a) Poznata Isusova prispodoba o rasipnom sinu govori nam puno o\nodgovornosti. Uo\u010dimo kako se u specifi\u010dnim odnosima unutar obitelji odvija rast\nu odgovornosti:<\/p>\n\n\n\n
Ova prispodoba, u kojoj obi\u010dno gledamo na problem grijeha i potrebu pokore,\nzapravo kao sredi\u0161nju temu ima radosno raspolo\u017eenje i slavlje. \u010cetiri puta se\nta tema s istom rije\u010di ponavlja: To je nakana koju otac izri\u010de: \u201eDonesite tele\nugojeno da se veselimo\u201c (\u03b5\u03c5\u03c6\u03c1\u03b1\u03b9\u03bd\u03c9 Lk 15, 23). To je opis slavlja koje slijedi:\n\u201ePo\u010deli su se veseliti\u201c (\u03b5\u03c5\u03c6\u03c1\u03b1\u03b9\u03bd\u03c9 v24). To je \u017eelja starijeg sina, da se\nproveseli s prijateljima (\u03b5\u03c5\u03c6\u03c1\u03b1\u03b9\u03bd\u03c9 v29). To je, prema tuma\u010denju o\u010devu, doli\u010dna\nproslova jer je njegov brat \u017eiv i prona\u0161ao se (\u03b5\u03c5\u03c6\u03c1\u03b1\u03b9\u03bd\u03c9 v32). Ipak, prispodoba\niz Lukina evan\u0111elja ne umanjuje proma\u0161aj i grijeh koji izgubljeni sin dvaput\nspominje (\u03b1\u03bc\u03b1\u03c1\u03c4\u03b9\u03b1 v19.21). \u0160tovi\u0161e grijeh se ovdje dvaput izjedna\u010duje sa smr\u0107u\ni propa\u0161\u0107u (v24.32).<\/p>\n\n\n\n
b) Prisjetimo se poznatih pedago\u0161kih postupaka o\u010devih ponajprije prema\nmla\u0111em sinu.<\/p>\n\n\n\n
Otac dopu\u0161ta i prihva\u0107a inicijativu sina, i to mla\u0111ega. Slu\u0161a njegovu \u017eelju\n\u03b9 ispunjava je. Podjela koju \u010dini pravedna je: daje mu dio koji mu pripada.<\/p>\n\n\n\n
Otac dopu\u0161ta sinov odlazak, premda on nije to izrijekom tra\u017eio. Ne opire se\nda sin sve svoje pokupi i udalji se.<\/p>\n\n\n\n
Vidi otac na daleko, nije sku\u010dena pogleda i kratkovidan. Kao \u0161to je sin u daleku<\/em>\n(Lk 15,13) zemlju oti\u0161ao, tako ga otac ve\u0107 izdaleka<\/em> (15,20) vidi kad\nse vra\u0107a ku\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Otac ne ko\u010di osje\u0107aje, smililo mu se u srcu (Lk 15,20) kao Isusu kad gleda\nmno\u0161tvo naroda. Otac tr\u010di, ne sin, koji je mo\u017eda i na kraju snaga, siromah,\ngladan, na dugu putovanju. Otac ga grli i ljubi. To je njegova komunikacija sa\nsinom. Bez rije\u010di. Nema obja\u0161njavanja, dokazivanja i razra\u010dunavanja. Rije\u010di\nkoje izri\u010de upu\u0107ene su slugama.<\/p>\n\n\n\n Prekida ga u njegovoj ispovijedi. Daje mu da s obu\u0107om stupi na posjed, kao\ngospodar, i tako je preduhitrio sinovu nakanu, koju nije ni dopustio izre\u0107i, da\nbude u\u010dinjen slugom. <\/p>\n\n\n\n Otac ne potvr\u0111uje i ne ponavlja sinovu rije\u010d: \u201egrijeh\u201c. Ali itekako isti\u010de\nnjezino zna\u010denje. I u ku\u0107i pred nazo\u010dnima, i vani pred starijim bratom koji se\nvra\u0107a tuma\u010di da je rije\u010d o smrti<\/em> i izgubljenosti<\/em> (Lk\n15,24.32). Pritom izgubljenost nije neka relativna dezorijentiranost ili\npsihi\u010dka zbunjenost. U svetom se tekstu nalazi rije\u010d koja ozna\u010dava propast, ona\nista koju izgubljeni sin upotrebljava kad ka\u017ee da umire od gladi (\u03b1\u03c0\u03bf\u03bb\u03bb\u03c5\u03bc\u03b9\nv17).<\/p>\n\n\n\n Otac kod sinova povratka u potpunosti preuzima inicijativu. Prire\u0111uje\nveselje ne samo za njega, nego za cijelu zajednicu.<\/p>\n\n\n\n Zaklju\u010dimo: Sin je iz iskustva nau\u010dio da ne valja prvo tro\u0161iti, pa tek onda\ntra\u017eiti posao. Rastro\u0161nost je vrlo opasna jer mo\u017ee nastati velika glad. Sin je\niskusio je posljedice neodgovorne samostalnosti. Iskusio je oskudicu. On koji\nje tra\u017eio \u201eDaj mi!\u201c (v12) osjetio je kako nije bilo \u201enikoga tko bi mu davao\u201c\nroga\u010de u zadnjoj bijedi okrijepi (v17). Nema uvijek nekoga tko bi mu davao. Sve\nto vodi ga natrag u ku\u0107u o\u010devu. Promi\u0161lja i shva\u0107a da u ku\u0107i o\u010devoj sluge bolje\n\u017eive, nego li on kao lo\u0161 gospodar koji je sve potratio. Vi\u0161e mu se isplati biti\nsluga u ku\u0107i nego li skupiti sve svoji i oti\u0107i. Vrlo realan i odgovoran uvid!<\/p>\n\n\n\n c) Jednako nas zanima postupak o\u010dev prema starijem sinu. <\/p>\n\n\n\n Vrlo je va\u017eno ponajprije da kod podjele koju je mla\u0111i sin inicirao, otac\ndodjeljuje imanje obojici. \u010citamo: \u201eI podijeli im imanje.\u201c (Lk 15,12) Nije samo\nmla\u0111i brat dobio svoj dio.<\/p>\n\n\n\n Starijemu sinu tako\u0111er otac izlazi ususret. I ovaj put izlazi iz ku\u0107e kad\novaj bijesan nije htio u\u0107i. Prvi mu upu\u0107uje svoju rije\u010d koja je prema opisu i\npoticaj i molba (v28). <\/p>\n\n\n\n Slu\u0161a i starijeg sina koji mu tek sada progovara o svojim \u017eeljama i svom\nstavu. Slu\u0161a kako je sama sebe definirao kao slugu i izvr\u0161itelja zapovijedi.\n\u017delio se proveseliti s prijateljima. Je li ikada izrekao svoje o\u010dekivanje ili\nje u sebi kuhao svoj bijes i frustriranost koja je sada eksplodirala?<\/p>\n\n\n\n Otac slu\u0161a kako, eto, ni stariji sin nije primijetio da je otac obojici\npodijelio imanje. Ne prihva\u0107a ga kao svoje, nije odgovoran. O\u010dekivao je jare od\noca, ne uzima od svoga. Optu\u017euje brata da je o\u010devo imanje rasuo, ne svoje, i to\ns bludnicama, o \u010demu u opisu ni\u0161ta ne stoji. Ne prihva\u0107a napokon ni brata, kad\nveli: \u201eovaj sin tvoj\u201c (v30).<\/p>\n\n\n\n Otac daje odgovor, ulazi u dijalog. Ovaj put to je odgovor s obja\u0161njenjem, a\nne samo zagrljaj i poljubac. Ponajprije, oslovljava sina izrazom od milja:\n\u201edijete\u201c (v31). Ista je to rije\u010d koju Isus rabi govore\u0107i u\u010denicima u dirljivim\n\u010dasovima Posljednje ve\u010dere (Iv 13,33).<\/p>\n\n\n\n U o\u010devima rije\u010dima onaj dio odgovora koji se ti\u010de starijeg sina dvostruk je\n(v31). Prvo, on je cijelo vrijeme s ocem. I on je gospodar, ne treba mu tek\nstaviti obu\u0107u na noge, nije on sluga kako je sama sebe definirao. Drugo, sve\no\u010devo jest njegovo, ne samo onaj jedan dio koji mu je dodijeljen. Sve \u0161to je\no\u010devo pripada mu. Tu je stalno, me\u0111u uku\u0107anima, me\u0111u kojima i najamnici obiluju\n(v17). Sa svime mo\u017ee odgovorno raspolagati. <\/p>\n\n\n\n Odgovor koji se ti\u010de mla\u0111eg sina donosi bitan ispravak. Nije on tek neki sin\no\u010dev, nego je brat, \u201etvoj brat\u201c (v32). Sve moje tvoje je. Moj sin, tvoj je\nbrat.<\/p>\n\n\n\n U razgovoru koji se zbio izvan ku\u0107e probijen je led, koji je mo\u017eda dugo\nvremena vladao. Ne treba bijes (v28), nego veselje i radost (v32). Valjda je to\ndosta da i stariji brat po\u017eeli u\u0107i u ku\u0107u o\u010devu.<\/p>\n\n\n\n U cijeloj zgodi i bra\u0107a su, dakako, me\u0111usobno u\u010ditelji odgovornosti. Mla\u0111i\nod starijeg mo\u017ee nau\u010diti vjerno slu\u017eenje, stariji od mla\u0111ega izricanje \u017eelja i\nnacrt vlastitog \u017eivotnog puta.<\/p>\n\n\n\n doc. dr. Niko Bili\u0107 SJ<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Prispodoba o rasipnom sinu – paradigma (Lk 15,11\u201332) a) Poznata Isusova prispodoba o rasipnom sinu govori nam puno o odgovornosti. Uo\u010dimo kako se u specifi\u010dnim odnosima unutar obitelji odvija rast u odgovornosti: Ova prispodoba, u kojoj obi\u010dno gledamo na problem grijeha i potrebu pokore, zapravo kao sredi\u0161nju temu ima radosno raspolo\u017eenje i slavlje. \u010cetiri puta […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[9,6],"tags":[],"class_list":["post-2295","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-cjelozivotno-ucenje","category-nastava"],"yoast_head":"\n