Po\u0111imo od promatranja kako Sveto pismo prikazuje pojedine obitelji<\/strong>\nu Starom zavjetu, kakvo vrijeme imaju za sebe. U Novom zavjetu gledat \u0107emo\nnajprije kako to Gospodin Isus u svom \u017eivotu<\/strong>, u svojem iskustvu,\nposve\u0107uje vrijeme obiteljima, a onda \u0107emo vrlo kratko vidjeti ono \u0161to ve\u0107 dobro\npoznajemo: kako Isus u svojim poukama<\/strong> govori o vremenu za\nobitelj<\/em>. Poku\u0161at \u0107emo u cijelom predavanju razlikovati ono vrijeme koje\n\u010dovjek posve\u0107uje svojem bra\u010dnom drugu<\/strong> \u2013 mu\u017e \u017eeni, \u017eena mu\u017eu,\nza razliku od onoga vremena \u2013 koje je jednako tako vrijeme za obitelj \u2013 koje\nroditelji posve\u0107uju svojoj djeci<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Recimo samo nekoliko rije\u010di o shva\u0107anju vremena u Bibliji. Misao o vremenu\npo\u010dinje ve\u0107 u izvje\u0161taju o stvaranju kad se govori o tome kako je Stvoritelj\npostavio sunce, mjesec, zvijezde i svjetlila nebeska \u2013 da budu znaci:\nblagdanima, danima, godinama (Post 1,14). Vrijeme se prije svega shva\u0107a kao kalendar<\/strong>,\nvremenik<\/em>. Za nas je pak va\u017eno ono drugo \u0161to je u Svetom pismu posve\njasna stvar: Vrijeme je Bo\u017eje stvorenje<\/strong>, jednako kao \u0161to je\nprimjerice i zajedni\u0161tvo mu\u017ea i \u017eene, \u010dovjek \u2013 mu\u0161karac i \u017eena, Bo\u017eje stvorenje\n(Post 1,26). Znamo da se u Svetom pismu vrijeme i u Starom i u Novom zavjetu\nbroji od otkupljenja<\/strong>. U Starom zavjetu otkupljenje je\nprikazano kao Izlazak iz Ku\u0107eropstva, Egipta<\/em> \u2013 od tada se broje\ngodine, koliko su hodili kroz pustinju dok nisu do\u0161li do Obe\u0107ane zemlje.\nPoslije \u0107e se brojanje godina vezati uz vladavinu pojedinih kraljeva. U Novom\nzavjetu sve do danas godine brojimo od Krista. Biblija je dakle vrlo va\u017ena za\npoimanje i mjerenje vremena sve do danas.<\/p>\n\n\n\n Odmah \u0107emo se sjetiti, kad govorimo o poimanju vremena u Bibliji, da je\nvrijeme prije svega povijest spasenja<\/strong>: pamtimo \u0161to je sve Bog\nza nas \u010dinio u pro\u0161losti, pa se smijemo nadati i smijemo ga zazivati da to\nu\u010dini i danas, a vjerujemo da \u0107e to i u budu\u0107nosti za nas \u010diniti. Poznavatelji\nBiblije upozoravaju nas kako je ve\u0107 opis stvaranja vezan uz onu rije\u010d koja\nozna\u010dava obiteljsku povijest (tole<\/sup>d\u00f4t<\/em>) pa smijemo re\u0107i da\nje Stari zavjet jedna obiteljska povijest.<\/p>\n\n\n\n Dobro znano istra\u017eivanje biblijskoga mudraca Salomona, koji \u017eeli ispitati\nsva ljudska iskustva \u2013 kao kralj to mo\u017ee \u2013 ne bi li na\u0161ao \u0161to je prava korist\nza \u010dovjeka. Pritom on isti\u010de kako postoje razli\u010dita<\/strong> vremena<\/strong>:\nvrijeme ra\u0111anja, vrijeme umiranja, vrijeme grljenja, vrijeme kad se ostavlja\ngrljenje\u2026 (Prop 3,2.5). Kad bismo uzeli cijeli taj poznati popis iz Knjige\nPropovjednikove (Prop 3,2-8), vidjeli bismo kako je polovica od toga u u\u017eem\nsmislu vrijeme obitelji<\/em>, zbiva se unutar jedne obitelji. Zanimljivo je\nda nas ovo Salomonovo filozofsko istra\u017eivanje u 50% slu\u010dajeva vodi natrag\nupravo u obiteljsko iskustvo, ono \u0161to \u010dovjek prolazi unutar obitelji. Noina obitelj (Post 6-9).<\/em> U pet glavnih dijelova ovoga istra\u017eivanja\no pojedina\u010dnim biblijskim obiteljima i o Isusovu primjeru u Novom zavjetu\nvrijedi zapo\u010deti s opisom op\u0107ega potopa koji nam je dobro poznat. Potop\nozna\u010dava veliko duhovno \u010di\u0161\u0107enje i sveop\u0107u krizu, pri \u010demu obi\u010dno gledamo da je\nNoa posrednik spasenja. Znamo me\u0111utim iz samoga opisa, iz logike stvari, da\nnije rije\u010d o Noi kao pojedincu nego o Noinoj obitelji. Tako slobodno smijemo\nre\u0107i: po obitelji<\/strong> nastaje prvo biblijsko spasenje unutar\nop\u0107ega potopa. Za na\u0161e je istra\u017eivanje va\u017eno ono vrijeme koje su morali\nprovesti u korablji, spa\u0161avaju\u0107i se po Bo\u017ejem planu od sveop\u0107ega potopa. On ga\ndakako provode zajedno<\/strong>,\npunu godinu dana (40 dana plju\u0161ti ki\u0161a, 150 dana vode se di\u017eu, potom se spu\u0161taju\n\u2013 ukupno godinu dana)<\/strong>. To je vrijeme za obitelj. Ho\u0107e\u0161-ne\u0107e\u0161\njedno su uz drugo! Kriza jest te\u0161ka ali je ponuda i nuka nas na zajedni\u0161tvo \u0161to\nse primjerice kod nas pokazalo u vrijeme Domovinskoga rata. <\/p>\n\n\n\n Kod Noe va\u017eno nam je sjetiti se tako\u0111er kako se u\nkorablji na svoj na\u010din ve\u0107 ispunjava ne\u0161to od Izaijina dvostrukog mesijanskoga\nproro\u0161tva koje najavljuje da \u0107e jednom vuk prebivati s janjetom, da \u0107e lav i\ngovedo biti zajedno (Iz 11,6-8; 65,25). U korablji prema biblijskoj slici to se\nve\u0107 zbiva jer tu su i ljudi tj. Noina obitelj, a tu su i predstavnici svih\n\u017eivotinjskih vrsta u zajedni\u010dkoj la\u0111i.<\/p>\n\n\n\n Josip Egipatski (Post 37-50).<\/em> Osobito nam je zanimljiv u\nprou\u010davanju obiteljskoga zajedni\u0161tva onaj primjer koji nalazimo kod poznatoga\nJosipa Egipatskoga. Biblija prati razvoj njegova \u017eivota od djetinjstva. Na svoj\nje na\u010din dje\u010dak hendikepiran time \u0161to ga otac preferira<\/strong>, njemu\nposve\u0107uje vi\u0161e pa\u017enje, isti\u010de ga. Josip je takore\u0107i razma\u017een pa na nerazborit\nna\u010din postupa sa snovima, koji su doista objava Bo\u017eja, ali ih on tako prikazuje\nda izaziva omra\u017eenost. Sveto pismo ka\u017ee da ga bra\u0107a vi\u0161e nisu ni pozdravljala\n(Post 37,4). Josip \u0107e pro\u017eivjeti te\u017eak put sazrijevanja i pro\u010di\u0161\u0107enja.<\/p>\n\n\n\n Nakon poznatih doga\u0111aja on je u Bibliji s jedne strane unutar egipatske\npovijesti donositelj nove ekonomije koja je faraona u\u010dinila sveop\u0107im gospodarom\ni vlasnikom sve zemlje. S druge strane, Josip je u isti mah omogu\u0107io da i u\nvremenu krize kod faraona bude zaliha za sve. Znamo da Josipov osobni i\nobiteljski \u017eivot tako\u0111er cvjeta. Josip ima \u017eenu<\/strong> po imenu\nAsenata, koja je Egip\u00ad\u0107anka (Post 41,45.50). Dakle Sveto pismo poznaje takvu\nvrstu bra\u010dne ljubavi koja povezuje razli\u010dite kulture. U tome je ve\u0107 priprava za\nlik Mojsija koji \u0107e u sebi objediniti ta dva svijeta, hebrejski i egipatski.\nRije\u010d je o znanom iskustvu, kad obitelj nije u vlastitoj domovini nego \u017eivi\nnegdje drugdje.<\/p>\n\n\n\n Dragocjeno nam je i lijepo u \u017eivotu Josipa Egipatskoga vidjeti kako je\nnjihov brak plodan. Imaju djece. A Josip \u0107e kao otac posebice posvetiti vrijeme\nsvojoj djeci<\/strong>. Kad se opet sastanu svi zajedno, kad nakon dugo\nvremena susretne svojega oca Jakova i dovede ga u Egipat gdje su primljeni kao\ndobrodo\u0161li gosti, onda \u0107e otac Josip svoja dva sina Mana\u0161ea i Efrajima posebno\nodvesti na blagoslov staromu ocu Jakovu (Post 48,9). Pritom \u0107e se Jakov, djed,\nsvjesno potruditi da se ispuni proro\u0161tvo pa da mla\u0111i sin sada na dostojan na\u010din\ndobije svoju prednost pred starijim. Tako se ne ostvaruje tek redovita\ntradicija, nego se ujedno ispravlja ono \u0161to je tijekom obiteljske povijesti\nbilo ukrivo po\u0161lo.<\/p>\n\n\n\n Izak i Rebeka (Post 24-35). <\/em>Promatraju\u0107i u Svetom pismo primjere\nobiteljskoga zajedni\u0161tva, prisjetimo se onih brakova u kojima se mo\u017ee sasvim\nkonkretno govoriti o vremenu koje mu\u017e posve\u0107uje \u017eeni, odnosno \u017eena mu\u017eu. Izdvojit\n\u0107emo nekoliko slu\u010dajeva. Ponajprije tu je Izak s Rebekom. Prvi je susret takav\nda Izak Rebeku prima kao Bo\u017eji dar i u prvom vremenu dok je ona jo\u0161 nerotkinja\nmu\u017e \u0107e Izak moliti<\/strong> za nju (Post 25,21). On od Boga moli dar\ndjece. Kad Rebeka pro\u017eivljava te\u0161ku trudno\u0107u \u2013 nosi blizance koji se, prema\nnjezinim rije\u010dima, u njezinoj utrobi tako sudaraju da je mislila da \u0107e umrijeti,\n\u2013 Izak je uz nju.<\/p>\n\n\n\n Sveto pismo isti\u010de tako\u0111er kako ne ide uvijek sve idealno. Na\u017ealost, upravo\nse kod Izaka i Rebeke zbiva da ono srda\u010dno i lijepo zajedni\u0161tvo biva duboko\nnaru\u0161eno onda kad njihova ljubav bude podijeljena. Otac vi\u0161e voli<\/strong>\njedno dijete, majka vi\u0161e voli drugo dijete. Tako nastaje rascjep koji \u0107e\nnapokon sina Jakova odvesti u tu\u0111inu, gdje \u0107e zapo\u010deti u u\u017eem smislu velika povijest\nnjegova duhovnoga pro\u010di\u0161\u0107avanja i obra\u0107enja. Izak i Rebeka ispo\u010detka su vrlo\nslo\u017eni, a nakon toga su na\u017ealost podijeljeni zbog podijeljene ljubavi prema\ndjeci.<\/p>\n\n\n\n Manoah i njegova \u017eena (Suci 13-16). <\/em>Manje-vi\u0161e sasvim nepoznati u\nSvetom pismu jesu Manoah i njegova \u017eena. Kad se me\u0111utim sjetimo da su to\nroditelji Samsonovi, odmah ve\u0107 imamo prvi pojam i pada nam na pamet o kome se\nradi. Nama su za na\u0161e istra\u017eivanje to dvoje biblijskih ljudi va\u017eni ponajprije\nstoga \u0161to je ova \u017eena, koja u Bibliji ostaje bezimena, posve definirana pripadno\u0161\u0107u<\/strong>\nsvome mu\u017eu. To je njezin identitet koji se o\u010dituje u njezinu pona\u0161anju kada ona\nodmah, dok je primila tajanstvenu Bo\u017eju objavu preko an\u0111ela, sve javlja, izvje\u0161\u0107uje<\/strong>\nsvojega mu\u017ea (Suci 13,6). Govori mu o onome \u0161to se dogodilo, ima u njega\npovjerenja. Ima vremena za njega. U isti \u010das sve s njim dijeli. On sa svoje\nstrane, kad je \u010duo veliku objavu, moli<\/strong> se za obe\u0107ano dijete\n(13,8). \u0160tovi\u0161e, kad se drugi put u polju javlja Bo\u017eji an\u0111eo, onda na\nsimpati\u010dan na\u010din \u010ditamo u Svetom pismu kako je \u017eena po\u0161la pred njim da ga\npovede, a on nju slijedi. Na prvu ruku to je najobi\u010dniji opis. Ali u Svetom\npismu slijediti<\/strong> nekoga ima, dakako, veliko zna\u010denje koje\nposebice iz Novoga zavjeta poznajemo. Ovdje mu\u017e slijedi \u017eenu (13,11). Kada im\nse drugi put ukazao an\u0111eo te ga oni zajedno vide, mu\u017e je zapao u ozbiljan\nreligiozni strah: vidjeli su ne\u0161to \u0161to je Bo\u017eje, \u0161to ne smiju vidjeti,\nrazmi\u0161lja on, strahuju\u0107i da \u0107e im zbog toga smrt do\u0107i. Tada, usuprot na\u0161oj\nuobi\u010dajenoj tradiciji, \u017eena nastupa kao intelektualno jaka, prodorna i hladne\nglave, s vrlo bistrom logikom<\/strong> govori: ako Bog \u017eeli da umru\nzato \u0161to su to vidjeli, ne bi im objavio svoj plan za budu\u0107nost s njihovim\ndjetetom (13,23). Uo\u010davamo: ovdje \u017eena svojim razumnim argumentom donosi\nsmirenje, obja\u0161njava situaciju.<\/p>\n\n\n\n Mu\u017e i \u017eena zajedno \u0107e prinijeti \u017ertvu. Osobito nam je dragocjeno primijetiti\nkako su zajedno u onim simpati\u010dnim trenutcima kada sin Samson, pun odu\u0161evljenja\ni prave zaljubljenosti, govori o svojoj simpatiji, o djevojci koja mu se svidjela.\nGovori svojim roditeljima. Oni su zajedno kad im Samson donosi med. Ali isto\ntako, kad se Samson po\u010dinje odvajati, kad po\u010dinju njegova \u010dudna lutanja, koja\nsu u\u0161la u op\u0107u svjetsku povijest, kad se odvaja od njih i kad uop\u0107e ne \u017eeli\nvi\u0161e slu\u0161ati njihov savjet, Manoah i njegova \u017eena ostaju zajedno<\/strong>.\n<\/p>\n\n\n\n Ruta i Boaz (Knjiga o Ruti). <\/em>Posebnu vrijednost ima u Svetom pismu\nsusret izme\u0111u Rute i Boaza kojemu je cijela jedna mala biblijska knjiga\nposve\u0107ena. Ondje se odmah vidi vrijeme koje posve\u0107uju jedno drugome. Poznata je\nnjihova povijest. Zapo\u010dinje tako da Ruta dolazi doslovce kao strankinja, koja\ntra\u017ei posao i pokazuje da je vrlo vrijedna, rade\u0107i na polju. Ovdje je budu\u0107i\nmu\u017e Boaz gospodar, koji svojim pa\u017eljivim okom odmah zamje\u0107uje kako je ova\nradnica osobito marljiva pa nala\u017ee ostalima da je puste neka radi i neka paze\nna nju. Tra\u017ei da po\u0161tuju njezin posao. Ona je vrijedna radnica<\/strong>\nu polju, gospodar<\/strong> je uo\u010dava. \u0160to poslije toga slijedi, zbiva\nse na preporuku Rutine svekrve s kojom je u izvrsnim odnosima. Susret koji se\nzbiva vrlo je srda\u010dan i vrlo intiman. Usred no\u0107i oni se nalaze i po\u010dinju osobno\nrazgovarati. Stvar nije dobila tek oblik neke ljubavne afere, skrivene od o\u010diju\nsvijeta, nego se javnim legalnim procesom razrje\u0161ava. Oni u pravom smislu\npostaju mu\u017e i \u017eena<\/strong>. Njihov brak je plodan. Ruta postaje\nprabakom kralja Davida.<\/p>\n\n\n\n Lijep su primjer svi ovi biblijski parovi jer nam pokazuju monogamni brak.\nUsprkos brojnim poreme\u0107ajima i takozvanim poligamnim vezama, unato\u010d predrasudi,\nne\u0107emo takav nesre\u0111en odnos nikad u Bibliji na\u0107i kao pravilo, nego kao ne\u0161to\n\u0161to nije u redu. Upravo s tim mislima mo\u017eemo po\u0107i na drugu to\u010dku ovoga\npromatranja koja \u017eeli re\u0107i da Biblija uo\u010dava na\u0161e probleme.<\/p>\n\n\n\n Mnogo je u Svetom pismu opisanih situacija kada nema vremena za obitelj.\nKrenimo od po\u010detka!<\/p>\n\n\n\n Obitelj Adama i Eve.<\/em> U prvoj biblijskoj obitelji, kod Adama, Eve i\nnjihove djece, ve\u0107 nailazimo na onu strahotu koju danas na ovaj ili onaj na\u010din\nodmah mo\u017eemo prepoznati. U Svetom pismu ne\u0107emo na\u0107i niti<\/strong> jedne\njedine rije\u010di<\/strong> koji bi Adama i Eva izmijenili otkako su\nzajedno. Strahota nekomuniciranja. Nema dijaloga, nema vremena jedno za drugo.\nIz toga slijedi ono \u0161to nam je na\u017ealost dobro poznato. Kada Kajin i Abel ulaze\nu stra\u0161an sukob, o\u010dekivali bismo da se barem na neki na\u010din roditelji<\/strong>\nanga\u017eiraju, da poku\u0161aju ne\u0161to u\u010diniti. Ali njih nigdje nema. Sveto pismo\nzapo\u010dinje temu vrijeme za obitelj<\/em> tako da nas ponajprije upozorava. <\/p>\n\n\n\n Gledaju\u0107i teolo\u0161kim okom u Svetom pismu vidimo kako ba\u0161 zbog nerazumnoga\nsukoba, zbog Kajinova postupanja prema bratu kao posljedica dolazi \u010dovjekovo lutanje<\/strong>\n(Post 4,12.14). Smijemo to dakako simboli\u010dki shvatiti: \u010dovjek luta, ne mo\u017ee\nsamoga sebe prona\u0107i, nestalan je, stalno je u potrazi. Me\u0111u potomstvom pak ra\u0111a\nse zakon vi\u0161estruke ljudske osvete (Post 4,24), koji je na razli\u010dite na\u010din\nprisutan na\u017ealost do danas. Nama je me\u0111utim ovaj stra\u0161an po\u010detak obiteljskoga\n\u017eivota, na primjeru prve obitelji o kojoj se govori u Svetom pismu, podsjetnik\nna to da Biblija ne kre\u0107e od uzvi\u0161enih ideala nego od ljudske realnosti, od\nonoga kako jest me\u0111u nama. Ne polazi, da tako ka\u017eemo, odozgo prema dolje, nego\npolazi od realne na\u0161e situacije.<\/p>\n\n\n\n Abraham i Sara.<\/em> Kad govorimo o pote\u0161ko\u0107ama u obitelji mo\u017eemo\nposebno istaknuti pote\u0161ko\u0107e koje nastaju u odnosu izme\u0111u bra\u010dnih drugova. Nama\nje jako dobro poznata biblijska obitelj praoca Abrahama i Sare. Vi\u0161e nego dobro\npoznajemo one bolne i te\u0161ke trenutke kada iz straha za vlastitu egzistenciju u\nstranom svijetu, na \u017eivotnome putu, Abraham nije\u010de identitet<\/strong>\nsvoje \u017eene. Ne \u017eeli je pred drugima priznati kao svoju \u017eenu. Ru\u0161i njezinu\nosobnost. Tako jedanput u Egiptu (Post 12,13), tako jo\u0161 jedanput kad su Geraru\n(20,2). Smijemo re\u0107i da je ono \u0161to se me\u0111u njima nakon toga dogodilo na svoj\nna\u010din uzvra\u0107anje<\/strong> i osveta. Na rije\u010d Sarinu, naime, Abraham sa\nslu\u0161kinjom ima dijete (Post 16,2). Koliko god mi to poku\u0161avamo opravdati kao\nobi\u010daj onoga vremena, svetopisamski tekst napadno isti\u010de kako je to svojevrsno\nuzvra\u0107anje, ne nabrajaju\u0107i druge primjere takve prakse. On je nju zanijekao kao\nsvoju \u017eenu, sada ona njega nije\u010de kao svojega mu\u017ea. Da cijela stvar nipo\u0161to\nnije prikazana kao sre\u0111ena i dobra vidi se u tome \u0161to taj “bra\u010dni\ntrokut” nikako nije uspio. Isto \u0107e tako na rije\u010d Sarinu Abraham otjerati\nslu\u0161kinju i njezino dijete. Ipak, smijemo re\u0107i da Sarina i Abrahamova veza ne\nostaje u svemu zakinuta i uni\u0161tena. Kad je naime Sara prije mu\u017ea umrla, onda \u2013\n\u0161to je u Svetom pismu osobito nagla\u0161eno \u2013 Abraham s velikim osje\u0107ajem, s\ndubokom tugom i mi\u0161lju na nju oplakuje<\/strong> svoju pokojnicu. \u0160tovi\u0161e,\nba\u0161 zato da bi svojoj \u017eeni pripravio grobno mjesto, Abraham \u0107e kupiti zemlji\u0161te<\/strong>.\nI to je prvi posjed koji u Svetom pismu pripada Bo\u017ejemu narodu unutar Obe\u0107ane\nzemlje. Prvi je to put da je budu\u0107i Bo\u017eji narod dobio ne\u0161to od svojega.<\/p>\n\n\n\n Abraham i Izak (Post 22,1-19).<\/em> Tako\u0111er na primjeru Abrahama u\nodnosu prema Izaku mo\u017eemo pogledati na\u017ealost problemati\u010dan odnos kada se govori\no vremenu koje roditelji posve\u0107uju svojoj djeci. Kod Abrahamove ku\u0161nje, kad on\nuzima svojega sina i vodi ga, sveti nam tekst dvaput isti\u010de kako njih\ndvojica<\/strong> idu zajedno <\/strong>(Post 22,6.8). Vrijeme koje\nprovode na putu opisano je prije dijaloga, a isti opis nalazimo u Svetom pismu\ni nakon dijaloga. Zahvaljuju\u0107i mudrom pitanju djeteta ra\u0111a se simpati\u010dan,\nkratak ali va\u017ean razgovor oca i sina. Dijete odmah vidi kako stvari stoje, osje\u0107a\nono bitno. Pita gdje je janje za \u017ertvu (Post 22,7). Otac Abraham daje mudar\nodgovor. Pokazuje se \u010dovjek koji je ve\u0107 spreman ra\u010dunati na Bo\u017eju ljubav i\nBo\u017eje vodstvo. Otac i sin u razgovoru, zajedno na putu \u2013 divno. Me\u0111utim, ne\u0161to\nnas uznemiruje i boli. S jedne strane, Abraham s jednakom spremno\u0161\u0107u kojom\npripravan ka\u017ee Bogu \u201eEvo me\u201c (Post 22,1.11), isto tako obra\u0107a se svome sinu\npokazuju\u0107i otvorenost, zanimanje i ljubav. Govori mu: Evo me (22,7). Oslovljava\nga toplim izrazom: \u201eSine moj\u201c. S druge strane, taj isti \u010dovjek, kad slugama\ngovori o svome sinu, upotrijebit \u0107e istu biblijsku rije\u010d \u2013 mo\u017eemo je prevesti\nkao \u201emali\u201c \u2013 kojom se u tekstu opisuju i sluge (hebr. n\u00e1’ar <\/em>22,5).\nSmeta nas takvo opisivanje. Gruba je to rije\u010d, nema topline. Pogotovu nam je problemati\u010dno\nkada ona drva koja su bila na magaretu bez ikakva obja\u0161njenja tovari na le\u0111a\nsvome djetetu (22,6) i onda ga bez<\/strong> ikakva dijaloga<\/strong>,\nbez mogu\u0107nosti pitanja i razja\u0161njavanja ve\u017ee i stavlja na \u017ertvenik (22,9).\nSprema se zaklati ga. S jedne strane velika toplina, s druge strane mu\u010dan na\u010din\npostupanja. Cijela \u0107e se stvar, zahvaljuju\u0107i Bo\u017ejoj mo\u0107i, dobro zavr\u0161iti. Nama\npak ostaje svetopisamsko upozorenje koje isti\u010de veliku snagu roditeljskoga\nautoriteta<\/strong>, ali i to kakve religiozne predod\u017ebe ima roditelj i koliko\nje va\u017eno razviti i njegovati ispravu sliku o Bogu<\/strong>, shvatiti\n\u0161to to Bog ho\u0107e, a \u0161to ne\u0107e. Odsudno je nau\u010diti \u0161to zna\u010di \u017ertva, prinos Bogu.\nNama je u Novom zavjetu vrlo jednostavno: ispravna slika jest Isusova<\/strong>\nslika o Bogu.<\/p>\n\n\n\n Elkana i Ana (1 Sam 1-3). <\/em>Istaknimo posebice odnos izme\u0111u Elkane i\nAne. Sje\u0107amo se odmah: Ana, majka Samuelova, poznata nam je prije svega zato\n\u0161to u u svojoj obitelji ona prolazi kroz tri vremena. Prvo je vrijeme vrijeme te\u0161ke\nkrize<\/strong> i njezinoga osobnoga u\u017easnoga stanja. Vi\u0161estruka je njezina\npatnja: nema djece i njezina maj\u010dinska \u010de\u017enja nije ispunjena. U isti mah to se\nshva\u0107a kao odsutnost Bo\u017ejega blagoslova. K tome postoji suparnica, druga \u017eena.\nI jo\u0161 k tome \u2013 na\u017ealost vrlo razumljivo \u2013 ta druga \u017eena izaziva i poni\u017eava\nondje gdje najvi\u0161e boli, vrije\u0111a je zato \u0161to nema djece (1 Sam 1,6). Mu\u010dna se\nsituacija u Aninu \u017eivotu o\u010dituje u psihosomatskim te\u0161ko\u0107ama: ona ne mo\u017ee jesti,\nona pla\u010de (1,7.8). Tako\u0111er \u2013 \u0161to smo ve\u0107 prije zamijetili u Bibliji \u2013 nema\nnijedne rije\u010di koju bi ona izgovorila unutar svoje obitelji, u toj zajednici u\nkojoj \u017eivi.<\/p>\n\n\n\n Drugo vrijeme za obitelj koje ona pro\u017eivljava jest ono vrijeme obilje\u017eeno\nnjezinom \u017eenskom inicijativom: Onom prodorno\u0161\u0107u i brzinom, onom marljivo\u0161\u0107u,\nkoja je posebice vezana uz \u017eensku du\u0161u, Ana pronalazi na\u010din da u molitvi<\/strong>\nizrekne svoju muku pred Bogom, da polo\u017ei zavjet<\/strong> (1 Sam 1,11).\nTaj \u0107e potez donijeti nevjerojatnu, dubinsku promjenu zbog koje se ona\nponapjrije mo\u017ee valjano obraniti od vrlo grube, te\u0161ke uvrede koju joj je uputio\nsve\u0107enik (1,14-18). Tako po\u010dinje Anino aktivno zauzimanje za vlastiti \u017eivot.\nUnutar vlastite obitelji ona po\u010dinje donositi i priop\u0107avati odluke (1,22). Mu\u017e\nte odluke respektira (r. 23). \u0160tovi\u0161e, kod idu\u0107ega hodo\u010da\u0161\u0107a Ana preuzima\nvodstvo (r. 24). Pokazuje nam ujedno \u0161to u Bibliji zna\u010di \u017ertvovati sina. Ona\ndoista Bogu posve\u0107uje sina Samuela, ali ne tako da mu oduzme ili osakati \u017eivot,\nnego tako da se unutar tre\u0107ega vremena, koje \u0107emo nazvati obiteljsko\nzajedni\u0161tvo, on kao osoba ostvari.<\/p>\n\n\n\n Upravo ta \u010dinjenica da njihovo prvo dijete \u2013 Samuel \u2013 Bogu slu\u017ei<\/strong>\nklju\u010dna je (1 Sam 2,11.18; 3,1). Opis je to koji podsje\u0107a na sveti naslov\nbiblijskoga velikana: Bo\u017ejega slugu, a kod Samuela se vidi da on ne vrijedi\nsamo za odrasle, nego ve\u0107 dijete Bogu slu\u017ei zahvaljuju\u0107i takvom postupku\nobitelji. Dijete raste (2,21.26; 3,19). Obitelj ga je dala na slu\u017ebu u\nsveti\u0161te, ali oni ga prate, donose\u0107i mu odje\u0107u (2,19). Prate ga, s njime su,\nnisu ga se odrekli, premda je on fizi\u010dki na drugome mjestu. To tre\u0107e vrijeme\nobilje\u017eeno je blagoslovom. Isti onaj sve\u0107enik Eli, koji je na po\u010detku izrekao\nte\u0161ku uvredu, sada blagoslivlja cijelu obitelj (2,20) i taj se blagoslov\nostvaruje u \u010dinjenici da imaju jo\u0161 petero djece (r. 21).<\/p>\n\n\n\n Neka nam Samuelova obitelj poslu\u017ei kao skok u Novi zavjet<\/strong>\ngdje \u0107emo se bolje sna\u0107i i odmah se lako prisjetiti kako Isus Krist u svojem\n\u017eivotu dolazi u kontakt s obiteljima.<\/p>\n\n\n\n Ponajprije, znamo, izlije\u010dio je Gospodin majku<\/strong> Petrove \u017eene\n(Mk 1,31). U\u0161ao je pritom u ku\u0107u u kojoj su Petar i Andrija doma \u2013 to je\nnjihova obitelj. Isus \u010dini prvo \u010dudo na svadbi u Kani Galilejskoj (Iv 2,11). Tu\nsu mladenci<\/strong> koji slave po\u010detak svojega zajedni\u010dkoga bra\u010dnoga\n\u017eivota. Ba\u0161 u toj istoj Kani Galilejskoj susrest \u0107e se Isus s onim kraljevskim\nslu\u017ebenikom koji tako\u0111er posve\u0107uje vrijeme svojemu djetetu<\/strong>\ntako da moli za njega (Iv 4,47). Ovaj \u010dovjek iz Kafarnauma dolazi sve do Kane\nda bi zamolio Isusa: Izlije\u010di mojega sina! Na ovaj na\u010din mo\u017eemo u Isusovu\n\u017eivotu prepoznati ono vrijeme u obitelji koje je vrijeme za djecu<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Od tri uskrisenja<\/strong> u Evan\u0111eljima dva su takva da Isus ulazi\nu \u017eivot jedne obitelji. Poznajemo izvje\u0161taje: s jedne strane rije\u010d je o majci\nudovici iz Naina. Isus je nju vidio, nad njom se sa\u017ealio. I onda je njezina\nsina o\u017eivio i \u2013 kako doslovce ka\u017ee \u2013 daje sina majci<\/strong> (Lk\n7,15). Rehabilitira dakle taj preostali obiteljski odnos.<\/p>\n\n\n\n Drugo poznato uskrisenje zbiva se na zamolbu Jaira koji je ugledan \u010dovjek,\nnadstojnik sinagoge. Isus \u0107e po\u0107i do njihova obiteljskoga doma. Ondje \u0107e\nvratiti u \u017eivot njihovu k\u0107erkicu<\/strong> i opet pokazati da obnavlja\nobiteljski \u017eivot (Mk 5,41). Roditelji su posvetili vrijeme svojemu djetetu,\nprisutni su kod samoga \u010dina o\u017eivljavanja, koji je u Bibliji va\u017ean jer se u\nopisu pojavljuju oba uskrsna glagola. Isus svojom rije\u010dju di\u017ee djevojku, a ona\nsama ustaje. Oba su to opisa koja \u0107e poslije vrijediti za Krista kad ustaje iz\ngroba (\u1f10\u03b3\u03b5\u1fd6\u03c1\u03c9, \u1f00\u03bd\u03af\u03c3\u03c4\u03b7\u03bc\u03b9 Mk 5,40.41; 16,6.9).<\/p>\n\n\n\n Poznat je primjer, kad opet na molbu i inzistiranje o\u010devo, Isus pokazuje da\nima mo\u0107 dati oslobo\u0111enje i ozdravljenje onda kada nije jasno \u0161to je s djetetom\n<\/strong>(Mk 9,14\u201329). Je li u pitanju bolest, ili je to opsjednutost? Prema\nSvetom pismu radi se o jednom i o drugom. Roditelji nisu vi\u0161e znali \u0161to \u0107e sa\nsvojim sinom. Dolaze ponajprije do u\u010denika, a u\u010denici ne mogu ni\u0161ta. Potom \u0107e\nna Isusovu rije\u010d zbiva se u dva stupnja<\/strong> \u2013 to je produ\u017eeno\nvrijeme \u2013 ponajprije oslobo\u0111enje od zloduha, i zatim vra\u0107anje zdravlja (r.\n25.27). Jo\u0161 jednom nalazimo istu situaciju i isti postupak. Isus vra\u0107a sina ocu\n(Lk 9,42). Opet uspostavlja obiteljski \u017eivot. Rije\u010d je o onom vremenu koje Isus\nKrist svojom prisutno\u0161\u0107u potvr\u0111uje da ga vrijedi posvetiti za svoje dijete.<\/p>\n\n\n\n Jednako tako nam je dobro poznat primjer iz Evan\u0111elja u kojem k Isusu dolazi\nmajka Kanaanka (Mt 15,22). Ustrajno moli<\/strong> sve dok ne dobije ono\n\u0161to je molila. Isus \u0107e napokon izlije\u010diti njezinu k\u0107er<\/strong> koja\nbija\u0161e, kako Evan\u0111elje opisuje, i bolesna i opsjednuta.<\/p>\n\n\n\n Osobito nam je drago u svetom tekstu na\u0107i izvje\u0161taj kako \u2013 vjerojatno majke\n\u2013 donose svoju djecu. Uzele su si vremena i donose djecu<\/strong>\nIsusu. Zatim ih \u2013 kako doslovce bilje\u017ei Evan\u0111elje po Marku (10,16) \u2013 Isus grli;\nIsus ih blagoslivlja. Pola\u017ee<\/em> na njih ruke<\/em> \u2013 a to je u Svetom\npismu va\u017ean \u010din.<\/p>\n\n\n\n Ba\u0161 u tom kontekstu Isus \u0107e istaknuti kao uzor i uvjet za primanje\nKraljevstva Bo\u017ejega, za dostupnost Kraljevstva Bo\u017ejega, upravo dijete <\/strong>(Mk\n10,15). Kraljevstvo Bo\u017eje treba primiti kao dijete, kao malo dijete koje je u\nsvom \u017eivotu posve izru\u010deno brizi svojih roditelja.<\/p>\n\n\n\n Dolazimo tako do Kristova nau\u010davanja. Od njegova \u017eivotnoga iskustva i\npona\u0161anja prelazimo na njegovo nau\u010davanje i na ono \u0161to je on govorio.<\/p>\n\n\n\n Pogledajmo i opet ponajprije na odnos izme\u0111u mu\u017ea i \u017eene<\/strong>.\nPrimijetimo zanimljivost. Isus se, kako u svojem iskustvu i postupcima, tako i\nu nau\u010davanju, prije svega zadr\u017eava na odnosu izme\u0111u djece i roditelja. Nipo\u0161to\nme\u0111utim ne zanemaruje ono \u0161to je \u2013 kad ga izravno pitaju \u2013 od po\u010detka<\/em>.\nNjemu je va\u017eno kako je to Bog na po\u010detku zamislio (Mk 10,6). Ponovit \u0107e ono \u0161to\ndoista pi\u0161e na prvoj stranici Svetoga pisma. Pamtimo kako Biblija govori o\njednosti mu\u017ea i \u017eene, o zajedni\u0161tvu, uspore\u0111uju\u0107i ga s tijelom<\/strong>:\n\u201eBit \u0107e jedno tijelo\u201c \u2013 ka\u017ee Pismo (Post 2,24). S jedne strane, svaki \u0107e\nnas bibli\u010dar odmah upozoriti da izraz \u201etijelo\u201c (hebr. ba\u015bar<\/em> \u201emeso\u201c kao\n\u201emeso od mesa mojega\u201c Post 2,23) ozna\u010dava na\u0161u smrtnost, na\u0161u propadljivost.\nMu\u017e i \u017eena su zajedno ne samo onda kada ih ispunja silina mladena\u010dke ljubavi,\nkada su jedno drugom do beskraja simpati\u010dni, kada su odu\u0161evljeni i zaljubljeni\njedno u drugo. Oni su jedno i onda kad nastupi slabost, bolest, \u017eivotna te\u017eina,\numiranje. S druge strane: jedno \u201etijelo\u201c upozorava nas na sredi\u0161nju istinu\nkr\u0161\u0107anske vjere, a to je utjelovljenje. Vje\u010dna Rije\u010d tijelom je postala (gr\u010d.\n\u03c3\u03ac\u03c1\u03be Iv 1,14). Bog Sin, nastanio se me\u0111u nama uzev\u0161i tijelo, postao je jedno s\nnama, zauvijek zdru\u017een. Bog, koji je ljubav, utjelovio se.<\/p>\n\n\n\n Isus \u0107e jasno re\u0107i, znamo, Bog ih je zdru\u017eio, \u010dovjek neka ih ne rastavlja\n(Mk 10,9).<\/p>\n\n\n\n Sje\u0107amo se tako\u0111er zgode u kojoj mladi\u0107 dolazi k Isusu i pita koje su to zapovijedi<\/strong>,\n\u0161to mora \u010diniti da bi u\u0161ao u \u017eivot (Mk 19,16). \u017deli imati \u017eivot vje\u010dni<\/em>.\nA Gospodin, daju\u0107i odgovor i nabraja zapovijedi, isti\u010de ba\u0161 i onu zapovijed\nkoja se ti\u010de braka. Poznamo je, a mo\u017eemo je odmah pozitivno formulirati:\n“\u010cuvaj brak! \u010cuvaj nezatomljivu bra\u010dnu svezu!” Znamo da je u Bibliji\nredovito sro\u010dena negativno kao zabrana: “Ne \u010dini preljuba!” (Izl\n20,14; Mk 10,18)<\/p>\n\n\n\n Zamijetili smo ve\u0107 kako Isus pou\u010dava da mo\u017eemo primiti Kraljevstvo Bo\u017eje\nsamo kao dijete. Kad govorimo o Isusovu nauku, mo\u017eemo vrlo lako prepoznati i\nono nau\u010davanje u kojem Isus govori u pripovijestima, u prispodobama<\/strong>\ni poukama iz \u017eivota. Pogledajmo koje je to vrijeme u prispodobama koje roditelj\nposve\u0107uje svojoj djeci. Kako primjerice izgleda u dobro znanom, realisti\u010dkom\nKristovu isticanju kako mi, iako zli<\/em> svojoj djeci dajemo dobre dare\n(Lk 11,13). Za\u0161to? Zato \u0161to otac slu\u0161a<\/strong>, posvetio je\nvrijeme i \u010duje \u0161to to njegovo dijete od njega tra\u017ei. Tra\u017ei ga ribu (r. 11) ,\ntra\u017ei ga jaje (12) \u2013 pa \u0107e mu onda to i dati. Isto tako, u sli\u010dnom primjeru,\nIsus govori o no\u0107nome miru. Otac ne \u017eeli ustati. Dobro je imati prijatelja,\nnjegov je prijatelj va\u017ean. Ali kad je vrijeme po\u010dinka, onda on \u0161titi svoju\ndjecu govore\u0107i: \u201eDje\u010dica su ve\u0107 sa mnom u postelji\u201c (Lk 11,7). Roditelj se brine\nza po\u010dinak, odmor svojega djeteta.<\/p>\n\n\n\n Primijetimo kako su klju\u010dne Isusove pouke na vi\u0161e mjesta uzete upravo iz\nobiteljskoga \u017eivota. Otac uzima vrijeme, ide k svojemu sinu koji ka\u017ee: “Ho\u0107u”,\nali ne odlazi (Mt 21,30). Otac ide i k onome koji ka\u017ee: “Ne\u0107u”, ali se\nonda pokajao, predomislio i oti\u0161ao na posao u vinograd (r. 29). I u jednom i u\ndrugom slu\u010daju otac poduzima inicijativu, posve\u0107uje vrijeme svojemu\ndjetetu<\/strong> kako bi ga poku\u0161ao anga\u017eirati i motivirati.<\/p>\n\n\n\n Jo\u0161 nam je daleko poznatiji primjer koji stoji u sredi\u0161tu svjetske kulture\npa i povijesti hrvatske knji\u017eevnosti, sjetimo li se Gunduli\u0107a i njegova djela:\n\u201eSuze sina razmetnoga\u201c. Rije\u010d je o milosrdnome ocu koji izlazi ususret svojem rasipnom\nsinu<\/strong> kad se on vra\u0107a jer je bio do\u0161ao k sebi. Najzanimljivije je\nnam je uo\u010diti kako u dobro poznatom susretu otac ne izgovara niti jedne jedine\nrije\u010di koja bi bila upu\u0107ena mla\u0111emu sinu. Nema ni jedne. Ali jako mu je mnogo\ntoga rekao svojim postupkom: Gleda ga izdaleka. On \u2013 stariji, mo\u017eda ve\u0107 i\nstarac \u2013 tr\u010di prema njemu, grli ga i ljubi (Lk 15,20). Isti milosrdni otac\nizi\u0107i \u0107e opet iz za\u0161ti\u0107enoga prostora svojega doma, uzet \u0107e si vremena i i\u0107i \u0107e\nususret i starijemu sinu<\/strong> koji odbija suradnju. Njemu \u0107e\nposvetiti vrijeme na drugi na\u010din i to tako da pa\u017eljivo slu\u0161a njegove rije\u010di i\nonda ih ispravlja (Lk 15,28-32). Daje mu pouku koja je verbalna, intelektualna.\nSmijemo re\u0107i da je to i vi\u0161a razina, otac ra\u010duna na mo\u0107 razumijevanja i\ndijalog, priznaje mu bitno ljudsko dostojanstvo. Sa starijim sinom on\nobrazla\u017ee, mo\u017eda i zato \u0161to je stariji pa vi\u0161e od njega o\u010dekuje. Svakako i\nnjemu posve\u0107uje vrijeme.<\/p>\n\n\n\n Prisjetimo se da Isus Krist govori o svadbenoj gozbi kao slici nebeske\ngozbe. Pritom spominje ba\u0161 zgodu kako otac pripravlja gozbu svome sinu <\/strong>(Mt\n22,2). Roditelj uzima vrijeme za svoje dijete i prire\u0111uje \u0161to je potrebno.<\/p>\n\n\n\n Svakako bismo za kraj htjeli istaknuti i sam Kristov primjer. Najvi\u0161e nam\nvrijedi zbog toga \u0161to je Isus prema rije\u010dima Evan\u0111elja vrativ\u0161i se kao\ndvanaestogodi\u0161njak iz Jeruzalema u Nazaret bio \u2013 kako veli na\u0161 prijevod \u2013 poslu\u0161an<\/strong>\n(Lk 2,51). Izvorni govori jo\u0161 ja\u010de: podre\u0111en, pokoran, pod\u010dinjen (gr\u010d.\n\u1f51\u03c0\u03bf\u03c4\u03b1\u03c3\u03c3\u03cc\u03bc\u03b5\u03bd\u03bf\u03c2). Isus time ne samo potvr\u0111uje roditeljski autoritet u obitelji\nnego nas jo\u0161 jednom podsje\u0107a na osnovnu tajnu vjere: Bo\u017eji Sin poni\u017eava se i\npostaje \u010dovjekom, podlo\u017ean Zakonu, da nas otkupi i spasi.<\/p>\n\n\n\n Za na\u0161e je promatranje dragocjeno \u0161to je Isusov identitet odre\u0111en rije\u010dju\nkoja potje\u010de iz obitelji<\/strong>. I kod kr\u0161tenja Isusova i kod\nPreobra\u017eenja na gori Otac nebeski progla\u0161ava \u2013 kako dobro znamo: \u201eOvo je sin\nmoj!\u201c (Mt 3,17; 17,5) Znamo tako\u0111er da Isus, u satima osobne molitve posve\u0107uje\nvrijeme svome Ocu<\/strong>. Znamo napokon i to da se u\u010denicima, koje je\nsam odabrao, svojim apostolima<\/strong>, obra\u0107a rije\u010dima koje potje\u010du\nopet iz obiteljskoga \u017eivota: “Djeco!” re\u0107i \u0107e im kad obja\u0161njava da je\nte\u0161ko bogata\u0161u u Kraljevstvo Bo\u017eje (Mk 10,24). “Dje\u010dice!” re\u0107i \u0107e im\nna Posljednjoj ve\u010deri i poslije kad im se kao Uskrsli ukazuje na i obali jezera\ntra\u017ee\u0107i \u0161togod za jelo (Iv 13,33, 21,5). Podsje\u0107a nas tako Gospodin da je prvo\nposlanje apostola da budu s njime (Mk 3,14), da mu posvete svoje vrijeme.<\/p>\n\n\n\n Ako bismo htjeli vrlo kratko sa\u017eeti na\u0161e biblijsko istra\u017eivanje, mogli bismo\nistaknuti na prvome mjestu da Biblija ne idealizira, nego polazi od realnosti\nkao \u0161to se to vidi na primjeru Adama i Eve. Biblija zatim isti\u010de da kriza\npoti\u010de i nudi zajedni\u0161tvo \u0161to smo osobito uo\u010dili na primjeru Noe i njegove\nobitelji. Na vi\u0161e primjera, a osobito kod Josipa Egipatskoga, vidi se kako je\npotrebno sazrijevanje, duhovno pro\u010di\u0161\u0107enje. Biblija nam vrlo jasno pokazuje\nkako valja uzeti vrijeme za ono \u0161to nam je va\u017eno. Vidjeli smo napokon, osobito\nna primjeru dje\u010daka koji bija\u0161e opsjednut, da ima obiteljskih situacija u\nkojima ne mo\u017eemo sami pa se smijemo osloniti na Isusa, posvetiti vrijeme\nobra\u0107aju\u0107i se njemu, donose\u0107i njemu svoju obitelj u molitvi.<\/p>\n\n\n\n doc. dr. sc. Niko Bili\u0107, FFRZ<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Vrijeme za obitelj u Bibliji Po\u0111imo od promatranja kako Sveto pismo prikazuje pojedine obitelji u Starom zavjetu, kakvo vrijeme imaju za sebe. U Novom zavjetu gledat \u0107emo najprije kako to Gospodin Isus u svom \u017eivotu, u svojem iskustvu, posve\u0107uje vrijeme obiteljima, a onda \u0107emo vrlo kratko vidjeti ono \u0161to ve\u0107 dobro poznajemo: kako Isus u […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-3119","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-duhovnost"],"yoast_head":"\nVrijeme u Bibliji<\/h2>\n\n\n\n
\n<\/strong><\/p>\n\n\n\nVrijeme za obitelj u Bibliji<\/h2>\n\n\n\n
Stari zavjet \u2013 1) Obiteljsko zajedni\u0161tvo<\/h3>\n\n\n\n
Vrijeme\nza bra\u010dnog druga<\/h3>\n\n\n\n
2) Nema vremena za obitelj<\/h3>\n\n\n\n
a) Vrijeme za bra\u010dnog druga<\/h3>\n\n\n\n
b) Vrijeme za djecu<\/h3>\n\n\n\n
Tri vremena Elkane i Ane<\/h3>\n\n\n\n
3) Isus s obiteljima<\/h2>\n\n\n\n
Vrijeme za djecu<\/h3>\n\n\n\n
4) Vrijeme za obitelj u Kristovu nauku<\/h2>\n\n\n\n
a) Vrijeme za bra\u010dnog druga<\/h3>\n\n\n\n
b) Vrijeme za djecu<\/h3>\n\n\n\n
5) Vrijeme za obitelj: Isusov primjer<\/h3>\n\n\n\n
Sa\u017eetak<\/h2>\n\n\n\n