Dobro nam je poznata majka Ana \u2013 majka proroka Samuela. Pru\u017ea nam vjerojatno najplodniji i najbogatiji primjer zavjetovanja u Svetom pismu.
Zavjet koji Ana pola\u017ee zavjet je \u017eene “srca natmurena, rastu\u017eena”, kako njezin \u017eivotni drug Elkana primje\u0107uje (1 Sam 1,8), i “du\u0161e ogor\u010dene”, kako biblijski opis prikazuje (1,10). \u017dena je to koja gorko pla\u010de, pla\u010de i pla\u010de (1,7.8.10), pritisnuta i optere\u0107ena duha, ispunjena obiljem muke i jada, kako sama svjedo\u010di (1,15). Nesretna ne samo u du\u0161i, nego i u tijelu, trpi od tipi\u010dnih psihosomatskih simptomima. Od muke ne mo\u017ee jesti, od produ\u017eena pla\u010da lice ima posljedice, zacijelo je izbrazdano suzama. Poreme\u0107aj je i to \u0161to ne govori. Nema nijedne njezine rije\u010di, samo suze.<\/p>\n\n\n\n
Biblija razotkriva i etiologiju \u2013 postanak<\/em> njezine muke. Ve\u0107\n kod prva Anina spomena jasno je da ima suparnicu; odmah se navodi i to\n da je Ana neplodna (1 Sam 1,2) i bez prikrivanja Pismo isti\u010de da je \nzatvorenost njezine utrobe Bo\u017eje djelo (1,5.6). Po sebi ne mo\u017ee ispuniti\n prve Bo\u017eje zapovijedi o ra\u0111anju, pa zacijelo sama osje\u0107a odsutnost \nBo\u017ejega blagoslova, a jo\u0161 k tome njezina je suparnica zbog toga vrije\u0111a\n (1,6.7\u2013 suparnica koja svojim pona\u0161anjem ne stje\u010de nikakvu budu\u0107nost u\n povijesti Bo\u017ejega naroda). Zavjetovanici Ani pobo\u017ean mu\u017e, koji je \nljubi i vidi njezino stanje, ne mo\u017ee ni biranim zalogajima (hebr. \n“osobit obrok” 1,5) ni svojom vlastitom osobom pru\u017eiti utjehe (1,8). \n\u010ce\u017enja za maj\u010dinstvom duboka je i sna\u017ena. Dok svi slave na gozbi pred \nsveti\u0161tem ona se povla\u010di (1,9). Odlazi pred Gospodina.<\/p>\n\n\n\n Velika je pouka i ugodna utjeha u tome \u0161to je Anin zavjet uronjen u molitvu<\/em>\n (1,10). To su njezine neposredne rije\u010di Bogu. Silan je to korak \nnaprijed prisjetimo li se Jakovljeva zavjeta. Njezina je molitva duga\u010dka<\/em> \u2013 potvr\u0111uje biblijski opis (1,12) i svjedo\u010di Ana naknadno (r. 16). Njezin zavjet uronjen je u tihu molitvu u srcu<\/em> kod koje su se samo usne pomicale (r. 13), molitvu koja bija\u0161e izlijevanje vlastite du\u0161e pred Gospodinom<\/em> (r. 15). Molitva je to koje se nakon vi\u0161e godina i ona i sve\u0107enik Eli prisje\u0107aju (r. 26).<\/p>\n\n\n\n Va\u017enu podlogu i pozitivne okolnosti za dobro zavjetovanje Ani pru\u017eaju religijska redovitost<\/em>,\n prakticiranje vjere. Ana je u zajednici u kojoj pobo\u017eni mu\u017e Elkana \u2013 \nsvjedo\u010di opis od po\u010detka (1,3) \u2013 redovito sa svima svojima hodo\u010dasti u \nsveti\u0161te, klanja se (usp. 1,19.28), prinosi \u017ertve (usp. 2,19). Sveto \npismo trostrukim ponavljanjem osobito kao kontekst polaganja i \nispunjenja zavjeta postavlja klanjanje<\/em> Bogu (1,3.19.28).<\/p>\n\n\n\n Sadr\u017eajem<\/em>\n Anina je molitva va\u017ena jer se ona to\u010dno vra\u0107a na temeljni doga\u0111aj \nIzlaska. Kod Mojsijeva zvanja Gospodin objavljuje “vidio sam, vidio \u2013 \ndobro sam vidio siroma\u0161tvo i poni\u017eenje svoga naroda” (\u05e8\u05d0\u05d4 vidjeti 2x + \u05e2\u05e0\u05d9 \n poni\u017eenje Izl 3,7). Upravo tim rije\u010dima Ana izri\u010de svoju molbu \npokazuju\u0107i odli\u010dnu molitvenu metodu. Ponavlja podvostru\u010deni, nagla\u0161eni \nizri\u010daj: “Dobro pogledaj!”, a ponavlja i istu rije\u010d za opis svoje \nnevolje (\u05e8\u05d0\u05d4 2x + \u05e2\u05e0\u05d9 1\n Sam 1,11). U isti mah rije\u010di su nam to tako dobro znane jer se preta\u010du\n u svjedo\u010danstvo Bla\u017eene Djevice Marije u Magnificatu: pogledao<\/em> je Gospodin moju neznatnost <\/em>(Lk\n 1,48). \u0160to Ana moli, to je Majka Bo\u017eja do\u017eivjela. Njoj je bliska, osim\n u kasnijem velikom hvalospjevu (1 Sam 2,1\u201310), i time \u0161to u svojoj \nzavjetnoj molitvi samu sebe jasno naziva slu\u017ebenicom Gospodnjom (3x \n“tvoja slu\u017ebenica” 1,11). <\/p>\n\n\n\n Plodovi<\/em> Anina zavjetovanja<\/em> vi\u0161estruki su. Sveti \ntekst isti\u010de njezino novo lice; psihosomatski simptomi nadvladani su. \nOna sada mo\u017ee jesti, lice joj nije kao prije (1,18). Nakon zavjeta Bog \nusli\u0161ava njezinu molitvu. Molila je “sjeti me se” (1,11), a Pismo potom\n potvr\u0111uje: “Gospodin je se sjetio” (1,19). Molila je sina (1,11) i \ndobila je sina (1,20) koji je u sredi\u0161tu njezina zavjeta.<\/p>\n\n\n\n Neposredni je plod njezina zavjetovanja sposobnost razgovora, uspostavljanje komunikacije<\/em>.\n Prije nema ni jedne njezine rije\u010di. Nakon \u0161to je polo\u017eila zavjet, Ana \nrazgovara sa sve\u0107enikom Elijem. Kadra je, izno\u0161enjem istine, obraniti \nse (1 Sam 1,15.16). Premda je uvredljivo i grubo optu\u017eena od osobe koja\n je religiozni autoritet i vlast ona, navikla na redovite uvrede, sada \nse uspje\u0161no brani. Posti\u017ee \u0161tovi\u0161e njegov zagovor (1,17). Ana nakon \nzavjetovanja razgovara i s mu\u017eem. Izri\u010de svoju \u017eelju i nakanu (r. 22) \ni, gle, odmah nailazi na odobrenje (r. 23). Ne\u0107e i\u0107i na hodo\u010da\u0161\u0107e dokle\n god sina na prsima hrani. Nakon zavjeta Ana je do\u0161la do zadivljuju\u0107e \nsamostalnosti. Donosi svoje odluke i nije vi\u0161e zarobljena i utopljena u\n diktat mase. Ona daje ime sinu i tuma\u010di ga (1,20). U zajednici u kojoj\n i prije i sada \u017eivi postaje subjekt, priznata kao osoba.<\/p>\n\n\n\n U idu\u0107em stupnju jasno je da nakon zavjeta majka Ana postaje i voditeljicom<\/em> te iste zajednice<\/em>.\n Kad naime sljede\u0107i put idu na hodo\u010da\u0161\u0107e \u2013 Pismo opisuje \u2013 ona je na \nvode\u0107em polo\u017eaju: ona uzima sina i sve \u0161to je potrebno, ona ga vodi u \nsveti\u0161te (1,24) i ona govori sve\u0107eniku (r. 26.27). <\/p>\n\n\n\n Ana\n ispunja zavjet \u2013 predaje sina u Bo\u017eju slu\u017ebu (1 Sam 1,28). Samuel je \nGospodinu uzvra\u0107en za sve dane svoga \u017eivota. Kao \u0161to je izmoljen, tako \nje sada molitveno natrag posve\u0107en. On Bogu slu\u017ei (2,11.18). Majka Ana \nsvojim vjernim ispunjenjem zavjeta podsje\u0107a na to kako redovni\u010dki \nzavjet \u010disto\u0107e uklju\u010duje odricanje od roditeljstva. Odri\u010demo se svoje \ndjece radi Boga.<\/p>\n\n\n\n Anino ispunjenje zavjeta bitan je napredak, korekcija i blagotvorna pouka s obzirom na Abrahama<\/em>\n u \u010dasu kada u svojem primordijalnom shva\u0107anju u prvi mah pose\u017ee za \nno\u017eem da zakolje sina, nakon \u0161to ga je svezao i polo\u017eio na oltar kao \n\u017ertvenu \u017eivotinju (Post 22,10). Samuelu majka ne ugro\u017eava \u017eivot, ne \nodbacuje ga i ne prezire, ne ostavlja njegovoj sudbini, nego mu \nnaprotiv \u2013 kako Pismo svjedo\u010di \u2013 iz godine u godinu donosi odje\u0107u \n(2,19). Dijete raste, majka prati. Njegov razvoj nije zaustavljen i \ndokinut. Dapa\u010de \u2013 sveti tekst isti\u010de i ponavlja da je Samuel rastao, \nbivao sve ve\u0107i i ve\u0107i \u010dovjek \u2013 kod Boga i kod ljudi (2,21.26).<\/p>\n\n\n\n