{"id":2461,"date":"2019-12-13T17:30:20","date_gmt":"2019-12-13T16:30:20","guid":{"rendered":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2461"},"modified":"2021-05-25T16:32:26","modified_gmt":"2021-05-25T14:32:26","slug":"spasonosna-bozja-pobjeda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2461","title":{"rendered":"Spasonosna Bo\u017eja pobjeda"},"content":{"rendered":"\n

Problem nasilja\nu Bibliji<\/em><\/h3>\n\n\n\n

(preuzmite\nEPUB)<\/a><\/p>\n\n\n\n

Profesionalni atentati u sije\u010dnju 2015. u drevnom sjedi\u0161tu umjetnosti i\nkulture, Parizu, usred Europske unije, na one koji su vi\u0161ekratno karikaturama\nhumoristi\u010dki ismijavali sadr\u017eaje islamskoga nau\u010davanja ujedinili su svijet u\nsu\u0107uti i osudi. Na sli\u010dan smo na\u010din i dalje zgro\u017eeni nad ne samo uskra\u0107ivanjem\nvjerni\u010dke slobode kr\u0161\u0107anima u islamskim zemljama, nego i masovnim\npotla\u010divanjem, protjerivanjem i ubijanjem Kristovih sljedbenika koji u ime\nislamske vjere traju na Bliskom Istoku i u Africi. Upravo zbog te \u010dinjenice\nveze religije i nasilja odlu\u010duju\u0107a su, aktualna i smjela tema. Kri\u017e, za\u0161titni\nznak kr\u0161\u0107anstva, dira u samo sredi\u0161te te teme, stavljaju\u0107i pred nas Osniva\u010da,\nIsusa Krista, i to \u010das prije nego \u0161to \u0107e kao uskrsli i proslavljeni pokazati\nBo\u017eju pobjedu nad ljudskim nasiljem. Otkako je Ivanovo evan\u0111elje ispravno na\nRaspetoga primijenilo \u010duvenu sliku iz Hebrejske biblije o “onome koga su\nproboli” (Zah 12,10; Iv 19,37) postavljena je prekretnica u ljudskoj\npovijesti koja trajno poziva na obra\u0107enje i odgovoran samoodgoj kojemu i ova\nbiblijsko-teolo\u0161ka studija \u017eeli dati svoj vrlo skroman prinos. Biblija \u2013 taj\nosnovni, svesvjetski religiolo\u0161ki dokument \u2013 upozorava koliko je va\u017eno iskreno\nse suo\u010diti s likom osniva\u010da i utemeljiteljskim dokumentima. Upravo \u017eivotno\ndjelo osniva\u010da verificira autenti\u010dnost, vjerodostojnost religije i njezino\npodrijetlo u Bogu. Bez rasta u zdravom i odgovornom, \u010dovjeka dostojnom\npoznavanju Boga, religijska praksa gubi svoju bit, opasna je i razorna. <\/p>\n\n\n\n

Jedan od najstarijih kr\u0161\u0107anskih blagdana \u2013 Bogojavljenje ili Tri Kralja \u2013\nizvrsno pokazuje koliko je Evan\u0111elje obilje\u017eilo povijest zapadne kulture.\nKratak odlomak iz 2. poglavlja Matejeva evan\u0111elja upozorava da je motrila\u010dki\npogled u visine nu\u017ean za istinsku religioznost, iskreno klanjanje Isusu Kristu.\nSvjetlo nebeske zvijezde koju su pratili Mudraci s Istoka (Mt 2,2.9), kao i\nslava Gospodnja koja je obasjala pastire u no\u0107i Kristova ro\u0111enja (Lk 2,9),\nzajedno s pa\u017eljivim prihva\u0107anjem bo\u017eanske pouke koja je Mudracima naknadno dana\n(Mt 2,12) svjedo\u010de kako samo horizontalan pogled i humanisti\u010dki napor nije\ndovoljan za razotkrivanje i nadvladavanje na\u0161ega ljudskoga nasilja. Kao \u0161to Bog\nobjavljuje svoju narav u liku bezazlenoga novoro\u0111en\u010deta, dolazak maga s\nnjihovim iskrenim pitanjem i otvorenom potragom pokazat \u0107e pravo lice kralja\nkoji drhti od straha zbog ro\u0111enja jednoga djeteta (Mt 2,3). Stvar postaje\nnemilice bjelodana: nositelj vlasti rije\u010dju izri\u010de nakanu da \u0107e se poput\nisto\u010dnja\u010dkih mudraca pokloniti (Mt 2,2.8), a djelom kre\u0107e u pokolj nevine\ndje\u010dice <\/em>(Mt 2,16). Ve\u0107 ovakav primjer dostaje kao podsjetnik na ono oko\n\u010dega se svi isprve sla\u017eemo: Sveto se pismo obilno zadr\u017eava \u2013 takore\u0107i na svakoj\nstranici \u2013 na problemu nasilja. Rije\u010d Bo\u017eja u svojoj iskrenosti i otvorenosti\nnimalo ne zatvara o\u010di pred tim tegobnim fenomenom, nego razgoli\u0107uje na\u0161u\nljudsku izopa\u010denost potrebnu obra\u0107enja i spasenja, i nudi pobjedu nad nasiljem\nkoja je Bo\u017eji dar. <\/p>\n\n\n\n

Kod nas u Hrvatskoj bolne rane iz domovinskoga rata \u00ad\u2013 koje zbog\nizjedna\u010davanja agresora i \u017ertve jo\u0161 uvijek nemaju dostojnoga zaklju\u010dka i\nzacjeljenja \u00ad\u2013 podsje\u0107aju nas me\u0111u inim kako su zlorabili religijska \u010duvstva i\nuvjerenja, strasti i iluzije oni koji su to znali, mogli i htjeli. Previ\u0161e su\nte rane \u017eive da bismo tek na povr\u0161ini ostali kod svete Knjige koja zapovijeda:\n“Ne ubij!” (Izl 20,13; Pnz 5,17) i definira: “Bog je\nljubav” (1 Iv 4,8.16). Biblija nas i pred aktualnim terorom poziva da\niskreno pregledamo gdje su izvori ljudskoga nasilja, odakle znanje i ideje,\noru\u017eje, novac, tko i za\u0161to podr\u017eava nasilje. Pamtimo jo\u0161 komunizam \u2013 koji je\npoput neke nasilne religije \u2013 dovitljivo zahtijevao beskompromisno klanjanje\nnametnutim idolima, pa nam je jo\u0161 jasnije kako vjera nipo\u0161to nije tek neka\nprivatna stvar \u2013 kako se i u standardima EU-a mo\u017ee \u010duti \u2013 nego valja odgovorno\npogledati \u0161to je istina, \u0161to pak iluzija i medijski teror staroga ili novoga\noblika.<\/p>\n\n\n\n

Ova studija \u017eeli na nekoliko odabranih, cijenjenih primjera iz Biblije\ndodirnuti problem “Bo\u017ejega nasilja” i ljudskoga bratoubila\u0161tva,\ngledaju\u0107i na krajnju grje\u0161nost nasilja kojim \u010dovjek prvobitnom oholo\u0161\u0107u stvara\niznaka\u017eenu sliku o Bogu, prepoznatljivu i u novovjekoj nasilnoj ateizaciji i u\npseudoreligioznosti. Osobito \u0107emo nastojati prona\u0107i biblijsko\n“rje\u0161enje”, upozoravaju\u0107i na \u010dasnu, vjekovno potvr\u0111enu nu\u017enost \u010ditanja\nsvetih tekstova u Duhu u kojemu su napisani. Zavr\u0161no \u0107emo istaknuti da\nsilovitost, koju Biblija tra\u017ei, smjera na Kraljevstvo Bo\u017eje iz Kristova\nnavje\u0161taja i zabranjuje bilo kakav oblik me\u0111uljudskoga nasilja. Na tom putu\npo\u0107i \u0107emo od Knjige o Juditi kako bismo otkrili priznatu snagu biblijske\nmetafore, a dalje \u0107e nam pomo\u0107i kratak pogled na Abrahamovu ku\u0161nju, Jo\u0161uino\nratovanje i Mojsijevo vodstvo. Vi\u0161e \u0107emo se zadr\u017eati na dva odlomka iz\nbiblijske povijesti, vezana uz lik kralja Ezekije i obnovitelja Nehemije, da\nbismo zavr\u0161no promotrili tek primjer-dva o nasilju u Novom zavjetu. <\/p>\n\n\n\n

1. Juditina ruka<\/h2>\n\n\n\n

Ovo bi promi\u0161ljanje htjelo zapo\u010deti lucidno\u0161\u0107u Marka Maruli\u0107a koji na\npo\u010detke hrvatske knji\u017eevnosti postavlja teolo\u0161ku sliku iz Svetoga pisma,\nprimjenjuju\u0107i je na svoje doba kada okrutna velesila prijeti narodu i domovini.\nU liku Judite Maruli\u0107 ne gleda neki bijesni poziv na uzimanje ma\u010da u ruke, nego\nprepoznaje smisao biblijske knjige koja pred \u010ditatelja stavlja lik neza\u0161ti\u0107ene\nudovice. Ba\u0161 u skladu sa svojom najavom: “Gospodin \u0107e mojom rukom donijeti\nspasenje” (Jdt 8,33) Judita se ne mo\u017ee osloniti na vlastitu snagu. Prije\nodlu\u010dnoga udarca \u2013 podsjetit \u0107emo se kasnije \u2013 jo\u0161 dvaput ona moli, \u0161tovi\u0161e\ndvaput mora udariti \u010dime tako\u0111er biblijski tekst o\u010dituje da snaga nije od nje.\nMaruli\u0107 se ne da zavesti i ispravno “ma\u010d” prepoznaje kao drevnu sliku\nBo\u017ejega suda<\/em> kojom se osobito proroci slu\u017ee. Knjiga o Juditi izvrsna\nje pomo\u0107 da shvatimo kako Rije\u010d Bo\u017eja ra\u010duna na analogijski ustroj na\u0161e\nspoznaje, na \u010ditatelja koji prepoznaje metaforu i simbol. <\/p>\n\n\n\n

U ovom promi\u0161ljanju kao ishodi\u0161te stoji \u010dinjenica da Isus Krist,\nutemeljitelj kr\u0161\u0107anstva, odobrava, rehabilitira i potvr\u0111uje izvorno zna\u010denje\nzbirke koju mi danas nazivamo Stari zavjet. Izrijekom on isti\u010de va\u017enost\n“Zakona i Proroka”, sa\u017eimlju\u0107i ih poznati zahtjev: “\u010cinite\nljudima ono \u0161to biste \u017eeljeli da oni vama \u010dine” (Mt 7,12). Kad Isus Krist\ngovori da je donio ma\u010d (Mt 10,34), onda ponajprije iz njegova \u017eivotopisa znamo\nda je rije\u010d o o\u010ditovanju Bo\u017ejega autoriteta, a ne o pozivu na nasilje.\nRazja\u0161njenje neposredno daje svojim u\u010denicima: Vi\u0161e ne vrijedi moj ljudski sud\nnad bratom i sestrom, nego Bo\u017eji, vi\u0161e ne sudi mu\u017e \u017eeni, svekrva snahi, nego su\nBo\u017ejemu sudu podlo\u017eni (usp. Mt 10,35; Lk 12,53). \u010cuvena rije\u010d upu\u0107ena\napostolskom prvaku Petru: “tko ma\u010d uzima, od njega i pogiba” (Mt\n26,52) ba\u0161 upozorava na samorazaraju\u0107e posljedice nasilja. Plja\u010dka\u0161 biva\noplja\u010dkan, napada\u010di se me\u0111usobno napadaju, vojnik u vojsci sinova Izraelovih\nniti ne\u0107e sti\u0107i u boj, ve\u0107 su napada\u010di u bijegu \u2013 redovita je struktura koju\nnalazimo kod svetoga rata u Bibliji koji Bog izvodi, ne ljudi.<\/p>\n\n\n\n

Knjiga o Juditi mo\u017ee, kako je poznato, poslu\u017eiti kao paradigma za \u010ditanje\nbiblijskih spisa, posebice onih starozavjetnih, upravo kad je rije\u010d o nasilju.\nPred \u010ditatelje dolazi lik Judite, koja je po sebi slaba, ali postaje sna\u017enom i\nkao spasiteljica Bo\u017ejega naroda s pravom se mo\u017ee promatrati kao jedna od\nstarozavjetnih najava za Kristov lik u Evan\u0111elju. Cijela povijest u Juditinoj\nknjizi pokazuje kako Bog spa\u0161ava svoj narod rukom jedne udovice. Ve\u0107 sama\n\u010dinjenica da se radi o \u0161esnaest poglavlja na gr\u010dkom jeziku o hebrejskoj Jehudit<\/em>\npoga\u0111a u bit Svetoga Pisma koje je Rije\u010d Bo\u017eja izre\u010dena ljudskim jezikom te je\npodlo\u017ena prevo\u0111enju i tuma\u010denju. Jehudit zna\u010di jednostavno “\u017didovka” ili\n“Judejka” i svojim imenom podsje\u0107a na Judu, Jakovljeva sina, praoca\nplemena Judina koji u svojem imenu sadr\u017eava pohvalu, hvalu (Post 29,35), a ba\u0161\n\u0107e hvala biti trostruki poziv Juditin: “Hvalite Boga!” (Jdt 13,14)\nnakon spasiteljskoga djela te \u0107e nas samim ustrojem knjige upozoriti da nakon\nakcije slijedi zahvalna kontemplacija, pohvala Bogu. Osim Marka Maruli\u0107a, na\npo\u010detku hrvatske knji\u017eevnosti, i suvremeni me\u0111unarodno priznati hrvatski pisac\nMiro Gavran tako\u0111er je jedno svoje djelo posvetio biblijskoj Juditi\nupozoravaju\u0107i tako na uvijek novu aktualnost svetoga teksta. <\/p>\n\n\n\n

U biblijskom je prikazu Judita u pozadini. Premda knjiga nosi ime po njoj,\nona se pojavljuje tek u 8. poglavlju, tj. u drugom dijelu, ali \u2013 zanimljivo \u2013\nnjezinu pojavu u kompoziciji djela s pravom mo\u017eemo prepoznati kao odgovor na\nmolitveni krik naroda dvaput upu\u0107en Bogu (Jdt 7,19.29). Na vi\u0161e je na\u010dina\nistaknuta njezina slabost. Ona je “k\u0107i” (8,1;16,6) \u0161to je u Bibliji\nredoviti pojam koji upu\u0107uje na ovisnost o o\u010dinskom autoritetu i na osobu\npotrebnu za\u0161tite. Ona je udovica \u0161to zna\u010di da je ostala bez mu\u017ea koji bi joj\nprema ustaljenu obi\u010daju osiguravao dru\u0161tveni status, a osim toga kao udovica\npripada u onu skupinu koja prema Zakonu u\u017eiva osobitu Bo\u017eju skrb zajedno sa\nsirotama i strancima. Biblijski tekst \u0161tovi\u0161e inzistira na tome da ona sve do\nsmrti ostaje udovicom (Jdt 16,22). I kad najavljuje juna\u010dki \u010din koji treba\nrazrije\u0161iti opsadno stanje, Judita nedvojbeno govori o Bo\u017ejem, a ne o svojem\ndjelu premda jasno izri\u010de spremnost da se aktivno svojom snagom zalo\u017ei,\nnajavljuju\u0107i da \u0107e njezinom rukom<\/em> Bog donijeti spas Izraelu (usp.\n8,33). <\/p>\n\n\n\n

Premda biblijska knjiga neskriveno ograni\u010dava Juditinu mo\u0107, ipak ona \u2013\nzahvaljuju\u0107i svojemu asketskome \u017eivotu i dobromu glasu (8,8) \u2013 u\u017eiva autoritet\npred poglavarima grada: doziva ih po slu\u0161kinji (8,10) naziva ih bra\u0107om (r.14 i\n24). \u0160tovi\u0161e, kad su, opkoljeni, postavili svojevrsni ultimatum kojim o\u010dekuju\nBo\u017eju pomo\u0107 u roku od pet dana, Judita ih kompetentno pou\u010dava o tome da se ne\nvalja postavljati iznad Boga (8,12). Podsje\u0107a pritom na Abrahamovu i Jakovljevu\nku\u0161nju iz povijesti Bo\u017ejega naroda (8,26). <\/p>\n\n\n\n

Knjiga o Juditi kojoj se \u010desto pripisuje zbrka povijesnih \u010dinjenica upravo\nnam je stoga zanimljiva \u0161to pred \u010ditatelje donosi temeljni problem suo\u010davanja s\nizvornim neprijateljem koji se protivi \u017eivotu Bo\u017ejega naroda. Ni antiknomu kao\nni suvremenom \u010ditatelju ne predstavlja te\u0161ko\u0107u u liku Nabukodonozora prepoznati\n\u0161ifru,<\/em> odnosno simbol budu\u0107i da je on u knjizi predstavljen kao kralj\nAsiraca, a spominje se u perzijskom okviru, u kojem se navodi i gr\u010dka\npokrajina. Uzmemo li u obzir da mu se k tome pripisuje i vlast nad Damaskom\nlako je prepoznati da su u njemu sa\u017eete sve one povijesne, realne politi\u010dke\nsile koje su ugro\u017eavale opstojnost Bo\u017ejega naroda u Svetoj zemlji: Aram,\nAsirija, Babilon, Perzija, Gr\u010dka. <\/p>\n\n\n\n

Ako si Nabukodonozor osim toga prisvaja naslov “gospodar sve\nzemlje” (Jdt 2,5), koji u biblijskom jeziku pripada Bogu, jo\u0161 je jasnije\nda se radi o jednoj univerzaliziranoj i apsolutiziranoj metafori<\/em>. Na\nistom je tragu Nabukodonozorov rat s Arpak\u0161adom (Jdt 1,13) koji cijeli\nizvje\u0161taj vra\u0107a u biblijsku pretpovijest (Post 10, 22). Koga predstavlja\n“Nabukodonozor” sasvim je jasno kad \u010ditamo o nakani da “uni\u0161ti\nsve one koji mu se ne pokoravaju” (Jdt 2,3) ili jo\u0161 to\u010dnije kada pred\ncijeli svijet postavlja teolo\u0161ku alternativu<\/em> ili \u0107e \u010dastiti\nNabukodnozora ili \u0107e biti uni\u0161teni (Jdt 2,14\u20133,9). Upravo taj zahtjev odmah\nrazja\u0161njava da Knjiga o Juditi ovdje preuzima drevni Izaijin proro\u010dki pogled na\nbabilonskoga kralja koji se \u017eeli uzvisiti do samih nebesa, postaviti se na\nmjesto Boga te u Vulgatinu prijevodu dobiva poznato ime Lucifer (Iz 14,12).<\/p>\n\n\n\n

Nasuprot takvu \u0161ifriranom Nabukodonozoru lako je prihvatiti da Betulija,\nkoja se ni geografski ni povijesno ne da locirati, nije tek neki izmi\u0161ljeni\ngrad nego svojom glasovnom vrijedno\u0161\u0107u s jedne strane podsje\u0107a na hebrejski\nizraz betul\u00e1<\/em>, \u0161to zna\u010di “djevica”, te je tako aluzija na\nsilovanu, obe\u0161\u010da\u0161\u0107enu \u0160imunovu sestru o kojoj \u0107e Judita u svojoj molitvi\ngovoriti (Jdt 9,2), dozivlju\u0107i u pamet poznati izvje\u0161taj iz 34. poglavlja\nKnjige Postanka. Napad Nabukodonozorova vojskovo\u0111e Holoforena u Juditim je\no\u010dima ba\u0161 takvo obe\u0161\u010da\u0161\u0107enje koje prijeti Bo\u017ejemu narodu i Bo\u017ejemu hramu. S\ntime dolazimo i do druge fonetske vrijednosti Betulije koja mo\u017ee biti aluzija\nna hebrejski bet-El<\/em>, \u0161to doslovce zna\u010di “Dom Bo\u017eji”, sveti\nhram jeruzalemski \u2013 prebivali\u0161te Bo\u017eje svetosti na zemlji, mjesto Bo\u017eje\nprisutnosti usred njegova naroda. <\/p>\n\n\n\n

Koliko je Juditin nasilni \u010din odrubljivanja Holofernove glave simboli\u010dnoga\nkaraktera i ozna\u010dava Bo\u017eje djelo, ne tra\u017ee\u0107i ljudsko nasilje, vidljivo je\nponajvi\u0161e u Juditinu molitvenom \u017eivotu. Prije nego \u0161to se dadne na akciju\nJudita moli. Cijelo jedno biblijsko poglavlje (Jdt 9) posve\u0107eno je njezinoj\nmolitvi koja je ponajprije odgovor na molbu poglavara i tra\u017eenje njezina\nzagovora: “Moli za nas!” (8,31). Vrijednost Juditine molitve krije se\nne samo u njezinoj opse\u017enosti, nego i u vanjskome okviru. Judita je u svome\npokorni\u010dkome odijelu, ona pada ni\u010dice, moli se to\u010dno u liturgijsko vrijeme prino\u0161enja\n\u017ertve u jeruzalemskom hramu (9,1; 10,2). Njezina je molitva duhovna priprava za\nakciju, obilje\u017eena posve konkretnom, dvaput Bogu upravljenom molbom:\n“Oja\u010daj moju ruku!” (9,9.10). <\/p>\n\n\n\n

Kad se ve\u0107 na\u0161la u taboru napada\u010dke vojske koja je opkolila grad, Judita\nsvake no\u0107i odlazi na molitvu (Jdt 12,8). Bit \u0107e to dakako i plodonosan takti\u010dki\npotez koji omogu\u0107uje nesmetano povla\u010denje iz opsadnoga tabora kad sve bude\ngotovo. Biblijska knjiga, napokon, predo\u010duje kako se prije odlu\u010dnoga udarca,\nkojim \u0107e zlo biti sasje\u010deno u samome korijenu i to njegovim vlastitim oru\u017ejem,\nJuditino predanje u Bo\u017eje ruke jo\u0161 dva puta o\u010dituje u molitvi. Prije negoli \u0107e\nudariti ona zaziva: “Bo\u017ee svrni pogled na djelo ruku mojih!” (13,4)\npa zatim opet vapi: “Oja\u010daj me!” (13,7). Osim toga, i trostruki, ve\u0107\nspomenuti, poziv \u201eHvalite Boga!\u201c (13,14) odmah nakon juna\u010dkoga djela, kao i\nzavr\u0161ni opis koji pokazuje kako Judita pjeva, a narod prihva\u0107a pohvalnu pjesmu\n(15,14), predo\u010duju kako je i zaklju\u010dak cijeloga pothvata ispunjen molitvom. Plod\nnjezina juna\u0161tva, pri kojemu napada\u010di bje\u017ee i prije negoli je izraelska vojska\npo\u0161la na njih, odmah dozivlje u pamet drevni motiv rata Gospodnjega (14,3;\n15,2).<\/p>\n\n\n\n

Simboli\u010dka vrijednost Juditina \u010dina dodatno je u knjizi potvr\u0111ena time \u0161to\nse nigdje ne isti\u010de njezina snaga<\/em>, nego ona naprotiv zadivljuje svojom\nljepotom, i to i Izraelce (Jdt 10,7) i asirske stra\u017ee na ulazu u tabor (10,14)\nte ispred i u samom zapovjednikovu \u0161atoru (14, 19.23); od njezine ljepote\nHolofernu srce lupa (13,16). U jednakoj mjeri Judita zadivljuje mudro\u0161\u0107u, \u0161to\nje u svom narodu pokazivala od svoje mladosti (8,29), a Asirci to izrijekom\npotvr\u0111uju, isti\u010du\u0107i ba\u0161 kako je rese i ljepota<\/em> i mudrost<\/em>\n(11,21). <\/p>\n\n\n\n

U sredi\u0161tu Juditina su\u010deljenja s Holofernom stoji religija kako pokazuje\nnjezina mudra taktika kojom posti\u017ee da se odmah u jednome sla\u017eu: Bog ju je\nposlao \u2013 tako ka\u017ee ona, tako on prihva\u0107a (Jdt 11,16.22). Bez imalo ustru\u010davanja\nJudita i njemu najavljuje: “Bog \u0107e mojom rukom izvesti svoje djelo”\n(12,4). Cijela knjiga \u2013 nesporno je \u2013 govori o obuzdavanju i spre\u010davanju, a ne\npromicanju realno prisutnog nasilja kojemu je Bo\u017eji narod izlo\u017een. To se\nnajvi\u0161e o\u010dituje u Juditinoj specifi\u010dnoj slici o Bogu koji mrvi<\/em> \u2013\ndokon\u010dava, drobi, razbija \u2013 ratove<\/em> (9,7; 16,2). <\/p>\n\n\n\n

2. Fenomen Bo\u017ejega\nnasilja<\/h2>\n\n\n\n

\u010cuveni biblijski odlomak o Abrahamovoj ku\u0161nji u dvadesestidrugom poglavlju\nKnjige Postanka kad je bio pozvan \u017ertvovati dugoi\u0161\u010dekivanog, ljubljenoga sina\nIzaka, najbolje mo\u017ee pribli\u017eiti kadikad te\u0161ku biblijsku temu bo\u017eanskoga\nnasilja. Presudno je s jedne strane uo\u010diti \u0161to Bog tra\u017ei jer \u2013 za razliku od\nAbrahamova shva\u0107anja \u2013 u Bo\u017ejoj zapovijedi u Post 22,2 ne\u0107emo na\u0107i niti\n“no\u017e” niti “zaklati” (r. 10). Prva “ku\u0161nja” (r.\n1) u Svetom pismu ne samo da je novost za biblijskoga \u010dovjeka nego treba biti\npouka o “prino\u0161enju \u017ertve paljenice” \u2013 pojmu koji ovdje u Post 22\nAbraham prvi put slu\u0161a, a izri\u010de se jednom jedinom hebrejskom rije\u010di. Klju\u010d za\nrazumijevanje s jedne je strane jasna, dvaput ponovljena naznaka da je\nAbrahamova \u017ertva prihva\u0107ena (“nisi mi uskratio sina” r. 12.16),\npremda Izakov \u017eivot nije oduzet, nego je on \u0161tovi\u0161e izabrani budu\u0107i nositelj\nSaveza. Abrahamovo ispunjenje Bo\u017ejega zahtjeva potvr\u0111uje i prepoznatljiva\nformula “poslu\u0161ao si moj glas” (r. 18). S druge strane samo ime kraja\nu kojem se \u017ertvovanje doga\u0111a u Drugoj \u0107e knjizi Ljetopisa pokazati da cio tekst\nvrijedi kao pouka o jeruzalemskom bogoslu\u017eju jer Morija je mjesto budu\u0107ega\nSalomonova hrama (“Morija” Post 22,2; 2 Ljet 3,1). Sredi\u0161nji pojam\n\u017ertvovanja koji u hebrejskom jeziku ima isti korijen kao i “uzla\u017eenje”\n\u2013 ustaljeni opis ponajprije Izraelova puta iz ku\u0107e ropstva u Obe\u0107anu zemlju, a\npotom hodo\u010da\u0161\u0107a u Jeruzalem \u2013 puno \u0107e tuma\u010denje dobiti u Kristovu nauku kad on\nnajavljuje da \u0107e Sin \u010covje\u010dji biti “uzdignut”. Pavao \u0107e, govore\u0107i o\n“prvini usnulih” nazna\u010diti da je uskrsnu\u0107e, ne tek kri\u017e, dovr\u0161etak\nIsusova \u017ertvenoga prinosa.<\/p>\n\n\n\n

2.1 Jo\u0161ua, ratnik\n(Izl 17)<\/h3>\n\n\n\n

Biblijski govor o nasilju veliko svjetlo prima u \u010duvenu izvje\u0161taju u Izl\n17,8\u201316 o boju koji \u0107e Mojsije pratiti svojom molitvom. Dok su mu ruke\nuzdignute, Bo\u017eji narod pobje\u0111uje (r. 11). Boj je to koji traje cio dan. Ve\u0107 se\nu toj vremenskoj naznaci: “do sun\u010deva zalaska” (r. 12) krije prvi\nsimbol borbe koji se prote\u017ee na “cijelo vrijeme”. Boj je to povjeren\nmladi\u0107u Jo\u0161ui za kojega \u0107e jo\u0161 sedamnaest biblijskih poglavlja kasnije stajati\nda je nedorastao mali\u0161 (hebr. na’ar<\/em> Izl 33,11), poput Samuela u\nsveti\u0161tu (na’ar<\/em> 1 Sam 3,1), ili kao Jeremija koji za se veli\n“dijete sam” (na’ar <\/em>Jer 1,6). Filolozima mo\u017eemo zahvaliti na\nklju\u010du za razumijevanje. Usprkos ra\u0161irenu, uvrije\u017eenu prijevodu\n“Amale\u010dani” za lik napada\u010da u svetom tekstu nalazimo isklju\u010divo naziv\nAmalek, a lako \u0107emo i brzo shvatiti da bezuspje\u0161no tra\u017eimo u njemu etni\u010dku ili\ngeografsku oznaku. Rije\u010d je i opet o simbolu<\/em> iskonskoga Bo\u017ejega\nprotivnika koji napada na \u017eivot ljudi. Prva zada\u0107a koju Mojsije povjerava\nmla\u0111ahnom “vojskovo\u0111i” upu\u0107uje da je u ovom boju prije svega rije\u010d o\nljudima, a ne o borbi ma\u010dem i kopljem. Mojsije naime prvo nala\u017ee Jo\u0161ui da\n“odabere ljude za nas”, rabe\u0107i pritom isti klju\u010dni tematski glagol\nkoji ozna\u010dava da je Bog izabrao <\/em>svoj narod (hebr. bahar<\/em> Izl\n17,9). Zaklju\u010dak ovoga teksta posve \u0107e razjasniti da ovdje nije rije\u010d o\nratovanju koje bi \u010dovjek svojom silom i oru\u017ejem izvodio, nego: “Jahvin je\nboj protiv Amaleka” (r. 16), \u0161to ve\u0107 unaprijed potvr\u0111uje molitva kao\nsredstvo pobjede (“uzdignute ruke” r.11). Rije\u010d je o bo\u017eanskomu boju\n“iz nara\u0161taja u nara\u0161taj” (r. 16). Korjenito suprotstavljanje koje\novaj tekst prikazuje pripada posve Bo\u017ejem autoritetu, nije usmjereno na bli\u017enjega\ni nije dano \u010dovjeku da ga provodi. “Ja \u0107u posve izbrisati” Bo\u017eja je\nnajava koju slu\u0161a Mojsije, koju treba zapisati i koju Jo\u0161ua treba ozbiljno\nshvatiti (r. 14) Metafori\u010dnu vrijednost naziva “Amalek” potvr\u0111uje i\nzaokru\u017eena uporaba od znakovitih sedam puta u ovom tekstu.<\/p>\n\n\n\n

2.2 Mojsije\nizbavitelj (Izl 14)<\/h3>\n\n\n\n

Lingvisti\u010dka bilje\u0161ka o Amaleku upozorava nas da u \u010duvenu izvje\u0161taju o\nprelasku preko Crvenoga mora tako\u0111er uo\u010dimo kako je “Egipat” simbol,\nkao \u0161to \u0107e to poslije biti “Babilon” sve do Novoga zavjeta i do\nsuvremene kulture. Ne\u0107emo u tom \u010detrnaestom poglavlju Knjige Izlaska na\u0107i\nizvje\u0161taj o Egip\u0107anima, nego se ustrajno rabi “Egipat” pa i onda kad\nBo\u017eji narod gleda kako “Egipat” umoren le\u017ei na obali morskoj (Izl\n14,30) \u2013 “Egipat”, ku\u0107a ropstva koja izrabljuje i ne da \u017eivjeti, a ne\nzemlja ili narod. Na sli\u010dnom je tragu, vidjeli smo, kod Judite Nabukodonozor<\/em>\nslika onoga koji si oholo pripisuje bo\u017eanski autoritet i zlo\u010dina\u010dki prijeti\nistrebljenjem svima koji se njemu ne klanjaju. <\/p>\n\n\n\n

Filologijska preciznost o Egiptu mo\u017ee pomo\u0107i da shvatimo te\u0161ku biblijsku\nre\u010denicu poput one o Bogu koji “pobi prvoro\u0111ence Egiptu”, iskazuju\u0107i\ntime vje\u010dnu ljubav (Ps 136,10 usp. Ps 135,8). Simboli\u010dka je vrijednost jasna:\nIzdanke opa\u010dine, porobljivanja i oduzimanja \u017eivota, u korijenu valja sje\u0107i, i to\nBog \u010dini. Sjetimo li se Kristova tuma\u010denja \u2013 tako\u0111er u slici \u2013 da je njegov\nOtac nebeski vinogradar<\/em>, on \u010disti lozu (Iv 15,1s), biblijska poruka\npostaje vrlo dohvatljiva. U\u010ditelj dodu\u0161e unaprijed radikalno zahtijeva\nuklanjanje ruke, noge ili oka koje sabla\u017enjava (Mk 9,43\u201347), ali u svetom\ntrenutku Posljednje ve\u010dere, kad je svojim prijateljima sve priop\u0107io (Iv 15,15),\nizravno razja\u0161njuje: njegov Otac sije\u010de nerodnu lozu, on \u010disti lozu da bude\nplodnija (r. 2). Isusov nauk \u010duva nas od zastranjenja. Iskorijenjivanje o kojem\nBiblija govori u prvom je redu Bo\u017eji boj<\/em> protiv zlih nadahnu\u0107a u\nmojemu vlastitome srcu.<\/p>\n\n\n\n

3. Specijalni rat u\nBibliji (2 Kr 18,28\u201336; 19,9\u201320)<\/h2>\n\n\n\n

3.1 Intelektualni\nnapad na vjeru<\/h3>\n\n\n\n

Kada promatramo kako i gdje Biblija govori o problemu nasilja, nezaobilazan\nje pravi primjer specijalnoga, psiholo\u0161koga rata u doba kralja Ezekije, opisan\nu 18. i 19. poglavlju Druge knjige o kraljevima. Rije\u010d je o opse\u017enom prodoru\nAsirske velesile koja je ve\u0107 porobila i razorila cijelo sjeverno kraljevstvo,\ntj. veliku ve\u0107inu naroda Bo\u017ejega \u2013 deset od dvanaest plemena, nakon vi\u0161estruko\nuspje\u0161noga osvajanja u drugim zemljama. Kako se navodi i u govoru Rab\u0161akea,\nVelikoga peharnika, i ponovno u pismu Sanheribovu pali su ve\u0107: Hamat, Arpad,\nHena i Iva (2 Kr 18,34; 19,13), a isto tako i Gozanci, Harani, Resefci i Edenci\n(2 Kr 19,12). <\/p>\n\n\n\n

Biblijski opis me\u0111utim u pozadini ostavlja opsadu kojom daleko nadmo\u0107nija\nvojska prijeti Jeruzalemu. Sila oru\u017eja nije sada va\u017ena premda se ve\u0107 radi o\nopkoljenom gradu koji trpi takvu nesta\u0161icu te se ljudi u njemu \u2013 kako napada\u010d\nveli \u2013 svojim izmetinama hrane (2 Kr 18,28). U prvi plan dolazi smi\u0161ljeni\nintelektualni napad. Izaslanstvo osvaja\u010da, nakon \u0161to je ve\u0107 vrlo lukavo\npoku\u0161alo uzdrmati moral, podlo smjeraju\u0107i ba\u0161 na vjerni\u010dku tradiciju, daje se\nna nov poku\u0161aj. S jedne strane iskoristili su Ezekijinu centralizaciju kulta\ntj. povratak izvornom jeruzalemskom sveti\u0161tu tako da dovitljivo i podlo tuma\u010de\nkako se vi\u0161e ne mogu uzdati u Boga jer im je kralj dokinuo njegova sveti\u0161ta:\nuzvi\u0161ice i \u017ertvenike (2 Kr 18,22). S druge strane voditelj izaslanstva pred\nsvima je javno tuma\u010dio kako ne dolazi bez Bo\u017eje volje; \u0161tovi\u0161e na na\u010din la\u017enih\nproroka progla\u0161uje kako mu je sam Jahve rekao: “Kreni u pohod na ovu\nzemlju i opusto\u0161i je” (2 Kr 18,25). Drsko se poziva na Bo\u017eju rije\u010d,\nsvetogrdno vrije\u0111aju\u0107i, i tako poga\u0111a u bit problema o vezi religije i nasilja.<\/p>\n\n\n\n

Dok je taj prvi govor jo\u0161 sadr\u017eavao vojno-politi\u010dke elemente, govore\u0107i o\noslanjanju Jeruzalema na Egipat, nov napad u govoru Velikoga peharnika u 2 Kr\n18,28\u201338 izravno se zaustavlja na religijskoj jezgri opkoljenoga naroda, opako\nje izokre\u0107u\u0107i svojim tuma\u010denjem. Unato\u010d neposrednu zahtjevu jeruzalemskoga\nizaslanstva da se pregovori vode na aramejskom jeziku kako bi ostali samo\nizme\u0111u njih (r. 26), napada\u010d na na\u010din suvremenoga medijskoga pritiska namjerno\nsvoj proglas izri\u010de jezikom Judejaca kako bi inteligentnom podvalom obeshrabrio\nnarod okupljen na zidinama opkoljenoga grada (r. 28).<\/p>\n\n\n\n

Svetogrdnost njegova govora o\u010dituje se i u ustroju jer dvaput preuzima\nredovitu glasni\u010dku formulu koja odlikuje proro\u010dki govor: “Ovako govori\nGospodin”, samo \u0161to dakako namjesto Bo\u017ejega imena stavlja svojega kralja<\/em>\npa njegov proglas nosi ponovljena uvodna izjava: “ovako govori kralj”\n(2 Kr 18,29.31). Podrivateljski poziv Bo\u017ejem narodu, kojemu vjera po\u010diva na\nslu\u0161anju Bo\u017ejega glasa zapo\u010dinje zlokobnim pozivom: “poslu\u0161ajte rije\u010d\nasirskoga kralja” (r. 28). Obje formulacije izravan su napad na Bo\u017eji\nautoritet koji se u svetopisamskom jeziku \u010duva u izri\u010daju “slu\u0161ati\nglas”. Dvostruk negativni pritisak napada\u010d stavlja u ponovljeni poziv\n“Ne slu\u0161ajte Ezekiju!” (r. 31.32). Poku\u0161ava tako sru\u0161iti vodstvo u\nnarodu, izostavljaju\u0107i pritom namjerno, radi kontrasta i poni\u017eavanja, Ezekijin\nkraljevski naslov dok svojega kralja oslovljava samo hiperboliziranom titulom\n“velikog kralja” (r. 28) bez osobnoga imena. <\/p>\n\n\n\n

Podmukli napad smjera na samo “pouzdanje u Boga” (2 Kr 18,30), a \u2013\npoput suvremena obavje\u0161tajnoga rada \u2013 slu\u017ei se opetovanim citiranjem rije\u010di\nkralja Ezekije: “Jahve \u0107e nas izbaviti” (r. 30.32) koje poku\u0161ava\nobezvrijediti. U sredi\u0161tu pak napada nevjerodostojan je poziv asirskoga kralja\nna savezni\u0161tvo koje on blasfemno obilje\u017eava kao poziv na blagoslov:\n“Sklopite blagoslov sa mnom” (hebr. beraha, <\/em>r. 31).\nObrazlo\u017eenje cijeloga proglasa ponajprije su pretjerana obe\u0107anja kojim osvaja\u010d\nnarodu pod opsadom najavljuje trs, smokvu i svakome njegov vlastiti zdenac;\ndodaje potom \u2013 hiperboli\u010dno smjeraju\u0107i o\u010dito na njihova pro\u0161la iskustva na putu\nu obe\u0107anu zemlju kojom te\u010de med i mlijeko<\/em> \u2013 da \u0107e ih sam odvesti u\nzemlju p\u0161enice, mo\u0161ta, kruha, ulja i meda (r. 32), samo ako se predaju. <\/p>\n\n\n\n

Glavno te\u017ei\u0161te, me\u0111utim jest u zaklju\u010dku agresorskoga govora, koji \u017eeli\nizjedna\u010diti vrijednost razli\u010ditih vjera i politeisti\u010dki na istu razinu stavlja\nBoga i la\u017ene bogove. Retori\u010dkim pitanjem govori o bo\u017eanstvima ostalih naroda,\nisti\u010de kako ni Sjeverno kraljevstvo nije do\u017eivjelo spasenje zbog svoje vjere (2\nKr 18,34). Prividno logi\u010dan zaklju\u010dak koji govornik \u017eeli nametnuti zavr\u0161nim\npitanjem jest tvrdnja da bo\u017eanstva svih osvojenih zemalja nisu donijela\nspasenja, pa tako ni biblijski Bog ne\u0107e mo\u0107i izbaviti Jeruzalem (usp. r. 35).\nBo\u017eju svetost i uzvi\u0161enost, jedinoga pravoga Boga koji se je objavio i sklopio\nsavez sa svojim narodom izjedna\u010duje s kumirima kojima se u raznim kulturama\niskazuje \u0161tovanje. Jeruzalemski narod pak, dok sve to slu\u0161a ipak se, po mudroj\nzapovijedi kralja Ezekije, ne da uhvatiti u klopku, spustiti se na razinu\nizazova i u\u0107i u besplodnu teolo\u0161ku raspru, nego uspje\u0161no odgovara \u2013 \u0161utnjom (r.\n36). <\/p>\n\n\n\n

Nov stupanj napada sti\u017ee u pisanu obliku. Za razliku od govora izaslanika\npred zidinama, kralju Ezekiji dostavljen je dopis s prijetnjom asirskoga\nkralja, koji zadr\u017eava isti smjer. Ako je izaslanik pred narodom napadao njihovo\npovjerenje u kralja, tra\u017ee\u0107i da se ne daju od njega prevariti (2 Kr 18,29)\nnovost je sada u su\u017eavanju napada na samoga kralja i u podlom udaru na njegovo\npouzdanje u Boga. Bogohulno poziva: “neka te tvoj Bog ne vara”\n(19,10), sugeriraju\u0107i Bo\u017eju la\u017eljivost. I opet retori\u010dkim pitanjem \u017eeli\nnametnuti misao o nemo\u0107nim bo\u017eanstvima porobljenih naroda, podsje\u0107aju\u0107i pritom\nna sveukupna asirska osvajanja (“asirski kraljevi” r. 11; “moji\noci” r. 12).<\/p>\n\n\n\n

3.2 Spas kao dar\nBo\u017eji<\/h3>\n\n\n\n

Ovaj dio biblijske povijesti zanimljiv je ne samo zato \u0161to nam pred o\u010di\ndonosi osobit oblik nasilja, nego i zato \u0161to nudi uspje\u0161no rje\u0161enje. Ezekija\nponajprije odgovara molitvom<\/em>. Ve\u0107 nakon prvoga napada\u010dkoga govora pred\nzidinama grada jeruzalemski kralj prvo odgovara vjerni\u010dki, daju\u0107i se na pokoru.\nPoznatom gestom izra\u017eava svoju pogo\u0111enost, razdiru\u0107i haljine, stavlja na se\npokorni\u010dko odijelo i najprije se povla\u010di u hram (2 Kr 19,1). Nakon drugoga\nnapada kad mu je pisanim putem dostavljena prijetnja koja treba uzdrmati\nreligijske temelje cijeloga naroda, reakcija Bogu odanoga kralja jo\u0161 je\nslikovitija. Dopis koji je pro\u010ditao odnosi u hram i ondje ga “pred\nGospodinom” razastire \u2013 \u017eeli ga ponajprije dati Bogu na uvid (19,14). Ovaj\nput Sveto pismo bilje\u017ei i sadr\u017eaj kraljeve molitve kojom tra\u017ei da sam Bog\nposlu\u0161a i pogleda rije\u010di Sanheribove, ispravno upozoravaju\u0107i da one ustaju na\nBo\u017eji autoritet (r. 16). Ako je prije veliki peharnik judejskome kralju samo\nime spominjao, tako da ga pred “velikim kraljem” u\u010dini neznatnim,\nsada Ezekija isto tako navodi tek ime asirskoga kralja Sanheriba, ispravno\nupozoravaju\u0107i da su pred Bogom i silni vladari samo ljudi.<\/p>\n\n\n\n

Realisti\u010dki uvi\u0111a u svojoj molitvi kako su mnoge zemlje pokleknule pod\nnemilosrdnim napredovanjem ekspanzionisti\u010dke asirske sile, ali isto tako mudro\nuo\u010dava i razlikuje stvari, kad upozorava na njihovo pouzdanje u idole \u2013 la\u017ene\nbogove, ljudskom rukom od drva i kamena izra\u0111ene (2 Kr 19,18). Raskrinkava tako\nneutemeljenost teolo\u0161koga napada koji se gradi na politeisti\u010dkim predod\u017ebama.\nZaklju\u010dak Ezekijine molitve donosi opet glavno te\u017ei\u0161te jer on dodu\u0161e u svojoj\nzagovorni\u010dkoj, posredni\u010dkoj ulozi moli za spasenje svojega naroda, ali svrha za\nkojom ide jest bitno teolo\u0161ka: omogu\u0107iti svim kraljevstvima da do\u0111u do\nistinitog, bliskoga poznavanja Boga (r. 19). Izbavljenje Jeruzalema od asirske\nopsade treba biti znak za prepoznavanje dobrote i veli\u010dine pravoga Boga.<\/p>\n\n\n\n

Uspjeh ovakva Ezekijina pristupa Sveto pismo donosi u Bo\u017ejemu odgovoru koji\nobjavljuje prorok Izaija u 2 Kr 19,20\u201334 razja\u0161njuju\u0107i da i svekoliko napredovanje\nasirske velesile stoji pod Bo\u017ejim autoritetom i ograni\u010deno je. Dopunjeni\nizvje\u0161taj pak u Drugoj knjizi Ljetopisa ima jo\u0161 ve\u0107u privla\u010dnost jer spominje\nkako su kralj i prorok zajedno<\/em> molili (2 Ljet 32,20) i tako upozorava\nna postupak mudroga voditelja zajednice koji zna sura\u0111ivati s nositeljem\nautenti\u010dnoga vjerni\u010dkoga nadahnu\u0107a. Povijesni rezultat je iznenadno povla\u010denje\nnapada\u010dke vojske, smrt asirskoga vlastodr\u0161ca od ruke vlastite obitelji i\npo\u0161teda Jeruzalema. <\/p>\n\n\n\n

4. Nehemijina\nobnova na udaru (Neh 4,9\u201317)<\/h2>\n\n\n\n

Knjiga Nehemijina u Svetom pismu za\u0161titni je znak velike obnove u Svetoj\nzemlji po povratku iz babilonskoga progonstva. U tekstu ponajvi\u0161e sam Nehemija\nna na\u010din osobnoga svjedo\u010danstva opisuje kako je bio obnovitelj jeruzalemskih\nzidina. \u010citatelju Novoga zavjeta Knjiga je Nehemijina zanimljiva jer otkriva\npozadinu na kojoj stoji \u017eidovsko neprijateljstvo naspram Samarijanaca.\nBiblijska povijest otkriva nam kako dio asirske nasilne osvaja\u010dke politike\nbija\u0161e odvo\u0111enje lokalnoga stanovni\u0161tva s osvojena podru\u010dja, dovo\u0111enje drugoga\nkako bi se prisilno stvorila kulturna i religijska “mje\u0161avina” kojoj\nse lak\u0161e mo\u017ee nametnuti strana vlast. Upravo ta \u010dinjenica poziva na mudro\npromatranje koje silnice djeluju u suvremenu stvaranju me\u0111ureligijskih i\nme\u0111ukulturalnih zajednica.<\/p>\n\n\n\n

Osobit trenutak u napredovanju Nehemijina djela nastaje kada protivnici\nobnove zidina svoju “veliku ljutnju” (Neh 3,33; 4,1) sa zlogukoga\nizrugivanja prebacuju u dvostruk vojni napad. Prvi stupanj nasilja bija\u0161e puko\nismijavanje nad “nemo\u0107nim \u017eidovima” (Neh 3,34) koji su se pod\nizvrsnim Nehemijinim vodstvom bili okupili na zajedni\u010dko popravljanje zidina\nJeruzalema i hrama \u2013 svaka obitelj po dio. Izaziva\u010dkim podsmjehom, koji treba\nobeshrabriti, pitali su se protivnici zar graditelji \u017eele sve jo\u0161 danas\ndovr\u0161iti, podsje\u0107aju\u0107i pritom kako je kod pada Jeruzalema ostao pepeo i\nru\u0161evine, pa se ne mo\u017ee gra\u0111evni materijal “uskrisiti” (usp. Neh\n3,34). Satiri\u010dna primjedba o lisici koja \u0107e sko\u010diti i sama sru\u0161iti sve \u0161to\ngrade \u2013 trebala je potvrditi i poja\u010dati porugu (r. 35).<\/p>\n\n\n\n

Rije\u010d je o “Samarijancima” jer se spoj raznih naroda i tradicija\no\u010dituje ve\u0107 u akadskomu imenu poglavara Sanbalata (Neh 3,34), koje nazna\u010duje da\nje sin sumerskoga boga mjeseca, a razli\u010dite kulture o\u010dituju se i u suradnji s\npomo\u0107nikom Tobijom koji je ozna\u010den kao Amonac (r. 35) premda je svojim imenom\nzapravo dio hebrejske tradicije i izraelskoga naroda te tako svojevrstan doma\u0107i\nizdajnik kako kasniji tekst potvr\u0111uje (Neh 6,17\u201319; 13,7\u20139). Novi stupanj\nnapada biblijski izvje\u0161taj povezuje sa \u0161irenjem neprijateljskoga kruga kojemu\nse uz “Sanbalata, Tobiju i Arape” (2,19) koji ve\u0107 bijahu na okupu\nsada priklju\u010duju i Amonci vezani zacijelo uz Tobiju, te stanovnici A\u0161doda kao\npredstavnika stare Filisteje (4,1). Nakon ruganja, nov napad u tekstu opisuje\nrije\u010d koja ozna\u010dava “rat, oru\u017eani boj” (hebr. nil\u1e25am<\/em>4,2) i\nrazotkriva \u010dudovi\u0161nu slogu u protivljenju popravku i izgradnji.<\/p>\n\n\n\n

4.1 Plodan duhovni\nodgovor<\/h3>\n\n\n\n

Sveto pismo donosi pozitivan odgovor na takvu prijetnju jer se kao mudra\nreakcija najprije pojavljuje prva zajedni\u010dka molitva u Knjizi. Nehemijina\nmetoda kojom je on \u2013 i prije djelovanja (Neh 1,4; 2,4) i nakon prvih napada\n(3,36) \u2013 najprije uputio Bogu svoju rije\u010d u molitvi, sada se prenosi na cijelu\nzajednicu i \u010dini je slo\u017enom (“molili smo se Bogu na\u0161emu” 4,3).\nBratoubila\u010dke nakane, obilje\u017eene istom rije\u010dju kojom se Kajin di\u017ee na brata i\nusmr\u0107uje ga (hebr. harag<\/em> Post 4,8; Neh 4,5) napada\u010di su podmuklo htjeli\nprikriti. Na na\u010din “infiltracije” prisutne i u najsuvremenijem\nterorizmu, htjeli su se neprimjetno uvu\u0107i me\u0111u graditelje. Bespo\u0161tedna je\nnjihova logika: samo da bi zaustavili napredak posla, spremni su ubijati (4,5).\n<\/p>\n\n\n\n

Nehemijin nam je tekst u promi\u0161ljanju o problemu nasilja u Bibliji tako\u0111er\nkoristan jer, osim \u0161to potanko raskrinkava putove nasilja koje se treba\npreto\u010diti u pravi oru\u017eani sukob, pru\u017ea i solidno, realisti\u010dno rje\u0161enje.\nNehemija se ponajprije pokazuje kao dobar voditelj zato \u0161to ima uvid u\nrazumljivo malodu\u0161je koje se pred ratni\u010dkom prijetnjom javlja u narodu i s\nobzirom na vlastite snage koje su istro\u0161ene, i s obzirom na koli\u010dinu posla koji\nse doima prevelikim, i s obzirom na cilj koji sada izgleda sasvim nedosti\u017ean\n(Neh 4,4). Ozbiljno uzimlju\u0107i brojna upozorenja svojih ljudi koji uo\u010davaju\nprikrivene samarijanske agente \u2013 u blizini su im pa ih vide kako “odasvud\ndolaze protiv nas” (r. 6) \u2013 Nehemija je pravovremeno obavije\u0161ten i mo\u017ee\nreagirati na tu infiltraciju. Svojim motivacijskim govorom, koji je ve\u0107 drugi u\npothvatu obnove (usp. 2,17), pokazat \u0107e najprije kako ima uvid i u emocionalno\nstanje zajednice, kojoj je na \u010delu, te drevnim biblijskim ohrabrenjem odgovara\nna njihov osje\u0107aj straha pred napada\u010dkom vojskom (“Ne bojte se!”\n4,8). <\/p>\n\n\n\n

Prodornost i djelotvornost njegove metode sastoji se u tome \u0161to, slijede\u0107i\nMojsijev uzor iz Izl 14,13 (“Gledajte spasenje!”), preusmjerava\nintelektualnu pozornost svojih slu\u0161atelja \u2013 sa straha od neprijatelja \u2013 na Boga\nkoji jedini zaslu\u017euje njihovo strahopo\u0161tovanje (“stra\u0161an Bog” Neh 4,8\nusp. 1,5), i \u0161to im jasno nazna\u010duje cilj za kojim se isplati i\u0107i, a to je\nobitelj i dom (4,8). Poput Mojsija pred upla\u0161enim narodom kod Crvenoga mora\nNehemija \u0107e im, sokole\u0107i ih, otvoreno najaviti: “Bog \u0107e se boriti za\nnas” (Neh 4,14 usp. Izl 14,14). Umje\u0161nost njegova vodstva o\u010dituje se i u\ntome \u0161to je kadar, okupljaju\u0107i, progovoriti i vi\u0161im slojevima\n(“vlastela”, “predstojnici”), kao i ostalom narodu (usp.\nNeh 4,8.13). <\/p>\n\n\n\n

Kao i drugdje u Bibliji Bo\u017eji na\u010din boja postaje prepoznatljiv kad su\nnapada\u010di shvatili da je njihova pritajenost bezuspje\u0161na i razotkrivena, pa ne\nmogu ra\u010dunati na \u010dimbenik iznena\u0111enja i terorizma. Nehemija u tome vidi bo\u017eansku\nosvetu<\/em>: oni koji su htjeli zaustaviti djelo obnove, do\u017eivljavaju da je Bog\nzaustavio njihov plan (4,5.9). Zagreba\u010dki prijevod biblijskoga teksta isti\u010de\nparalelu prikladno rabe\u0107i na oba mjesta istu rije\u010d “osujetiti”.\nUpravo u tome se mo\u017ee vidjeti ne samo istinitost Nehemijina proglasa da \u0107e se\nBog boriti (4,14), nego i uspjeh prethodne zajedni\u010dke molitve (4,3) koja je\nipak urodila plodom, \u0161to se ponajprije u sveop\u0107oj rezignaciji nije pokazalo.<\/p>\n\n\n\n

4.2 Djelatna obrana<\/h3>\n\n\n\n

Svetopisamski odlomak o pravoj krizi koja nastaje uslijed vojnoga napada u\nNehemijinoj je knjizi osobito vrijedan u razmatranju o pitanju nasilja i stoga\n\u0161to ne ostaje samo na rije\u010dima i zdravoj duhovnosti, nego pred \u010ditatelja stavlja\ndjelatnu obranu od napada\u010da. Prvi pothvat cijele zajednice ne bija\u0161e tek\nmolitva, nego \u2013 u skladu sa Salamonovim psalmom koji tra\u017ei i Bo\u017eje \u010duvanje i\nstra\u017earsko bdjenje (Ps 127,2) \u2013 postavljaju se danono\u0107ne stra\u017ee (Neh 4,3).\nNehemija \u0107e uspostaviti opremljenu obranu: tu je ma\u010d, koplje, luk (Neh 4,7.10),\nk tome \u0161tit i oklop (r. 10) \u2013 ba\u0161 u skladu s naukom o samoobrani koji i\nnajstro\u017ei moralni nauk dobro poznaje, i pravosu\u0111e usvaja kao obrambeni rat\nkakav je bio u na\u0161oj domovini. <\/p>\n\n\n\n

Dvostruka je posebnost u Nehemijinu zaustavljanju nasilja. Ponajprije on\nuspostavlja istovremeno rad i obranu; graditelji su u isti \u010das branitelji kako\nNehemija u svojemu svjedo\u010denju inzistira, upozoravaju\u0107i da im je u jednoj ruci\nalat, a u drugoj oru\u017eje (Neh 4,11). Osim toga, jasno se i\u0161\u010ditava iz njegova\nizvje\u0161taja da je on sam \u2013 u skladu s autenti\u010dnom karizmom vodstva \u2013 uklju\u010den u\nposao zajedno s ostalima, premda je carski namjesnik i upravitelj, poglavar\nsvemu narodu. Vidljivo je to i kad radove opisuje u prvom licu mno\u017eine (“obavljali\nsmo posao” 4,15) i kad zatim izrijekom navodi: “ni ja, ni moja\nbra\u0107a… nismo skidali radnih odijela” (4,17).<\/p>\n\n\n\n

4.3 Ostali primjeri<\/h3>\n\n\n\n

U Nehemijinu je svjedo\u010denju za temu nasilja jo\u0161 veoma vrijedan izvje\u0161taj u\n\u0161estom poglavlju jer ponajprije razotkriva profinjeno i opako spletkarenje.\nVi\u0161ekratno ga neprijatelji prividno pozivlju na pregovore, a zapravo su,\nvidjev\u0161i kako obnova uspje\u0161no napreduje, pre\u0161li u nov stupanj napada: \u017eele\nukloniti dobroga voditelja zajednice. Nehemija, proziru\u0107i njihovu nakanu,\ndiplomatski se dr\u017ei na distanci. Idu\u0107i korak pokazuje kako Biblija potanko\nraskrinkava napada\u010dku podlost. Protivnici se slu\u017ee Nehemijinim poznanikom;\nubojito lukavstvo krije se u tome da ga treba pozvati u sveti\u0161te koje bi tako\nna bogohulan i svetogrdan na\u010din bilo obe\u0161\u010da\u0161\u0107eno jer su ondje planirali atentat\nna njega. Ovo poglavlje tako\u0111er svjedo\u010di o biblijskom razotkrivanju ne samo\nbrutalne sile, nego i najsofisticarinijh metoda nasilja s jedne strane, ali i o\ntome da Nehemija, razborit voditelj i ustrajan molitelj, opet i opet uspje\u0161no\nizbjegava napade. <\/p>\n\n\n\n

Za ovo razmatranje svakako je vrijedan i prinos Knjige Esterine koja s jedne\nstrane otkriva kako prvi vjerski progon, koji prijeti Bo\u017ejemu narodu, ima motiv\nu osobnoj zamjerci. Velika\u0161 Haman na\u0161ao se u svojem ponosu povrije\u0111en jer mu\nMordokaj nije kod pozdrava iskazao o\u010dekivanu po\u010dast (Est 3,5), pa se Haman daje\nna paklenski plan koji postaje sredi\u0161nji problem cijele knjige: “uni\u0161titi,\npobiti, zatrti” sve sinove Izraelove (Est 3,13; 7,4 usp. 8,10). Ovaj je\ndrevni hebrejski spis dragocjen jer osim toga to\u010dno uo\u010dava metodu koju zlobni\npokreta\u010d progona primjenjuje: nudi mito kralju (Est 3,9), a potom Sveto pismo\ntemeljito ogoljuje izopa\u010den politi\u010dki proglas, kraljevski dokument koji nudi\nmir i blagostanje ubijanjem i zatiranjem cijeloga naroda (Est 3,13). Koliko se\ntakve ironije tijekom novije i starije povijesti mo\u017ee na\u0107i, nije te\u0161ko\nprosuditi, sve do toga da se i u na\u0161oj nedavnoj pro\u0161losti sjedi\u0161te svekolike\nagresije uporno di\u010dilo mirotvornim osiguravanjem stabilnosti i za\u0161titom\nvlastitoga naroda.<\/p>\n\n\n\n

5. Novi zavjet i\nnasilje<\/h2>\n\n\n\n

Prorok Zaharija bilje\u017ei poznati redak u kojem sam Bog govori o tome da su ga\nproboli (Zah 12,10). Slika je toliko \u010dudovi\u0161na i zastra\u0161uju\u0107a da ve\u0107\nSeptuaginta mijenja gramati\u010dki oblik, stavljaju\u0107i tre\u0107e lice: umjesto\n“gledat \u0107e mene”, stavlja “gledat \u0107e njega”. Ali Ivanovo\nevan\u0111elje primjenjuju\u0107i drevni biblijski redak na Krista Raspetoga, pokazuje\nkoliko je proro\u010dka rije\u010d istinska te \u0107e kri\u017e kroz vjekove upozoravati dokle\nse\u017ee na\u0161 ljudski grijeh, kad di\u017eemo ruku na Sina Bo\u017ejega, i ujedno na to kakav\nje Kristov odgovor na ljudsko nasilje. Sam Isus, kao uskrsli U\u010ditelj, otkriva\n\u0161to Biblija ka\u017ee o nasilju \u2013 upu\u0107uju\u0107i na tri dijela svete Hebrejske zbirke:\n“treba se ispuniti sve \u0161to je o meni napisano u Mojsijevu zakonu,\nProrocima i Psalmima” (Lk 24,44). Svojom osobom, postaju\u0107i \u017ertvom,\nraskrinkava i dokida svaki poku\u0161aj da se u ime Bo\u017eje \u010dini bilo kakvo nasilje. <\/p>\n\n\n\n

Kristova se plodna metoda suo\u010davanja s ljudskim nasiljem izvrsno o\u010ditava na\ndobro poznatomu primjeru preljubnice koju mu dovode na sud (Iv 8,1\u201311). Isus\nKrist daje odgovor pismoznancima i farizejima koji ga svrstavaju u svoje\nredove, obra\u0107aju\u0107i mu se s “U\u010ditelju” \u2013 Rabbi. Daje odgovor\nnositeljima religije koji bi trebali iznutra poznavati rije\u010d Bo\u017eju i koji revno\n\u017eele obdr\u017eavati Bo\u017eje zapovijedi, ali pitaju tek za Mojsija, ostavljaju\u0107i Boga\npo strani. Odgovor je Kristov ponajprije neverbalan: saginje se jedanput, pa\npotom opet, pokazuju\u0107i blizinu poni\u017eenoj i na smrt prepla\u0161enoj \u017eeni; pi\u0161e po\ntlu zemaljskom od kojega je prema Bibliji sazdana \u010dovjekova prolaznost. Poznati\nverbalni odgovor plodno \u0107e zaustaviti nasilje, kamenje ne\u0107e poletjeti, a\nnapada\u010di \u0107e sami napustiti sveti hramski prostor \u2013 sami sebe isklju\u010diti iz\nreligije. Onu kojoj je prijetila sigurna smrt oslovljava rije\u010dju\n“\u017eeno” (Iv 8,10), upozoravaju\u0107i njome na dostojanstvo koje od po\u010detka\nBiblije ima od Boga i kojom se u istom Evan\u0111elju obra\u0107a svojoj vlastitoj majci,\ni na svadbi u Kani Galilejskoj i s kri\u017ea (Iv 2,4; 19,26). Jedino \u0107e ga ona\nnazvati “Gospodinom” (Iv 8,11), jednako kao \u0161to on s njom uspostavlja\nizravan kontakt. Izravno joj se obra\u0107a, pokazuju\u0107i prvotni interes i brigu za\n\u017ertvu nasilja, za razliku od napada\u010da koji \u017eele zlorabiti religiju za svoje\nnasilni\u010dke naume, “isku\u0161avanje” i “optu\u017eivanje” Krista (r.\n6), te \u017eenu \u010dine pukim objektom. Cijena Kristova odgovora farizejima i\npismoznancima vidi se osobito na kraju poglavlja kada se napada\u010di spremaju na\nnj baciti kamenje (Iv 8,59). Tako je uloga Jaganjca Bo\u017ejega (usp. Iv 1,29) na\nkonkretnom primjeru o\u010ditovana: Krist ne apsolutizira, ali ni ne omalova\u017eava\ngrijeh; on ne osu\u0111uje, nego odnosi grijeh, uzima ga na se, doslovce.<\/p>\n\n\n\n

6. Namjesto\nzaklju\u010dka<\/h2>\n\n\n\n

U ovom smo promi\u0161ljanju izbli\u017eega pogledali tek nekoliko primjera koji nam\npotvr\u0111uju da biblijski tekstovi veoma otvoreno gledaju na sav spektar \u010dovjekova\ndostojanstva i veli\u010dine, ali ujedno bespo\u0161tedno razotkrivaju na\u0161u izopa\u010denost,\nsadisti\u010dko bezumlje i razara\u010dke nagone. Potvrdili smo misao kako se na\nstranicama Staroga zavjeta takore\u0107i na svakoj stranici mo\u017ee na\u0107i nasilje sve\ntamo od Kajinova bratoubojstva obavijenog krutom \u0161utnjom izme\u0111u bra\u0107e, preko\nklina za \u0161ator koji Jaela nemilice zabija kroz sljepoo\u010dicu silnika na \u010delu\nnapada\u010dke vojske, sve do omiljenoga proroka Jone koji se na smrt ljuti \u0161to\nprijestolnica velesile, koja je uni\u0161tila \u017eivotni prostor velikoj ve\u0107ini njegova\nnaroda, nije razorena. Upravo njegov primjer pokazuje iskonsku Bo\u017eju nakanu da\nodgoji svojega proroka i oslobodi ga od bijega pred bo\u017eanskom milo\u0161\u0107u i su\u0107uti\nkoja \u0107e se i nad bilj\u010dicom sa\u017ealiti. Biblija ne samo da u opisu brojnih\nratovanja poga\u0111a u bitno obilje\u017eje na\u0161e stvarnosti, nego tako\u0111er obuhva\u0107a\nrazli\u010dite, pa i opre\u010dne misaone struje, odra\u017eavaju\u0107i tako razli\u010ditost ljudskoga\npromi\u0161ljanja s jedne strane, i isti\u010du\u0107i s druge strane kako su djela i postupci\npresudni, a ne tuma\u010denje koje mo\u017ee i nedjelo proglasiti juna\u0161tvom.<\/p>\n\n\n\n

Iz velikoga popisa biblijskih zahtijeva Krist \u2013 \u017eivi klju\u010d za razumijevanje\nPisma \u2013 sla\u017eu\u0107i se s pismoznancem, izdvaja zapovijed ljubavi prema Bogu i\nbli\u017enjemu o \u010demu slo\u017eno svjedo\u010de i Matej i Marko i Luka (Mt 22,38s; Mk 12,3s;\nLk 10,27). Kada pritom u proslavljenu retku iz Ponovljena zakona \u010ditamo o tome\nda \u010dovjek treba svom ljudskom snagom ljubiti Boga (Pnz 6,5), onda lako nalazimo\npozadinu za Kristov govor o silovitosti kojom se ulazi u Bo\u017eje kraljevstvo.\nSnaga, koja u biblijskoj slici \u010dovjeka dakako uklju\u010duje tijelo, tra\u017ei da ljubav\nbude utjelovljena, bez toga religije nema. Radikalizam koji Krist zahtijeva\njest nasljedovanje njegova puta.<\/p>\n\n\n\n

(orig. 13.01.15.)
2. izd. 13. 12. 2019. <\/pre>\n\n\n\n
iz: M. Niki\u0107 \u2013 M. Marjanovi\u0107 (ur.): Religije i nasilje. Zbornik radova interdisciplinarnog i interkonfesionalnoga simpozija odr\u017eanog u Zagrebu 17. listopada 2014., (Biblioteka: Religijski niz, knjiga 17), Filozofsko-teolo\u0161ki institut Dru\u017ebe Isusove u Zagrebu \u2013 FTI, Zagreb, 2015., str. 185\u2013203.<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Problem nasilja u Bibliji (preuzmite EPUB) Profesionalni atentati u sije\u010dnju 2015. u drevnom sjedi\u0161tu umjetnosti i kulture, Parizu, usred Europske unije, na one koji su vi\u0161ekratno karikaturama humoristi\u010dki ismijavali sadr\u017eaje islamskoga nau\u010davanja ujedinili su svijet u su\u0107uti i osudi. Na sli\u010dan smo na\u010din i dalje zgro\u017eeni nad ne samo uskra\u0107ivanjem vjerni\u010dke slobode kr\u0161\u0107anima u islamskim […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[9,6],"tags":[],"class_list":["post-2461","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-cjelozivotno-ucenje","category-nastava"],"yoast_head":"\nSpasonosna Bo\u017eja pobjeda - Ad maiorem Dei gloriam<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2461\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"hr_HR\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Spasonosna Bo\u017eja pobjeda - Ad maiorem Dei gloriam\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"Problem nasilja u Bibliji (preuzmite EPUB) Profesionalni atentati u sije\u010dnju 2015. u drevnom sjedi\u0161tu umjetnosti i kulture, Parizu, usred Europske unije, na one koji su vi\u0161ekratno karikaturama humoristi\u010dki ismijavali sadr\u017eaje islamskoga nau\u010davanja ujedinili su svijet u su\u0107uti i osudi. Na sli\u010dan smo na\u010din i dalje zgro\u017eeni nad ne samo uskra\u0107ivanjem vjerni\u010dke slobode kr\u0161\u0107anima u islamskim […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2461\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"Ad maiorem Dei gloriam\" \/>\n<meta property=\"article:publisher\" content=\"https:\/\/www.facebook.com\/paterniko\" \/>\n<meta property=\"article:author\" content=\"https:\/\/www.facebook.com\/paterniko\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2019-12-13T16:30:20+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2021-05-25T14:32:26+00:00\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Niko Bili\u0107 SJ\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Napisao\/la\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Niko Bili\u0107 SJ\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"29 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2461#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2461\"},\"author\":{\"name\":\"Niko Bili\u0107 SJ\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a\"},\"headline\":\"Spasonosna Bo\u017eja pobjeda\",\"datePublished\":\"2019-12-13T16:30:20+00:00\",\"dateModified\":\"2021-05-25T14:32:26+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2461\"},\"wordCount\":7087,\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a\"},\"articleSection\":[\"Cjelo\u017eivotno u\u010denje\",\"Nastava\"],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2461\",\"url\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2461\",\"name\":\"Spasonosna Bo\u017eja pobjeda - Ad maiorem Dei gloriam\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#website\"},\"datePublished\":\"2019-12-13T16:30:20+00:00\",\"dateModified\":\"2021-05-25T14:32:26+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2461#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2461\"]}]},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2461#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Spasonosna Bo\u017eja pobjeda\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#website\",\"url\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/\",\"name\":\"Ad maiorem Dei gloriam\",\"description\":\"doc. dr. sc. Niko Bili\u0107:  nastava, duhovnost i cjelo\u017eivotno u\u010denje\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":[\"Person\",\"Organization\"],\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a\",\"name\":\"Niko Bili\u0107 SJ\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/14c6ebb29114394312c36c8ab93231d11917870146d266275d4470c0b6c44b88?s=96&d=blank&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/14c6ebb29114394312c36c8ab93231d11917870146d266275d4470c0b6c44b88?s=96&d=blank&r=g\",\"caption\":\"Niko Bili\u0107 SJ\"},\"logo\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/image\/\"},\"sameAs\":[\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\",\"https:\/\/www.facebook.com\/paterniko\",\"https:\/\/www.youtube.com\/user\/paterniko\"]}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Spasonosna Bo\u017eja pobjeda - Ad maiorem Dei gloriam","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2461","og_locale":"hr_HR","og_type":"article","og_title":"Spasonosna Bo\u017eja pobjeda - Ad maiorem Dei gloriam","og_description":"Problem nasilja u Bibliji (preuzmite EPUB) Profesionalni atentati u sije\u010dnju 2015. u drevnom sjedi\u0161tu umjetnosti i kulture, Parizu, usred Europske unije, na one koji su vi\u0161ekratno karikaturama humoristi\u010dki ismijavali sadr\u017eaje islamskoga nau\u010davanja ujedinili su svijet u su\u0107uti i osudi. Na sli\u010dan smo na\u010din i dalje zgro\u017eeni nad ne samo uskra\u0107ivanjem vjerni\u010dke slobode kr\u0161\u0107anima u islamskim […]","og_url":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2461","og_site_name":"Ad maiorem Dei gloriam","article_publisher":"https:\/\/www.facebook.com\/paterniko","article_author":"https:\/\/www.facebook.com\/paterniko","article_published_time":"2019-12-13T16:30:20+00:00","article_modified_time":"2021-05-25T14:32:26+00:00","author":"Niko Bili\u0107 SJ","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Napisao\/la":"Niko Bili\u0107 SJ","Procijenjeno vrijeme \u010ditanja":"29 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2461#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2461"},"author":{"name":"Niko Bili\u0107 SJ","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a"},"headline":"Spasonosna Bo\u017eja pobjeda","datePublished":"2019-12-13T16:30:20+00:00","dateModified":"2021-05-25T14:32:26+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2461"},"wordCount":7087,"publisher":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a"},"articleSection":["Cjelo\u017eivotno u\u010denje","Nastava"],"inLanguage":"hr"},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2461","url":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2461","name":"Spasonosna Bo\u017eja pobjeda - Ad maiorem Dei gloriam","isPartOf":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#website"},"datePublished":"2019-12-13T16:30:20+00:00","dateModified":"2021-05-25T14:32:26+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2461#breadcrumb"},"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2461"]}]},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2461#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Spasonosna Bo\u017eja pobjeda"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#website","url":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/","name":"Ad maiorem Dei gloriam","description":"doc. dr. sc. Niko Bili\u0107:  nastava, duhovnost i cjelo\u017eivotno u\u010denje","publisher":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"hr"},{"@type":["Person","Organization"],"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a","name":"Niko Bili\u0107 SJ","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/14c6ebb29114394312c36c8ab93231d11917870146d266275d4470c0b6c44b88?s=96&d=blank&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/14c6ebb29114394312c36c8ab93231d11917870146d266275d4470c0b6c44b88?s=96&d=blank&r=g","caption":"Niko Bili\u0107 SJ"},"logo":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/image\/"},"sameAs":["https:\/\/amdg.ffrz.hr","https:\/\/www.facebook.com\/paterniko","https:\/\/www.youtube.com\/user\/paterniko"]}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2461","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2461"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2461\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4590,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2461\/revisions\/4590"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2461"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2461"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2461"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}