{"id":2778,"date":"2017-12-27T20:33:00","date_gmt":"2017-12-27T19:33:00","guid":{"rendered":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2778"},"modified":"2020-03-03T09:18:51","modified_gmt":"2020-03-03T08:18:51","slug":"umiranje-i-smrt-u-svetom-pismu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2778","title":{"rendered":"Umiranje i smrt u Svetom pismu"},"content":{"rendered":"\n

O petoj godi\u0161njici Hospicija Marija Krucifiksa Kozuli\u0107<\/em> u Rijeci (2013. – 2018.)<\/h4>\n\n\n\n

“Smrt je u uistinu velika tajna, doga\u0111aj koji valja\nokru\u017eiti ljubavlju i po\u0161tovanjem” rije\u010di su to u Hrvatskoj vrlo omiljenoga\ni cijenjenoga sv. Ivana Pavla II. O petoj godi\u0161njici \u017eivota i rada prvoga\nHrvatskoga hospicija Marija Krucifiksa Kozuli\u0107 u Rijeci vrijedno je, uz to\nmjesto smirenja i dovr\u0161etka, pogledati \u0161to o smrti i umiranju ka\u017ee Sveto pismo,\nto blago svima nama povjereno. Izvor je to na kojemu se mo\u017eemo napojiti,\nosvje\u017eiti, iznova okrijepiti. Bo\u017eja je Rije\u010d dana svima nama. <\/p>\n\n\n\n

Znamo dobro da se u Bibliji ne\u0107emo susresti sa sustavnom\nteoretskom raspravom o ljudskoj smrti. Ta sveta knjiga daleko nam vi\u0161e stavlja\npred o\u010di konkretna \u017eivotna iskustva pojedinih biblijskih likova, ljude koji su\n\u010desto prolazili kroz te\u0161ke prilike i napokon dolaze do onoga trenutka koji nam\nje u na\u0161em suvremenom \u017eivotu jako va\u017ean. Zbog ubrzanoga tempa mi smo danas\nnavikli daleko vi\u0161e gledati na ono \u0161to nas \u010deka, usmjeravamo pozornost i\npriti\u0161\u0107e nas ono \u0161to tek treba izvr\u0161iti i \u0161to \u0107e se dogoditi, poslovi koji su ispred\nnas. Zaboravljamo na bitan i dragocjen dio na\u0161ega ljudskog iskustva, a to je\npogled unatrag, zahvalno gledanje na ono \u0161to se ve\u0107 dogodilo. Dragocjeno je\nbaciti pogled na odsjek koji je dovr\u0161en, pa onda \u2013 kada do\u0111e \u010das \u2013 i na cio\n\u017eivot. Medicina nam svjedo\u010di kako ljudi kad se na\u0111u blizu smrti, na osobit\nna\u010din vide cijeli svoj \u017eivot. Na takav blizak, podroban, sveobuhvatan pogled\nSveto nas pismo ohrabruje. Poziva nas na pravi ispit savjesti koji \u0107e dopustiti\nda se u nama javi punina osje\u0107aja, punina ljudskoga do\u017eivljavanja koja je\npovezana upravo sa smr\u0107u, kad sve na\u0161e me\u0111usobne razmirice, natjecanja, niske\nstrasti i prizemni planovi poka\u017eu kako su sitni i bezna\u010dajni. Osje\u0107amo \u0161to je\n\u010dovjek. Opro\u0161taj od pokojnika \u010dini biblijsku vjeru i biblijsko otkupljenje vrlo\nbliskima i stvarnima. <\/p>\n\n\n\n

Abraham oplakuje svoju \u017eenu Saru<\/h3>\n\n\n\n

\u010covjekovo je do\u017eivljavanje duboko, osobno i ne sasvim\ndoku\u010divo. Smrt ostaje tajna. To je i u Svetom pismu tako. Uzmemo li ga u ruke i\nkrenemo od po\u010detka, mo\u017eemo prvo zastati na liku Sare, Abrahamove \u017eene. Njezina\nje smrt klju\u010dna ponajprije stoga \u0161to podsje\u0107a na to kako je jedan \u017eivot\nobilje\u017een i napetostima, te\u017einom i bolnim iskustvima. Znamo da je Abraham, mu\u017e\nnjezin, \u010dak dvaput zanijekao Sarin identitet. Nije ju predstavio kao svoju\n\u017eenu. Ona je pak, na svoj na\u010din, uzvratila kad je predlo\u017eila Abrahamu da s\nnjezinom slu\u0161kinjom Hagarom ima dijete. Bijahu to vrlo problemati\u010dni i te\u0161ki\nodnosi. Nedostaje nam u Svetom pismu vrijeme kada bi oni to razrije\u0161ili i\nvidjeli \u0161to se me\u0111u njima dogodilo. <\/p>\n\n\n\n

Od po\u010detka, otkako su izi\u0161li iz svoje pradomovine njihov\nosnovni problem bija\u0161e to \u0161to nemaju djece. Ta je napetost uvelike smirena\nro\u0111enjem Izaka. Ali njihov me\u0111usobni odnos ostaje nam tajnovit, \u0161tovi\u0161e prepirka\ni nesporazum obilje\u017eit \u0107e ih pred prvim sinom Ji\u0161maelom i njegovom majkom.\nBolno to bija\u0161e. Ali kada je Sara umrla, otvara se sva punina ljudskoga\ndo\u017eivljavanja. Abraham je oplakuje. Iskazuje dubinu svojega osje\u0107aja. Koliko\ngod da je bilo te\u017eine i muke u njihovu odnosu, njegovo \u017ealovanje pokazuje nam\nrazmjere njihove povezanosti i ljubavi. Tipi\u010dno me\u0111utim za Sveto pismo, stvar\nne ostaje samo na razini osje\u0107aja. Sarina je smrt okolnost, \u0161tovi\u0161e razlog zbog\nkojega je djeli\u0107 obe\u0107ane zemlje prvi put do\u0161ao u posjed onome tko je praotac\nBo\u017ejega naroda. Abraham je bio do\u0161ao kao prido\u0161lica u Kanaan, u obe\u0107anu zemlju.\nKada je pak Sara umrla, on, da bi na\u0161ao mjesto za njezin grob, pregovara i namjerno\ntra\u017ei da to bude zemlja koju \u0107e on priskrbiti. \u017deli da bude pokopana na\nvlastitoj ba\u0161tini. Nije prihvatio ponudu da bude ukopana na tu\u0111emu, nego kupuje\nzemlju koja postaje njihova. U velikom pogledu na biblijsku povijest va\u017ean je\nto podatak. Komadi\u0107 svete zemlje dolazi u ruke budu\u0107em Bo\u017ejem narodu. <\/p>\n\n\n\n

Ezav i Jakov pokapaju oca<\/h3>\n\n\n\n

U razmatranju o umiranju i smrti ova dva brata, Ezav i\nJakov, koji su jo\u0161 od prije ro\u0111enja u sukobu, osobito su nam va\u017eni. Njihovo\npomirenje, naime, dogodilo se nakon dugo vremena u odrasloj, zreloj dobi i pri\ntome su obojica bili dirnuti, duboko u du\u0161i ganuti. To \u0107e pomirenje do\u017eivjeti\nsvojevrsni vrhunac i potvrdu u trenutku kad zajedno, kao bra\u0107a, pokapaju\nsvojega oca Izaka. Za\u0161to to mo\u017eemo re\u0107i? Pa zato \u0161to je cijeli sukob, koji se\nrazvio i raspalio zbog Jakovljeve prijevare usmjerene i protiv oca i protiv\nbrata, do\u0161ao do kriti\u010dne to\u010dke u proglasu brata Ezava koji odlu\u010duje: “Samo\nnek na\u0161 otac umre, onda \u0107u ja svojega brata ubiti.” Prema rije\u010dima samoga\noca Izaka o\u010dekivali su da \u0107e to biti ubrzo. <\/p>\n\n\n\n

Ozbiljna i te\u0161ka bratova prijetnja izazvala je bijeg\nJakovljev i sve ono \u0161to je on vi\u0161ekratno do\u017eivio zapravo kao pro\u010di\u0161\u0107enje i\nduhovni popravak. Prvo se zatim pokazuje kako se Izak prevario i malo\npreuranio, najavljuju\u0107i svoju smrt. \u017divio je jo\u0161 desetak biblijskih poglavlja,\nod Post 27 do Post 35. Daleko je to dulje negoli bija\u0161e njegov prvi osje\u0107aj\nkoji nas podsje\u0107a da kadikad mo\u017eemo misliti da je smrt blizu, a ipak je daleko\nispred nas. Kad je zaista do\u0161ao \u010das, pronalazimo njih dvojicu, Ezava i Jakova,\nzajedno. Oni kao bra\u0107a pokapaju svojega oca i tako svjedo\u010de da su se pomirili.\nPremda nisu ostali \u017eivjeti zajedno nakon pomirenja, postoje evo dijelovi \u017eivota\nkoji ih povezuju. O\u010deva ih smrt ujedinjuje, i osim toga, bjelodano je: otac Izak\nje umro, a Ezav nije ubio svojega brata Jakova. Njihov je sukob razrije\u0161en,\ngrob njihova oca sveto je mjesto na kojem nestaje velika prijetnja i u\u017eas\nosvete koji je bio najavljen. <\/p>\n\n\n\n

Jakovljeva smrt<\/h3>\n\n\n\n

Duga\u010dak \u017eivot praoca Jakova obuhva\u0107a prakti\u010dki cijelu drugu\npolovicu prve biblijske Knjige Postanka. Trenutak njegova umiranja osobito je\ndragocjen. Poznata nam je dobro njegova povijest: do\u017eivio je da ga njegovi\nsinovi varaju, govore\u0107i mu da je njegov miljenik Josip umro. Kad je \u010duo tu\nvijest, prakti\u010dki je do\u017eivio sr\u010dani udar \u2013 tako smijemo biblijski opis \u010ditati.\nBilo je to za nj stra\u0161no. Tim vi\u0161e razumijemo kolika radost i utjeha nastaju\nkad je do\u0161ao \u010das velikoga preokreta. Bio je to novi po\u010detak kad su se na\u0161li,\nkad shva\u0107aju i bra\u0107a, i otac Jakov da je Josip \u017eiv. Svi \u0107e se okupiti, kao\ngosti i prido\u0161lice bit \u0107e lijepo primljeni u Egiptu, kamo su se na poziv\ndoselili. Znamo, u to je doba Josip drugi u velikom egipatskom carstvu. <\/p>\n\n\n\n

Jakovljeva smrt dolazi u trenutku kad je njegov \u017eivotni put\ndo\u0161ao do svojega kraja. Mnogo je toga morao pro\u0107i, a potom ponajprije, kada\nblagoslivlja Josipove sinove, svoje unuke, namjerno daje prednost mla\u0111emu. Tako\nrazrje\u0161uje tvrdoglavo tra\u017eenje tko je prvi, tko je ja\u010di, \u0161to je od po\u010detka bilo\nu napetosti, sukobu i nasilju. Sada on to \u010dini dragovoljno, promi\u0161ljeno i\nobrazlo\u017eeno. Jakov zatim na svojoj samrtnoj postelji okuplja sve svoje sinove.\nU Svetom je pismu to korak prema naprijed. Abraham je pred smrt samo sina Izaka\nuzeo pod svoje, a ostale je otpustio da svaki ide svojim putom s nekim darom.\nJedino je Izak pravi nasljednik oca Abrahama. Kod Jakova se pak vidi ono \u0161to\ndanas postade toliko istaknuto i prepoznatljivo, a to je inkluzivnost. Svi su\ntu. Nitko nije isklju\u010den. <\/p>\n\n\n\n

Prije svoje smrti Jakov izgovara rije\u010di koje \u0107e kroz Sveto\npismo biti vi\u0161e puta prisutne, a to je opro\u0161tajni govor. Posljednje rije\u010di\nobilje\u017eavaju smrt. Jakovljev je govor tako\u0111er proro\u0161tvo, a ujedno i njegov\nblagoslov koji on upu\u0107uje svakom svojem sinu posebice. U tim se rije\u010dima\no\u010dituje va\u017ena novost u poznavanju Jakovljeva lika, koja prije smrti postaje\no\u010dita. Do sada je vladao dojam da je Jakov zainteresiran za Josipa koji mu je\nna srcu, a da su mu drugi sinovi po strani. Upravo zavr\u0161ne rije\u010di pokazuju da\nje on itekako pratio svakoga od svojih sinova, da je itekako prepoznao \u0161to se s\nnjime zbiva. Svakome napose izri\u010de blagoslov koji odgovara njegovu \u017eivotnu\nputu.<\/p>\n\n\n\n

U na\u0161em je prou\u010davanju osobito privla\u010dno uo\u010diti kako se\nunutar toga opro\u0161tajnoga govora, koji svakom od svojih dvanaest sinova upu\u0107uje,\nnalazi jedna molitva. Molitveni zaziv pokazuje nam \u010dovjeka koji ra\u010duna s time\nda je ve\u0107 pred Bogom. On govori kako se uzda u Gospodina koji je njegovo\nspasenje. Prije svoje smrti Jakov \u0107e, dakle, dovr\u0161iti svoju ulogu koju ima kao\notac brojne obitelji i ujedno se sam predaje u ruke Bo\u017eje. <\/p>\n\n\n\n

Mojsije umire<\/h3>\n\n\n\n

Mojsijeva smrt nam je zasigurno najva\u017enija u cijelom Starom\nzavjetu. Klju\u010d za razumijevanje posebnosti ove smrti jest \u010dinjenica da je to\njedini \u010dovjek u Svetom pismu koji \u010duje jedinstvenu Bo\u017eju zapovijed:\n“Umri!”. Bog mu izravno objavljuje da njegov \u017eivot dolazi do kraja.\nMojsije poslu\u0161no izvr\u0161ava naredbu. Nama je kao novozavjetnim ljudima to\npredragocjen podatak jer nam otkriva za\u0161to Pavao apostol, kada opisuje Kristovo\nponi\u017eenje i sila\u017eenje s nebesa, govore\u0107i kako je Isus postao poslu\u0161an do smrti,\nponavlja i dodatno razja\u0161njava da je to bila smrt na kri\u017eu. Pi\u0161e on glasovitu\nre\u010denicu: Krist postade poslu\u0161an do smrti \u2013 smrti na kri\u017eu. Tako pi\u0161e upravo\nstoga \u0161to je prvi \u010dovjek u Svetom pismu koji bija\u0161e poslu\u0161an do smrti upravo\nMojsije. Mojsijeva smrt pokazuje nam \u010dovjeka koji je pripravan do kraja do\u0107i i\nslu\u0161ati sve ono \u0161to Gospodin ka\u017ee, pa i to da dolazi dovr\u0161etak njegova \u017eivota.\nPrihva\u0107a vlastitu smrt na Bo\u017eju rije\u010d. <\/p>\n\n\n\n

Mojsijeva smrt budi na\u0161e zanimanje iz vi\u0161e razloga. Najljep\u0161e\nje zacijelo to \u0161to se u Mojsijevu \u017eivotu ostvaruje ono \u0161to mu je Gospodin\nobe\u0107ao ve\u0107 u dobro poznatom izvje\u0161taju o goru\u0107emu grmu. Tada je jedini pravi\nodgovor Bo\u017eji na sve Mojsijeve pote\u0161ko\u0107e, kojih je bilo nekoliko, bila ona\ndobro znana \u010dasna biblijska utjeha: “Ja \u0107u biti s tobom”. Na divan\nna\u010din ona se ostvaruje i u \u010dasu Mojsijeve smrti. Poznato je koliko je va\u017eno\niskustvo \u010dovjeka na samrti gledom na osobu koja \u0107e biti uza nj, koja \u0107e bdjeti\nuz umiru\u0107ega. Koje \u0107e biti posljednje rije\u010di, poruke koje \u010dovjek na samrti\n\u010duje? Kad vi\u0161e i nema one redovite mogu\u0107nost za uspostavljanje kontakta i\nkomunikaciju, kad vi\u0161e nema prilike u kojoj bismo mogli razgovarati, stisak\nruke, tjelesna blizina i govor izravno u uho umiru\u0107emu jako mnogo zna\u010di jer on\ns tim rije\u010dima odlazi s ovoga svijeta. U Mojsijevu slu\u010daju, znamo, on se\nnajprije uspinje na goru po Bo\u017ejoj naredbi i potom, ono zadnje \u0161to slu\u0161a jesu\nupravo Gospodinove rije\u010di. Prije preminu\u0107a, prije samoga dovr\u0161etka zemaljskog\n\u017eivota i prijelaza s ovoga svijeta on \u010duje ono \u0161to mu Bog govori.<\/p>\n\n\n\n

Smrt je Mojsijeva pou\u010dna jer nam pokazuje \u010dovjeka koji ne\nodlazi nedovr\u0161ena posla. Gospodin mu je objavio da je do\u0161ao \u010das, dovr\u0161ava se\nnjegov \u017eivot, umrijet \u0107e. Jasno se me\u0111utim napominje dvostrukim “sve”\nda je Mojsije izrekao sve \u0161to je trebalo re\u0107i i to svemu narodu. Dovr\u0161io je\nsvoju zada\u0107u. Koliko Mojsije ozbiljno do\u017eivljava Bo\u017eju zapovijed da umre,\nizre\u010denu u 32. poglavlju Ponovljenoga zakona, pokazuje nam idu\u0107e 33. poglavlje koje\nje Mojsijev psalam, njegova opro\u0161tajna pjesma te ujedno blagoslov. Mojsije vrlo\nozbiljno shva\u0107a ono \u0161to mu je Gospodin rekao i opra\u0161ta se od ovoga svijeta. <\/p>\n\n\n\n

U popularnom istra\u017eivanju Svetoga pisma \u010desto se vra\u0107amo na\npitanje kako to da Mojsije nije u\u0161ao u Obe\u0107anu zemlju. Tra\u017ee se razlozi koji su\nponekad malo i nategnuti. Ali osnovni je razlog upravo ovaj koji smo sada\nustanovili. Sam Gospodin mu ka\u017ee: Tvoje je dovr\u0161eno. Ti dolazi\u0161 do kraja\nsvojega \u017eivota. Ova nam je Bo\u017eja rije\u010d velika utjeha. Podsjetit \u0107e nas naime i\nna Krista Gospodina koji usred svojega \u017eivota, kad je zapo\u010deo izgradnju\nkraljevstva Bo\u017ejega na zemlji, prihva\u0107a kri\u017e i smrt. Kod Mojsija je sli\u010dno i\nveliko nam je upozorenje da ne mora biti ba\u0161 onako kako mi o\u010dekujemo po na\u0161oj\nljudskoj logici. Gospodin nas mo\u017ee povesti s ovoga svijeta i pozvati nas da\nodemo kad to ne odgovara na\u0161oj procjeni. Znamo, ako ima i\u0161ta u na\u0161em \u017eivotu \u0161to\nnas podsje\u0107a na tajanstvenost, svetost, otajstvo koja izmi\u010de na\u0161oj vlasti, to\nje onda smrt. Kod Mojsijeve smrti na to upu\u0107uje i biblijski izvje\u0161taj koji najprije\nka\u017ee da je Mojsije umro i potom stoji napomena: i on ga je pokopao. Pitaju\u0107i se\ntko ja taj “on” lako zaklju\u010dujemo da je jedini Gospodin, Bog sam,\nprisutan. Smijemo dakle bez ikakva pretjerivanja re\u0107i: Gospodin je taj koji je\ndao posljednje zemaljsko po\u010divali\u0161te svojemu sluzi Mojsiju. Ba\u0161 je stoga\nMojsijev grob tajno mjesto. Prema Bibliji ne zna se gdje po\u010diva.<\/p>\n\n\n\n

Najsimpati\u010dnija dobro znana veza Svetoga pisma s nama\npokazuje se u datumu. Kada \u010ditamo o Mojsijevu \u017eivotu, pratimo ga u Knjizi\nIzlaska doslovce od ro\u0111enja. Sve ono \u0161to je do\u017eivio opisano je i dovodi nas do\nposljednje knjige u Petoknji\u017eju, do Ponovljenoga zakona. Ondje \u010ditamo datum\nkoji nam je jako drag. Pi\u0161e kako je to bilo prvoga dana jedanaestoga mjeseca\n40. godine po izlasku iz ku\u0107e ropstva. Cijela knjiga je velik Mojsijev\nopro\u0161tajni govor koji je izrekao upravo toga dana i potom umro. Na duhovit\nna\u010din volimo prepoznati kako je Mojsije umro na Sve svete jer se opis\nzaustavlja ba\u0161 na datumu 1. 11. pa se tako poklapa s onim \u0161to je na\u0161 aktualni obi\u010daj.\nVe\u0107 na blagdan Svih svetih gledamo na one koji su dovr\u0161ili svoje zemaljsko\nputovanje i nalaze se proslavljeni u nebu, da bismo onda nakon toga, na Du\u0161ni\ndan, gledali na sve na\u0161e pokojne i pohodili njihove grobove. <\/p>\n\n\n\n

Sve \u0161to Mojsije govori za opro\u0161taj, izgovara prvoga dana\njedanaestoga mjeseca na samom ulazu u Obe\u0107anu zemlju. Potom se uspinje na goru\nkoju pamtimo po nazivu Nebo koji nas u hrvatskome podsje\u0107a na nebo, a u\nizvorniku na hebrejskom jeziku jest poziv “nev\u00f3” \u2013 “u\u0111imo!”,\nu\u0111imo u Svetu zemlju. Davno je Gospodin obe\u0107ao Abrahamu, pokazuju\u0107i mu zemlju i\ngovore\u0107i: Ovo \u0107u dati tvojemu potomstvu. Mojsije sada u miru prije svoje smrti\npod Bo\u017ejim vodstvom s gore smije pregledati krajolik kojim se ispunja obe\u0107anje.\nToga istoga dana on umire. Svoju je ulogu odradio, koliko god to ne odgovara\nna\u0161im o\u010dekivanjima i na\u0161em prora\u010dunu. Mojsije je poslu\u0161an do smrti. A Pavao \u0107e,\nkako rekosmo, dodati za Isusa oblik umiranja \u2013 smrt na kri\u017eu koja je ba\u0161 u\nPonovljenom zakonu protuma\u010dena kao prokletstvo i hula. Isus Krist, dakle,\nnasljeduje Mojsija ali \u010dini jo\u0161 jedan veliki korak naprijed jer prihva\u0107a da\nzbog na\u0161ih grijeha, a radi na\u0161ega spasenja, bude svrstan me\u0111u proklete. <\/p>\n\n\n\n

Mojsije prema biblijskom brojanju do\u017eivljava stotinu i\ndvadeset godina, a to je prema Svetome pismu ona puna mjera koju je sam Bog\nodredio ljudima u vrijeme Noino. Prije potopa \u010dovjek se pokazao izopa\u010denim i\nbilo je potrebno staviti granicu tako da se previ\u0161e ne razma\u0161e u zlu. Stoga je\npostavljena mjera i ta se mjera ispunja upravo kod Mojsija, pa je to jo\u0161 jedan\nrazlog da je njegov \u017eivotni put zaokru\u017een. <\/p>\n\n\n\n

Nepoznata smrt kralja Davida<\/h3>\n\n\n\n

David kao kralj vrlo je poznat i pripada naj\u0161iroj biblijskoj\nkulturi. Prete\u010da je Isusov kao pralik mesijanskoga kralja. Njegova se smrt ne\nisti\u010de vjerojatno i stoga \u0161to je dugo \u017eivio pa je njegov \u017eivot opisan u\nprakti\u010dki \u010detiri-pet biblijskih knjiga, pri \u010demu Knjige ljetopisa, po svom\nobi\u010daju, ponovno gledaju na nj, iznova pregledavaju, revidiraju. David je\ndo\u017eivio duboku starost. Zanimljivo je kako David jo\u0161 u punoj snazi izri\u010de svoje\nposljednje rije\u010di, tj. opro\u0161tajni govor. Vrlo kratko pritom rekapitulira svoj\n\u017eivot. Prije toga u Drugoj knjizi Samuelovoj nalazi se njegova molitva koja\nzapravo postaje psalam. Unutar njegova \u017eivota smje\u0161tene su rije\u010di koje \u0107e\nposlije obilje\u017eiti tu najve\u0107u zbirku biblijskih pjesama-molitava koje \u017eive do\ndanas. U dva povezana psalma on izri\u010de svoj opro\u0161taj, isti\u010du\u0107i kako je Bog\nnjegova hridina, njegov Spasitelj koji ga je izbavio iz mnogih nevolja. <\/p>\n\n\n\n

Govorimo li o brizi za umiru\u0107e, upravo je simpati\u010dan poznat\nizvje\u0161taj iz Prve Knjige o kraljevima koji spominje kako su se brinuli za\ntjelesnu temperaturu starca Davida, da mu na njegovu le\u017eaju ne bude hladno. Davidova\nsmrt va\u017ena je jer ukazuje na smjenu ljudske vlasti. \u0160tovi\u0161e uz njegovo je umiranje\nve\u0107 povezano spletkarenje oko toga tko \u0107e biti njegov nasljednik. Di\u017ee se i\nprava pobuna, ali na koncu ipak sve smireno zavr\u0161ava. <\/p>\n\n\n\n

Ipak David nije dovr\u0161io posao ako smijemo tako re\u0107i. Jest on\ndodu\u0161e uspio dovesti Zavjetni Kov\u010deg u sveti grad, pa mo\u017eemo govoriti o tome da\nje pothvat koji je zapo\u010deo oslobo\u0111enjem iz ropstva, nastavio se sklapanjem Saveza,\nsada do\u0161ao do nekoga zaklju\u010dka i dovr\u0161enja. Nije bilo dosta da je sav narod\nu\u0161ao, nego tek onda kada Kov\u010deg Saveza zavr\u0161ava svoje lutanje i dolazi u sveti\ngrad, tu je zaklju\u010dak. To je Davidovo djelo i to je, smijemo slobodno re\u0107i,\npo\u010detak psalama jer on Asafu i njegovoj okupljenoj bra\u0107i daje nalog da uz\nKov\u010deg pjevaju \u2013 hvale Boga, zazivaju njegovo ime, navje\u0161taju me\u0111u narodima\n\u010dudesa njegova. <\/p>\n\n\n\n

Prije svoje smrti me\u0111utim, \u010duv\u0161i da ne\u0107e on graditi dom\nGospodinu, on nacrt, prikupljena sredstva, pa, \u010dini se i maketu hrama \u2013 model za\nbudu\u0107i dom Bo\u017eji predaje svome sinu Salomonu. Upozorava ga da je to ostav\u0161tina,\npredaje mu kao svoju posljednju volju da treba podi\u0107i Dom Gospodinu i da se\ntreba ravnati prema Bo\u017ejem zakonu. Taj dio Davidova opisa pokazuje kako u\nSvetom pismu valja dovr\u0161iti svoje zemaljske poslove, sve ono \u0161to je u na\u0161oj\nmo\u0107i, kako bi \u010dovjek mirno po\u0161ao s ovoga svijeta. Davidova nam je smrt va\u017ena\njer poma\u017ee shvatiti ne\u0161to od njegovih psalama. On naime izri\u010de svoje povjerenje\nu Boga, naziva Boga svojim osloncem prije nego \u0161to \u0107e preminuti.<\/p>\n\n\n\n

Jonine te\u0161ke rije\u010di<\/h3>\n\n\n\n

Poznato je koje su subjektivno te\u0161ke \u017eivotne prilike proroka\nJonu nagnale da tvrdi: bolje mi je umrijeti negoli \u017eivjeti. Primjer Jone va\u017ean\nje u teoretskom dijelu govora o smrti u Bibliji jer se svrstava me\u0111u one koji smrt\npromatraju kao rje\u0161enje. Jonin je slu\u010daj pone\u0161to delikatan. Iz njegove knjige\njasno nam je da on od po\u010detka zna da je Bog milosrdan i milostiv. Stoga njemu\nne odgovara da kao prorok ide u Ninivu, glavni grad asirske velesile, koji je\nustvari krivac \u0161to je Jona ostao bez domovine i \u0161to je deset od dvanaest\nIzraelovih plemena ostalo bez \u017eivotnoga prostora, bez svojega ognji\u0161ta. Prorok\nJona po normalnoj ljudskoj pravednosti o\u010dekuje kaznu za taj grad. Nezadovoljan\nje kad vidi da su se ljudi obratili i da im se Bog smilovao. On ka\u017ee da je ljut\nna smrt i da mu je bolje umrijeti. Tvrdnja je to koju \u0107e dvaput ponoviti. Za\nna\u0161e je istra\u017eivanje ona zanimljiva zbog toga \u0161to \u0107e\u0161 nas podsjetiti na osobit\nbiblijski fenomen. <\/p>\n\n\n\n

Sveto pismo poznaje ljude koji su toliko potreseni,\npogo\u0111eni, toliko im je te\u0161ko da tra\u017ee smrt \u2013 kao \u0161to je subjektivno i Jona prema\nnjegovim vlastitim rije\u010dima. Prvi je od njih Mojsije koji Gospodinu vrlo\notvoreno govori ako Bog o\u010dekuje da Mojsije bude kao dadilja cijelome narodu i\nstavlja ga njemu na teret da ga Mojsije nosi, onda neka ga Gospodin radije\nubije. Osje\u0107a silnu muku i tra\u017ei rje\u0161enje u smrti. Sli\u010dno je i s poznatim\nprorokom Ilijom kada u molitvi tra\u017ei: Uzmi moj \u017eivot jer nisam bolji od otaca\nsvojih! Vrlo je sli\u010dno u Knjizi o Tobiji sa starim ocem Tobitom, koji je\nbole\u0161\u0107u i nepravdom pritisnut, ali i kod mlade Sare kojoj je srce tolikim\nmukama razderano jer je sedam zaru\u010dnika imala i sva su sedmorica redom umrla. Biblija\nprikazuje djevojku koja je u potrazi za osobom s kojom \u0107e dijeliti \u017eivot\npotpuno izmu\u010dena. I Tobit i Sara u smrti tra\u017ee izbavljenje. U svim tim\nslu\u010dajevima na takvu te\u0161ku re\u010denicu, na takav ljudski jad, odmah sti\u017ee Bo\u017eji\nodgovor. To je osobita, vrlo utje\u0161na pojava u Bibliji! Kad je \u010dovjek tako\npritisnut mislima, koje mo\u017eemo nazvati samoubila\u010dkima, suicidalnima, jer zbog\nprevelike patnje tra\u017ee vlastitu smrt, Bog na takve rije\u010di njemu upravljene\nreagira i to brzo. Te molitve odmah nailaze na Bo\u017eju reakciju. <\/p>\n\n\n\n

Ovamo bismo mogli uvrstiti i Joba, velikoga patnika, koji na\nsli\u010dan na\u010din zapo\u010dinje veliki razgovor s trojicom prijatelja. Job progovara\nnakon sedam dana \u0161utnje i mu\u010dne ti\u0161ine kad su zajedno sjedili na zemlji. Prvo\n\u0161to on izri\u010de jest da bi smrt bila rje\u0161enje jer u smrti vi\u0161e nema patnje, u\nsmrti su svi jednaki \u2013 i bogata\u0161 i siromah. Tako zapo\u010dinje, a na kraju \u0107e se pokazati\nda od toga po\u010detka nastaje bitan preokret. Njegova patnja ga nije odvela u\nsmrt, nego bija\u0161e to okolnost u kojoj on upoznaje izbliza kakav je Bog i\npostaje Bo\u017eji u\u010denik. <\/p>\n\n\n\n

Biblijski po\u010deci<\/h3>\n\n\n\n

Govorimo li o umiranju u Svetom pismu, normalna bi\nkronologija bila krenuti od po\u010detka. Kod Adame i Eve smrt je prikazana kao\nrazrje\u0161enje \u010dovjekova stanja u kojem se on opteretio grijehom. Sami su nasjeli,\nbili prevareni i zavedeni, dovode\u0107i se u situaciju u kojoj je njihov odnos\nprema Bogu razoren i pokvaren. Sam biblijski tekst i tuma\u010di Biblije upozoravaju\nnas kako je izdvajanje iz raja zemaljskoga i prepreka da praroditelji do\u0111u do\ndrva \u017eivota, koje bi im \u2013 u takvu njihovu stanju \u2013 dalo vje\u010dni \u017eivot izraz\nBo\u017eje su\u0107uti. Jasno je: u njihovoj optere\u0107enosti, gre\u0161nosti, skrivanju i strahu\npred Bogom nije po\u017eeljno vje\u010dno \u017eivjeti. Smrt jest dakle posljedica grijeha,\nali je ujedno i rje\u0161enje mu\u010dnoga \u017eivota koji bi bio produ\u017een u beskraj. <\/p>\n\n\n\n

Biblija nam potom razotkriva onaj pravi prekr\u0161aj u koji se\nslio sav teret isto\u010dnoga grijeha. Rije\u010d je o u\u017easu koji Kajin \u010dini. Ubija\nsvojega brata Abela. Tako smrt poprima crte nasilja i strahote. Tekst nam\nsvjedo\u010di da je Kajin ustvari imao nerije\u0161en odnos prema Bogu. U njemu je\nnagomilan osje\u0107aj ljutnje koja kipi i vrije i usmjerena je na Boga, a on to ne\nrje\u0161ava nego sve svaljuje na brata. Upravo iz toga bratoubojstva po\u010dinje\nbiblijski bolni krik: krv bratova vi\u010de, vri\u0161ti k Bogu iz zemlje. Tu, prema\nSvetom pismu, smrt postaje problem. <\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 u dubinama Staroga zavjeta mo\u017eemo me\u0111utim na\u0107i onaj prvi\nprecizan pogled koji Ana, majka proroka Samuela, donosi kao veliku utjehu, a\npotpuno \u0107e biti prepoznatljiv u \u017eivotu Isusa Krista. Ana ka\u017ee kako Bog daje\nsmrt i \u017eivot, on ru\u0161i u podzemlje i di\u017ee odande (1 Sam 2,6). Upravo nam ovaj\nredoslijed pokazuje o \u010demu ona govori. Bog ima mo\u0107, i kad smo ubijeni, kad smo\nmrtvi i kad smo oti\u0161li u carstvo pokojnih \u2013 \u0160eol, iznova nas podi\u0107i. Bog je\nkadar i mrtvoga ponovno o\u017eivjeti. Majka Ana vodi nas tako ve\u0107 do Isusova\nuskrsnu\u0107a od mrtvih. <\/p>\n\n\n\n

Sveta smrt Gospodina na\u0161ega Isusa Krista<\/h3>\n\n\n\n

\u010cemu nas u\u010di Isusova smrt, u \u010demu nas ohrabruje i nadahnjuje?\nUo\u010dimo prvo kako Isus prije svoje smrti na kri\u017eu koristi rije\u010di Svetoga pisma,\nrije\u010di Psalma. Poznat je njegov zaziv “Bo\u017ee moj, Bo\u017ee moj, za\u0161to si me\nostavio?”. Po\u010detak je to psalma 22. koji me\u0111utim na zavr\u0161etku ima \u010dudesnu\nnajavu: “i pokojni \u0107e se tebi klanjati.” Starozavjetni psalam govori\nve\u0107 o velikom preokretu. Za samu smrt Isus upotrebljava psalam 31. kada ka\u017ee:\n“u ruke tvoje ja predajem duh svoj”, izri\u010du\u0107i time svoje potpuno\npredanje i povjerenje. Isus svojom smr\u0107u potvr\u0111uje svoje nau\u010davanje o\np\u0161eni\u010dnome zrnu koje treba umrijeti da bi donijelo plod. Va\u017eno je tako\u0111er uo\u010diti\nkako njegova smrt dolazi nakon vrlo svjesnog opro\u0161tajnog govora. Upravo ta\n\u010dinjenica poma\u017ee nam da sve ono \u0161to je vezano uz Posljednju ve\u010deru pa onda i\nsakrament Euharistije shvatimo sa svom sveto\u0161\u0107u, dubinom i dirljivo\u0161\u0107u\nopra\u0161tanja. To nije samo govor nego je, ba\u0161 u skladu s biblijskom teologijom,\nprije svega jedan opipljiv, utjelovljeni \u010din \u2013 koji onda postaje sakrament, ali\ntu su i rije\u010di. <\/p>\n\n\n\n

Me\u0111u tim rije\u010dima valja istaknuti jednu jedinu novu\nzapovijed Kristovu, sve su ostale uglavnom potvrda starih, koja dobiva posebnu\nvrijednost jer stoji unutar opro\u0161tajnoga govora. Poznata nova zapovijed jest:\nLjubite jedni druge! Ponavlja se \u010dak tri puta. Uzmimo k tome \u010dinjenicu da od\nsv. Jeronima i latinskoga prijevoda Biblije veliki svjetski jezici govore o\nStarom testamentu i Novom testamentu. To dodu\u0161e ne odgovara biblijskom pojmu\nSaveza, ali na osnovi opro\u0161tajnoga govora jasno nam je odakle takav smjer\nshva\u0107anja. Doista se radi o testamentu, o oporuci, o onome \u0161to sam Isus i svi\noni biblijski velikani koji pripravljaju njegov put, daju kao svoj svjesni \u010din\nprije umiranja.<\/p>\n\n\n\n

Za pobli\u017ee promatranje Kristove smrti osobitu vrijednost ima\nlik Nikodema s kojim je Isus u osobnom razgovoru i vrlo svjesno, opet\npozivlju\u0107i se na Sveto pismo, govori o svojoj smrti, ubrajaju\u0107i je pritom u\nkontekst uzvi\u0161enja, uzdignu\u0107a. Podsje\u0107a ga na znak iz staroga doba koji je\nMojsije na Bo\u017eju zapovijed podigao i koji je donosio izbavljenje. Nikodem nam\nje va\u017ean jer Isusovo tuma\u010denje tako djeluje na njega da se on \u2013 farizej i prvak\nu narodu \u2013 daleko prije Pavla obratio i nalazimo ga kao \u017eivoga svjedoka prave\nljudske smrti Sina Bo\u017ejega. Zajedno s Josipom Arimatejcem povit \u0107e, pomazati i\npokopati tijelo Pokojnika. Primjer je po\u0161tovanja i brige za pokojnika. <\/p>\n\n\n\n

Kristova smrt vrijedna je napokon u svjetlu \u010duvenoga, cijenjenoga Psalma 23. koji govori o Bogu kao dobrom pastiru. Jedna od osnovnih misli istaknuta je i svojim polo\u017eajem. Poznavatelji upozoravaju kako se ba\u0161 u pravoj sredini psalma nalazi utje\u0161na izreka: “Ti si sa mnom.” Nije to samo osobna potvrda kako vi\u0161estruko obe\u0107anje “Ja \u0107u biti s tobom” Bog ispunja, nego govori o Bo\u017ejoj prisutnosti u trenutku prolaska dolinom smrtne sjene. \u0160to je u psalmu molitveno razmi\u0161ljanje, duhovna slika i najava, u Kristovoj smrti postaje svima dostupna stvarnost. Isus, Sin Bo\u017eji, svojom smr\u0107u potvr\u0111uje realnu Bo\u017eju prisutnost u ljudskoj smrti, jer ju je sam pro\u0161ao, svojom osobom posvetio. Krist je stvarno prisutan u smrti jer je sam umro. <\/p>\n\n\n\n

doc. dr. sc. Niko Bili\u0107
Fakultet filozofije i religijskih znanosti
Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu<\/p>\n\n\n\n

28. 12. 2017.\nCROSBI  1045376<\/a> <\/pre>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
O petoj godi\u0161njici Hospicija Marija Krucifiksa Kozuli\u0107 u Rijeci (2013. – 2018.) “Smrt je u uistinu velika tajna, doga\u0111aj koji valja okru\u017eiti ljubavlju i po\u0161tovanjem” rije\u010di su to u Hrvatskoj vrlo omiljenoga i cijenjenoga sv. Ivana Pavla II. O petoj godi\u0161njici \u017eivota i rada prvoga Hrvatskoga hospicija Marija Krucifiksa Kozuli\u0107 u Rijeci vrijedno je, uz […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[14,9],"tags":[],"class_list":["post-2778","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-biblijska-antropologija","category-cjelozivotno-ucenje"],"yoast_head":"\nUmiranje i smrt u Svetom pismu - Ad maiorem Dei gloriam<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2778\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"hr_HR\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Umiranje i smrt u Svetom pismu - Ad maiorem Dei gloriam\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"O petoj godi\u0161njici Hospicija Marija Krucifiksa Kozuli\u0107 u Rijeci (2013. – 2018.) “Smrt je u uistinu velika tajna, doga\u0111aj koji valja okru\u017eiti ljubavlju i po\u0161tovanjem” rije\u010di su to u Hrvatskoj vrlo omiljenoga i cijenjenoga sv. Ivana Pavla II. O petoj godi\u0161njici \u017eivota i rada prvoga Hrvatskoga hospicija Marija Krucifiksa Kozuli\u0107 u Rijeci vrijedno je, uz […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2778\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"Ad maiorem Dei gloriam\" \/>\n<meta property=\"article:publisher\" content=\"https:\/\/www.facebook.com\/paterniko\" \/>\n<meta property=\"article:author\" content=\"https:\/\/www.facebook.com\/paterniko\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2017-12-27T19:33:00+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2020-03-03T08:18:51+00:00\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Niko Bili\u0107 SJ\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Napisao\/la\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Niko Bili\u0107 SJ\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"23 minute\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2778#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2778\"},\"author\":{\"name\":\"Niko Bili\u0107 SJ\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a\"},\"headline\":\"Umiranje i smrt u Svetom pismu\",\"datePublished\":\"2017-12-27T19:33:00+00:00\",\"dateModified\":\"2020-03-03T08:18:51+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2778\"},\"wordCount\":4601,\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a\"},\"articleSection\":[\"Biblijska antropologija\",\"Cjelo\u017eivotno u\u010denje\"],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2778\",\"url\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2778\",\"name\":\"Umiranje i smrt u Svetom pismu - Ad maiorem Dei gloriam\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#website\"},\"datePublished\":\"2017-12-27T19:33:00+00:00\",\"dateModified\":\"2020-03-03T08:18:51+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2778#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2778\"]}]},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2778#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Umiranje i smrt u Svetom pismu\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#website\",\"url\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/\",\"name\":\"Ad maiorem Dei gloriam\",\"description\":\"doc. dr. sc. Niko Bili\u0107:  nastava, duhovnost i cjelo\u017eivotno u\u010denje\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":[\"Person\",\"Organization\"],\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a\",\"name\":\"Niko Bili\u0107 SJ\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/14c6ebb29114394312c36c8ab93231d11917870146d266275d4470c0b6c44b88?s=96&d=blank&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/14c6ebb29114394312c36c8ab93231d11917870146d266275d4470c0b6c44b88?s=96&d=blank&r=g\",\"caption\":\"Niko Bili\u0107 SJ\"},\"logo\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/image\/\"},\"sameAs\":[\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\",\"https:\/\/www.facebook.com\/paterniko\",\"https:\/\/www.youtube.com\/user\/paterniko\"]}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Umiranje i smrt u Svetom pismu - Ad maiorem Dei gloriam","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2778","og_locale":"hr_HR","og_type":"article","og_title":"Umiranje i smrt u Svetom pismu - Ad maiorem Dei gloriam","og_description":"O petoj godi\u0161njici Hospicija Marija Krucifiksa Kozuli\u0107 u Rijeci (2013. – 2018.) “Smrt je u uistinu velika tajna, doga\u0111aj koji valja okru\u017eiti ljubavlju i po\u0161tovanjem” rije\u010di su to u Hrvatskoj vrlo omiljenoga i cijenjenoga sv. Ivana Pavla II. O petoj godi\u0161njici \u017eivota i rada prvoga Hrvatskoga hospicija Marija Krucifiksa Kozuli\u0107 u Rijeci vrijedno je, uz […]","og_url":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2778","og_site_name":"Ad maiorem Dei gloriam","article_publisher":"https:\/\/www.facebook.com\/paterniko","article_author":"https:\/\/www.facebook.com\/paterniko","article_published_time":"2017-12-27T19:33:00+00:00","article_modified_time":"2020-03-03T08:18:51+00:00","author":"Niko Bili\u0107 SJ","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Napisao\/la":"Niko Bili\u0107 SJ","Procijenjeno vrijeme \u010ditanja":"23 minute"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2778#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2778"},"author":{"name":"Niko Bili\u0107 SJ","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a"},"headline":"Umiranje i smrt u Svetom pismu","datePublished":"2017-12-27T19:33:00+00:00","dateModified":"2020-03-03T08:18:51+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2778"},"wordCount":4601,"publisher":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a"},"articleSection":["Biblijska antropologija","Cjelo\u017eivotno u\u010denje"],"inLanguage":"hr"},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2778","url":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2778","name":"Umiranje i smrt u Svetom pismu - Ad maiorem Dei gloriam","isPartOf":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#website"},"datePublished":"2017-12-27T19:33:00+00:00","dateModified":"2020-03-03T08:18:51+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2778#breadcrumb"},"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2778"]}]},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=2778#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Umiranje i smrt u Svetom pismu"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#website","url":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/","name":"Ad maiorem Dei gloriam","description":"doc. dr. sc. Niko Bili\u0107:  nastava, duhovnost i cjelo\u017eivotno u\u010denje","publisher":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"hr"},{"@type":["Person","Organization"],"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a","name":"Niko Bili\u0107 SJ","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/14c6ebb29114394312c36c8ab93231d11917870146d266275d4470c0b6c44b88?s=96&d=blank&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/14c6ebb29114394312c36c8ab93231d11917870146d266275d4470c0b6c44b88?s=96&d=blank&r=g","caption":"Niko Bili\u0107 SJ"},"logo":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/image\/"},"sameAs":["https:\/\/amdg.ffrz.hr","https:\/\/www.facebook.com\/paterniko","https:\/\/www.youtube.com\/user\/paterniko"]}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2778","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2778"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2778\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3110,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2778\/revisions\/3110"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2778"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2778"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2778"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}