Treba li \u010duveni tekst u Iz 60 \u010ditati kao vrijedan politi\u010dki program \nkoji pru\u017ea pogled unaprijed i motivira? Pozitivan, pun nade i svijetle \nperspektive svakako je dragocjen za pokretanje inicijative koje \u0107e \npomo\u0107i \u017eivotu zajednice. Tema hodo\u010da\u0161\u0107a svjetskih naroda u grad Bo\u017eji u \n Knjizi proroka Izaije nije nova jer ve\u0107 Iz 2 govori o tome (usp. Mih \n4). Pitamo se da li \u00bbcionizam\u00ab pravo prihva\u0107a Izaijin pogled. Susre\u0107u\u0107i\n se s Iz 60 vrlo brzo \u0107emo osjetiti da se treba \u010duvati zloporabe koja \nbi izostavila bitan teolo\u0161ki element. Koliko je Izaijin tekst aktualan \npotvr\u0111uje dnevni pogled na prilike vezane uz Jeruzalem, koji za sebe \n\u017eele pripadnici raznih vjera, i uz cijeli Bliski Istok s njegovim \nnapetostima koje se nastavljaju.<\/p>\n\n\n\n
Pogled na neki proro\u010dki tekst redovito se potpoma\u017ee prepoznavanjem \ntzv. komunikacijske strukture. Rije\u010d je o jednostavnu koraku u \nformalnoj analizi kojim uo\u010davamo tko govori<\/em> i komu se obra\u0107a<\/em>.\n Tekst Iz 60 obilje\u017eavaju uvodni imperativi koji od adresata ili \nnaslovnika kome su rije\u010di upu\u0107ene tra\u017ei da \u00bbustane\u00ab i sam \u00bbzasvijetli\u00ab \n(v1). Od sugovornika se tra\u017ei da podigne o\u010di i pogleda uokolo (v4). \nRije\u010d je o personifikaciji s vrlo jasnim antropolo\u0161kim elemementima: ta\n osoba ima o\u010di<\/em> (v4) i srce<\/em> koje \u0107e uzdrhtati u radosti (v5).<\/p>\n\n\n\n U biblijskom izvorniku odmah je jasno da je rije\u010d o \u017eenskoj osobi \nbudu\u0107i da hebrejski jezik i u drugom licu redovito ima za \u017eenski rod \nposebne gramati\u010dke oblike, pa su tako ve\u0107 i prvi imperativi \nprepoznatljivi kao govor njoj<\/em>. Osim \u0161to je \u017eena ona je i majka \nkojoj se djeca vra\u0107aju: sinovi joj dolaze (v4), dovoze se prekomorskim \nla\u0111ama (v9), njezine k\u0107eri donose, nose\u0107i ih u krilu (v4). Ona ima \nsvoju zemlju, podru\u010dje unutar svojih granica (v18), njoj pripada narod \n(v21). Biv\u0161i tla\u010ditelji izravno je prepoznaju kao grad Bo\u017eji \u2013 \u00bbgrad \nJahvin\u00ab, s vlastitim imenom \u00bbSion\u00ab (14b). Oznaka \u00bbSvetac Izraelov\u00ab \n(14b) koja stoji uz ime \u00bbSion\u00ab svojevrstan je za\u0161titni znak koji \nobjedinjuje tri dijela Izaijine knjige. Sion kao gora jeruzalemskoga \nhrama ovdje zamjenuje ime grada. Rije\u010d je o\u010dito o biblijskomu pogledu \nkoji vi\u0161e nije usmjeren na \u00bbzemlju kojom te\u010de med i mlijeko\u00ab; ni idealno<\/em>\n vrijeme sudaca ni kraljevi koji su stolovali u Jeruzalemu ne spominju \nse. Sam grad \u2013 koji je u hebrejskom izvorniku i op\u0107om imenicom i \nvlastitim imenom \u017eenskoga roda \u2013 sugovornik je kome se Bog izravno \nobra\u0107a. Tako grad<\/em> poprima vrlo pozitivne crte nasuprot \nproblemati\u010dnoj ulozi i kritici koju prima u kontekstu poznate \nbabilonske kule (Post 11,4). <\/p>\n\n\n\n Govornik koji upu\u0107uje rije\u010di zapisane u Iz 60 izravno se na dva mjesta predstavlja s \u05d0\u05e0\u05d9 \u05d9\u05d4\u05d5\u05d4 \u2019an\u00ee \u2019adonaj<\/em>\n \u2013 Ja, Jahve (16b,22b). Sam Bog ne samo da govori nego se aktivno \nzala\u017ee u \u00bbprojektu\u00ab o kome je rije\u010d. On \u0107e uresiti svoj dom (7b), \nproslavit \u0107e ga (13b); sam donosi pobolj\u0161anje budu\u0107em gradu i ure\u0111uje \nvlast u njemu (v17); svemu tome hitro \u0107e pristupiti, \u017eurit \u0107e (22b). <\/p>\n\n\n\n Prvo upozorenje da se realnopoliti\u010dki pogled na budu\u0107nost Jeruzalema\n ovdje ve\u017ee uz va\u017ean biblijski kontekst jesu elementi iz izvje\u0161taja o \nstvaranju. Tama koja prekriva zemlju (ho\u0161ek<\/em> v2), za razliku od obasjanoga grada ista je ona koja je prisutna na po\u010detku stvaranja (ho\u0161ek <\/em>Post\n 1,2). Sunce i mjesec koji od Stvoritelja primaju zada\u0107u kao nositelji \nsvjetlosti (Post 1,14) u Izaijinoj knjizi svoju ulogu vi\u0161e nemaju jer \nje Bog sam preuzima (Iz 60,19s). Upravo takva najava ozna\u010dit \u0107e zavr\u0161ni\n pogled cijele Biblije na nebeski grad Jeruzalem u kojem \u0107e Bog sam \nbiti svjetlo (Otk 21,23). Dvostruko isticanje da je rije\u010d o \u00bbvje\u010dnom \nsvjetlu\u00ab (2x Iz 60,19s) nije samo upozorenje na po\u017eeljnu i hvalevrijednu\n trajnost, nego na nov na\u010din tuma\u010di ono \u0161to je od po\u010detaka od Boga dano\n ljudima kao vje\u010dno, a to je vje\u010dni savez. Tako je ve\u0107 kod Noe (Post \n9), tako je s Abrahamom (Post 17). Izaijin nov i karakteristi\u010dan govor \nglavni starozavjetni doga\u0111aj i dokument Zakona odnosno Pouke, koji je \nsvojevrstan ustav \u017eivota zajednice, promatra kao svjetlo<\/em> \u2013 ono \u0161to omogu\u0107uje snala\u017eenje i pru\u017ea orijentir. <\/p>\n\n\n\n Prvi dio Izaijina teksta posve\u0107en je prete\u017eito narodima koji dolaze u\n Jeruzalem (Iz 60,1-14). Rije\u010d je o onima koji su najprije pokriveni \nmrakom (v2) te stoga sami pristupaju kako bi se nau\u017eili Sionove \nsvjetlosti (v3). Sa sobom donose svoje blago (v5.11), ono \u0161to im je \ndragocjeno. Slika je to koja \u0107e tako\u0111er na\u0107i izravnu primjenu u opisu \nnebeskoga grada u Otk 21,24.26. Saba (6b) kao polazi\u0161te za pohod \nJeruzalemu dobro je poznata zbog posjeta kraljice od Sabe kralju \nSalomonu (1 Kr 10,1; 2 Ljet 9,1), koja se sama htjela uvjeriti o njegovu\n bogatstvu i mudrosti (Izvornik ima isto ime kod Izaije i kod opisa \nkralji\u010dina posjeta). Novost je u tome \u0161to sada nije samo kraljica sa \nsvojom pratnjom na putu u grad Bo\u017eji, nego svi <\/em> (Iz 60,6b). \nLibanon (v13) kao podrijetlo cijenjenih stabala i drvne gra\u0111e povezuje \nIzaijin prikaz s gradnjom hrama (1 Kr 5-7; 2 Ljet 2-4), pa i na taj \nna\u010din svjedo\u010di da je vezan uz povijesno iskustvo.<\/p>\n\n\n\n Bitan preokret i obra\u0107enje kroz koje narodi prolaze o\u010dituje se u \ntome \u0161to sada \u00bbsinovi tu\u0111ine\u00ab grade zidine Jeruzalema (Iz 60,10a). Nisu\n oni samo puki posjetitelji nego se aktivno uklju\u010duju i izgra\u0111uju ono \n\u0161to pru\u017ea za\u0161titu cijeloj zajednici. Pritom i sam naziv \u00bbsinovi tu\u0111ine\u00ab\n ima dublji sadr\u017eaj jer s jedne strane podsje\u0107a na Nehemiju i gradnju u\n koju su uklju\u010deni \u010dlanovi naroda ro\u0111eni u izgnanstvu, u tu\u0111ini. S \ndruge pak strane ozna\u010dava i strance (tako redovito u hrvatskom \nprijevodu) \u2013 pripadnike svjetskih naroda koji se s njima stapaju u jedno\n u poslu, dijele sudbinu, upozoravaju\u0107i tako na prva promi\u0161ljanja o \ntome da se Bo\u017eji narod ne definira isklju\u010divo etni\u010dki i biolo\u0161ki. Ve\u0107 \nsu u Abrahamovu domu obrezani i \u00bbsinovi tu\u0111ine\u00ab (Post 17,27), a izlazak\n iz Egipta uklju\u010duje i mnogo ostaloga svijeta (Izl 12,38). Radikalan \nIzaijin pogled na nov stav svjetskih naroda prema Bo\u017ejem gradu \nupozorava da jedino slu\u017eenje Sionu donosi budu\u0107nost (v12). Narodi i \nkraljevstva koji prihvate \u00bbvje\u010dno svjetlo\u00ab i opslu\u017euju ga osiguravaju si\n opstanak. Velika novost o\u010dituje se u poniznom po\u0161tovanju koje iskazuju\n biv\u0161i tla\u010ditelji (v14). Njihovo \u0107e slu\u017eenje i\u0107i tako daleko da postaju\n dojiljama, maj\u010dinskim hraniteljicama Siona (v16).<\/p>\n\n\n\n Pogled na sam Jeruzalam glavni je sadr\u017eaj drugoga dijela teksta (Iz \n60,15-22), ali, jasno, od po\u010detka je rije\u010d o njemu. Nasuprot tami grad \nje izdvojen svojom svjetlo\u0161\u0107u. Sam Bog je, vidjesmo ve\u0107, preuzeo ulogu \nsunca i mjeseca (v19s). Zato ve\u0107 uvodni reci isti\u010du da grad ima svoju \nsvjetlost (v1.3); Slava Bo\u017eja (v1s) \u2013 opipljiva biblijska slika koja \nozna\u010duje Bo\u017eju nazo\u010dnost najprije u \u0161atoru na putu kroz pustinju, zatim\n u hramu \u2013 daje mu svjetlo. Perspektiva koja je pred njim obilje\u017eena je\n dugotrajnom rado\u0161\u0107u<\/em> koja ima svoj izvor u Bogu i obuhva\u0107a nara\u0161taje (v15), a najavljena je ve\u0107 u onoj ozarenosti <\/em>(v5)\n koju donosi pogled na sve koji se okupljaju i na djecu koja se vra\u0107aju\n (v4). Grad \u0107e svoje vrata nazvati \u00bbpohvalom\u00ab Bo\u017ejom (v18) jer \u0107e ona \nbiti stalno otvorena da prime brojne hodo\u010dasnike koji uzlaze (v11). \nVrata kao simbol otvorenosti i prihva\u0107anja bit \u0107e tako\u0111er ugra\u0111ena u \nsliku nebeskoga grada u Ivanovu otkrivenju na kraju Svetoga pisma (Otk \n21,13), a prema svojem redovitom zna\u010denju kao mjesto sudi\u0161ta gdje se \nzajednica okuplja, gdje se odvija proces i pronalazi pravorijek Izaija \ndonosi novost. U gradu koji on gleda bit \u0107e mjesto okupljanja ne samo \nza lokalne stanovnike, nego za narode. Svi mogu do\u0107i do prosudbe uz \n\u00bbvje\u010dno svjetlo\u00ab. <\/p>\n\n\n\n Va\u017ean obrat koji do\u017eivljava grad, personificiran u liku \u017eene i \nmajke, odgovara biblijskom promatranju obnovljene ljubavi izme\u0111u mu\u017ea i\n \u017eene. Bila je ostavljena, predmet mr\u017enje; namjesto toga bit \u0107e ponos \nkoji traje (v15). Plasti\u010dno je prikazano pobolj\u0161anje infrastrukture <\/em>u\n gradu: materijal \u0107e za bitan stupanj biti unaprije\u0111en. Umjesto mjedi \ndo\u0107i \u0107e zlato, umjesto \u017eeljeza srebro; gdje je bilo drvo bit \u0107e mjed, a\n gdje kamen \u017eeljezo (17a). Bitnu promjenu ozna\u010dava do danas \u017eu\u0111eno \ntra\u017eena odsutnost nasilja (\u05d7\u05de\u05e1, v18) pri \u010demu je rije\u010d o onom fenomenu koji je doveo do sveop\u0107ega potopa u Noino doba (\u05d7\u05de\u05e1<>\n Post 6,11.13). Kao element preokreta opis izri\u010dito spominje prethodne \n\u00bbdane \u017ealosti\u00ab koji su pro\u0161li (v20). A svojevrstan vrhunac nove \ndefinicije naroda Bo\u017ejega, okupljena u svetom gradu, u tome je da su mu\n \u010dlanovi svi redom pravednici<\/em> i to ne od svoje snage i prema \nvlastitoj procjeni nego kao proizvod Bo\u017ejega stvarateljskoga djela, \nnjegove ih ruke imaju napraviti (v21). Gospodinove ruke oblikuju njegov\n narod.<\/p>\n\n\n\n U skladu s uvrije\u017eenom tradicijom narodi imaju svoga vladara u liku \nkralja. Njihovi kraljevi, o\u010dito sami u potrazi za pravim svjetlom, \ndolaze k sjaju Siona (3b). Pristupaju mu kao poslu\u017eitelji (v10), kao \ndojilje (v16). Oni su voditelji svojih naroda na velikom hodo\u010da\u0161\u0107u u \ngrad Bo\u017eji (v11). Kraljevstvo koje se ne da na tu novu slu\u017ebu ide u \npropast (v12). Posebnost Izaijina \u00bbprograma\u00ab za Jeruzalem i narode bogo\u0161tovni je \nelement koji stoji u sredi\u0161tu i ima odlu\u010duju\u0107u ulogu. Odnos prema Bogu \nklju\u010d je cijeloga nacrta. Sam pohod svjetskih naroda u sveti grad \nnalazi svrhu i smjer u imenu Bo\u017ejem: \u00bbk imenu Gospodnjem\u00ab dolaze (9b). \nIznena\u0111uje \u0161to upravo narodima Prorok pripisuje \u00bbevan\u0111eosku\u00ab misiju (\u05d1\u05e9\u05c2\u05e8 ba\u015bar<\/em> 6b): oni ve\u0107 navije\u0161taju pohvale Bo\u017eje \u2013 poznaju oni slavna djela Bo\u017eja koja su vrijedna hvale i izvje\u0161\u0107uju o njima (\u05ea\u05d4\u05dc\u05ea tehilot <\/em>6b).\n \u0160tovi\u0161e brojne \u017eivotinje koje se spominju: deve (v6), stada i ovnovi \n(v7) imaju o\u010dito bogo\u0161tovnu funkciju. Isti\u010du sredi\u0161nju ulogu Doma \nBo\u017ejega. U skladu s redovitim starozavjetnim nacrtom sami \u00bbuzlaze\u00ab \u2013 \nkako opis navodi \u2013 od sebe se daju za \u017ertveni prinos \u05e2\u05dc\u05d4 (7b).<\/p>\n\n\n\n Ovo za\u010du\u0111uju\u0107e znanje o Bogu i po\u0161tovanje pred njim vezano je vjerojatno uz tajnovitu tematsku rije\u010d \u00bbtmina\u00ab (\u05e2\u05e8\u05e4\u05dc \u2018araf\u00e6l<\/em>\n v2). U uvodnoj slici ona prekriva narode. S na\u0161im suvremenim \ninkulturacijskim nao\u010dalama ne\u0107e na biti te\u0161ko odmah prepoznati da pritom\n nije rije\u010d o pukoj tami i mraku, nego o prostoru tajne<\/em> koji poznaje Mojsije s brda Sinaja kada je kao posrednik bio primljen u Bo\u017eju blizinu (\u00bbpristupi gustom oblaku<\/em> gdje se Bog nalazio\u00ab \u05e2\u05e8\u05e4\u05dc Izl 20,21). O njemu govori Salomon kod posvete hrama, novoga mjesta Bo\u017eje prisutnosti (\u00bbGospodin je odlu\u010dio prebivati u tmastu oblaku<\/em>\u00ab \u05e2\u05e8\u05e4\u05dc 1 Kr 8,12).<\/p>\n\n\n\n Sion otpo\u010detka opisa u\u017eiva svjetlo koje od Boga dolazi (Iz 60,1s). Odva\u017ean uvid koji bitno obilje\u017eava odnos prema Bogu krije se u spoznaji da je i poraz od Boga (10b). Spasonosno je otkriti i u potpunoj propasti kad je hram bio spaljen, grad razoren, narod izgnan i kraljevstvo dokinuto, prisutnost Bo\u017eje ruke, prepoznati u tome dio Bo\u017ejega nauma, njegov osje\u0107aj <\/em> (\u00bbu svojoj srd\u017ebi udario sam te\u00ab 10b). To je najbolji korak prema naprijed koji uklju\u010duje kajanje za vlastitu nevjernost. Motivacija za veliku promjenu i boljitak koji \u0107e Bo\u017ejem gradu biti darovan i opet je eminentno teolo\u0161ke naravi. Nije sada rije\u010d o Egiptu<\/em> ili narodima<\/em> kao u po\u010detku kod izbavljenja i ulaska u obe\u0107anu zemlju. Sada sam Sion treba do\u0107i do toga da doista upozna tko je njegov Gospodin (Jahve \u05d9\u05d4\u05d5\u05d4 16b). Spoznat \u0107e pravu narav svojega Boga koji je njegov Spasitelj, poma\u017ee u nevolji, i njegov je Otkupitelj \u2013 onaj blisko povezani koji svojim sredstvima izbavlja iz nesretnih prilika.<\/p>\n\n\n\n 28. 5. 2015. Vidi: Je li Izaija politi\u010dar (Iz 60)? – audio<\/a><\/p>\n\n\n\n Niko Bili\u0107 SJ<\/p>\n\n\n\n Treba li \u010duveni tekst u Iz 60 \u010ditati kao vrijedan politi\u010dki program koji pru\u017ea pogled unaprijed i motivira? Pozitivan, pun nade i svijetle perspektive svakako je dragocjen za pokretanje inicijative koje \u0107e pomo\u0107i \u017eivotu zajednice. Tema hodo\u010da\u0161\u0107a svjetskih naroda u grad Bo\u017eji u Knjizi proroka Izaije nije nova jer ve\u0107 Iz 2 govori o tome […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-2866","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nastava"],"yoast_head":"\nUniverzalan pogled<\/h3>\n\n\n\n
Grad Bo\u017eji<\/h3>\n\n\n\n
Pitanje vlasti<\/h3>\n\n\n\n
\n S druge strane Izaijin tekst vrlo dosljedno gleda na Sion koji nema kralja<\/em>. Poglavarstvo koje se ima brinuti za \u017eivot u gradu Bog sam odre\u0111uje kao \u010duveni \u0160alom, a nadzornik (\u05e0\u05d2\u05e9\u05c1) za provedbu vlasti \u2013 namjesto goni\u010da koji su organizirali rabotu u Egiptu (\u05e0\u05d2\u05e9\u05c1 Izl 5,6) \u2013 u njemu jest pravda<\/em> (17b).<\/p>\n\n\n\nBogo\u0161tovlje<\/h3>\n\n\n\n
2. izd. 17. 2. 2020. <\/p>\n\n\n\nCROSBI<\/a><\/pre>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"