Ono \u0161to znamo o \u017eivotu Samuelove majke Ane sa\u017eeto je u jedno biblijsko poglavlje i jedan hvalospjev. Upoznajemo je kao pripadnicu drevne obitelji sa zabilje\u017eenim precima. Ta je obitelj pobo\u017ena: svake godine hodo\u010daste u sveti\u0161te i ondje prinose \u017ertvu. Va\u017eni doga\u0111aji Anina \u017eivota vezani su upravo uz to sveti\u0161te u \u0160ilu u kojemu \u0107e njezin sin Samuel odrasti. \u010cesto je i suvremeno duhovno zvanje vezano upravo uz neku crkvu, konkretnu zgradu u kojoj se obavlja slu\u017eba Bo\u017eja.<\/p>\n\n\n\n
Biblijski opis obuhva\u0107a osnovne crte Anine sudbine: njezinu \u017eivotnu bol i njezinu najve\u0107u radost. Ana nema djece i zbog toga trpi. Moli od Boga dijete i pola\u017ee zavjet: Ako bude usli\u0161ana, posvetit \u0107e svoga sina od malena slu\u017ebi Bo\u017ejoj. Svu radost daje joj pogled na sina koji je plod Bo\u017ejeg dara i njezinih molitava i ona izvr\u0161ava svoj zavjet. U \u010dasu kada predaje sina u hram izri\u010de hvalospjev koji \u0107e postati osnovica za Gospin Veli\u010da u Novom zavjetu. “Kli\u010de srce moje u Gospodinu” (2,1) pjeva Ana. To su glavne crte koje Sveto pismo donosi.<\/p>\n\n\n\n
Sveto pismo otvoreno opisuje kako Ana do\u017eivljava vi\u0161estruko poni\u017eenje. Ponajprije \u017eivi s mu\u017eem koji, premda je iskreno voli, ima i drugu \u017eenu. Zatim, ne samo da u sebi trpi \u0161to je nerotkinja nego je ta druga \u017eena koja ima ve\u0107i broj djece, namjerno poni\u017eava \u0161to nije majkom postala. Osim toga i od sve\u0107enika \u0107e do\u017eivjeti poni\u017eenje na javnom mjestu kad je pred sveti\u0161tem odbojno progla\u0161ava pijanom.<\/p>\n\n\n\n
Od mu\u017ea Ana prima znatnu koli\u010dinu ljubavi i razumijevanja. Na primjer, onog dana kad su bili na hodo\u010da\u0161\u0107u i kad su slavili uz \u017ertvenu gozbu mu\u017e Elkana uo\u010dava njezine suze i njezin prisilni post. Zamje\u0107uje njezino du\u0161evno stanje. Zacijelo je odudarala od sve\u010dano i veselog raspolo\u017eenja s kojim se na obiteljski blagdan obilnije jelo. Mu\u017e tako\u0111er, premda naizgled slijep za suparni\u0161tvo me\u0111u \u017eenama i za zanovijetanje kojemu je Ana izlo\u017eena, poga\u0111a i poznaje ne samo vanjske znake nego i unutarnji izvor boli: Ana je nerotkinja; u Izraelu to je svojevrsna sramota i znak odba\u010denosti od Boga. Svoju \u017eenu, me\u0111utim, ne osu\u0111uje i ne predbacuje joj. Poput Josipa u Novom zavjetu ne \u017eeli je izvrgnuti sramoti,nego darivanjem vlastite osobe \u017eeli nadomjestiti, ubla\u017eiti neispunjenu \u010de\u017enju (v. 1 Sam 1,8).<\/p>\n\n\n\n
Jo\u0161 jednom \u0107e Elkana pokazati bri\u017eljivu pa\u017enju kad Ana s tromjese\u010dnim novoro\u0111en\u010detom odbija po\u0107i na hodo\u010da\u0161\u0107e. Njegov je stav puno odobrenje i potvrda njezine nakane. Izravno prihva\u0107a i potvr\u0111uje njezin naum da ne odlazi na put dok se ne dovr\u0161i razdoblje dojenja. Mu\u017eu je stalo da Bog ispuni njezinu \u017eelju.<\/p>\n\n\n\n
Kako Ana postupa u \u017eivotnim nevoljama? Ponajprije ne gu\u0161i i ne skriva te\u017einu koju u du\u0161i nosi. Dublji razlog za\u0161to joj je srce rastu\u017eeno (r.8) svakako je njezina \u010de\u017enja za djetetom, ali Sv. pismo ne pre\u0161u\u0107uje ni neposredan povod \u017ealosti: Ana pla\u010de i ne jede kad je Penina, druga \u017eena, iz godine u godinu ponizuje i vrije\u0111a kod sve\u010danog obiteljskog stola. Ana ne gu\u0161i i ne skriva osje\u0107aje. To \u0107e jo\u0161 vi\u0161e do\u0107i do izra\u017eaja u Aninoj hodo\u010dasni\u010dkoj molitvi pred oltarom. Sveto pismo otvoreno spominje “oja\u0111enu du\u0161u” i “gorak pla\u010d” (r.10) koji prate Aninu dugu molitvu. Sama Ana pred sve\u0107enikom izravno imenuje svoju “prete\u0161ku tugu i \u017ealost” (r.16).<\/p>\n\n\n\n
Zadivljuje idu\u0107a Anina reakcija. Na dobrohotno i susretljivo pitanje mu\u017ea koji je o\u010dito voli i \u017eeli razrije\u0161iti muku, Ana se uop\u0107e ne upu\u0161ta u razgovor. Kao da ne pola\u017ee odvi\u0161e va\u017enosti u ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanje i jasno imenovanje me\u0111uljudskih napetosti koje nastaju zbog pona\u0161anja vrijedna optu\u017ebe i osude. Ana ne koristi priliku da se po\u017eali i objasni kako stvari stoje, ne oslanja se Ana na ljudsku raspravu, analizu i tuma\u010denje premda bi sigurno donijele ploda. Ne, ona po svr\u0161etku neuspjele gozbe ustaje i povla\u010di se na molitvu. Ana izlazi iz sobe u kojoj su bili i stupa pred Gospodina (r.9). Kao da je znala da bi ih silno raspredanje moglo ostaviti zatvorene u sobi ovaj put sa\u010dinjenoj od zamr\u0161enih osje\u0107aja i te\u0161kih okolnosti.<\/p>\n\n\n\n
Je li Anin postupak pobo\u017ean bijeg od problema i prezir svijeta? Nipo\u0161to. Istina, njezina tu\u017ena i duga molitva, pri kojoj su se samo kretnje usana vidjele, \u010dak je i sve\u0107enika navela da pomisli na pijano buncanje. Ali Ana uo\u010dljivo \u010dini pozitivan iskorak, donosi konstruktivan prijedlog. Ne zatvara se u tuzi i bolesnom samosa\u017ealjenju. U njezinu srcu slutimo ve\u0107 novu vedrinu, a u rje\u0161enju koje predla\u017ee, u zavjetu, prepoznajemo plod njezine molitve.<\/p>\n\n\n\n
Produ\u017eeno i intenzivno iskustvo molitve, premda Ana pritom ne do\u017eivljava nikakva vi\u0111enja i ne \u010duje nijednu Bo\u017eju rije\u010d afirmacije i utjehe, u Anin \u017eivot donosi bitnu promjenu koja se i na licu vidi: “Lice joj nije vi\u0161e bilo tu\u017eno kao prije (r.18).” Ana odlazi sa sve\u0107enikovim blagoslovom. Njezin metabolizam se oporavio, njezino tijelo opet prihva\u0107a hranu. Vra\u0107a se ku\u0107i i u ljubavi sa svojim mu\u017eem za\u010dinje dijete.<\/p>\n\n\n\n
Jo\u0161 jedna promjena jest va\u017ena. Ana se osloba\u0111a od prevelike blizine i vezanosti. \u017dena Penina, koja je u njoj budila veliku bol, uop\u0107e se vi\u0161e ne pojavljuje u njezinu \u017eivotu, Ana se vi\u0161e ne vrije\u0111a. To svojevrsno odvajanje dosi\u017ee prvi vrhunac kad Ana, hotimice, ne bez mu\u017eeva znanja i odobrenja, izostaje s godi\u0161njeg obiteljskog hodo\u010da\u0161\u0107a u \u0160ilo. Elkana sa svim svojim domom odlazi, a Ana ostaje.<\/p>\n\n\n\n
U onom pak \u010dasu kada bude, u skladu sa zavjetom, odnijela dje\u010daka u sveti\u0161te da ga prika\u017ee i daruje Gospodinu, u biblijskom opisu nalazimo nju samu na hodo\u010da\u0161\u0107u (r. 11).<\/p>\n\n\n\n
Ovo emocionalno i socijalno osamostaljenje i odvajanje od prevelike vezanosti na sredinu u kojoj \u017eivi bit \u0107e dragocjen temelj za odvajanje majke od voljenog djeteta u vrlo ranoj dobi. Dje\u010dak je bio jo\u0161 vrlo mlad (r. 24), ka\u017ee Pismo, a mi mo\u017eemo naga\u0111ati koliko je dijete bilo staro kad je preraslo dob prehrane maj\u010dinim mlijekom. Ono \u0161to je Abraham na svoj na\u010din bio spreman u\u010diniti, Ana izvr\u0161ava: \u017deljkovanog i i\u0161\u010dekivanog, izmoljenog sina predaje Gospodinu.<\/p>\n\n\n\n
Njezino biolo\u0161ko maj\u010dinstvo postaje tako konkretnim duhovnim roditeljstvom. Njezin sin Samuel stat \u0107e na po\u010detak slavnog niza Bo\u017ejih proroka i pomazat \u0107e kralja Davida po kojem \u0107e se ocrtavati obe\u0107ano mesijansko kraljevstvo.<\/p>\n\n\n\n
S pravom Ani sveti tekst dopu\u0161ta da triput bude ure\u0161ena pridr\u017eanim naslovom slu\u017ebenice Gospodnje poput Bla\u017eene Djevice Marije u Novom zavjetu. Istina, u Bibliji to posebno ime nalazimo u upravnom govoru, u molitivi koju Ana upu\u0107uje Bogu i samu sebe tako naziva. Ali svejedno Ana time biva pridru\u017ena \u010dasnim odabranicima Bo\u017ejim koji bijahu njegovi miljenici i posrednici u va\u017enim stvarima sve od Abrahama i Mojsija.<\/p>\n\n\n\n