to da otkupe svoju bra\u0107u iz tu\u0111inskoga ropstva, sada oni jedni druge uzimaju kao roblje (Neh 5,8).<\/p>\n
Drugi korak prema biblijskom odgovoru daje isti Juda koji je predlo\u017eio da brata Josipa prodaju umjesto da ga ubiju. Juda Jakovljev sama sebe pred Faraonovim zamjenikom dragovoljno nudi da bude rob u Egiptu (Post 44,33), samo da Benjamin bude pu\u0161ten. I takav stav ima ploda.<\/p>\n
Glavno starozavjetno rje\u0161enje skriva se u poznatom Bo\u017ejem govoru koji prvi put Mojsiju pred goru\u0107im grmom spominje “moj narod”, govore\u0107i o robovima na rubu Egipatskoga dru\u0161tva. Upravo \u0107e otkupljenje iz ku\u0107e ropstva biti osnovica na kojoj po\u010diva obvezuju\u0107a snaga Bo\u017ejih zapovijedi, uvijek iznova se ponavlja i dio je obrazovnoga sustava (Reci sinu: “Bili smo faraonovi robovi Pnz 6,21).<\/p>\n
Biblija zaista od po\u010detka, primjerice kod obrezanja koje se kod Abrahama propisuje kao neizbrisiv znak Saveza na tijelu, gleda kako Savez s Bogom obuhva\u0107a i onoga koji je novcem kupljen (Post 17,12.23.27). U radosno blagovanje Pashe, Pashe koja definira identitet Bo\u017ejega naroda, prihva\u0107en je i kupljeni rob (Izl 12,44).<\/p>\n
Zna\u010di, Savez uklju\u010duje i robove u Bo\u017ejem narodu? Da, ali ako je Hebrej pao u du\u017eni\u010dko ropstvo, onda \u0107e on sedme godine biti slobodan, i to ne praznih ruku, nego uz obilne darove koji su Zakonom propisani (Izl 21,2; Pnz 15,1). Osim toga, ako je robovlasnik nanio povredu od koje je rob izgubio oko (Izl 21,26) ili zub (27), onda na ime od\u0161tete rob dobiva slobodu.<\/p>\n
Cijela stvar postaje pravno jo\u0161 zahtjevnija kad \u010ditamo doslovan propis da se brata, pripadnika Bo\u017ejega naroda, ne smije uzeti u roblje (Lev 25,39; Pnz 25,39). Mojsije u Ponovljenom zakonu jasno ka\u017ee: Tko brata uzme u roblje, neka umre (Pnz 24,7).<\/p>\n
Kakva su prava roba u Bibliji pokazuje poziv “Radujte se pred Gospodinom” (Pnz 12,12) koji se izrijekom primjenjuje i na roba i ropkinju. Za njih vrijedi i hodo\u010dasni\u010dka gozba (Pnz 12,18) i proslava Blagdana sjenica (Pnz 16,14).
\nU Mojsijevu opro\u0161tajnom psalmu, s kojim sluga Bo\u017eji pokazuje da ozbiljno prihva\u0107a posljednju zapovijed, za nas osobito vrijedi kako o\u010dekuje da \u0107e do\u0107i kraj robu i slobodnjaku (Pnz 32,36). Mojsije tako postavlja temelj za znanu u Novom zavjetu dvaput zapisanu Pavlovu misao kako u Kristu nema vi\u0161e rob \u2013 slobodnjak (Gal 3,28; Kol 3,11)<\/p>\n
Novozavjetni odgovor u Bibliji zaista mo\u017eemo potra\u017eiti najprije u teologiji toga prvoga pisca i teologa kr\u0161\u0107anstva koji isti\u010de kako Kristov poziv vrijedi i za roba; \u0161tovi\u0161e , bolje je odazvati se Kristu, negoli postati slobodan (1 Kor 7,21). Ta logika po\u010diva u Pavlovu promatranju da i robu i slobodnome, pla\u0107a dolazi od Gospodina (Ef 6,8). Nezatomljivi zahtjev gospodarima da dobro postupaju zasniva se u \u010dinjenici da i oni imaju Gospodara (Ef 4,1) kojemu su odgovorni i kojemu pola\u017eu ra\u010dun.<\/p>\n
Pavao mo\u017ee takvim promi\u0161ljanjem zaslu\u017eiti povjerenje jer je samoga sebe u\u010dinio robom (1 Kor 9,19), sam je Kristov rob (Gal 1,10). Mo\u017ee tako pisati kad je sam odbjegloga roba Onezima vratio njegovu gospodaru, svojem prijatelju Filemonu. Time je ponajprije prekora\u010dio zapovijed koja propisuje: Ne vra\u0107aj onoga koji se spasio kod tebe (Pnz 23,16). Time tako\u0111er definira novi odnos, jer odbjegloga sada vra\u0107a ne kao roba, nego kao ljubljenoga brata u Kristu (Flmn 1,16).<\/p>\n
Zavr\u0161ni biblijski odgovor nije neki propis ili promi\u0161ljanje nego sama osoba Isusa Krista, kako i na po\u010detku ustanovismo. Isus ostvaruje ono \u0161to u pjesmama o sluzi Jahvinu opisuje prorok Izaija, najavljuju\u0107i njegove patnje i pobjedu. Krist je rob Jahvin. Taj vrhunski biblijski naslov koji se prvi put pojavljuje za velikoga Mojsija (Pnz 34,5), ozna\u010dava roba. Isus je podlo\u017ean isti\u010de Pavao (Gal 4,4), a pravni status koji prihva\u0107a najbolje ocrtava \u010duvena cijena od 30 srebrnjaka, izravno propisana u Knjizi Izlaska kao naknada gospodaru ako je njegov rob stradao od tu\u0111e stoke (Izl 21,32). Lako onda uo\u010davamo kako u uzvi\u0161enu kristolo\u0161kom hvalospjevu stoji da se hotimi\u010dno odrekao bo\u017eanskog dostojanstva i postao rob (Fil 2,7).<\/p>\n
Biblija dakle promatra kako se Bo\u017eji narod konstituira oslobo\u0111enjem iz Ku\u0107e ropstva. U\u010ditelj Isus otvoreno tuma\u010di: tko \u010dini grijeh, rob je grijeha. Iz vrzinoga kola gubitka prava i oduzimanja prava, jedino je u otkupljenju spas, Sin Bo\u017eji osloba\u0111a.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Na uglednom, visoko ure\u0111enom zagreba\u010dkom fakultetu student prilazi, tra\u017ee\u0107i brzinski odgovor, dr\u017eim li da je biblijska tvrdnja u Knjizi Izlaska: “Rob je vlasni\u0161tvo” (Izl 21,20) dokaz da je Sveto pismo ne\u0161to bolesno. Zaista, kako to povezati s osnovnim pogledom da je \u010dovjek stvoren na sliku Bo\u017eju? No, hajde, to je ipak Stari zavjet. Pribrojimo li […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-1424","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nastava"],"yoast_head":"\n