Sadr\u017eaj\nje ovoga promi\u0161ljanja jasan. Valja smireno i skromno, ali \u0161to dublje i\npreciznije pogledati \u0161to i kako o strahu i povjerenju u obitelji ka\u017ee Sveto\npismo. Zahvalno i pou\u010dljivo gledamo \u0161to nam Bo\u017eja Rije\u010d o tome govori. Poku\u0161at\n\u0107emo uvodno pogledati fenomen straha kako ga Biblija poznaje, a tako i nastanak\ni plodove ljudskoga povjerenja. Potom \u0107emo iz obilja poznatih biblijskih\nobitelji odabrati nekoliko prizora koji \u0107e nam osvijetliti me\u0111usobni odnos\n\u010dlanova i njihovo suo\u010davanje s vrlo aktualnim \u017eivotnim te\u0161ko\u0107ama koje izazivlju\nstrah. Potra\u017eit \u0107emo osobito gdje su izvori povjerenja i kako ono mo\u017ee rasti.\nNastojat \u0107emo na plodan na\u010din razlikovati vrste strahova i pojedine oblike\npovjerenja. Pripazit \u0107emo na odnos mu\u017ea i \u017eene s jedne strane, te na strah i\npovjerenje u odnosu djece i roditelja. Uo\u010dit \u0107emo kako Pismo neskriveno\nprokazuje bolno nepovjerenje, ali i u najte\u017eim okolnostima udara temelje\nhrabrosti u obiteljskom \u017eivotu. Zacrtat \u0107emo i konkretna pitanja za refleksiju.\n<\/p>\n\n\n\n
Gledamo\nna blago koje nam je svima dano, a to je Bo\u017eja rije\u010d. Stoga ovom istra\u017eivanju\npristupamo, ne toliko kao u\u010ditelj koji pou\u010dava u\u010denike, nego zajedno kao\n\u010ditatelji i u\u010denici Bo\u017eje rije\u010di. Zadatak je jednostavan: temu “strah i\npovjerenje u obitelji” \u017eelimo proraditi kroz Sveto pismo. Znamo da Biblija\njako dobro poznaje strah koji\nmo\u017ee biti vrlo neugodan, sveop\u0107i uzemirivatelj, kao primjerice kada se je narod\nBo\u017eji, izlaze\u0107i iz ku\u0107e ropstva odjednom na\u0161ao na onom poznatom mjestu u sasvim\nrazumljivu iskustvu: pred njima je more, a za njima odjednom vojska\nprogonitelja, faraon dolazi (Izl\n14,10).\nSveto pismo bilje\u017ei da ih je obuzeo “veliki strah” koji se onda preta\u010de\nu zdvojni biblijski “krik” koji ozna\u010dava najdublju krizu. Poznaje\nSveto pismo i onaj strah koji najbolje mogu razumjeti roditelji kada dje\u010dak\nIsus s dvanaest godina odjednom nestaje njima iz vidokruga. Tra\u017ee ga \u2013 ne\nnekoliko sati, ne jednu no\u0107, nego puna tri dana (Lk 2,46). <\/p>\n\n\n\n
Zanimljivo\nkako ve\u0107 onaj prvi strah Izraela pred Crvenim morem upozorava na vrlo nezgodan\nustroj koji nosimo u sebi, da se ljudi koji su se upla\u0161ili odjednom takore\u0107i\nautomatski daju na to da napadaju i optu\u017euju (Izl 14,11s). To je idu\u0107i korak. Oni\ntra\u017ee krivca u Mojsiju, na najru\u017eniji na\u010din izokre\u0107u sav njegov pothvat\nosloba\u0111anja i poru\u010duju mu: “Ti si nas odveo u smrt, ti si kriv”.\nStrah vrlo brzo postaje agresijom ka\u017ee nam Sveto pismo \u0161to znamo i iz iskustva.\n<\/p>\n\n\n\n
U\nSvetom pismu me\u0111utim po\u010detak ljudskoga straha, ra\u0111anje straha jest u strahu\npred Bogom (“Pobojah se” Post 3,10). Ljudski strah nastaje kao strah\npred Bogom i dolazi od neuva\u017eavanja i neprimjenjivanja Bo\u017eje Rije\u010di. \u010covjek ne\npo\u0161tuje onu re\u010denicu upozorenja koja je usmjerena na \u010duvanje \u017eivota\n(“Bude\u0161 li od toga jeo, sigurno \u0107e\u0161 umrijeti.” 2,17) i taj se prvi\nstrah o\u010dituje kao potreba za skrivanjem zato \u0161to se \u010dovjek osje\u0107a neza\u0161ti\u0107enim,\nizlo\u017eenim, osje\u0107a svoju golotinju (3,10). To je prvi strah u Bibliji. Odmah\nnakon toga dolazi dobro poznat, \u017ealostan i mu\u010dan Kainov strah (“Tko god me\nna\u0111e, mo\u017ee me ubiti” (4,14). To je drugi strah koji u Bibliji susre\u0107emo i izravan\nje plod onoga \u0161to je Kain u\u010dinio. Boji se da \u0107e sada njemu netko u\u010diniti upravo\nono \u0161to je on Abelu u\u010dinio (hebr. harag<\/em> Post 4,8.14). Kain\nse boji za svoj \u017eivot, to je strah da \u0107e njega netko ubiti. <\/p>\n\n\n\n Poznaje Sveto pismo jako dobro i\nhrabrost, kada je na primjer mladi Samson, obuzet Bo\u017ejim duhom, dobio takvu\nsnagu da je sam svladao lava (Suci 14,6) ili kad je dje\u010dak David, pastir, sam\nizvijestio kralja o tome na koji je na\u010din “trenirao”, kako se pripravljao\nza boj s Golijatom. David govori o svojim pastirskim iskustvima kada je morao\nobraniti svoje ovce i od medvjeda i od lava i to je, sam ka\u017ee, najbolja priprava\nza susret s velikim Golijatom. David pritom uop\u0107e ne pada u pogre\u0161nu oholost\nili samouvjerenost. Svjedo\u010di: “Gospodin me je izbavio od medvjeda i\nlava” (1 Sam 17,37). “Gospodin \u0107e me izbaviti”, on je “gospodar\nbitke” (r. 47) ka\u017ee David i u Bo\u017eje se ime on s pravom nada pobjedi nad\nGolijatom. David predstavlja one ljude koji jasno pokazuju koliko je Bog izvor\nnjihova povjerenja, njihove hrabrosti. <\/p>\n\n\n\n Mo\u017eda jo\u0161 vi\u0161e i od Samsona i od Davida\nkao blizak biblijski uzor pred nama stoji poznati lik Judite. Ona je \u017eena, nije\nsna\u017ean mu\u0161karac u arhetipskom smislu. K tome je i udovica, dakle nema vi\u0161e\nobiteljske potpore, a ipak se daje na to da prakti\u010dki bez ikakve za\u0161tite ide u\nsamo sredi\u0161te napada\u010dkih \u0161atora. Napada\u010d je pritom u Bibliji luciferovskih\nrazmjera jer tra\u017ei: ili \u0107e te se pokloniti meni, ili vas ne\u0107e biti (Jdt 3,8). <\/p>\n\n\n\n Nama\nje dakako osobito zanimljivo vidjeti ne tek strah koji se ra\u0111a primjerice u\nnarodu pred Crvenim morem, nego s divljenjem gledamo i na rezultat do kojega je\nprecizna pedagogija Mojsija, voditelja, dovela narod u toj mu\u010dnoj situaciji. Iznimno\nje pou\u010dan njegov na\u010din postupanja: Oni osjetiv\u0161i strah napadaju Mojsija, ru\u017eno\nga optu\u017euju, vrije\u0111aju na najgori na\u010din (Izl 14,11s). Me\u0111utim, on te uvrede “preska\u010de”\ni ide odmah na korijen problema. Mojsije govori: “Ne bojte se!” (r. 13).\nPrepoznaje njihov strah i onda \u010dini ono \u0161to \u0107e svaka majka, svaki roditelj,\nodmah razumjeti: preusmjerava njihovu pozornost sa straha, koji je realan i\npravi strah, na ono \u0161to Bog \u010dini. On poziva: “Gledajte spasenje Bo\u017eje!”\n(r. 13). I taj se njegov poziv pokazao kao vrlo to\u010dan, plodan i uspje\u0161an. Prelazak\npreko Crvenoga mora nije tek neki spektakl za pam\u0107enje, nije samo najpoznatije\n\u010dudo u Starome zavjetu, nego je tu zato da kao rezultat donese ne\u0161to istinski\n\u010dudesno. Cijeli je narod, naime, na kraju toga poglavlja, do\u017eivjev\u0161i od Boga\ndarovano novo oslobo\u0111enje iz opasnosti, do\u0161ao do povjerenja<\/em> (“narod\npovjerova” r. 31). Biblija pred nas stavlja izvje\u0161taj o tome da cijela\nzajednica sada dolazi do povjerenja. Strah je pro\u0161ao, povjerenje dolazi i to\nba\u0161 u biblijskom smislu \u2013 povjerenje u Boga i povjerenje u Mojsija (r. 31). Vjera\nu Boga i vjera u \u010dovjeka idu zajedno. To nam je va\u017eno jer pripada u sredi\u0161nju\nkr\u0161\u0107ansku istinu o Isusu koji je Bog i \u010dovjek, i odmah nas podsje\u0107a na ono \u0161to\nsam Isus ka\u017ee u obiteljskoj atmosferi Posljednje ve\u010dere: “Vjerujte u Boga\ni u mene vjerujte (Iv 14,1).”<\/p>\n\n\n\n Zanimljivo\nnam je zadr\u017eati se trenutak na prijelazu preko Crvenog mora i zato \u0161to se ovdje\nsusre\u0107emo s jednim strahom koji je u Bibliji pozitivna vrednota, nama jako\ndobro poznat ve\u0107 iz Katekizma, a zove se strah\nBo\u017eji<\/em>. Biblijski nam primjer najbolje pokazuje o \u010demu se zapravo radi: narod\ndo\u017eivjev\u0161i kako je Bog spasitelj i osloboditelj, kako ih je on izvukao iz\nnevolje, sada vi\u0161e ne osje\u0107a strah niti od mora koje je pred njima kao zapreka,\nniti od faraonove vojske koja ih progoni; vi\u0161e ne strahuju niti od prirodnih\nsila koje su ve\u0107e od njih \u2013 ima ih puno, velike su i stra\u0161ne, u klimatskim\npromjenama to najbolje prepoznajemo \u2013 i vi\u0161e se ne boje ljudi, progoniteljske\nvojne sile. Ostaje tek sveti strah od vrhunskoga i jedinoga autoriteta Bo\u017ejega\n(“narod se poboja” Izl 14,31). <\/p>\n\n\n\n Kada\ngovorimo o obitelji, onda nam mo\u017ee jako dobro pomo\u0107i upravo ova slika straha\nBo\u017ejega<\/em> da se prisjetimo vjerojatno najpoznatije biblijske re\u010denice koja\ngovori o me\u0111usobnom odnosu mu\u017ea i \u017eene gdje sv. Pavao tra\u017ei: “Neke se \u017eene\npokoravaju svojim mu\u017eevima” (Ef 5,22). Prije toga, me\u0111utim, isti pojam pokoravanja<\/em>\nnosi zapovijed koja vrlo jasno ka\u017ee “Pokoravajte se jedni drugima u strahu\nKristovu” (r. 21). Strah Bo\u017eji, taj sveti strah \u2013 osje\u0107aj bo\u017eanskoga\nautoriteta koji je iznad svega \u2013 stoji i kao po\u010detak teologije obitelji. <\/p>\n\n\n\n U\novom bih promi\u0161ljanju htio ne samo pozvati da zajedno pro\u010ditamo neke odlomke iz\nSvetoga pisma nego predla\u017eem tri pitanja za osobno razmi\u0161ljanje ili za rad u\nskupinama, posebice u obiteljima.<\/p>\n\n\n\n 1. Kako njegujemo povjerenje u na\u0161oj obitelji?<\/em> Na\nprvom mjestu je mjestu pitanje: Kako njegujemo povjerenje u na\u0161oj obitelji? Kako\nmi to u na\u0161oj obitelji radimo na povjerenju jer ono ne\u0107e samo od sebe nastati. Drugo\npitanje poziva nas da otkrijemo i pregledamo \u0161to je danas uzrok nepovjerenja ponajprije\nizme\u0111u mu\u017ea i \u017eene, a zatim izme\u0111u roditelja i djece. Mo\u017eemo osobno promisliti,\na potom prona\u0107i odgovore i u na\u0161em zajedni\u010dkom radu. Posljednje pitanje ide u\ndubinu: Koliko mi je vjera izvor hrabrosti?<\/p>\n\n\n\n Govorimo\nli o strahu, jasno imamo u pozadini \u010dinjenicu da \u017eivimo na prostoru koji je\nzbog povijesnih okolnosti i zbog lo\u0161ega politi\u010dkog vodstva sedamdeset godina\n\u017eivio u re\u017eimu koji se je namjerno slu\u017eio metodom straha, \u0161ire\u0107i \u017eandarsko\nnasilje. Ta \u010dinjenica ostaje, takva pro\u0161lost djeluje na nas. Tako\u0111er, danas kad\ngledamo islamisti\u010dki terorizam vidimo koliko je strah metoda osvajanja, a svaka\nobitelj najbolje \u0107e si mo\u0107i \u017ealosno posvijestiti \u0161to zna\u010di strah, odnosno\npovjerenje, kad se prisjetimo izbjegli\u010dke krize, kada su cijele obitelji kretale\niz Afrike, iz Azije i ne znaju \u0161to ih \u010deka. <\/p>\n\n\n\n Kada\nrazgovaramo o strahu i povjerenju, neophodno je pogledati koji nam je cilj.\nKamo mi to \u017eelimo do\u0107i? Nije nam svrha rije\u0161iti se svakoga straha i naivno vjerovati\nsvemu i svakome. Jasno da ne idemo za tim. Nama je cilj, pogotovo kada govorimo\no obitelji: postati \u010dovjekom<\/em>. U obitelji \u017eelim omogu\u0107iti svojoj djeci,\nsvojoj supruzi, odnosno svojemu suprugu, i sebi samome da postanem \u010dovjekom.\n\u0160to to konkretno zna\u010di u ovom slu\u010daju? Ponajprije da do\u0111emo do zdrave doze realnoga\nstraha<\/em>. \u017divot bez straha je nepametan, a realan je onaj strah koji me\nupozorava na pravu opasnost. Postoje nerealni strahovi, kada se bojimo, a ne bismo\nse trebali bojati. <\/p>\n\n\n\n Cilj\nnam je, zatim, vidjeti kako da postignemo i razvijemo povjerenje koje je\nvi\u0161estruko: <\/p>\n\n\n\n (1) povjerenje u vlastiti organizam, u svoje tijelo, S\ntim polazi\u0161tem, s takvim nakanama kre\u0107emo u prou\u010davanje Svetoga pisma. <\/p>\n\n\n\n U\nBibliji \u0107emo, kad gledamo na cjelinu biblijske povijesti, vrlo lako prepoznati\nobiteljske situacije u kojima se o\u010dituje strah odnosno povjerenje. Pogledat\n\u0107emo kratko na prvu veliku biblijsku obitelj praoca Jakova koja je veoma\nprikladna za svako prou\u010davanje jer Jakova poznajemo doslovce od maj\u010dine utrobe,\ngdje je ve\u0107 u sukobu sa svojim bratom, pa do njegove smrti. Pratimo ga u svim\nfazama \u017eivota: Jakov je sin i brat, Jakov je mu\u017e, otac i djed. Zato je vrlo\nzahvalno pogledati njegov \u017eivot. Recimo potom rije\u010d-dvije o dobro poznatom\nvelikom starozavjetnom izbavitelju Mojsiju i njegovoj obitelji! Zaustavit \u0107emo\nse naposljetku na Kristovu \u017eivotu i zadr\u017eati se na njegovu susretu s dvije\nobitelji. Prva obitelj neka bude ona u kojoj je sin obi\u010dno ozna\u010den kao\npadavi\u010dar, premda nije jasna dijagnoza njegove bolesti; za zavr\u0161etak neka\nostane ono najljep\u0161e: prisjetimo se obitelji u kojoj je k\u0107erkica dodu\u0161e umrla,\nali onda dolazi Isus i po\u010dinje novi \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n Iz\nJakovljeva je \u017eivota poznat njegov duga\u010dak put sazrijevanja. Zapo\u010dnimo s jednom\nkonkretnom epizodom: Jakovljevom egzistencijalnom molitvom u Post 32,10\u201313. <\/p>\n\n\n\n “O\nBo\u017ee oca moga Abrahama! Bo\u017ee oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio:\n‘Vrati se u svoj rodni kraj, i ja \u0107u ti biti dobrostiv!’ (11) Nisam vrijedan\nsve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. T\u00e2 samo sam sa svojim\n\u0161tapom neko\u0107 pre\u0161ao ovaj Jordan, a sad\nsam narastao u dva tabora. (12) Izbavi me od \u0161aka moga brata<\/em>, od \u0161aka\nEzavovih! Ina\u010de se bojim da bi mogao do\u0107i i umlatiti i mene, i majke, i\ndjecu<\/em>. (13) Ti si rekao: ‘Obilnim \u0107u te dobrima obasipati i tvoje potomstvo<\/em>\numno\u017eiti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog mno\u017eine.'”\n(Prijevod Zagreba\u010dke Biblije)<\/p>\n\n\n\n Jakov\nse nakon duga\u010dka izbivanja od dvadesetak godina vra\u0107a u svoju domovinu, po\u010dinje\nslu\u0161ati ono \u0161to Bog od njega tra\u017ei. Povratak se, naime, zbiva na Bo\u017eji nalog pa\nje to nov stupanj u njegovu \u017eivotu (usp. “Vrati se!” r. 10). Na\nsvojemu putu Jakov se moli. To je prva, ne\u0161to malo dulja Jakovljeva molitva\nkoja je zapisana u Svetom pismu, a nama je va\u017ena zbog toga \u0161to je prije svega trenutak\niskrenosti. Istina koju on izri\u010de \u2013 njegov vapaj Bogu \u2013 strahovit je. On tra\u017ei\nizbavljenje od vlastitoga brata: “Spasi mi od sile i vlasti, od ruke<\/em>\nmojega brata” (U hebrejskom jeziku “ruka” redovito ozna\u010dava\nne\u010diju snagu, vlast r. 12). Dobro je izre\u0107i svoj strah, to je poznato iz\npsihologije. Jo\u0161 je bolje ako taj strah izreknemo na pravome mjestu, pred\nautoritetom, pred onim koji mo\u017ee rije\u0161iti taj strah. Jakov to \u010dini u molitvi\npred Bogom, zazivaju\u0107i ga prvi putim njegovim svetim imenom, \u0161to svjedo\u010di o\nbliskosti. Stra\u0161no je istodobno \u0161to nakon toliko dugoga vremena jo\u0161 uvijek postoji\nosnovni problem s kojim je Jakov i krenuo, oti\u0161av\u0161i iz vlastite obitelji. <\/p>\n\n\n\n Jakovljeva\nje molitva dobra i stoga \u0161to se pokazuje kao pravi dijalog<\/em>. On se\noslanja na Bo\u017eju rije\u010d: i po\u010detak i kraj njegove molitve jesu rije\u010di koje Bog\ngovori (Post 32,10.13). Progovara druga strana, Jakov daje prostora Bo\u017ejim\nrije\u010dima, odvija se razgovor. Ta nam slika izvrsno poma\u017ee da shvatimo do \u010dega\nje Jakov do\u0161ao. \u010covjek koji se ve\u0107 kao dje\u010dak dao \u2013 kao da nema nikakva straha \u2013\nna trgovanje s vlastitim bratom oko prvorodstva (“Prodaj mi\nprvorodstvo!” 25,31); dao se na \u017eestoku i opaku prijevaru pred vlastitim\nocem, uzima ono \u0161to mu ne pripada i pritom izravno nije\u010de vlastiti identitet\n(“Ja sam Ezav” 27,19). Plod takva pona\u0161anja jest Kainovska prijetnja:\nNjegov brat Ezav prijeti da \u0107e ga ubiti \u010dim otac umre (27,41). Sveto pismo vrlo\njasno razotkriva kako nastaju na\u0161i strahovi. \u010cinjenica je da Jakov u ovom prvom\nrazdoblju kao da nije osje\u0107ao straha, a onda dolazi prijelomni trenutak: njegov\n\u010dudesan, dobro poznati san koji pokazuje da nebo itekako zna \u0161to se na zemlji\nzbiva. \u010cuveni glasnici Bo\u017eji, an\u0111eli, koji se spu\u0161taju i penju prema gore (28,12)\npokazatelji su da je Bogu u svemu znano \u0161to se s Jakovom zbiva. U toj no\u0107i prvi\nput \u010ditamo o Jakovljevu strahu<\/em> (2x “strah”: upla\u0161io se,\nstra\u0161no mjesto; Zagreba\u010dka Biblija: “potresen” r. 17). On do\u017eivljava\nbo\u017eanski autoritet i to ga je uzdrmalo. Bit \u0107e to za njega spasonosno. On je u\npotrazi za zajedni\u0161tvom, on ide u kraj u kojem \u0107e prona\u0107i \u017eenu (28,2), ali\nzapravo je u isti mah u bijegu od vlastitoga brata koji mu je zaprijetio smr\u0107u\n(27,43). <\/p>\n\n\n\n Plod Jakovljeva sna nisu samo strah i\nuznemirenost, nego on pola\u017ee zavjet<\/em> \u2013 prvi biblijski zavjet \u2013 koji je za\nna\u0161e razmi\u0161ljanje va\u017ean. Temeljno, egzistencijalno povjerenje pola\u017ee u Boga.\nJakovu je potrebna hrana, potrebno mu je odijelo, potrebna mu je sigurnost na\nputu \u2013 sve to on o\u010dekuje od Boga (Post 28,20). Veze je s vlastitom obitelji\nrastrgao, nema nikoga, i to ga dovodi u situaciju u kojoj se on ho\u0107e\u0161-ne\u0107e\u0161\nmora na Boga osloniti. Pozorno uo\u010davamo taj moment \u010dovjeka koji u svom zavjetu\ngovori Bogu ponajprije na na\u010din pogodbe, gotovo ultimatuma, ali svoje\negzistencijalno povjerenje stavlja u Boga. Tek nakon puno godina on vi\u0161e ne\u0107e\nprovjeravati Bo\u017eju vjerodostojnost. Na po\u010detku je, evo, rekao: “Ako Bog\nbude sa mnom”, a nakon dugih godina on \u0107e pred vlastitom \u017eenom posvjedo\u010diti:\n“Jest, Gospodin je bio sa mnom!” (31,5). To je njegova ispovijest\nvjere koju poslije ponavlja pred cijelom obitelji kad se vra\u0107aju u zavi\u010daj\n(“bio sa mnom” 35,3). Iskustvom je do\u0161ao do povjerenja. Rije\u010d je o\nuspje\u0161nom \u017eivotnom hodu na kojemu je on, na\u017ealost, snosio posljedice i pro\u0161ao\nte\u0161ko pro\u010di\u0161\u0107enje za sve pogre\u0161ne poteze koje je poduzimao. \u0160to je \u010dinio\ndrugome sam je poslije do\u017eivio. <\/p>\n\n\n\n Ostaje\nme\u0111utim fenomen, klju\u010dan za nas, kada govorimo o obiteljskom strahu u Bibliji:\nnakon dvadesetak godina Jakov jo\u0161 uvijek osje\u0107a onaj izvorni strah pred\nvlastitim bratom. To je o\u010dito u molitvi u kojoj otvoreno ka\u017ee “bojim\nse” (Post 32,12). Navikli smo ponavljati pogre\u0161nu misao, neistinu da vrijeme\nlije\u010di sve rane<\/em>. To je naravno neto\u010dno. Vrijeme ne lije\u010di apsolutno ni\u0161ta,\nto pokazuje i Jakovljevo iskustvo. Za lije\u010denje se tra\u017ei daleko, daleko vi\u0161e od\nte samoga vremena. Zna lije\u010dnik: da bi rana zacijelila, mnogi su upravo \u010dudesni\n\u010dimbenici na djelu. <\/p>\n\n\n\n Ovaj\nbiblijski izvje\u0161taj pokazuje me\u0111utim da je mogu\u0107e rije\u0161iti dubinski problem\nstraha. Poma\u017ee molitva koju je Jakov izrekao (Post 32,10\u201313); poma\u017ee Bo\u017eji\nodgovor koji se zbiva u poznatoj no\u0107noj borbi s neznancem (32,25\u201330). Nakon\ntoga dolazi do dirljiva pomirenja. Strah je razrije\u0161en! Brat Ezav o\u010dito vi\u0161e\nnije ispunjen mr\u017enjom i prijetnjom, opra\u0161ta mu, oni se grle, oni obojica pla\u010du\n(tako hebr. izvornik u Post 33,4). Pomirili su se i to je pomirenje stvarno,\ndubinsko i ozbiljno \u0161to pokazuje i to da \u0107e zajedni\u010dki pokopati svojega oca (35,29)\npremda oni ne \u017eive zajedno, svaki ide na svoju stranu (33,16s). Pomirenje je\nva\u017eno. Ho\u0107e li oni zajedno \u017eivjeti, to je njihova stvar. <\/p>\n\n\n\n Isti taj Jakov, kad postane otac, opet\n\u0107e do\u017eivjeti nekoliko velikih strahova. Njegov omiljeni sin Josip bit \u0107e za\nnjega izgubljen, misli da je mrtav (Post 37,33), pa je onda razumljivo da \u0107e s\nvelikim strahom \u010duvati Benjamina koji je najmla\u0111i i ne\u0107e ga dati (42,38). Ne\n\u017eeli da sinovi ponovno krenu u Egipat, makar im treba hrane, jer se boji za\nBenjaminov \u017eivot. Dogodit \u0107e me\u0111utim poznati veliki preokret. Jedan od sinova \u2013\nJuda \u2013 sama sebe nudi kao jamstvo (43,9). Njegov \u0107e postupak stvoriti\npovjerenje u ocu (r. 11). Zbiva se promjena od straha do povjerenja na temelju\ninterventa jednoga sina. <\/p>\n\n\n\n Nakon\ndugo godina na\u0107i \u0107e se opet stari Jakov i Josip (Post 46,29), koji je u\nme\u0111uvremenu pro\u0161ao te\u017eak put, ali je do\u0161ao do takore\u0107i vrhovne vlasti u Egiptu.\nU tom dirljivu susretu naknadno \u0107e nam postati jasno kako je otac Jakov mudro\npostupio s dje\u010djim snovima, koji su izazvali ne samo mr\u017enju i ljutnju bra\u0107e,\nnego su ih naveli na takav grozan \u010din da prodaju vlastitoga brata Josipa u\nroblje. Otac je \u010duvao onaj san, \u010duvao je tu rije\u010d<\/em> \u2013 ka\u017ee izvorni\nbiblijski jezik (Zagreba\u010dka Biblija: “razmi\u0161ljao o svemu”, Post\n37,11). Mo\u017eemo zaklju\u010diti da je to \u010duvanje i razmi\u0161ljanje hranilo njegovo\nJakovljevo \u017eivotno povjerenje. Znamo pak da, zahvaljuju\u0107i snovima i tuma\u010denju\nsnova koje mu Bog kao karizmu daje, sin Josip postaje spasitelj cijele Jakovljeve\nobitelji. U na\u0161em promi\u0161ljanju va\u017eno primijetiti kako je Jakov \u010dovjek \u010diju\nsudbinu mo\u017eemo itekako razumjeti u moderno doba. On svoju obitelj osniva u\ntu\u0111ini (Padan-Aram), dakle ne u zavi\u010daju, i onda \u0107e pod stare dane opet morati\nu tu\u0111inu, u Egipat.<\/p>\n\n\n\n Ako\nbismo htjeli posve kratko ne\u0161to re\u0107i o Mojsiju, s kojim smo se ve\u0107 susreli na\npo\u010detku u uvodnom razmi\u0161ljanju o strahu, uo\u010dimo najprije kako je i on dio jedne\nobitelji. Ponajprije nam je zanimljivo opet zamijetiti kako je njegova obitelj\nu stranoj zemlji gdje bijahu primljeni kao dobrodo\u0161li gosti, a onda im je zbog\npromjene vlasti odjednom \u017eivot ugro\u017een (Izl 1,8\u201314). Postali su roblje, a divlja\ni lu\u0111a\u010dka faraonska naredba da novoro\u0111ene hebrejske dje\u010dake treba ubijati\nna\u017ealost nije daleko od moderne civilizacije i svega onoga \u0161to sve do danas\npostoji kao tzv. planirano roditeljstvo i smaknu\u0107e onih koji jo\u0161 nisu ro\u0111eni. Va\u017eno\nje to istaknuti tako da vidimo kako Sveto pismo itekako poznaje u jednu ruku strahovite\nokolnosti i u drugu ruku hrabrost ljudi da u takvom svijetu prime dijete kao\nBo\u017eji dar. <\/p>\n\n\n\n Najprije\nse mo\u017eemo zaustaviti na majci<\/em>. Ona je hrabra \u017eena koja \u0107e svoje dijete\n\u010duvati u tajnosti puna tri mjeseca (Izl 2,2). Omogu\u0107uje mu \u017eivot makar tako da\nga sakriva od svih, a onda \u0107e poslu\u0161ati ludi zakon koji ka\u017ee: “Mu\u0161ku novoro\u0111en\u010dad\ntreba baciti u rijeku” (Izl 1,22). Pritom me\u0111utim postupa vrlo dovitljivo.\nOna \u010duva \u017eivot svojega sina tako da ga, na dobro znani na\u010din, stavlja u za\u0161ti\u0107enu\ni iznutra oblo\u017eenu ko\u0161aricu i ostavlja ga \u2013 ne tako da ga samo baci u rijeku, \u2013\nnego ga namjerno, kako Sveti tekst ka\u017ee, “pola\u017ee u trstiku uz obalu rijeke”\n(2,3). \u010cuva \u017eivot svojega djeteta, a opet po\u0161tuje zakon koji je zao kakav jest!\n<\/p>\n\n\n\n Za Mojsijev \u017eivot naravno da nam je\nva\u017ena i njegova jednako tako hrabra i jo\u0161 vi\u0161e dovitljiva sestra<\/em> koja\nnadvladava onaj normalan strah koji bi se ra\u0111ao uvijek kada smo u neposrednom kontaktu\ns osobama iz najvi\u0161ega dru\u0161tvenoga sloja i vlasti. Ona, robovska djevoj\u010dica, u\nkontaktu je s princezom, faraonovom k\u0107eri (Izl 2,7). Ona \u0107e isposlovati izvrstan\ndeal<\/em>:ne samo da \u0107e Mojsije djetinjstvo provesti uz vlastitu majku nego\n\u0107e ona jo\u0161 za to biti i pla\u0107ena (r. 9). Vrlo mudra djevoj\u010dica koja upozorava na\nmoderno promi\u0161ljanje o tome da se u poslovnom svijetu maj\u010dinstvo prepozna kao\nostvarenje karijere i doli\u010dno financira.<\/p>\n\n\n\n U\nMojsijevu nam slu\u010daju Sveto pismo pokazuje kako roditelji u stra\u0161nim uvjetima\npronalaze na\u010din da svojemu djetetu omogu\u0107e ulazak u visoku civilizaciju \u2013\nEgipat. Omogu\u0107uju mu \u0161kolovanje, ni manje ni vi\u0161e, nego na dvoru, na najvi\u0161oj\nrazini. Znamo li kako se zove Mojsijev otac? Redoviti \u010ditatelj Svetoga pisma zapravo\nni ne zna njegovo ime \u2013 toliko je taj \u010dovjek, Amram, u pozadini (Izl 6,20).\nIpak, kada se Bog predstavlja Mojsiju, onda \u0107e mu jasno re\u0107i da je on Bog ne\ntek njegovih predaka, nego na prvom mjestu isti\u010de: “ja sam Bog tvojega\noca” (Izl 3,6). Psihologija u posljednja dva stolje\u0107a nam je itekako\npokazala koliko je upravo tata-<\/em>otac klju\u010dna figura za stvaranje slike o Bogu\nkod djeteta. Tu \u010dinjenicu Biblija potvr\u0111uje, a mi se mo\u017eemo pitati je li mo\u017eda\nupravo o\u010dev utjecaj u Mojsiju stvorio pozadinu za kasnije Mojsijevo postupanje.\nJo\u0161uu, mladi\u0107a, \u2013 jo\u0161 dijete \u2013 Mojsije \u0161alje u boj (Izl 17,9), ali ga pri tome\nne ostavlja samoga nego se penje na brdo i pru\u017ea mu poznato molitveno\npokroviteljstvo: Dok su Mojsijeve ruke podignute, Jo\u0161ua pobje\u0111uje (r. 11). Mk\n9,14\u201329 (Mt 17,14\u201321; Lk 9,37\u201343)<\/p>\n\n\n\n Po\u0111imo do dobro poznatoga evan\u0111eoskoga\ndo\u017eivljaja u na\u0161em prou\u010davanju straha i povjerenja u Svetom pismu pri \u010demu se\nposebno zadr\u017eavamo upravo na obiteljima. U izvje\u0161taju Mk 9,14\u201329 susre\u0107emo\nonu te\u0161ku, bolnu situaciju kad stojimo pred neizvjesno\u0161\u0107u, pred nepoznatim,\npred znakom zloduha. “Vjerujem. Pomozi mojoj nevjeri” (Mk 9,24) govori\notac, daju\u0107i odgovor u kojemu se skriva i vjera, ali i sva krhkost toga\npovjerenja. “Pomozi mojoj nevjeri!” ka\u017ee otac u\u010ditelju Isusu koji ga\nje vrlo kratko i jasno upozorio: ako ima\u0161 povjerenja, mo\u017ee\u0161 sve (Mk 9,23).\nRije\u010d je o mu\u010dnoj zgodi u kojoj se zapravo ne zna \u0161to je: je li taj dje\u010dak\nmjese\u010dar, ima li padavicu, je li opsjednut? Nije jasno iz dijagnoze, a koliko\nta obitelj trpi vidi si i po tome \u0161to ta bolest postade predmetom javne\nrasprave. Tu su pismoznanci, tu je svjetina, mno\u0161tvo koje se okupilo (Mt 9,14).\nBol je to velika za obitelj i strah \u0161to \u0107e biti s njihovim djetetom. <\/p>\n\n\n\n Opis\nkoji daje otac, pristupaju\u0107i Isusu, vrlo je konkretan i bolan. Evo dje\u010daka koji\nne mo\u017ee vladati svojim vlastitim organizmom. Trza se, gr\u010di, pjeni, pada na\nzemlju, zgrabljen iznutra, oboren, \u0161kriplje zubima, ostaje kao mrtav, su\u0161i se\n(Mk 9,18.20 i paralele) \u2013 sve su to rije\u010di koje Sveto pismo upotrebljava da bi\nnam predo\u010dilo potresan prizor. Osim toga posebno je nagla\u0161eno kako taj dje\u010dak\nne mo\u017ee pravo komunicirati (r. 17). Duh koji je u njemu jest gluh i nijem. Dijete\nnjihovo ne mo\u017ee pravo niti slu\u0161ati, niti govoriti, sve \u0161to se od njega \u010duje\njest vika, krika, buka (r. 26). <\/p>\n\n\n\n Na\u017ealost\npred nama je situaciju u kojoj je jedna stvar jasna, a to je da \u010dudna nepoznata\nunutarnja sila \u2013 bolest, zloduh \u2013 toga dje\u010daka \u017eeli “uni\u0161titi” (Mk\n9,23). Tako evan\u0111elje bez uvijanja bilje\u017ei. Lukino evan\u0111elje zapisuje:\n“smrviti” (Lk 9,39), Marko ka\u017ee jednostavno “uni\u0161titi,\nupropastiti”. Sveto pismo ne skriva kolika je muka u toj obitelji, koliki\nstrah mora vladati i poja\u010davati se, nakupljati se, postaje jedna nesavladiva\nplanina, jer sve to traje od malena, od djetinjstva (Mk 9,21). Nije od ju\u010der, nije\ntek sad do\u0161lo nego to traje. Bolno je i te\u0161ko, odmah nas podsje\u0107a na iskustva\npani\u010dnoga napadaja, vrhunskoga te\u0161koga straha, koji mo\u017ee do\u0107i posve\nnepredvi\u0111eno. Upravo takav opis nalazimo kod ovoga dje\u010daka. <\/p>\n\n\n\n Kolika\nje radost, olak\u0161anje i utjeha prona\u0107i onoga koji vlada situacijom, koji zna o\n\u010demu se radi i koji mo\u017ee donijeti rje\u0161enje. Upravo na tom putu odlu\u010duju\u0107u ulogu\nima otac, \u2013 otac obitelji, otac toga dje\u010daka \u2013 koji jasno ka\u017ee: “U\u010ditelju\nja sam htio do\u0107i do tebe” (Mk 9,17). To je od po\u010detka bila njegova nakana.\n\u010citamo u evan\u0111elju da je Isus u to vrijeme na gori Preobra\u017eenja i u taj \u010das ne\nzna \u0161to se dolje zbiva. Dje\u010dakov otac u svome povjerenju da mo\u017ee ne\u0161to u\u010diniti\nne\u0107e stati ni onda kada, kako sam izvje\u0161\u0107uje, njegovi u\u010denici nisu uspjeli (r.\n17). On se tu\u017ei i jasno ustanovljuje: niti sami roditelji, a niti Isusovi\nu\u010denici nisu imali uspjeha.<\/p>\n\n\n\n Ne\u0107e\noca zaustaviti ni dvostruka Kristova optu\u017eba: “Vi ste nevjerni rod!”\n(Mk 9,19). Gospodin odrje\u0161ito opominje: “Za\u0161to ka\u017ee\u0161: ‘Ako mo\u017ee\u0161’. Tko ima\npovjerenja, taj mo\u017ee sve!” (r. 23). U dva navrata Isus izri\u010de te\u0161ku rije\u010d,\nali taj se \u010dovjek ne da uzdrmati. Posebno nam je privla\u010dno i nadahnjuju\u0107e za\nna\u0161e promi\u0161ljanje uo\u010diti kakva je njegova re\u010denica, kako on govori Isusu\ntra\u017ee\u0107i i vape\u0107i “Pomozi nam!” (r. 22). Ne moli on samo u svoje ime,\nne moli samo za sebe, nego stoji kao zagovornik cijele obitelji. Ono \u0161to otac\nsvojom pro\u0161njom \u017eeli jest dodirnuti Kristovo srce. U njegovoj je molbi sadr\u017eana\npoznata biblijska rije\u010d koja govori o bo\u017eanskoj su\u0107uti (gr\u010d. splanhnizomai <\/em>Duda-Fu\u0107ak:\n“imati samilosti” r. 22). Na poziv pape Franje proslavili smo jubilarnu\nGodinu Milosr\u0111a pa s posebnom pozorno\u0161\u0107u uo\u010davamo kako ovaj otac smjera na Isusovu\nsu\u0107ut, na njegovo smilovanje, na samilost i unutarnje sa\u017ealjenje, osje\u0107aj\nnjegova srca. <\/p>\n\n\n\n Otac,\nkoji je molitelj ne samo u svoje ime nego za cijelu svoju obitelj jer tra\u017ei:\n“Pomozi nam<\/em>! Imaj samilosti s nama<\/em>!”, zadr\u017eao se u\nrazgovoru s Isusom. To traje (u Markovu evan\u0111elju razgovor te\u010de od r. 17 do r.\n24), \u2013 pa s pravom velimo da je on \u010dovjek u molitvi. Govoriti Isusu o svojim\n\u017eeljama, o svojima potrebama jest molitva<\/em>. Divan rezultat poznajemo. Otac\nje omogu\u0107io da Gospodin djeluje na njegovu djetetu, predao je Isusu vlast, dao\nje njemu da on u\u010dini \u0161to mo\u017ee. Tako u evan\u0111elju nastupa U\u010ditelj koji jasno, s\nautoritetom zapovijeda (Mk 9,25). Otklanja zloduha. U\u010ditelj potom uzima dje\u010daka\nza ruku (r. 27). Va\u017ean je taj dodir: utjelovljeni Sin Bo\u017eji uzima u ruke,\ndodiruje tijelo \u010dovjeka koji je gotovo mrtav kako ve\u0107 ovi uokolo ka\u017eu (Mk\n9,26). On ga podi\u017ee i to tako da dje\u010dak pri tom mo\u017ee sam “ustati” (r.\n27). <\/p>\n\n\n\n Zanimljivo\nnam je primijetiti na kraju kako se doga\u0111aj ne dovr\u0161ava tako da bi, eto, dje\u010dak\nsretno bio oslobo\u0111en od svoje bolesti, nego ga Isus predaje ocu<\/em>, kako\nbilje\u017ei Lukino evan\u0111elje (Lk 9,42). Gospodin ga vra\u0107a u krug obitelji! Obitelj\nmo\u017ee sada \u017eivjeti novim \u017eivotom. Majka i otac do\u017eivljavaju jednako tako\noslobo\u0111enje od silnoga straha kao i sam dje\u010dak koji je izlije\u010den. Uo\u010dimo\ntako\u0111er kako muka da bolesno dijete postade predmetom javne rasprave \u2013 \u0161to\nnikad nije ugodno \u2013 sada dovodi do rezultata koji je teolo\u0161ki bitan: ljudi\nprepoznaju da ovo nije tek djelo jednoga \u010dovjeka, nego vide Bo\u017eje djelo (r. 43).\nOkupljeni svjedo\u010de da je Bog na djelu, ne tek ljudsko umije\u0107e i ljudska vlast.<\/p>\n\n\n\n Mk 5,22\u201343<\/p>\n\n\n\n Prisjetimo\nse za kraj poznate, drage biblijske povijesti u kojoj se opet susre\u0107emo s\nbolnom situacijom u jednoj obitelji pri vrhu dru\u0161tvene ljestvice. Nalazimo se u\nobitelji nadstojnika sinagoge (Mk 5,22), onoga koji je zadu\u017een za sveto mjesto\ngdje se narod Bo\u017eji okuplja na molitvu i na slu\u0161anje Bo\u017eje rije\u010di. K\u0107erkica im je\nna umoru (r. 23). Sva visoka slu\u017eba i ugled ne\u0107e pomo\u0107i, \u017eivot ima svoje\nzakone. Istina jest, ljudi su se okupili \u0161to je vjerojatno povezano s\n\u010dinjenicom da je rije\u010d ne tek o nekom obi\u010dnom \u010dovjeku nego o nadstojniku mjesne\nsinagoge. <\/p>\n\n\n\n U\nmu\u010dnom trenutku lako razumijemo sav strah koji se javlja s mi\u0161lju: “Dijete\n\u0107e nam umrijeti”. Kao i u prethodnom evan\u0111eoskom doga\u0111aju otac<\/em> se\nopet pokazuje kao onaj koji ima povjerenja. On pristupa Isusu i \u2013 Sveto pismo jasno\nka\u017ee \u2013 on se poklonio (“padne mu pred noge” Mk 5,22). Klanja se Isusu,\niskazuje mu \u0161tovanje. Pravi vjerni starozavjetni \u017didov klanja se Isusu i pritom\n\u2013 kako Pismo prikladno bilje\u017ei \u2013 naveliko <\/em>(\u03c0\u03bf\u03bb\u03bb\u03ac), s mnogo razloga izrekao je\nsvoj problem (Duda-Fu\u0107ak u kontekstu prevode: “usrdno” r. 23). Zamolio\nje Isusa, kao \u0161to \u0107e Isus na kraju isto tako naveliko<\/em> (\u03c0\u03bf\u03bb\u03bb\u03ac) tra\u017eiti\nod njih da \u010duvaju u tajnosti to \u0161to se dogodilo (“dobro im poprijeti”\nr. 43). Nije to javni spektakl, atrakcija za svijet, nego je Bo\u017eji dar ovoj obitelji.\n<\/p>\n\n\n\n Ono\n\u0161to otac o\u010dekuje jest veliko i silno. On tra\u017ei da Isus do\u0111e i da polo\u017ei ruke<\/em>\nna njihovu k\u0107er (Mk 5,23). Polaganje ruku ostade do danas u sakramentima\nsa\u010duvano \u2013 i u sakramentu svetoga reda i u bolesni\u010dkom pomazanju. U o\u010devu srcu\nuvjerenje je da Isus ima mo\u0107 u\u010diniti da dijete bude spa\u0161eno (gr\u010d. \u03c3\u1ff4\u03b6\u03c9 <\/em>r. 23). Evan\u0111elje namjerno rabi\npasivni oblik: “biti spa\u0161en” za koji nas teolozi upozoravaju da ima\nposebno zna\u010denje (Duda-Fu\u0107ak u kontekstu prevode “ozdraviti”). Trpni\noblik zna\u010di: ovdje je Otac nebeski na djelu. Tamo gdje Isus dolazi, Otac\nnebeski mo\u017ee djelovati. Otac nebeski spa\u0161ava. <\/p>\n\n\n\n Otac\nJair o\u010dekuje da njegova k\u0107erkica \u017eivi<\/em> (gr\u010d. \u03b6\u1ff6 <\/em> Mk 5,23). Njegovo povjerenje dva puta je bilo\nnapadnuto. Ponajprije, kad mu donose glas da je dijete umrlo i pritom\nupozoravaju na zdrav ljudski obzir: ne isplati se vi\u0161e mu\u010diti U\u010ditelja (r. 35).\nMe\u0111utim, rje\u0161enje \u0107e do\u0107i usprkos tome. Drugi razlog za\u0161to njegovo povjerenje\nmo\u017ee biti uzdrmano, drugi napada\u010d na njegovo povjerenje jesu profesionalni\noplakiva\u010di, kojima je smrt va\u017ena. Oni su se ve\u0107 okupili, glasno nari\u010du (r. 38);\ndio je to njihova biznisa, to je njima potrebno. I u prvom i u drugom slu\u010daju sam\nGospodin dolazi kao samopouzdani autoritet koji rje\u0161ava problem. Kada su Jairu\ndonijeli vijest o umrloj djevoj\u010dici i kada su ga upozorili na zdravi ljudski\nobzir, Isus preuzima inicijativu i ka\u017ee “Samo vjeruj!” (r. 36). Isus\nKrist poziva na povjerenje. U drugom slu\u010daju do kraja \u0107e se pokazati kako se\notac sad mogao povu\u0107i i ostati po strani. Nadstojnik u svemu dopu\u0161ta Isusu da\nbude vlast koja \u0107e \u017eestokom rije\u010di jednostavno ukloniti zaposlene naricatelje, usmjerene\nna smrt. Isus \u0107e potom proglasiti, bez imalo uzmicanja, svojom bo\u017eanskom\ndjelotvornom rije\u010di da je ta smrt samo san: “djevoj\u010dica spava” (r. 39).\nDjevoj\u010dica je fakti\u010dki umrla \u2013 svjedo\u010di izri\u010diti sud okupljenih i vijest\nglasnika, \u2013 ali Kristovom rije\u010dju to postaje san. <\/p>\n\n\n\n Divan\nrezultat evan\u0111eoske zgode pokazuje nam koliko je obitelj va\u017ena. Gospodin Isus\nsve istjeruje iz toga za\u0161ti\u0107enoga, svetog, tajnog prostora (Mk 5,40). Ovo \u0161to\n\u0107e se zbiti nije “event” za javnost, nije to za naslovne stranice ni\nza privla\u010denje pozornosti. Unutra \u0107e biti prisutni samo trojica odabranih\nu\u010denika \u2013 Petar, Ivan i Jakov \u2013 koji \u0107e biti \ns njime na gori Preobra\u017eenja i potom u Maslinskom vrtu, i uz njih samo majka\ni otac preminule djevoj\u010dice. Za na\u0161e je promi\u0161ljanje od presudne va\u017enosti uo\u010diti\nkako je ovaj doga\u0111aj obiteljska stvar. Majka, otac i dijete tu su u \u010das kada Sveto\npismo neposredno i ovdje donosi obje biblijske rije\u010di koje ozna\u010davaju Kristovo\nuskrsnu\u0107e: (1) djevoj\u010dica \u0107e se di\u0107i<\/em>, Isus \u0107e joj dati da bude podignuta\niz mrtvih (gr\u010d. \u1f10\u03b3\u03b5\u1fd6\u03c1\u03c9 ege\u00edr\u014d r. 41); (2) djevoj\u010dica \u0107e ustati <\/em>(gr\u010d. \u1f00\u03bd\u03af\u03c3\u03c4\u03b7\u03bc\u03b9\nan\u00edst\u0113mi r. 42). Pri tom onaj u\u017ei krug ljudi smije \u010duti Isusove \u017eive rije\u010di,\nono \u0161to je do\u0161lo do nas zapisano u Svetom pismu ba\u0161 onim \u017eivim jezikom kojim se\nje Gospodin koristio: “Talita kum \u2013 Djevoj\u010dice ustani!” (r. 41).\nEvan\u0111elje zapisuje dragocjeni ulomak u kojem \u010dujemo govorni aramejski jezik. <\/p>\n\n\n\n Je\nli u Isusovu srcu bio u taj \u010das poseban osje\u0107aj, je li i to pokazatelj teolo\u0161ke\nporuke kada \u010ditamo da ova djevoj\u010dica ima dvanaest godina<\/em> (Mk 5,42), ba\u0161\nonoliko koliko je Isus imao kada su ga tri dana tra\u017eili (Lk 2,42)? Dvije\nbiblijske rije\u010di “di\u0107i se” i “ustati” koje ozna\u010davaju uskrsnu\u0107e\nvrijede kao pokazatelj da Gospodin Isus, kao \u0161to \u0107e i kod opsjednutoga dje\u010daka\nu\u010diniti, a i ina\u010de u svojim \u010dudesima, daje ne\u0161to od svojega uskrsnu\u0107a. Zacijelo\nje i ova \u010dinjenica da je djevoj\u010dica u dobi od dvanaest godina izri\u010dita Kristova\nnapomena: kao \u0161to su dje\u010daka Isusa onda tri dana tra\u017eili, tako \u0107e opet do\u0107i\nonih novih tri dana kada \u0107e opet biti potrebno \u010dekati da Gospodin bude dignut\niz groba i ustane od mrtvih. <\/p>\n\n\n\n U\nzaklju\u010dku ove biblijske epizode va\u017eno je uo\u010diti kako je rije\u010d o pravom, ljudskom\n\u017eivotu. Lukino evan\u0111elje u paralelnom izvje\u0161taju isti\u010de da se duh vratio\ndjevoj\u010dici (Lk 8,55). Nije se zbilo tek ne\u0161to prividno, nije ona pod vla\u0161\u0107u\nnekog drugog, nego se to njezin vlastiti duh vratio u nju. Markovo evan\u0111elje na\nistom tragu zamje\u0107uje kako ona “po\u010de hodati”, rabe\u0107i pritom rije\u010d\nkoja ozna\u010dava \u017eivotni hod<\/em> (gr\u010d. \u03c0\u03b5\u03c1\u03b9\u03c0\u03b1\u03c4\u03ad\u03c9 Mk 5,42). Jairova k\u0107i opet\nhoda ovim svijetom. Nov je to po\u010detak za cijelu obitelj kako Gospodin svojom\nzapovijedi jasno pokazuje: Nala\u017ee da joj dadnu jesti (r. 43), upozoravaju\u0107i\nkako ovo nije \u010das da roditelji dignu ruke od svega, nego sada mogu nastaviti\nsvoju ulogu. Opet nastupaju roditelji koji su hranitelji, koji prate svoje dijete,\nu tijelu \u017eivo, i daju mu da raste. <\/p>\n\n\n\n * * *<\/p>\n\n\n\n Prisjetimo\nse na kraju opet na\u0161ih konkretnih pitanja koje nam vrijedi ponijeti sa sobom.\nPoku\u0161ali smo promi\u0161ljati o strahu i povjerenju u Bibliji, zadr\u017eavaju\u0107i se\nnamjerno na obiteljskim situacijama. Stoga mo\u017eemo ba\u0161 na temelju Biblije\npogledati na svoje vlastito iskustvo i ispitati: <\/p>\n\n\n\n 1. Kako njegujemo povjerenje u na\u0161oj obitelji?<\/em> 2. izd. 13. 3. 2020.<\/p>\n\n\n\n Niko Bili\u0107, SJ<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Sa\u017eetak Sadr\u017eaj je ovoga promi\u0161ljanja jasan. Valja smireno i skromno, ali \u0161to dublje i preciznije pogledati \u0161to i kako o strahu i povjerenju u obitelji ka\u017ee Sveto pismo. Zahvalno i pou\u010dljivo gledamo \u0161to nam Bo\u017eja Rije\u010d o tome govori. Poku\u0161at \u0107emo uvodno pogledati fenomen straha kako ga Biblija poznaje, a tako i nastanak i plodove […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[14,9,6],"tags":[],"class_list":["post-3145","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-biblijska-antropologija","category-cjelozivotno-ucenje","category-nastava"],"yoast_head":"\n1.2 Hrabrost i povjerenje u Bibliji<\/h4>\n\n\n\n
1.3 Pitanja za rad<\/h4>\n\n\n\n
2. \u0160to je uzrok nepovjerenju izme\u0111u (a) mu\u017ea i \u017eene,
(b) roditelja i djece?<\/em>
3. Koliko mi je vjera izvor hrabrosti?<\/em><\/p>\n\n\n\n1.4 Cilj i plan istra\u017eivanja<\/h4>\n\n\n\n
(2) povjerenje u bli\u017enjega, onoliko koliko je vrijedno,
(3) povjerenje u svijet, koliko svijet zaslu\u017euje povjerenje i
(4) napokon, povjerenje u Boga koji je nebeski otac. <\/p>\n\n\n\n2. Strah i povjerenje\nu obitelj praoca Jakova<\/h3>\n\n\n\n
3. Mojsije \u2013\nizbavljeni izbavitelj <\/h3>\n\n\n\n
\n<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n4. Obitelj pred nepoznatim, pred snagom zloduha<\/h3>\n\n\n\n
5. Novi \u017eivot u Jairovoj obitelji <\/h3>\n\n\n\n
2. \u0160to je uzrok nepovjerenju izme\u0111u (a) mu\u017ea i \u017eene,
(b) roditelja i djece?<\/em>
3. Koliko mi je vjera izvor hrabrosti?<\/em><\/p>\n\n\n\n