{"id":2653,"date":"2015-06-04T12:26:00","date_gmt":"2015-06-04T10:26:00","guid":{"rendered":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2653"},"modified":"2020-01-07T12:28:01","modified_gmt":"2020-01-07T11:28:01","slug":"problem-nasilja-u-bibliji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2653","title":{"rendered":"Problem nasilja u Bibliji"},"content":{"rendered":"\n

(preuzmite EPUB)<\/a><\/p>\n\n\n\n

Profesionalni atentati u sije\u010dnju 2015. u drevnom sjedi\u0161tu umjetnosti i kulture, Parizu, usred Europske unije, na one koji su vi\u0161ekratno karikaturama humoristi\u010dki ismijavali sadr\u017eaje islamskoga nau\u010davanja ujedinili su svijet u su\u0107uti i osudi. Na sli\u010dan smo na\u010din i dalje zgro\u017eeni nad ne samo uskra\u0107ivanjem vjerni\u010dke slobode kr\u0161\u0107anima u islamskim zemljama, nego i masovnim potla\u010divanjem, protjerivanjem i ubijanjem Kristovih sljedbenika koji u ime islamske vjere traju na Bliskom Istoku i u Africi. Upravo zbog te \u010dinjenice veze religije i nasilja odlu\u010duju\u0107a su, aktualna i smjela tema. Kri\u017e, za\u0161titni znak kr\u0161\u0107anstva, dira u samo sredi\u0161te te teme, stavljaju\u0107i pred nas Osniva\u010da, Isusa Krista, i to \u010das prije nego \u0161to \u0107e kao uskrsli i proslavljeni pokazati Bo\u017eju pobjedu nad ljudskim nasiljem. Otkako je Ivanovo evan\u0111elje ispravno na Raspetoga primijenilo \u010duvenu sliku iz Hebrejske biblije o “onome koga su proboli” (Zah 12,10; Iv 19,37) postavljena je prekretnica u ljudskoj povijesti koja trajno poziva na obra\u0107enje i odgovoran samoodgoj kojemu i ova biblijsko-teolo\u0161ka studija \u017eeli dati svoj vrlo skroman prinos. Biblija \u2013 taj osnovni, svesvjetski religiolo\u0161ki dokument \u2013 upozorava koliko je va\u017eno iskreno se suo\u010diti s likom osniva\u010da i utemeljiteljskim dokumentima. Upravo \u017eivotno djelo osniva\u010da verificira autenti\u010dnost, vjerodostojnost religije i njezino podrijetlo u Bogu. Bez rasta u zdravom i odgovornom, \u010dovjeka dostojnom poznavanju Boga, religijska praksa gubi svoju bit, opasna je i razorna. <\/p>\n\n\n\n

Jedan od najstarijih kr\u0161\u0107anskih blagdana \u2013 Bogojavljenje ili Tri Kralja \u2013 izvrsno pokazuje koliko je Evan\u0111elje obilje\u017eilo povijest zapadne kulture. Kratak odlomak iz 2. poglavlja Matejeva evan\u0111elja upozorava da je motrila\u010dki pogled u visine nu\u017ean za istinsku religioznost, iskreno klanjanje Isusu Kristu. Svjetlo nebeske zvijezde koju su pratili Mudraci s Istoka (Mt 2,2.9), kao i slava Gospodnja koja je obasjala pastire u no\u0107i Kristova ro\u0111enja (Lk 2,9), zajedno s pa\u017eljivim prihva\u0107anjem bo\u017eanske pouke koja je Mudracima naknadno dana (Mt 2,12) svjedo\u010de kako samo horizontalan pogled i humanisti\u010dki napor nije dovoljan za razotkrivanje i nadvladavanje na\u0161ega ljudskoga nasilja. Kao \u0161to Bog objavljuje svoju narav u liku bezazlenoga novoro\u0111en\u010deta, dolazak maga s njihovim iskrenim pitanjem i otvorenom potragom pokazat \u0107e pravo lice kralja koji drhti od straha zbog ro\u0111enja jednoga djeteta (Mt 2,3). Stvar postaje nemilice bjelodana: nositelj vlasti rije\u010dju izri\u010de nakanu da \u0107e se poput isto\u010dnja\u010dkih mudraca pokloniti (Mt 2,2.8), a djelom kre\u0107e u pokolj nevine dje\u010dice (Mt 2,16). Ve\u0107 ovakav primjer dostaje kao podsjetnik na ono oko \u010dega se svi isprve sla\u017eemo: Sveto se pismo obilno zadr\u017eava \u2013 takore\u0107i na svakoj stranici \u2013 na problemu nasilja. Rije\u010d Bo\u017eja u svojoj iskrenosti i otvorenosti nimalo ne zatvara o\u010di pred tim tegobnim fenomenom, nego razgoli\u0107uje na\u0161u ljudsku izopa\u010denost potrebnu obra\u0107enja i spasenja, i nudi pobjedu nad nasiljem koja je Bo\u017eji dar. <\/p>\n\n\n\n

Kod nas u Hrvatskoj bolne rane iz domovinskoga rata \u00ad\u2013 koje zbog izjedna\u010davanja agresora i \u017ertve jo\u0161 uvijek nemaju dostojnoga zaklju\u010dka i zacjeljenja \u00ad\u2013 podsje\u0107aju nas me\u0111u inim kako su zlorabili religijska \u010duvstva i uvjerenja, strasti i iluzije oni koji su to znali, mogli i htjeli. Previ\u0161e su te rane \u017eive da bismo tek na povr\u0161ini ostali kod svete Knjige koja zapovijeda: “Ne ubij!” (Izl 20,13; Pnz 5,17) i definira: “Bog je ljubav” (1 Iv 4,8.16). Biblija nas i pred aktualnim terorom poziva da iskreno pregledamo gdje su izvori ljudskoga nasilja, odakle znanje i ideje, oru\u017eje, novac, tko i za\u0161to podr\u017eava nasilje. Pamtimo jo\u0161 komunizam \u2013 koji je poput neke nasilne religije \u2013 dovitljivo zahtijevao beskompromisno klanjanje nametnutim idolima, pa nam je jo\u0161 jasnije kako vjera nipo\u0161to nije tek neka privatna stvar \u2013 kako se i u standardima EU-a mo\u017ee \u010duti \u2013 nego valja odgovorno pogledati \u0161to je istina, \u0161to pak iluzija i medijski teror staroga ili novoga oblika.<\/p>\n\n\n\n

Ova studija \u017eeli na nekoliko odabranih, cijenjenih primjera iz Biblije dodirnuti problem “Bo\u017ejega nasilja” i ljudskoga bratoubila\u0161tva, gledaju\u0107i na krajnju grje\u0161nost nasilja kojim \u010dovjek prvobitnom oholo\u0161\u0107u stvara iznaka\u017eenu sliku o Bogu, prepoznatljivu i u novovjekoj nasilnoj ateizaciji i u pseudoreligioznosti. Osobito \u0107emo nastojati prona\u0107i biblijsko “rje\u0161enje”, upozoravaju\u0107i na \u010dasnu, vjekovno potvr\u0111enu nu\u017enost \u010ditanja svetih tekstova u Duhu u kojemu su napisani. Zavr\u0161no \u0107emo istaknuti da silovitost, koju Biblija tra\u017ei, smjera na Kraljevstvo Bo\u017eje iz Kristova navje\u0161taja i zabranjuje bilo kakav oblik me\u0111uljudskoga nasilja. Na tom putu po\u0107i \u0107emo od Knjige o Juditi kako bismo otkrili priznatu snagu biblijske metafore, a dalje \u0107e nam pomo\u0107i kratak pogled na Abrahamovu ku\u0161nju, Jo\u0161uino ratovanje i Mojsijevo vodstvo. Vi\u0161e \u0107emo se zadr\u017eati na dva odlomka iz biblijske povijesti, vezana uz lik kralja Ezekije i obnovitelja Nehemije, da bismo zavr\u0161no promotrili tek primjer-dva o nasilju u Novom zavjetu. <\/p>\n\n\n\n

  1. Juditina ruka<\/li><\/ol>\n\n\n\n

    Ovo bi promi\u0161ljanje htjelo zapo\u010deti lucidno\u0161\u0107u Marka Maruli\u0107a koji na po\u010detke hrvatske knji\u017eevnosti postavlja teolo\u0161ku sliku iz Svetoga pisma, primjenjuju\u0107i je na svoje doba kada okrutna velesila prijeti narodu i domovini. U liku Judite Maruli\u0107 ne gleda neki bijesni poziv na uzimanje ma\u010da u ruke, nego prepoznaje smisao biblijske knjige koja pred \u010ditatelja stavlja lik neza\u0161ti\u0107ene udovice. Ba\u0161 u skladu sa svojom najavom: “Gospodin \u0107e mojom rukom donijeti spasenje” (Jdt 8,33) Judita se ne mo\u017ee osloniti na vlastitu snagu. Prije odlu\u010dnoga udarca \u2013 podsjetit \u0107emo se kasnije \u2013 jo\u0161 dvaput ona moli, \u0161tovi\u0161e dvaput mora udariti \u010dime tako\u0111er biblijski tekst o\u010dituje da snaga nije od nje. Maruli\u0107 se ne da zavesti i ispravno “ma\u010d” prepoznaje kao drevnu sliku Bo\u017ejega suda kojom se osobito proroci slu\u017ee. Knjiga o Juditi izvrsna je pomo\u0107 da shvatimo kako Rije\u010d Bo\u017eja ra\u010duna na analogijski ustroj na\u0161e spoznaje, na \u010ditatelja koji prepoznaje metaforu i simbol. <\/p>\n\n\n\n

    U ovom promi\u0161ljanju kao ishodi\u0161te stoji \u010dinjenica da Isus Krist, utemeljitelj kr\u0161\u0107anstva, odobrava, rehabilitira i potvr\u0111uje izvorno zna\u010denje zbirke koju mi danas nazivamo Stari zavjet. Izrijekom on isti\u010de va\u017enost “Zakona i Proroka”, sa\u017eimlju\u0107i ih poznati zahtjev: “\u010cinite ljudima ono \u0161to biste \u017eeljeli da oni vama \u010dine” (Mt 7,12). Kad Isus Krist govori da je donio ma\u010d (Mt 10,34), onda ponajprije iz njegova \u017eivotopisa znamo da je rije\u010d o o\u010ditovanju Bo\u017ejega autoriteta, a ne o pozivu na nasilje. Razja\u0161njenje neposredno daje svojim u\u010denicima: Vi\u0161e ne vrijedi moj ljudski sud nad bratom i sestrom, nego Bo\u017eji, vi\u0161e ne sudi mu\u017e \u017eeni, svekrva snahi, nego su Bo\u017ejemu sudu podlo\u017eni (usp. Mt 10,35; Lk 12,53). \u010cuvena rije\u010d upu\u0107ena apostolskom prvaku Petru: “tko ma\u010d uzima, od njega i pogiba” (Mt 26,52) ba\u0161 upozorava na samorazaraju\u0107e posljedice nasilja. Plja\u010dka\u0161 biva oplja\u010dkan, napada\u010di se me\u0111usobno napadaju, vojnik u vojsci sinova Izraelovih niti ne\u0107e sti\u0107i u boj, ve\u0107 su napada\u010di u bijegu \u2013 redovita je struktura koju nalazimo kod svetoga rata u Bibliji koji Bog izvodi, ne ljudi.<\/p>\n\n\n\n

    Knjiga o Juditi mo\u017ee, kako je poznato, poslu\u017eiti kao paradigma za \u010ditanje biblijskih spisa, posebice onih starozavjetnih, upravo kad je rije\u010d o nasilju. Pred \u010ditatelje dolazi lik Judite, koja je po sebi slaba, ali postaje sna\u017enom i kao spasiteljica Bo\u017ejega naroda s pravom se mo\u017ee promatrati kao jedna od starozavjetnih najava za Kristov lik u Evan\u0111elju. Cijela povijest u Juditinoj knjizi pokazuje kako Bog spa\u0161ava svoj narod rukom jedne udovice. Ve\u0107 sama \u010dinjenica da se radi o \u0161esnaest poglavlja na gr\u010dkom jeziku o hebrejskoj Jehudit poga\u0111a u bit Svetoga Pisma koje je Rije\u010d Bo\u017eja izre\u010dena ljudskim jezikom te je podlo\u017ena prevo\u0111enju i tuma\u010denju. Jehudit zna\u010di jednostavno “\u017didovka” ili “Judejka” i svojim imenom podsje\u0107a na Judu, Jakovljeva sina, praoca plemena Judina koji u svojem imenu sadr\u017eava pohvalu, hvalu (Post 29,35), a ba\u0161 \u0107e hvala biti trostruki poziv Juditin: “Hvalite Boga!” (Jdt 13,14) nakon spasiteljskoga djela te \u0107e nas samim ustrojem knjige upozoriti da nakon akcije slijedi zahvalna kontemplacija, pohvala Bogu. Osim Marka Maruli\u0107a, na po\u010detku hrvatske knji\u017eevnosti, i suvremeni me\u0111unarodno priznati hrvatski pisac Miro Gavran tako\u0111er je jedno svoje djelo posvetio biblijskoj Juditi upozoravaju\u0107i tako na uvijek novu aktualnost svetoga teksta. <\/p>\n\n\n\n

    U biblijskom je prikazu Judita u pozadini. Premda knjiga nosi ime po njoj, ona se pojavljuje tek u 8. poglavlju, tj. u drugom dijelu, ali \u2013 zanimljivo \u2013 njezinu pojavu u kompoziciji djela s pravom mo\u017eemo prepoznati kao odgovor na molitveni krik naroda dvaput upu\u0107en Bogu (Jdt 7,19.29). Na vi\u0161e je na\u010dina istaknuta njezina slabost. Ona je “k\u0107i” (8,1;16,6) \u0161to je u Bibliji redoviti pojam koji upu\u0107uje na ovisnost o o\u010dinskom autoritetu i na osobu potrebnu za\u0161tite. Ona je udovica \u0161to zna\u010di da je ostala bez mu\u017ea koji bi joj prema ustaljenu obi\u010daju osiguravao dru\u0161tveni status, a osim toga kao udovica pripada u onu skupinu koja prema Zakonu u\u017eiva osobitu Bo\u017eju skrb zajedno sa sirotama i strancima. Biblijski tekst \u0161tovi\u0161e inzistira na tome da ona sve do smrti ostaje udovicom (Jdt 16,22). I kad najavljuje juna\u010dki \u010din koji treba razrije\u0161iti opsadno stanje, Judita nedvojbeno govori o Bo\u017ejem, a ne o svojem djelu premda jasno izri\u010de spremnost da se aktivno svojom snagom zalo\u017ei, najavljuju\u0107i da \u0107e njezinom rukom Bog donijeti spas Izraelu (usp. 8,33). <\/p>\n\n\n\n

    Premda biblijska knjiga neskriveno ograni\u010dava Juditinu mo\u0107, ipak ona \u2013 zahvaljuju\u0107i svojemu asketskome \u017eivotu i dobromu glasu (8,8) \u2013 u\u017eiva autoritet pred poglavarima grada: doziva ih po slu\u0161kinji (8,10) naziva ih bra\u0107om (r.14 i 24). \u0160tovi\u0161e, kad su, opkoljeni, postavili svojevrsni ultimatum kojim o\u010dekuju Bo\u017eju pomo\u0107 u roku od pet dana, Judita ih kompetentno pou\u010dava o tome da se ne valja postavljati iznad Boga (8,12). Podsje\u0107a pritom na Abrahamovu i Jakovljevu ku\u0161nju iz povijesti Bo\u017ejega naroda (8,26). <\/p>\n\n\n\n

    Knjiga o Juditi kojoj se \u010desto pripisuje zbrka povijesnih \u010dinjenica upravo nam je stoga zanimljiva \u0161to pred \u010ditatelje donosi temeljni problem suo\u010davanja s izvornim neprijateljem koji se protivi \u017eivotu Bo\u017ejega naroda. Ni antiknomu kao ni suvremenom \u010ditatelju ne predstavlja te\u0161ko\u0107u u liku Nabukodonozora prepoznati \u0161ifru, odnosno simbol budu\u0107i da je on u knjizi predstavljen kao kralj Asiraca, a spominje se u perzijskom okviru, u kojem se navodi i gr\u010dka pokrajina. Uzmemo li u obzir da mu se k tome pripisuje i vlast nad Damaskom lako je prepoznati da su u njemu sa\u017eete sve one povijesne, realne politi\u010dke sile koje su ugro\u017eavale opstojnost Bo\u017ejega naroda u Svetoj zemlji: Aram, Asirija, Babilon, Perzija, Gr\u010dka. <\/p>\n\n\n\n

    Ako si Nabukodonozor osim toga prisvaja naslov “gospodar sve zemlje” (Jdt 2,5), koji u biblijskom jeziku pripada Bogu, jo\u0161 je jasnije da se radi o jednoj univerzaliziranoj i apsolutiziranoj metafori. Na istom je tragu Nabukodonozorov rat s Arpak\u0161adom (Jdt 1,13) koji cijeli izvje\u0161taj vra\u0107a u biblijsku pretpovijest (Post 10, 22). Koga predstavlja “Nabukodonozor” sasvim je jasno kad \u010ditamo o nakani da “uni\u0161ti sve one koji mu se ne pokoravaju” (Jdt 2,3) ili jo\u0161 to\u010dnije kada pred cijeli svijet postavlja teolo\u0161ku alternativu ili \u0107e \u010dastiti Nabukodnozora ili \u0107e biti uni\u0161teni (Jdt 2,14\u20133,9). Upravo taj zahtjev odmah razja\u0161njava da Knjiga o Juditi ovdje preuzima drevni Izaijin proro\u010dki pogled na babilonskoga kralja koji se \u017eeli uzvisiti do samih nebesa, postaviti se na mjesto Boga te u Vulgatinu prijevodu dobiva poznato ime Lucifer (Iz 14,12).<\/p>\n\n\n\n

    Nasuprot takvu \u0161ifriranom Nabukodonozoru lako je prihvatiti da Betulija, koja se ni geografski ni povijesno ne da locirati, nije tek neki izmi\u0161ljeni grad nego svojom glasovnom vrijedno\u0161\u0107u s jedne strane podsje\u0107a na hebrejski izraz betul\u00e1, \u0161to zna\u010di “djevica”, te je tako aluzija na silovanu, obe\u0161\u010da\u0161\u0107enu \u0160imunovu sestru o kojoj \u0107e Judita u svojoj molitvi govoriti (Jdt 9,2), dozivlju\u0107i u pamet poznati izvje\u0161taj iz 34. poglavlja Knjige Postanka. Napad Nabukodonozorova vojskovo\u0111e Holoforena u Juditim je o\u010dima ba\u0161 takvo obe\u0161\u010da\u0161\u0107enje koje prijeti Bo\u017ejemu narodu i Bo\u017ejemu hramu. S time dolazimo i do druge fonetske vrijednosti Betulije koja mo\u017ee biti aluzija na hebrejski bet-El, \u0161to doslovce zna\u010di “Dom Bo\u017eji”, sveti hram jeruzalemski \u2013 prebivali\u0161te Bo\u017eje svetosti na zemlji, mjesto Bo\u017eje prisutnosti usred njegova naroda. <\/p>\n\n\n\n

    Koliko je Juditin nasilni \u010din odrubljivanja Holofernove glave simboli\u010dnoga karaktera i ozna\u010dava Bo\u017eje djelo, ne tra\u017ee\u0107i ljudsko nasilje, vidljivo je ponajvi\u0161e u Juditinu molitvenom \u017eivotu. Prije nego \u0161to se dadne na akciju Judita moli. Cijelo jedno biblijsko poglavlje (Jdt 9) posve\u0107eno je njezinoj molitvi koja je ponajprije odgovor na molbu poglavara i tra\u017eenje njezina zagovora: “Moli za nas!” (8,31). Vrijednost Juditine molitve krije se ne samo u njezinoj opse\u017enosti, nego i u vanjskome okviru. Judita je u svome pokorni\u010dkome odijelu, ona pada ni\u010dice, moli se to\u010dno u liturgijsko vrijeme prino\u0161enja \u017ertve u jeruzalemskom hramu (9,1; 10,2). Njezina je molitva duhovna priprava za akciju, obilje\u017eena posve konkretnom, dvaput Bogu upravljenom molbom: “Oja\u010daj moju ruku!” (9,9.10). <\/p>\n\n\n\n

    Kad se ve\u0107 na\u0161la u taboru napada\u010dke vojske koja je opkolila grad, Judita svake no\u0107i odlazi na molitvu (Jdt 12,8). Bit \u0107e to dakako i plodonosan takti\u010dki potez koji omogu\u0107uje nesmetano povla\u010denje iz opsadnoga tabora kad sve bude gotovo. Biblijska knjiga, napokon, predo\u010duje kako se prije odlu\u010dnoga udarca, kojim \u0107e zlo biti sasje\u010deno u samome korijenu i to njegovim vlastitim oru\u017ejem, Juditino predanje u Bo\u017eje ruke jo\u0161 dva puta o\u010dituje u molitvi. Prije negoli \u0107e udariti ona zaziva: “Bo\u017ee svrni pogled na djelo ruku mojih!” (13,4) pa zatim opet vapi: “Oja\u010daj me!” (13,7). Osim toga, i trostruki, ve\u0107 spomenuti, poziv \u201eHvalite Boga!\u201c (13,14) odmah nakon juna\u010dkoga djela, kao i zavr\u0161ni opis koji pokazuje kako Judita pjeva, a narod prihva\u0107a pohvalnu pjesmu (15,14), predo\u010duju kako je i zaklju\u010dak cijeloga pothvata ispunjen molitvom. Plod njezina juna\u0161tva, pri kojemu napada\u010di bje\u017ee i prije negoli je izraelska vojska po\u0161la na njih, odmah dozivlje u pamet drevni motiv rata Gospodnjega (14,3; 15,2).<\/p>\n\n\n\n

    Simboli\u010dka vrijednost Juditina \u010dina dodatno je u knjizi potvr\u0111ena time \u0161to se nigdje ne isti\u010de njezina snaga, nego ona naprotiv zadivljuje svojom ljepotom, i to i Izraelce (Jdt 10,7) i asirske stra\u017ee na ulazu u tabor (10,14) te ispred i u samom zapovjednikovu \u0161atoru (14, 19.23); od njezine ljepote Holofernu srce lupa (13,16). U jednakoj mjeri Judita zadivljuje mudro\u0161\u0107u, \u0161to je u svom narodu pokazivala od svoje mladosti (8,29), a Asirci to izrijekom potvr\u0111uju, isti\u010du\u0107i ba\u0161 kako je rese i ljepota i mudrost (11,21). <\/p>\n\n\n\n

    U sredi\u0161tu Juditina su\u010deljenja s Holofernom stoji religija kako pokazuje njezina mudra taktika kojom posti\u017ee da se odmah u jednome sla\u017eu: Bog ju je poslao \u2013 tako ka\u017ee ona, tako on prihva\u0107a (Jdt 11,16.22). Bez imalo ustru\u010davanja Judita i njemu najavljuje: “Bog \u0107e mojom rukom izvesti svoje djelo” (12,4). Cijela knjiga \u2013 nesporno je \u2013 govori o obuzdavanju i spre\u010davanju, a ne promicanju realno prisutnog nasilja kojemu je Bo\u017eji narod izlo\u017een. To se najvi\u0161e o\u010dituje u Juditinoj specifi\u010dnoj slici o Bogu koji mrvi \u2013 dokon\u010dava, drobi, razbija \u2013 ratove (9,7; 16,2). <\/p>\n\n\n\n

    1. Fenomen Bo\u017ejega nasilja<\/li><\/ol>\n\n\n\n

      \u010cuveni biblijski odlomak o Abrahamovoj ku\u0161nji u dvadesestidrugom poglavlju Knjige Postanka kad je bio pozvan \u017ertvovati dugoi\u0161\u010dekivanog, ljubljenoga sina Izaka, najbolje mo\u017ee pribli\u017eiti kadikad te\u0161ku biblijsku temu bo\u017eanskoga nasilja. Presudno je s jedne strane uo\u010diti \u0161to Bog tra\u017ei jer \u2013 za razliku od Abrahamova shva\u0107anja \u2013 u Bo\u017ejoj zapovijedi u Post 22,2 ne\u0107emo na\u0107i niti “no\u017e” niti “zaklati” (r. 10). Prva “ku\u0161nja” (r. 1) u Svetom pismu ne samo da je novost za biblijskoga \u010dovjeka nego treba biti pouka o “prino\u0161enju \u017ertve paljenice” \u2013 pojmu koji ovdje u Post 22 Abraham prvi put slu\u0161a, a izri\u010de se jednom jedinom hebrejskom rije\u010di. Klju\u010d za razumijevanje s jedne je strane jasna, dvaput ponovljena naznaka da je Abrahamova \u017ertva prihva\u0107ena (“nisi mi uskratio sina” r. 12.16), premda Izakov \u017eivot nije oduzet, nego je on \u0161tovi\u0161e izabrani budu\u0107i nositelj Saveza. Abrahamovo ispunjenje Bo\u017ejega zahtjeva potvr\u0111uje i prepoznatljiva formula “poslu\u0161ao si moj glas” (r. 18). S druge strane samo ime kraja u kojem se \u017ertvovanje doga\u0111a u Drugoj \u0107e knjizi Ljetopisa pokazati da cio tekst vrijedi kao pouka o jeruzalemskom bogoslu\u017eju jer Morija je mjesto budu\u0107ega Salomonova hrama (“Morija” Post 22,2; 2 Ljet 3,1). Sredi\u0161nji pojam \u017ertvovanja koji u hebrejskom jeziku ima isti korijen kao i “uzla\u017eenje” \u2013 ustaljeni opis ponajprije Izraelova puta iz ku\u0107e ropstva u Obe\u0107anu zemlju, a potom hodo\u010da\u0161\u0107a u Jeruzalem \u2013 puno \u0107e tuma\u010denje dobiti u Kristovu nauku kad on najavljuje da \u0107e Sin \u010covje\u010dji biti “uzdignut”. Pavao \u0107e, govore\u0107i o “prvini usnulih” nazna\u010diti da je uskrsnu\u0107e, ne tek kri\u017e, dovr\u0161etak Isusova \u017ertvenoga prinosa.<\/p>\n\n\n\n

      2.1 Jo\u0161ua, ratnik (Izl 17)<\/p>\n\n\n\n

      Biblijski govor o nasilju veliko svjetlo prima u \u010duvenu izvje\u0161taju u Izl 17,8\u201316 o boju koji \u0107e Mojsije pratiti svojom molitvom. Dok su mu ruke uzdignute, Bo\u017eji narod pobje\u0111uje (r. 11). Boj je to koji traje cio dan. Ve\u0107 se u toj vremenskoj naznaci: “do sun\u010deva zalaska” (r. 12) krije prvi simbol borbe koji se prote\u017ee na “cijelo vrijeme”. Boj je to povjeren mladi\u0107u Jo\u0161ui za kojega \u0107e jo\u0161 sedamnaest biblijskih poglavlja kasnije stajati da je nedorastao mali\u0161 (hebr. na’ar Izl 33,11), poput Samuela u sveti\u0161tu (na’ar 1 Sam 3,1), ili kao Jeremija koji za se veli “dijete sam” (na’ar Jer 1,6). Filolozima mo\u017eemo zahvaliti na klju\u010du za razumijevanje. Usprkos ra\u0161irenu, uvrije\u017eenu prijevodu “Amale\u010dani” za lik napada\u010da u svetom tekstu nalazimo isklju\u010divo naziv Amalek, a lako \u0107emo i brzo shvatiti da bezuspje\u0161no tra\u017eimo u njemu etni\u010dku ili geografsku oznaku. Rije\u010d je i opet o simbolu iskonskoga Bo\u017ejega protivnika koji napada na \u017eivot ljudi. Prva zada\u0107a koju Mojsije povjerava mla\u0111ahnom “vojskovo\u0111i” upu\u0107uje da je u ovom boju prije svega rije\u010d o ljudima, a ne o borbi ma\u010dem i kopljem. Mojsije naime prvo nala\u017ee Jo\u0161ui da “odabere ljude za nas”, rabe\u0107i pritom isti klju\u010dni tematski glagol koji ozna\u010dava da je Bog izabrao svoj narod (hebr. bahar Izl 17,9). Zaklju\u010dak ovoga teksta posve \u0107e razjasniti da ovdje nije rije\u010d o ratovanju koje bi \u010dovjek svojom silom i oru\u017ejem izvodio, nego: “Jahvin je boj protiv Amaleka” (r. 16), \u0161to ve\u0107 unaprijed potvr\u0111uje molitva kao sredstvo pobjede (“uzdignute ruke” r.11). Rije\u010d je o bo\u017eanskomu boju “iz nara\u0161taja u nara\u0161taj” (r. 16). Korjenito suprotstavljanje koje ovaj tekst prikazuje pripada posve Bo\u017ejem autoritetu, nije usmjereno na bli\u017enjega i nije dano \u010dovjeku da ga provodi. “Ja \u0107u posve izbrisati” Bo\u017eja je najava koju slu\u0161a Mojsije, koju treba zapisati i koju Jo\u0161ua treba ozbiljno shvatiti (r. 14) Metafori\u010dnu vrijednost naziva “Amalek” potvr\u0111uje i zaokru\u017eena uporaba od znakovitih sedam puta u ovom tekstu.<\/p>\n\n\n\n

      2.2 Mojsije izbavitelj (Izl 14)<\/p>\n\n\n\n

      Lingvisti\u010dka bilje\u0161ka o Amaleku upozorava nas da u \u010duvenu izvje\u0161taju o prelasku preko Crvenoga mora tako\u0111er uo\u010dimo kako je “Egipat” simbol, kao \u0161to \u0107e to poslije biti “Babilon” sve do Novoga zavjeta i do suvremene kulture. Ne\u0107emo u tom \u010detrnaestom poglavlju Knjige Izlaska na\u0107i izvje\u0161taj o Egip\u0107anima, nego se ustrajno rabi “Egipat” pa i onda kad Bo\u017eji narod gleda kako “Egipat” umoren le\u017ei na obali morskoj (Izl 14,30) \u2013 “Egipat”, ku\u0107a ropstva koja izrabljuje i ne da \u017eivjeti, a ne zemlja ili narod. Na sli\u010dnom je tragu, vidjeli smo, kod Judite Nabukodonozor slika onoga koji si oholo pripisuje bo\u017eanski autoritet i zlo\u010dina\u010dki prijeti istrebljenjem svima koji se njemu ne klanjaju. <\/p>\n\n\n\n

      Filologijska preciznost o Egiptu mo\u017ee pomo\u0107i da shvatimo te\u0161ku biblijsku re\u010denicu poput one o Bogu koji “pobi prvoro\u0111ence Egiptu”, iskazuju\u0107i time vje\u010dnu ljubav (Ps 136,10 usp. Ps 135,8). Simboli\u010dka je vrijednost jasna: Izdanke opa\u010dine, porobljivanja i oduzimanja \u017eivota, u korijenu valja sje\u0107i, i to Bog \u010dini. Sjetimo li se Kristova tuma\u010denja \u2013 tako\u0111er u slici \u2013 da je njegov Otac nebeski vinogradar, on \u010disti lozu (Iv 15,1s), biblijska poruka postaje vrlo dohvatljiva. U\u010ditelj dodu\u0161e unaprijed radikalno zahtijeva uklanjanje ruke, noge ili oka koje sabla\u017enjava (Mk 9,43\u201347), ali u svetom trenutku Posljednje ve\u010dere, kad je svojim prijateljima sve priop\u0107io (Iv 15,15), izravno razja\u0161njuje: njegov Otac sije\u010de nerodnu lozu, on \u010disti lozu da bude plodnija (r. 2). Isusov nauk \u010duva nas od zastranjenja. Iskorijenjivanje o kojem Biblija govori u prvom je redu Bo\u017eji boj protiv zlih nadahnu\u0107a u mojemu vlastitome srcu.<\/p>\n\n\n\n

      1. Specijalni rat u Bibliji (2 Kr 18,28\u201336; 19,9\u201320)<\/li><\/ol>\n\n\n\n

        3.1 Intelektualni napad na vjeru<\/p>\n\n\n\n

        Kada promatramo kako i gdje Biblija govori o problemu nasilja, nezaobilazan je pravi primjer specijalnoga, psiholo\u0161koga rata u doba kralja Ezekije, opisan u 18. i 19. poglavlju Druge knjige o kraljevima. Rije\u010d je o opse\u017enom prodoru Asirske velesile koja je ve\u0107 porobila i razorila cijelo sjeverno kraljevstvo, tj. veliku ve\u0107inu naroda Bo\u017ejega \u2013 deset od dvanaest plemena, nakon vi\u0161estruko uspje\u0161noga osvajanja u drugim zemljama. Kako se navodi i u govoru Rab\u0161akea, Velikoga peharnika, i ponovno u pismu Sanheribovu pali su ve\u0107: Hamat, Arpad, Hena i Iva (2 Kr 18,34; 19,13), a isto tako i Gozanci, Harani, Resefci i Edenci (2 Kr 19,12). <\/p>\n\n\n\n

        Biblijski opis me\u0111utim u pozadini ostavlja opsadu kojom daleko nadmo\u0107nija vojska prijeti Jeruzalemu. Sila oru\u017eja nije sada va\u017ena premda se ve\u0107 radi o opkoljenom gradu koji trpi takvu nesta\u0161icu te se ljudi u njemu \u2013 kako napada\u010d veli \u2013 svojim izmetinama hrane (2 Kr 18,28). U prvi plan dolazi smi\u0161ljeni intelektualni napad. Izaslanstvo osvaja\u010da, nakon \u0161to je ve\u0107 vrlo lukavo poku\u0161alo uzdrmati moral, podlo smjeraju\u0107i ba\u0161 na vjerni\u010dku tradiciju, daje se na nov poku\u0161aj. S jedne strane iskoristili su Ezekijinu centralizaciju kulta tj. povratak izvornom jeruzalemskom sveti\u0161tu tako da dovitljivo i podlo tuma\u010de kako se vi\u0161e ne mogu uzdati u Boga jer im je kralj dokinuo njegova sveti\u0161ta: uzvi\u0161ice i \u017ertvenike (2 Kr 18,22). S druge strane voditelj izaslanstva pred svima je javno tuma\u010dio kako ne dolazi bez Bo\u017eje volje; \u0161tovi\u0161e na na\u010din la\u017enih proroka progla\u0161uje kako mu je sam Jahve rekao: “Kreni u pohod na ovu zemlju i opusto\u0161i je” (2 Kr 18,25). Drsko se poziva na Bo\u017eju rije\u010d, svetogrdno vrije\u0111aju\u0107i, i tako poga\u0111a u bit problema o vezi religije i nasilja.<\/p>\n\n\n\n

        Dok je taj prvi govor jo\u0161 sadr\u017eavao vojno-politi\u010dke elemente, govore\u0107i o oslanjanju Jeruzalema na Egipat, nov napad u govoru Velikoga peharnika u 2 Kr 18,28\u201338 izravno se zaustavlja na religijskoj jezgri opkoljenoga naroda, opako je izokre\u0107u\u0107i svojim tuma\u010denjem. Unato\u010d neposrednu zahtjevu jeruzalemskoga izaslanstva da se pregovori vode na aramejskom jeziku kako bi ostali samo izme\u0111u njih (r. 26), napada\u010d na na\u010din suvremenoga medijskoga pritiska namjerno svoj proglas izri\u010de jezikom Judejaca kako bi inteligentnom podvalom obeshrabrio narod okupljen na zidinama opkoljenoga grada (r. 28).<\/p>\n\n\n\n

        Svetogrdnost njegova govora o\u010dituje se i u ustroju jer dvaput preuzima redovitu glasni\u010dku formulu koja odlikuje proro\u010dki govor: “Ovako govori Gospodin”, samo \u0161to dakako namjesto Bo\u017ejega imena stavlja svojega kralja pa njegov proglas nosi ponovljena uvodna izjava: “ovako govori kralj” (2 Kr 18,29.31). Podrivateljski poziv Bo\u017ejem narodu, kojemu vjera po\u010diva na slu\u0161anju Bo\u017ejega glasa zapo\u010dinje zlokobnim pozivom: “poslu\u0161ajte rije\u010d asirskoga kralja” (r. 28). Obje formulacije izravan su napad na Bo\u017eji autoritet koji se u svetopisamskom jeziku \u010duva u izri\u010daju “slu\u0161ati glas”. Dvostruk negativni pritisak napada\u010d stavlja u ponovljeni poziv “Ne slu\u0161ajte Ezekiju!” (r. 31.32). Poku\u0161ava tako sru\u0161iti vodstvo u narodu, izostavljaju\u0107i pritom namjerno, radi kontrasta i poni\u017eavanja, Ezekijin kraljevski naslov dok svojega kralja oslovljava samo hiperboliziranom titulom “velikog kralja” (r. 28) bez osobnoga imena. <\/p>\n\n\n\n

        Podmukli napad smjera na samo “pouzdanje u Boga” (2 Kr 18,30), a \u2013 poput suvremena obavje\u0161tajnoga rada \u2013 slu\u017ei se opetovanim citiranjem rije\u010di kralja Ezekije: “Jahve \u0107e nas izbaviti” (r. 30.32) koje poku\u0161ava obezvrijediti. U sredi\u0161tu pak napada nevjerodostojan je poziv asirskoga kralja na savezni\u0161tvo koje on blasfemno obilje\u017eava kao poziv na blagoslov: “Sklopite blagoslov sa mnom” (hebr. beraha, r. 31). Obrazlo\u017eenje cijeloga proglasa ponajprije su pretjerana obe\u0107anja kojim osvaja\u010d narodu pod opsadom najavljuje trs, smokvu i svakome njegov vlastiti zdenac; dodaje potom \u2013 hiperboli\u010dno smjeraju\u0107i o\u010dito na njihova pro\u0161la iskustva na putu u obe\u0107anu zemlju kojom te\u010de med i mlijeko \u2013 da \u0107e ih sam odvesti u zemlju p\u0161enice, mo\u0161ta, kruha, ulja i meda (r. 32), samo ako se predaju. <\/p>\n\n\n\n

        Glavno te\u017ei\u0161te, me\u0111utim jest u zaklju\u010dku agresorskoga govora, koji \u017eeli izjedna\u010diti vrijednost razli\u010ditih vjera i politeisti\u010dki na istu razinu stavlja Boga i la\u017ene bogove. Retori\u010dkim pitanjem govori o bo\u017eanstvima ostalih naroda, isti\u010de kako ni Sjeverno kraljevstvo nije do\u017eivjelo spasenje zbog svoje vjere (2 Kr 18,34). Prividno logi\u010dan zaklju\u010dak koji govornik \u017eeli nametnuti zavr\u0161nim pitanjem jest tvrdnja da bo\u017eanstva svih osvojenih zemalja nisu donijela spasenja, pa tako ni biblijski Bog ne\u0107e mo\u0107i izbaviti Jeruzalem (usp. r. 35). Bo\u017eju svetost i uzvi\u0161enost, jedinoga pravoga Boga koji se je objavio i sklopio savez sa svojim narodom izjedna\u010duje s kumirima kojima se u raznim kulturama iskazuje \u0161tovanje. Jeruzalemski narod pak, dok sve to slu\u0161a ipak se, po mudroj zapovijedi kralja Ezekije, ne da uhvatiti u klopku, spustiti se na razinu izazova i u\u0107i u besplodnu teolo\u0161ku raspru, nego uspje\u0161no odgovara \u2013 \u0161utnjom (r. 36). <\/p>\n\n\n\n

        Nov stupanj napada sti\u017ee u pisanu obliku. Za razliku od govora izaslanika pred zidinama, kralju Ezekiji dostavljen je dopis s prijetnjom asirskoga kralja, koji zadr\u017eava isti smjer. Ako je izaslanik pred narodom napadao njihovo povjerenje u kralja, tra\u017ee\u0107i da se ne daju od njega prevariti (2 Kr 18,29) novost je sada u su\u017eavanju napada na samoga kralja i u podlom udaru na njegovo pouzdanje u Boga. Bogohulno poziva: “neka te tvoj Bog ne vara” (19,10), sugeriraju\u0107i Bo\u017eju la\u017eljivost. I opet retori\u010dkim pitanjem \u017eeli nametnuti misao o nemo\u0107nim bo\u017eanstvima porobljenih naroda, podsje\u0107aju\u0107i pritom na sveukupna asirska osvajanja (“asirski kraljevi” r. 11; “moji oci” r. 12).<\/p>\n\n\n\n

        3.2 Spas kao dar Bo\u017eji<\/p>\n\n\n\n

        Ovaj dio biblijske povijesti zanimljiv je ne samo zato \u0161to nam pred o\u010di donosi osobit oblik nasilja, nego i zato \u0161to nudi uspje\u0161no rje\u0161enje. Ezekija ponajprije odgovara molitvom. Ve\u0107 nakon prvoga napada\u010dkoga govora pred zidinama grada jeruzalemski kralj prvo odgovara vjerni\u010dki, daju\u0107i se na pokoru. Poznatom gestom izra\u017eava svoju pogo\u0111enost, razdiru\u0107i haljine, stavlja na se pokorni\u010dko odijelo i najprije se povla\u010di u hram (2 Kr 19,1). Nakon drugoga napada kad mu je pisanim putem dostavljena prijetnja koja treba uzdrmati religijske temelje cijeloga naroda, reakcija Bogu odanoga kralja jo\u0161 je slikovitija. Dopis koji je pro\u010ditao odnosi u hram i ondje ga “pred Gospodinom” razastire \u2013 \u017eeli ga ponajprije dati Bogu na uvid (19,14). Ovaj put Sveto pismo bilje\u017ei i sadr\u017eaj kraljeve molitve kojom tra\u017ei da sam Bog poslu\u0161a i pogleda rije\u010di Sanheribove, ispravno upozoravaju\u0107i da one ustaju na Bo\u017eji autoritet (r. 16). Ako je prije veliki peharnik judejskome kralju samo ime spominjao, tako da ga pred “velikim kraljem” u\u010dini neznatnim, sada Ezekija isto tako navodi tek ime asirskoga kralja Sanheriba, ispravno upozoravaju\u0107i da su pred Bogom i silni vladari samo ljudi.<\/p>\n\n\n\n

        Realisti\u010dki uvi\u0111a u svojoj molitvi kako su mnoge zemlje pokleknule pod nemilosrdnim napredovanjem ekspanzionisti\u010dke asirske sile, ali isto tako mudro uo\u010dava i razlikuje stvari, kad upozorava na njihovo pouzdanje u idole \u2013 la\u017ene bogove, ljudskom rukom od drva i kamena izra\u0111ene (2 Kr 19,18). Raskrinkava tako neutemeljenost teolo\u0161koga napada koji se gradi na politeisti\u010dkim predod\u017ebama. Zaklju\u010dak Ezekijine molitve donosi opet glavno te\u017ei\u0161te jer on dodu\u0161e u svojoj zagovorni\u010dkoj, posredni\u010dkoj ulozi moli za spasenje svojega naroda, ali svrha za kojom ide jest bitno teolo\u0161ka: omogu\u0107iti svim kraljevstvima da do\u0111u do istinitog, bliskoga poznavanja Boga (r. 19). Izbavljenje Jeruzalema od asirske opsade treba biti znak za prepoznavanje dobrote i veli\u010dine pravoga Boga.<\/p>\n\n\n\n

        Uspjeh ovakva Ezekijina pristupa Sveto pismo donosi u Bo\u017ejemu odgovoru koji objavljuje prorok Izaija u 2 Kr 19,20\u201334 razja\u0161njuju\u0107i da i svekoliko napredovanje asirske velesile stoji pod Bo\u017ejim autoritetom i ograni\u010deno je. Dopunjeni izvje\u0161taj pak u Drugoj knjizi Ljetopisa ima jo\u0161 ve\u0107u privla\u010dnost jer spominje kako su kralj i prorok zajedno molili (2 Ljet 32,20) i tako upozorava na postupak mudroga voditelja zajednice koji zna sura\u0111ivati s nositeljem autenti\u010dnoga vjerni\u010dkoga nadahnu\u0107a. Povijesni rezultat je iznenadno povla\u010denje napada\u010dke vojske, smrt asirskoga vlastodr\u0161ca od ruke vlastite obitelji i po\u0161teda Jeruzalema. <\/p>\n\n\n\n

        1. Nehemijina obnova na udaru (Neh 4,9\u201317)<\/li><\/ol>\n\n\n\n

          Knjiga Nehemijina u Svetom pismu za\u0161titni je znak velike obnove u Svetoj zemlji po povratku iz babilonskoga progonstva. U tekstu ponajvi\u0161e sam Nehemija na na\u010din osobnoga svjedo\u010danstva opisuje kako je bio obnovitelj jeruzalemskih zidina. \u010citatelju Novoga zavjeta Knjiga je Nehemijina zanimljiva jer otkriva pozadinu na kojoj stoji \u017eidovsko neprijateljstvo naspram Samarijanaca. Biblijska povijest otkriva nam kako dio asirske nasilne osvaja\u010dke politike bija\u0161e odvo\u0111enje lokalnoga stanovni\u0161tva s osvojena podru\u010dja, dovo\u0111enje drugoga kako bi se prisilno stvorila kulturna i religijska “mje\u0161avina” kojoj se lak\u0161e mo\u017ee nametnuti strana vlast. Upravo ta \u010dinjenica poziva na mudro promatranje koje silnice djeluju u suvremenu stvaranju me\u0111ureligijskih i me\u0111ukulturalnih zajednica.<\/p>\n\n\n\n

          Osobit trenutak u napredovanju Nehemijina djela nastaje kada protivnici obnove zidina svoju “veliku ljutnju” (Neh 3,33; 4,1) sa zlogukoga izrugivanja prebacuju u dvostruk vojni napad. Prvi stupanj nasilja bija\u0161e puko ismijavanje nad “nemo\u0107nim \u017eidovima” (Neh 3,34) koji su se pod izvrsnim Nehemijinim vodstvom bili okupili na zajedni\u010dko popravljanje zidina Jeruzalema i hrama \u2013 svaka obitelj po dio. Izaziva\u010dkim podsmjehom, koji treba obeshrabriti, pitali su se protivnici zar graditelji \u017eele sve jo\u0161 danas dovr\u0161iti, podsje\u0107aju\u0107i pritom kako je kod pada Jeruzalema ostao pepeo i ru\u0161evine, pa se ne mo\u017ee gra\u0111evni materijal “uskrisiti” (usp. Neh 3,34). Satiri\u010dna primjedba o lisici koja \u0107e sko\u010diti i sama sru\u0161iti sve \u0161to grade \u2013 trebala je potvrditi i poja\u010dati porugu (r. 35).<\/p>\n\n\n\n

          Rije\u010d je o “Samarijancima” jer se spoj raznih naroda i tradicija o\u010dituje ve\u0107 u akadskomu imenu poglavara Sanbalata (Neh 3,34), koje nazna\u010duje da je sin sumerskoga boga mjeseca, a razli\u010dite kulture o\u010dituju se i u suradnji s pomo\u0107nikom Tobijom koji je ozna\u010den kao Amonac (r. 35) premda je svojim imenom zapravo dio hebrejske tradicije i izraelskoga naroda te tako svojevrstan doma\u0107i izdajnik kako kasniji tekst potvr\u0111uje (Neh 6,17\u201319; 13,7\u20139). Novi stupanj napada biblijski izvje\u0161taj povezuje sa \u0161irenjem neprijateljskoga kruga kojemu se uz “Sanbalata, Tobiju i Arape” (2,19) koji ve\u0107 bijahu na okupu sada priklju\u010duju i Amonci vezani zacijelo uz Tobiju, te stanovnici A\u0161doda kao predstavnika stare Filisteje (4,1). Nakon ruganja, nov napad u tekstu opisuje rije\u010d koja ozna\u010dava “rat, oru\u017eani boj” (hebr. nil\u1e25am4,2) i razotkriva \u010dudovi\u0161nu slogu u protivljenju popravku i izgradnji.<\/p>\n\n\n\n

          4.1 Plodan duhovni odgovor<\/p>\n\n\n\n

          Sveto pismo donosi pozitivan odgovor na takvu prijetnju jer se kao mudra reakcija najprije pojavljuje prva zajedni\u010dka molitva u Knjizi. Nehemijina metoda kojom je on \u2013 i prije djelovanja (Neh 1,4; 2,4) i nakon prvih napada (3,36) \u2013 najprije uputio Bogu svoju rije\u010d u molitvi, sada se prenosi na cijelu zajednicu i \u010dini je slo\u017enom (“molili smo se Bogu na\u0161emu” 4,3). Bratoubila\u010dke nakane, obilje\u017eene istom rije\u010dju kojom se Kajin di\u017ee na brata i usmr\u0107uje ga (hebr. harag Post 4,8; Neh 4,5) napada\u010di su podmuklo htjeli prikriti. Na na\u010din “infiltracije” prisutne i u najsuvremenijem terorizmu, htjeli su se neprimjetno uvu\u0107i me\u0111u graditelje. Bespo\u0161tedna je njihova logika: samo da bi zaustavili napredak posla, spremni su ubijati (4,5). <\/p>\n\n\n\n

          Nehemijin nam je tekst u promi\u0161ljanju o problemu nasilja u Bibliji tako\u0111er koristan jer, osim \u0161to potanko raskrinkava putove nasilja koje se treba preto\u010diti u pravi oru\u017eani sukob, pru\u017ea i solidno, realisti\u010dno rje\u0161enje. Nehemija se ponajprije pokazuje kao dobar voditelj zato \u0161to ima uvid u razumljivo malodu\u0161je koje se pred ratni\u010dkom prijetnjom javlja u narodu i s obzirom na vlastite snage koje su istro\u0161ene, i s obzirom na koli\u010dinu posla koji se doima prevelikim, i s obzirom na cilj koji sada izgleda sasvim nedosti\u017ean (Neh 4,4). Ozbiljno uzimlju\u0107i brojna upozorenja svojih ljudi koji uo\u010davaju prikrivene samarijanske agente \u2013 u blizini su im pa ih vide kako “odasvud dolaze protiv nas” (r. 6) \u2013 Nehemija je pravovremeno obavije\u0161ten i mo\u017ee reagirati na tu infiltraciju. Svojim motivacijskim govorom, koji je ve\u0107 drugi u pothvatu obnove (usp. 2,17), pokazat \u0107e najprije kako ima uvid i u emocionalno stanje zajednice, kojoj je na \u010delu, te drevnim biblijskim ohrabrenjem odgovara na njihov osje\u0107aj straha pred napada\u010dkom vojskom (“Ne bojte se!” 4,8). <\/p>\n\n\n\n

          Prodornost i djelotvornost njegove metode sastoji se u tome \u0161to, slijede\u0107i Mojsijev uzor iz Izl 14,13 (“Gledajte spasenje!”), preusmjerava intelektualnu pozornost svojih slu\u0161atelja \u2013 sa straha od neprijatelja \u2013 na Boga koji jedini zaslu\u017euje njihovo strahopo\u0161tovanje (“stra\u0161an Bog” Neh 4,8 usp. 1,5), i \u0161to im jasno nazna\u010duje cilj za kojim se isplati i\u0107i, a to je obitelj i dom (4,8). Poput Mojsija pred upla\u0161enim narodom kod Crvenoga mora Nehemija \u0107e im, sokole\u0107i ih, otvoreno najaviti: “Bog \u0107e se boriti za nas” (Neh 4,14 usp. Izl 14,14). Umje\u0161nost njegova vodstva o\u010dituje se i u tome \u0161to je kadar, okupljaju\u0107i, progovoriti i vi\u0161im slojevima (“vlastela”, “predstojnici”), kao i ostalom narodu (usp. Neh 4,8.13). <\/p>\n\n\n\n

          Kao i drugdje u Bibliji Bo\u017eji na\u010din boja postaje prepoznatljiv kad su napada\u010di shvatili da je njihova pritajenost bezuspje\u0161na i razotkrivena, pa ne mogu ra\u010dunati na \u010dimbenik iznena\u0111enja i terorizma. Nehemija u tome vidi bo\u017eansku osvetu: oni koji su htjeli zaustaviti djelo obnove, do\u017eivljavaju da je Bog zaustavio njihov plan (4,5.9). Zagreba\u010dki prijevod biblijskoga teksta isti\u010de paralelu prikladno rabe\u0107i na oba mjesta istu rije\u010d “osujetiti”. Upravo u tome se mo\u017ee vidjeti ne samo istinitost Nehemijina proglasa da \u0107e se Bog boriti (4,14), nego i uspjeh prethodne zajedni\u010dke molitve (4,3) koja je ipak urodila plodom, \u0161to se ponajprije u sveop\u0107oj rezignaciji nije pokazalo.<\/p>\n\n\n\n

          4.2 Djelatna obrana<\/p>\n\n\n\n

          Svetopisamski odlomak o pravoj krizi koja nastaje uslijed vojnoga napada u Nehemijinoj je knjizi osobito vrijedan u razmatranju o pitanju nasilja i stoga \u0161to ne ostaje samo na rije\u010dima i zdravoj duhovnosti, nego pred \u010ditatelja stavlja djelatnu obranu od napada\u010da. Prvi pothvat cijele zajednice ne bija\u0161e tek molitva, nego \u2013 u skladu sa Salamonovim psalmom koji tra\u017ei i Bo\u017eje \u010duvanje i stra\u017earsko bdjenje (Ps 127,2) \u2013 postavljaju se danono\u0107ne stra\u017ee (Neh 4,3). Nehemija \u0107e uspostaviti opremljenu obranu: tu je ma\u010d, koplje, luk (Neh 4,7.10), k tome \u0161tit i oklop (r. 10) \u2013 ba\u0161 u skladu s naukom o samoobrani koji i najstro\u017ei moralni nauk dobro poznaje, i pravosu\u0111e usvaja kao obrambeni rat kakav je bio u na\u0161oj domovini. <\/p>\n\n\n\n

          Dvostruka je posebnost u Nehemijinu zaustavljanju nasilja. Ponajprije on uspostavlja istovremeno rad i obranu; graditelji su u isti \u010das branitelji kako Nehemija u svojemu svjedo\u010denju inzistira, upozoravaju\u0107i da im je u jednoj ruci alat, a u drugoj oru\u017eje (Neh 4,11). Osim toga, jasno se i\u0161\u010ditava iz njegova izvje\u0161taja da je on sam \u2013 u skladu s autenti\u010dnom karizmom vodstva \u2013 uklju\u010den u posao zajedno s ostalima, premda je carski namjesnik i upravitelj, poglavar svemu narodu. Vidljivo je to i kad radove opisuje u prvom licu mno\u017eine (“obavljali smo posao” 4,15) i kad zatim izrijekom navodi: “ni ja, ni moja bra\u0107a\u2026 nismo skidali radnih odijela” (4,17).<\/p>\n\n\n\n

          4.3 Ostali primjeri<\/p>\n\n\n\n

          U Nehemijinu je svjedo\u010denju za temu nasilja jo\u0161 veoma vrijedan izvje\u0161taj u \u0161estom poglavlju jer ponajprije razotkriva profinjeno i opako spletkarenje. Vi\u0161ekratno ga neprijatelji prividno pozivlju na pregovore, a zapravo su, vidjev\u0161i kako obnova uspje\u0161no napreduje, pre\u0161li u nov stupanj napada: \u017eele ukloniti dobroga voditelja zajednice. Nehemija, proziru\u0107i njihovu nakanu, diplomatski se dr\u017ei na distanci. Idu\u0107i korak pokazuje kako Biblija potanko raskrinkava napada\u010dku podlost. Protivnici se slu\u017ee Nehemijinim poznanikom; ubojito lukavstvo krije se u tome da ga treba pozvati u sveti\u0161te koje bi tako na bogohulan i svetogrdan na\u010din bilo obe\u0161\u010da\u0161\u0107eno jer su ondje planirali atentat na njega. Ovo poglavlje tako\u0111er svjedo\u010di o biblijskom razotkrivanju ne samo brutalne sile, nego i najsofisticarinijh metoda nasilja s jedne strane, ali i o tome da Nehemija, razborit voditelj i ustrajan molitelj, opet i opet uspje\u0161no izbjegava napade. <\/p>\n\n\n\n

          Za ovo razmatranje svakako je vrijedan i prinos Knjige Esterine koja s jedne strane otkriva kako prvi vjerski progon, koji prijeti Bo\u017ejemu narodu, ima motiv u osobnoj zamjerci. Velika\u0161 Haman na\u0161ao se u svojem ponosu povrije\u0111en jer mu Mordokaj nije kod pozdrava iskazao o\u010dekivanu po\u010dast (Est 3,5), pa se Haman daje na paklenski plan koji postaje sredi\u0161nji problem cijele knjige: “uni\u0161titi, pobiti, zatrti” sve sinove Izraelove (Est 3,13; 7,4 usp. 8,10). Ovaj je drevni hebrejski spis dragocjen jer osim toga to\u010dno uo\u010dava metodu koju zlobni pokreta\u010d progona primjenjuje: nudi mito kralju (Est 3,9), a potom Sveto pismo temeljito ogoljuje izopa\u010den politi\u010dki proglas, kraljevski dokument koji nudi mir i blagostanje ubijanjem i zatiranjem cijeloga naroda (Est 3,13). Koliko se takve ironije tijekom novije i starije povijesti mo\u017ee na\u0107i, nije te\u0161ko prosuditi, sve do toga da se i u na\u0161oj nedavnoj pro\u0161losti sjedi\u0161te svekolike agresije uporno di\u010dilo mirotvornim osiguravanjem stabilnosti i za\u0161titom vlastitoga naroda.<\/p>\n\n\n\n

          1. Novi zavjet i nasilje<\/li><\/ol>\n\n\n\n

            Prorok Zaharija bilje\u017ei poznati redak u kojem sam Bog govori o tome da su ga proboli (Zah 12,10). Slika je toliko \u010dudovi\u0161na i zastra\u0161uju\u0107a da ve\u0107 Septuaginta mijenja gramati\u010dki oblik, stavljaju\u0107i tre\u0107e lice: umjesto “gledat \u0107e mene”, stavlja “gledat \u0107e njega”. Ali Ivanovo evan\u0111elje primjenjuju\u0107i drevni biblijski redak na Krista Raspetoga, pokazuje koliko je proro\u010dka rije\u010d istinska te \u0107e kri\u017e kroz vjekove upozoravati dokle se\u017ee na\u0161 ljudski grijeh, kad di\u017eemo ruku na Sina Bo\u017ejega, i ujedno na to kakav je Kristov odgovor na ljudsko nasilje. Sam Isus, kao uskrsli U\u010ditelj, otkriva \u0161to Biblija ka\u017ee o nasilju \u2013 upu\u0107uju\u0107i na tri dijela svete Hebrejske zbirke: “treba se ispuniti sve \u0161to je o meni napisano u Mojsijevu zakonu, Prorocima i Psalmima” (Lk 24,44). Svojom osobom, postaju\u0107i \u017ertvom, raskrinkava i dokida svaki poku\u0161aj da se u ime Bo\u017eje \u010dini bilo kakvo nasilje. <\/p>\n\n\n\n

            Kristova se plodna metoda suo\u010davanja s ljudskim nasiljem izvrsno o\u010ditava na dobro poznatomu primjeru preljubnice koju mu dovode na sud (Iv 8,1\u201311). Isus Krist daje odgovor pismoznancima i farizejima koji ga svrstavaju u svoje redove, obra\u0107aju\u0107i mu se s “U\u010ditelju” \u2013 Rabbi. Daje odgovor nositeljima religije koji bi trebali iznutra poznavati rije\u010d Bo\u017eju i koji revno \u017eele obdr\u017eavati Bo\u017eje zapovijedi, ali pitaju tek za Mojsija, ostavljaju\u0107i Boga po strani. Odgovor je Kristov ponajprije neverbalan: saginje se jedanput, pa potom opet, pokazuju\u0107i blizinu poni\u017eenoj i na smrt prepla\u0161enoj \u017eeni; pi\u0161e po tlu zemaljskom od kojega je prema Bibliji sazdana \u010dovjekova prolaznost. Poznati verbalni odgovor plodno \u0107e zaustaviti nasilje, kamenje ne\u0107e poletjeti, a napada\u010di \u0107e sami napustiti sveti hramski prostor \u2013 sami sebe isklju\u010diti iz religije. Onu kojoj je prijetila sigurna smrt oslovljava rije\u010dju “\u017eeno” (Iv 8,10), upozoravaju\u0107i njome na dostojanstvo koje od po\u010detka Biblije ima od Boga i kojom se u istom Evan\u0111elju obra\u0107a svojoj vlastitoj majci, i na svadbi u Kani Galilejskoj i s kri\u017ea (Iv 2,4; 19,26). Jedino \u0107e ga ona nazvati “Gospodinom” (Iv 8,11), jednako kao \u0161to on s njom uspostavlja izravan kontakt. Izravno joj se obra\u0107a, pokazuju\u0107i prvotni interes i brigu za \u017ertvu nasilja, za razliku od napada\u010da koji \u017eele zlorabiti religiju za svoje nasilni\u010dke naume, “isku\u0161avanje” i “optu\u017eivanje” Krista (r. 6), te \u017eenu \u010dine pukim objektom. Cijena Kristova odgovora farizejima i pismoznancima vidi se osobito na kraju poglavlja kada se napada\u010di spremaju na nj baciti kamenje (Iv 8,59). Tako je uloga Jaganjca Bo\u017ejega (usp. Iv 1,29) na konkretnom primjeru o\u010ditovana: Krist ne apsolutizira, ali ni ne omalova\u017eava grijeh; on ne osu\u0111uje, nego odnosi grijeh, uzima ga na se, doslovce.<\/p>\n\n\n\n

            1. Namjesto zaklju\u010dka<\/li><\/ol>\n\n\n\n

              U ovom smo promi\u0161ljanju izbli\u017eega pogledali tek nekoliko primjera koji nam potvr\u0111uju da biblijski tekstovi veoma otvoreno gledaju na sav spektar \u010dovjekova dostojanstva i veli\u010dine, ali ujedno bespo\u0161tedno razotkrivaju na\u0161u izopa\u010denost, sadisti\u010dko bezumlje i razara\u010dke nagone. Potvrdili smo misao kako se na stranicama Staroga zavjeta takore\u0107i na svakoj stranici mo\u017ee na\u0107i nasilje sve tamo od Kajinova bratoubojstva obavijenog krutom \u0161utnjom izme\u0111u bra\u0107e, preko klina za \u0161ator koji Jaela nemilice zabija kroz sljepoo\u010dicu silnika na \u010delu napada\u010dke vojske, sve do omiljenoga proroka Jone koji se na smrt ljuti \u0161to prijestolnica velesile, koja je uni\u0161tila \u017eivotni prostor velikoj ve\u0107ini njegova naroda, nije razorena. Upravo njegov primjer pokazuje iskonsku Bo\u017eju nakanu da odgoji svojega proroka i oslobodi ga od bijega pred bo\u017eanskom milo\u0161\u0107u i su\u0107uti koja \u0107e se i nad bilj\u010dicom sa\u017ealiti. Biblija ne samo da u opisu brojnih ratovanja poga\u0111a u bitno obilje\u017eje na\u0161e stvarnosti, nego tako\u0111er obuhva\u0107a razli\u010dite, pa i opre\u010dne misaone struje, odra\u017eavaju\u0107i tako razli\u010ditost ljudskoga promi\u0161ljanja s jedne strane, i isti\u010du\u0107i s druge strane kako su djela i postupci presudni, a ne tuma\u010denje koje mo\u017ee i nedjelo proglasiti juna\u0161tvom.<\/p>\n\n\n\n

              Iz velikoga popisa biblijskih zahtijeva Krist \u2013 \u017eivi klju\u010d za razumijevanje Pisma \u2013 sla\u017eu\u0107i se s pismoznancem, izdvaja zapovijed ljubavi prema Bogu i bli\u017enjemu o \u010demu slo\u017eno svjedo\u010de i Matej i Marko i Luka (Mt 22,38s; Mk 12,3s; Lk 10,27). Kada pritom u proslavljenu retku iz Ponovljena zakona \u010ditamo o tome da \u010dovjek treba svom ljudskom snagom ljubiti Boga (Pnz 6,5), onda lako nalazimo pozadinu za Kristov govor o silovitosti kojom se ulazi u Bo\u017eje kraljevstvo. Snaga, koja u biblijskoj slici \u010dovjeka dakako uklju\u010duje tijelo, tra\u017ei da ljubav bude utjelovljena, bez toga religije nema. Radikalizam koji Krist zahtijeva jest nasljedovanje njegova puta.<\/p>\n\n\n\n

              ur. . (orig. 13.01.15.) <\/p>\n\n\n\n

              iz: M. Niki\u0107 – M. Marjanovi\u0107 (ur.): Religije i nasilje. Zbornik radova interdisciplinarnog i interkonfesionalnoga simpozija odr\u017eanog u Zagrebu 17. listopada 2014., (Biblioteka: Religijski niz, knjiga 17), FTI, Zagreb, 2015., str. 185\u2013203.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

              (preuzmite EPUB) Profesionalni atentati u sije\u010dnju 2015. u drevnom sjedi\u0161tu umjetnosti i kulture, Parizu, usred Europske unije, na one koji su vi\u0161ekratno karikaturama humoristi\u010dki ismijavali sadr\u017eaje islamskoga nau\u010davanja ujedinili su svijet u su\u0107uti i osudi. Na sli\u010dan smo na\u010din i dalje zgro\u017eeni nad ne samo uskra\u0107ivanjem vjerni\u010dke slobode kr\u0161\u0107anima u islamskim zemljama, nego i masovnim […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[9,6],"tags":[],"class_list":["post-2653","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-cjelozivotno-ucenje","category-nastava"],"yoast_head":"\nProblem nasilja u Bibliji - Ad maiorem Dei gloriam<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2653\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"hr_HR\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Problem nasilja u Bibliji - Ad maiorem Dei gloriam\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"(preuzmite EPUB) Profesionalni atentati u sije\u010dnju 2015. u drevnom sjedi\u0161tu umjetnosti i kulture, Parizu, usred Europske unije, na one koji su vi\u0161ekratno karikaturama humoristi\u010dki ismijavali sadr\u017eaje islamskoga nau\u010davanja ujedinili su svijet u su\u0107uti i osudi. Na sli\u010dan smo na\u010din i dalje zgro\u017eeni nad ne samo uskra\u0107ivanjem vjerni\u010dke slobode kr\u0161\u0107anima u islamskim zemljama, nego i masovnim […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2653\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"Ad maiorem Dei gloriam\" \/>\n<meta property=\"article:publisher\" content=\"https:\/\/www.facebook.com\/paterniko\" \/>\n<meta property=\"article:author\" content=\"https:\/\/www.facebook.com\/paterniko\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2015-06-04T10:26:00+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2020-01-07T11:28:01+00:00\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Niko Bili\u0107 SJ\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Napisao\/la\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Niko Bili\u0107 SJ\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"35 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2653#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2653\"},\"author\":{\"name\":\"Niko Bili\u0107 SJ\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a\"},\"headline\":\"Problem nasilja u Bibliji\",\"datePublished\":\"2015-06-04T10:26:00+00:00\",\"dateModified\":\"2020-01-07T11:28:01+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2653\"},\"wordCount\":7078,\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a\"},\"articleSection\":[\"Cjelo\u017eivotno u\u010denje\",\"Nastava\"],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2653\",\"url\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2653\",\"name\":\"Problem nasilja u Bibliji - Ad maiorem Dei gloriam\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#website\"},\"datePublished\":\"2015-06-04T10:26:00+00:00\",\"dateModified\":\"2020-01-07T11:28:01+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2653#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2653\"]}]},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2653#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Problem nasilja u Bibliji\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#website\",\"url\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/\",\"name\":\"Ad maiorem Dei gloriam\",\"description\":\"doc. dr. sc. Niko Bili\u0107: nastava, duhovnost i cjelo\u017eivotno u\u010denje\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":[\"Person\",\"Organization\"],\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a\",\"name\":\"Niko Bili\u0107 SJ\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/14c6ebb29114394312c36c8ab93231d11917870146d266275d4470c0b6c44b88?s=96&d=blank&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/14c6ebb29114394312c36c8ab93231d11917870146d266275d4470c0b6c44b88?s=96&d=blank&r=g\",\"caption\":\"Niko Bili\u0107 SJ\"},\"logo\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/image\/\"},\"sameAs\":[\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\",\"https:\/\/www.facebook.com\/paterniko\",\"https:\/\/www.youtube.com\/user\/paterniko\"]}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Problem nasilja u Bibliji - Ad maiorem Dei gloriam","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2653","og_locale":"hr_HR","og_type":"article","og_title":"Problem nasilja u Bibliji - Ad maiorem Dei gloriam","og_description":"(preuzmite EPUB) Profesionalni atentati u sije\u010dnju 2015. u drevnom sjedi\u0161tu umjetnosti i kulture, Parizu, usred Europske unije, na one koji su vi\u0161ekratno karikaturama humoristi\u010dki ismijavali sadr\u017eaje islamskoga nau\u010davanja ujedinili su svijet u su\u0107uti i osudi. Na sli\u010dan smo na\u010din i dalje zgro\u017eeni nad ne samo uskra\u0107ivanjem vjerni\u010dke slobode kr\u0161\u0107anima u islamskim zemljama, nego i masovnim […]","og_url":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2653","og_site_name":"Ad maiorem Dei gloriam","article_publisher":"https:\/\/www.facebook.com\/paterniko","article_author":"https:\/\/www.facebook.com\/paterniko","article_published_time":"2015-06-04T10:26:00+00:00","article_modified_time":"2020-01-07T11:28:01+00:00","author":"Niko Bili\u0107 SJ","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Napisao\/la":"Niko Bili\u0107 SJ","Procijenjeno vrijeme \u010ditanja":"35 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2653#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2653"},"author":{"name":"Niko Bili\u0107 SJ","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a"},"headline":"Problem nasilja u Bibliji","datePublished":"2015-06-04T10:26:00+00:00","dateModified":"2020-01-07T11:28:01+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2653"},"wordCount":7078,"publisher":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a"},"articleSection":["Cjelo\u017eivotno u\u010denje","Nastava"],"inLanguage":"hr"},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2653","url":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2653","name":"Problem nasilja u Bibliji - Ad maiorem Dei gloriam","isPartOf":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#website"},"datePublished":"2015-06-04T10:26:00+00:00","dateModified":"2020-01-07T11:28:01+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2653#breadcrumb"},"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2653"]}]},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2653#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Problem nasilja u Bibliji"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#website","url":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/","name":"Ad maiorem Dei gloriam","description":"doc. dr. sc. Niko Bili\u0107: nastava, duhovnost i cjelo\u017eivotno u\u010denje","publisher":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"hr"},{"@type":["Person","Organization"],"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a","name":"Niko Bili\u0107 SJ","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/14c6ebb29114394312c36c8ab93231d11917870146d266275d4470c0b6c44b88?s=96&d=blank&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/14c6ebb29114394312c36c8ab93231d11917870146d266275d4470c0b6c44b88?s=96&d=blank&r=g","caption":"Niko Bili\u0107 SJ"},"logo":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/image\/"},"sameAs":["https:\/\/amdg.ffrz.hr","https:\/\/www.facebook.com\/paterniko","https:\/\/www.youtube.com\/user\/paterniko"]}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2653","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2653"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2653\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2654,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2653\/revisions\/2654"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2653"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2653"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2653"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}