Uz politiku odmah se ve\u017ee pitanje vlasti i promatramo tko de facto<\/em> upravlja. Jesu li to oni kojima je slu\u017ebeno povjerena ta du\u017enost i odgovornost ili netko drugi i neke druge silnice, kao kad se na primjer lako uvjerimo koliku ulogu ima novac. U Svetom je pismu zanimljivo uo\u010diti kako ve\u0107 prva stranica (Post 1) govori izravno o vladanju, navode\u0107i kako sunce vlada danom, mjesec no\u0107u), i kako \u010dovjek treba biti dobar gospodar, i da mu zemlja podlo\u017ena.<\/p>\n Pone\u0161to zamr\u0161en i nepopularan opis u Post 14 dobro nam pokazuje kako je ono prvo \u0161to Biblija od nas tra\u017ei shvatiti sukob, ako postoji, te odrediti tko je na kojoj strani. Povr\u0161an pogled nije dovoljan, pogre\u0161na procjena stvara zbrku. \u010cetiri su kralja: Amrafel, Arjok, Kedor-Laomer i Tidal pobrojani svaki sa svojim kraljevstvom ve\u0107 u prvom retku (Post 14,1). Odmah nakon toga nailazimo na drugu skupinu, pet njih: Bera, Bir\u0161a, \u0160inab, \u0160emeber, te kralj Soara kojemu se ime ne navodi (v2). Dvije su skupine koje \u0107e se me\u0111usobno sukobiti, na \u0161to se opis vra\u0107a, navode\u0107i ponovno i prepoznatljivo mjesto Dolinu Sitim definiranu kao Mrtvo more (v3.8). Navo\u0111enjem imena Biblija odmah upozorava da i u vrhu politike gdje se odlu\u010duje o ratu i miru stoje \u017eive ljudske osobe, \u010dovjek silan i ranjiv i u isti mah. U ovom poglavlju sukob stoji u prvom planu, a od nas se tra\u017ei da vidimo prepoznamo mo\u017ee li se odrediti tko je vo\u0111a, \u0161to na prvi pogled nije odmah jasno. Opis me\u0111utim jednozna\u010dno na prvo mjesto stavlja kralja imenom Kedor-Laomer (v4) i jasno da je on predvodnik za kraljeve koji su “s njime” (v5.17). Iz iskustva znamo da je presudno prepoznati tko je istinski vo\u0111a u zajednici, tko pokre\u0107e bilo u dobru, bilo u zlu.<\/p>\n U tuma\u010denju pozadine sukoba Sveto pismu nudi uvid u dulji vremenski rok. Uvid u ono \u0161to neko vrijeme traje va\u017ean je, a Pismo izri\u010dito navodi 12 godina slu\u017eenja kralju Kedoru-Laomeru (14,4); rije\u010d je zacijelo o vazalstvu, potla\u010denosti koje vjerojatno i rezultira pobunom u idu\u0107oj godini. Zbog toga o\u010dito kre\u0107e velik osvaja\u010dki pohod nakon godine dane \u2013 podsje\u0107aju\u0107i na bolno povijesno iskustvo Jeruzalema da je odbijaju\u0107i podlo\u017enost i di\u017eu\u0107i bunu protiv daleko nadmo\u0107nijega Babilona izazvao vlastitu propast. Pobuna, kako Pismo, prikazuje izaziva ve\u0107i rat, \u0161iri kontekst od dosada\u0161njega. Zavojeva\u010di pobje\u0111uju \u0161est naroda koji se prije ne spominju: Refaimce, Zuzijce, Emijce (v5), Horijce (v7), Amorejce s kojima je Abraham u savezu, a tu je i Amalek (pisan u jednini, kao i Horijac i Amorejac u ovom tekstu) koji \u0107e postati simbolom pra-protivnika koji se opire Izraelu od \u010duvenoga boja u Izl 17.<\/p>\n Upravo u ovom kontekstu ratovanja i me\u0111unarodnoga sukobljavanja Abraham \u0107e biti definiran kao Hebrejac (v13). On je ispo\u010detka izdvojen iz sukoba, nije na popisu ni osvaja\u010da, ni pobje\u0111enih. Ali bit \u0107e osobno upleten jer mu je bliski ro\u0111ak, ne\u0107ak Lot, u tekstu uobi\u010dajeno ozna\u010den jednostavno kao “brat” (v12.14), dospio me\u0111u stradalnike. O\u010dito je, za razliku od Abrahama, Lot postao sodomski gra\u0111anin, te je padom i plja\u010dkom Sodome i Gomore i on zarobljen i odveden (v12).<\/p>\n Zanimljivo kako vojska sastavljena od onih koji su u njegovu domu ro\u0111eni vrijedi vi\u0161e od nadmo\u0107nih saveznika. To su oni na koje se \u010dovjek mo\u017ee do kraja osloniti jer ih poznaje, podigao ih je na noge. Brojka od 318 ljudi jako je malena nasuprot \u010detirima kraljevima na \u010delu s Kedorom-Laomerom koji predvode o\u010dito svaki svoju kraljevsku vojsku. U isti mah to je vrlo velik broj za jedan dom, i pokazuje kako je Abraham vrlo mo\u0107an gospodar s veoma brojnim ljudstvom. Na svom ratni\u010dkom pohodu on sti\u017ee vrlo daleko, sve do Damaska koji je sredi\u0161te tamo\u0161njega staroisto\u010dnoga svijeta; Abraham prodire na prostor velesile Arama. Sveto pismo ustvr\u0111uje da je Abraham uspio posti\u0107i ono \u0161to je htio: Izbavio je svoga ro\u0111aka iz ropstva (v16). Ali njegov pothvat \u2013 i to je bitno obilje\u017eje djelovanja po Bo\u017ejoj volji i uz njegovu pomo\u0107 \u2013 posti\u017ee daleko ve\u0107e plodove i se\u017ee \u0161ire od samoga Lota. \u010cinjenica je: Lot je motivacija i u akciji koja je pokrenuta zbog njega Bog preko Abrahama cijelom porobljenom narodu donosi izbavljenje. Spa\u0161en je i narod Sodome, Lotovih sugra\u0111ana, i njihov posjed. Na takvoj pozadini kasnije postupanje Sodomaca i njihova iskvarenost u Post 19 poprima jo\u0161 te\u017ee razmjere.<\/p>\n Abraham respektira Melkisedeka u njegovoj funkciji daju\u0107i mu desetinu (v20). Jo\u0161 nje puno va\u017enije da se Abraham, nakon blagoslova, odri\u010de ratnoga plijena, okre\u0107u\u0107i tako novu stranicu u povijesti ljudskoga ratovanja. Abraham ne zadr\u017eava ni ljudstvo kao roblje (v21), niti posjed (v22). Sodomski kralj opet mo\u017ee preuzeti vlast. I u tome Abraham ostaje simpati\u010dno realan: potro\u0161ena hrana ne\u0107e se vra\u0107ati, a saveznici mogu uzeti svoj dio. Abraham koji uzdi\u017ee desnicu i zaziva Bo\u017eje ime stvara uzor koji \u0107e u preuzimanju politi\u010dkoga vodstva do danas biti po\u0161tovan. \u010cinjenica jest da on svoju politi\u010dku prisegu kojim se odri\u010de plijena potvr\u0111uje Bo\u017ejim autoritetom.<\/p>\n Jo\u0161 je dragocjenije i dublje \u0161to upravno nakon ovoga uklju\u010divanju \u0161iroku politiku, Abraham, susre\u0107i sve\u0107eni\u010dka, dolazi do nove vrhunski bogate teolo\u0161ke spoznaje. On, poslu\u0161av\u0161i rije\u010di kralja-sve\u0107enika, uvi\u0111a da je njegov Gospodin (\u05d9\u05d4\u05d5\u05d4<\/span> ) \u2013 Bog uzvi\u0161eni (\u05d0\u05dc \u05e2\u05dc\u05d9\u05d5\u05df<\/span> v18.19.20.22), tvorac neba i zemlje (\u05e7\u05e0\u05d4 \u05e9\u05c1\u05de\u05d9\u05dd \u05d5\u05d0\u05e8\u05e5<\/span> v19.22), kojemu je Melkisedek sve\u0107enik. Predragocjen je to uvid: Gospodin kojemu se osobno obratio i pozvao ga (12,1) jest Svevi\u0161nji Stvoritelj, kojemu je Melkisedek sve\u0107enik. Jedan ponajvi\u0161e realno-politi\u010dki pothvat dovodi, \u010dini se, Abraham do toga da produbljuje spoznaju Boga.<\/p>\n 10.10.11.<\/p>\n doc. dr. sc. Niko Bili\u0107 SJ, FFDI Zagreb<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Niko Bili\u0107 SJ Vjera i politika u Starom zavjetu Spoj ili sraz Od svojih nas po\u010detaka Sveto pismo fascinira \u010dinjenicom da duhovni poziv od Boga, prijateljstvo i \u017eivot s Gospodinom ne izdvajaju iz realne situacije u kojoj \u010dovjek \u017eivi, premda bismo mi to mo\u017eda voljeli. Ona najdublja, najintimnije osobna duhovna iskustva zbivaju se nama dok […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-171","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nastava"],"yoast_head":"\nKraljevi ratuju (Post 14)<\/h2>\n
![\"\"](\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/abrahamPost14.jpg\")
Abraham, od Boga pozvan na po\u010detku biblijske povijesti, redovito promatran kao za\u010detnik svjetskih religija kolikogod bio eminentno vjernik, u \u017eivom je susretu s realnom politikom koja ga ne ostavlja po strani. Njegov put s Bogom ne sastoji se samo u osobnim duhovnim iskustvima, poslu\u0161nosti Bogu, nije samo u rodbinskim vezama, privatnim prijateljstvima i neprijateljstvima, nego je isprepleten s velikom i visokom politikom, tj. s narodnim zajednicama na \u0161irokom podru\u010dju, i s najvi\u0161im predstavnicima ljudske vlasti \u2013 kraljevima. Ima posla sa stranim, nepoznatim vladarima i uklju\u010den je u velike sukobe koji daleko nadilaze zauzetost i mo\u0107 pojedinca. Abraham je u izravnom kontaktu s bjeguncem koji mu javlja vijest iz boja (Post 14,3), s kraljevima (v17.21s) i sa sve\u0107enikom (v19s)<\/p>\nPedagogija biblijskoga teksta vodi \u010ditatelja dalje da prepozna pozadinu. Va\u017eno je prepoznati o kome je rije\u010d i najprije mo\u017eemo s pravom zastati na onome \u0161to poznajemo. Na po\u010detku druge skupine od pet kraljeva uo\u010dit \u0107emo poznatu Sodomu (v2.8.11.17.21s) i odmah uz nju Gomoru (v2.8.11). Njihova \u0107e sudbina imati klju\u010dnu ulogu, ta \u0107e kraljevstva biti oplja\u010dkana (v11), kraljevi pora\u017eeni i osramo\u0107eni padom u katranske jame (v10), a sodomski kralj stupa u izravan kontakt s Abrahamom nakon njegovu pobjedonosne intervencije.<\/p>\n
Nastanak sukoba<\/h2>\n
Biblijski pogled zaustavlja se na savezima, ligama koje postoje. Kraljevi se ujedinjuju (v3), stoji u Pismu, rije\u010d je o zdru\u017eivanju, alijansi za boj. Poznato je da zajedni\u010dki neprijatelj ujedinjuje. S druge strane i Abraham, koji \u0107e kasnije biti uvu\u010den u sukob, u\u00a0 savezu je s Amorjecima i tu opis donosi upravo poznatu rije\u010d \u05d1\u05e8\u05d9\u05ea<\/span> . Bitna je ovo pozadina za klju\u010dan doga\u0111aj koji se zbiva u idu\u0107em poglavlju. Nasuprot ratnim savezima vladara koji kre\u0107u u boj jedni na druge, nasuprot Abrahamovu savezu s ljudima, Amorejcima, Bog \u0107e sklopiti svoj savez s Abrahamom (Post 15,18), pokazuju\u0107i kako ovi prethodni nisu dostatni za Bo\u017eje nakane od po\u010detka usmjerene na “sve obitelji tla zemaljskoga” (12,3).<\/p>\n
Abraham \u2013 ratnik<\/h2>\n
Abraham je \u010dovjek koji je u kontaktu s ljudima, znaju za njega i javljaju mu \u0161to se dogodilo (v13), a on sa svoje strane slu\u0161a i reagira, nije digao ruke kao da ga se ni\u0161ta ne ti\u010de ili ve\u0107 unaprijed uzmi\u010du\u0107i jer ni\u0161ta ne mo\u017ee (v14). Biblija jasno ka\u017ee da je on uvu\u010den u rat, kre\u0107e u oslobo\u0111enje zasu\u017enjenoga, odvedenoga u progonstvo. Progonstvo i opet svakom biblijskom \u010ditatelju budi \u017eivu asocijaciju na te\u0161ko povijesno iskustvo cijeloga naroda u Babilonu.<\/p>\n
\nAbrahamova pobjeda s malobrojnom \u010detom nad savezom \u010detvorice, kojima se onih pet udru\u017eenih nisu uspjeli suprotstaviti, ima \u010dudesna obilje\u017eja i o\u010dito nadilazi same ljudske sile (v17). Pritom je ipak i dovitljiva taktika imala ulogu: koristi no\u0107 i napada s dvije strane (v15). Prema izvje\u0161taju, sam Abraham se borio: u hebr. tekstu on sam jest subjekt (\u05d4\u05d5\u05d0<\/span> h\u00fb’ v15). Bo\u017eansko vodstvo i pomo\u0107 ne isklju\u010duje ljudsku zauzetost i pamet. Sv. Toma \u0107e re\u0107i: gratia supponit naturam.<\/em><\/p>\nSve\u0107enik Melkisedek<\/h2>\n
Usred ove Abrahamove uklju\u010denosti u \u0161iroku politiku pojavljuje se prvi biblijski sve\u0107enik Melkisedek (v18) koji \u0107e svojim rije\u010dima izravno potvrditi da je Bog dao izbavljenje (v20). Premda je i on kralj, nije bio uklju\u010den u sukob, a njegovo ime upozorava ne bitan zahtjev da pravednost treba kraljevati. Ime malk\u00ee-sedek doslovno mo\u017eemo prevesti kao: pravednost (ili ono pravedno) je moj kralj. Nakon velikoga sukoba doga\u0111a se u da prvi put \u010dovjek u Bibliji blagoslivlja (v19s). Razumljivo je da takve u\u017easne prilike najvi\u0161e tra\u017ee da \u010dovjek aktivira tu bo\u017eansku slu\u017ebu koju na po\u010detku Pisma jednozna\u010dno Bogu pripada.<\/p>\n