{"id":3211,"date":"2020-04-22T10:18:16","date_gmt":"2020-04-22T08:18:16","guid":{"rendered":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3211"},"modified":"2020-04-22T10:18:34","modified_gmt":"2020-04-22T08:18:34","slug":"obitelj-skola-vrednota","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3211","title":{"rendered":"Obitelj \u2013 \u0161kola vrednota"},"content":{"rendered":"\n

u Svetom pismu i u iskustvu Crkve<\/h3>\n\n\n\n

Sa\u017eetak: Kako je obitelj \u0161kola vrednota? Ovo pitanje ovdje prou\u010davamo u svjetlu Svetoga pisma i konkretnog vjerni\u010dkog iskustva. Otkrit \u0107emo kako su osnovne teme Sv. pisma vezane uz preno\u0161enje u obitelji<\/em> te kako redovito roditeljsko nastojanje u odnosu na njihovu djecu ima svoju misti\u010dnu dimenziju. Tri su dijela u predavanju. Prvi isti\u010de ulogu obreda<\/em> u Bibliji, u prvom redu Pashe koja okuplja obitelj, a njezino tuma\u010denje, izrijekom zapisano, prenosi se s oca na sina. Osim toga sveukupni Zakon Bo\u017eji<\/em>, po\u010dev od prve i najve\u0107e zapovijedi, vezan je uz roditeljsku pouku koja pru\u017ea obrazlo\u017eenje i svrhu. Drugi dio predavanja zaustavlja se na Mudrosnim knjigama<\/em> koje u svojem ustroju imaju obiteljsko preno\u0161enje vrednota. Odabrano poglavlje iz Mudrih izreka pokazat \u0107e kako se mudrost<\/em> kao vrednota prenosi u obitelji i ima vrlo prakti\u010dne, pozitivne posljedice. Tre\u0107i dio predavanja usmjeren je na Novi zavjet i najprije prikazuje dva primjera iz Isusove pouke<\/em>, a potom analizira evan\u0111eoske doga\u0111aje<\/em> u kojima zalaganjem roditelja djeca dolaze do vrednota. Zavr\u0161etak je sam Isusov primjer koji nam je, obdr\u017eavaju\u0107i Pashu, dao i pritom nam bla\u017eenstvo obe\u0107ao.<\/p><\/blockquote>\n\n\n\n

1. Uvod<\/h3>\n\n\n\n

Zada\u0107a je ovog promi\u0161ljanja lijepa jer treba prikazati obitelj kao \u0161kolu vrednota u okviru Svetog pisma i iskustva \u017eive Crkve. Rije\u010d je dakle o vrednotama i njihovu preno\u0161enju u obitelji kako su prisutni u Objavi. Kad govorimo o Objavi, ve\u0107 iz osnovne kateheze znamo da nije rije\u010d samo o pisanim tekstovima u Sv. Pismu, nego i o \u017eivotu Crkve sve do dana\u0161njega dana. \u017divo preno\u0161enje Objave smjera izravno na obiteljsko iskustvo. \u010cak \u0107e i zaklju\u010dak cijelog razmatranja biti ne toliko skup novih savjeta iz Svetoga pisma, nego daleko vi\u0161e radostan uvid da roditeljska ljubav i skrb imaju svoje sveto utemeljenje u Objavi i primjer su nasljedovanja Krista!<\/p>\n\n\n\n

Zadatak je ovog predavanja tako\u0111er uzvi\u0161en. Vodi nas natrag na izvore, na mjesto gdje sve po\u010dinje i gdje se vjera utemeljuje. Vodi nas na bogato vrelo koje je jedno od prvotnih vrednota \u2013 \u017eiva Bo\u017eja Rije\u010d koja nam je darovana i koja je u zajednici preno\u0161enjem do\u0161la do nas. Zada\u0107a je predavanja ujedno draga i privla\u010dna jer nas vodi na podru\u010dje na kojem smo svi stru\u010dnjaci jer se uvelike razumijemo u Sveto pismo i poznajemo ga. Zato ovo predavanje ima prakti\u010dnu metodu: smije odmah sko\u010diti malo dublje jer ve\u0107 znamo ono \u0161to je najosnovnije.<\/p>\n\n\n\n

Tri su smjera u ovom predavanju. 1) Istaknut \u0107emo najprije kako u Svetom pismu va\u017enu ulogu ima obred. Zaustavit \u0107emo na primjeru Pashe koja je prakti\u010dni dio preno\u0161enja vrednota i uo\u010diti kako ona ima svoje obja\u0161njenje. Vidjet \u0107emo kako je i sam Zakon Bo\u017eji u svom, uvjetno re\u010deno, teorijskom dijelu, vezan uz pouku i preno\u0161enje u obitelji, pri \u010demu roditelji preuzimaju redovitu ulogu u\u010ditelja i autoriteta koji njeguju tradiciju i dalje prenose \u0161to su sami primili.<\/p>\n\n\n\n

2) U onom dijelu Svetog pisma koji obuhva\u0107a Mudrosne knjige primijetit \u0107emo kako one u svojoj strukturi imaju upravo obiteljsko preno\u0161enje vrednota. Zadr\u017eat \u0107emo se na samo jednom poglavlju iz Knjige mudrih izreka i ondje \u0107emo promotriti \u0161to je mudrost i kako ta sredi\u0161nja vrednota koja se s roditelja na dijete prenosi ima vrlo dobre konkretne u\u010dinke.<\/p>\n\n\n\n

3) Zavr\u0161ni smjer predavanja odvest \u0107e nas u Novi zavjet. U Evan\u0111eljima \u0107emo prvo pogledati Isusove pouke, njegove rije\u010di. U tom, recimo, teorijskom dijelu zaustavit \u0107emo se na prispodobama. Sam zaklju\u010dak bit \u0107e bit \u0107e konkretni prakti\u010dni primjeri iz Evan\u0111elja. Dakle, ne samo Isusov govor, nego ono \u0161to se s njime zbiva i ono \u0161to Isus sam \u010dini.<\/p>\n\n\n\n

2. Bog i \u010dovjekova spoznaja Boga<\/h3>\n\n\n\n

Na po\u010detku Obiteljske \u0161kole s pravom je istaknuto da je prva vrednota <\/em>Bog. Potom smo ustanovili da je isto tako ispravno govoriti o \u010dovjeku kao prvoj vrednoti<\/em>. Pomirit \u0107emo to dvoje i vidjeti kako su Bog i \u010dovjekova spoznaja Boga u Svetom pismu povezani upravo uz obitelj i preno\u0161enje vrednota unutar obitelji. Na\u0161e poznavanje Boga, znanje o njegovu postojanju i ljubavi prema nama, prihva\u0107anje Bo\u017eje rije\u010di vezano je izravno uz obiteljsku predaju.<\/p>\n\n\n\n

2.1 Tko je Bog<\/h4>\n\n\n\n

Na \u010demu se to posebno mo\u017ee primijetiti u Svetom pismu? U po\u010detku povijesti spasenja stoji jedan \u010dovjek, Mojsije, koji je izravno od Boga pozvan. Op\u0107e je poznat do\u017eivljaj zvanja pred goru\u0107im grmom gdje dobiva preveliku zada\u0107u da cijelu zajednicu izvede iz ku\u0107e ropstva u slobodu (Izl 3). Pritom \u0107e Bo\u017eji narod dobiti svoju opstojnost, da bi u Novom zavjetu postao Crkva. U trenutku poziva Bog se predstavlja Mojsiju: \u201eJa sam Bog tvoga oca!\u201d (Izl 3,6). U hebrejskom tekstu \u010ditamo: \u05d0\u05dc\u05d4\u05d9 \u05d0\u05d1\u05d9\u05da \u2013 \u2019eloh\u00ea \u2019ab\u00eeka <\/em>\u2013 Bog tvoga oca. Dakle, prva vrednota <\/em>\u2013 Bog doslovno je vezana uz vlastite roditelje. Identitet Najsvetijega, Stvoritelja i Otkupitelja u Svetom je pismu od po\u010detka povezan s vlastitim roditeljem, pa prema tome s obiteljskom predajom. Mojsije \u0107e sam inzistirati na tome da upozna autoritet koji ga \u0161alje kako bi ga predstavio svojima kad im se vrati.<\/p>\n\n\n\n

Psihologija posljednjih stolje\u0107a istaknula je kako upravo otac u djetetu stvara dubinsku osje\u0107ajnu sliku o Bogu. Takav princip potvr\u0111uje ve\u0107 Sveto pismo. Namjerno smo istaknuli Mojsija, sredi\u0161nju osobu Izlaska, kako se susre\u0107e s Bogom svoga oca, Bogom svojih predaka (\u201eBog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev\u201d Izl 3,16). Na isti na\u010din Bog se predstavio ve\u0107 prije Izaku i Jakovu: \u201eJa sam Bog tvoga oca\u201d (Post 46,3; 50,17). Kod Abrahama bija\u0161e, naravno, druga\u010dije jer on stoji prvi u tom nizu kao praotac.<\/em><\/p>\n\n\n\n

2.2 Bo\u017eje obe\u0107anje \u2013 roditeljima<\/h4>\n\n\n\n

Ono \u0161to pokre\u0107e Bo\u017eji narod kao orijentir koji ih usmjerava i vodi prema naprijed jest Bo\u017eje obe\u0107anje konkretizirano kao obe\u0107anje zemlje \u2013 <\/em>Domovine, Svete zemlje (usp. Pnz 6,23). <\/em>Sredi\u0161nja tema povijesti spasenja Obe\u0107ana zemlja<\/em>, tako\u0111er je vezana upravo uz obitelj i preno\u0161enje Bo\u017ejeg obe\u0107anja iz nara\u0161taja u nara\u0161taj. Velika vrednota koja zna\u010di smisao \u017eivota i daje nadu prenosi se u obitelji. Sve ono \u0161to Stari zavjet dr\u017ei na okupu jest obe\u0107anje dano \u201eroditeljima\u201d. <\/em>Isti\u010demo razliku od uvrije\u017eena hrvatskog prijevoda \u201eocima\u201d jer dakako nije rije\u010d samo o o\u010devima, o mu\u0161karcima, nego o roditeljima kako to biblijski jezik po\u0161tuje. Obe\u0107anje su primili oci <\/em>odnosno preci, <\/em>tj. svi oni koji su roditelji budu\u0107ih nara\u0161taja. Bo\u017eje obe\u0107anje vodi cijelu zajednicu prema naprijed. Sve do dana\u0161njeg dana nosimo ga sa sobom u \u017eivotu kao orijentir i nadu.<\/p>\n\n\n\n

3. Obred i pouka<\/h3>\n\n\n\n

Ovu uredbu dr\u017eite u svim vremenima kao zakon za se i djecu svoju. I kad do\u0111ete u zemlju koju \u0107e vam Jahve dati kako je obe\u0107ao, vr\u0161ite ovaj obred. Kad vas va\u0161a djeca zapitaju: \u201e\u0160to vam taj obred ozna\u010duje?\u201d \u2013 odgovorite im: \u201eOvo je pashalna \u017ertva u \u010dast Jahvi. . . \u201d<\/em> (Izl 12,24\u201327)<\/p>\n\n\n\n

3.1 Pasha<\/h4>\n\n\n\n

Pashalna ve\u010dera jest obred <\/em>koji je ve\u0107 u samom nastajanju vezan uz vrlo va\u017ean doga\u0111aj. Pasha je zapravo Pashalna no\u0107. Prvi put se zbiva u trenucima kada Bo\u017eji narod, nakon svih napora i neuspjelih poku\u0161aja, kona\u010dno kre\u0107e u slobodu. Izlazak iz ku\u0107e ropstva doga\u0111a se u Pashalnoj no\u0107i. Sveto pismo prikazuje kako se sve odvija u jednoj no\u0107i (Izl 12). Odatle onaj poznati naputak da treba jesti opasnih bokova, \u017eurno. Oni kre\u0107u na put.<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 u toj no\u0107i kada se Pasha utemeljuje Bog izravno daje tuma\u010denje, odredbu, koja treba na dugo trajati. \u010citamo u sv. Pismu: \u201eOvu uredbu dr\u017eite u svim vremenima! (Izl 12,24)\u201d U onom trenutku kada je Pasha ustanovljena ve\u0107 je zacrtana budu\u0107nost. Tra\u017ei se preno\u0161enje. Pasha postaje zakon koji ve\u0107 u prvoj Bo\u017ejoj objavi vrijedi za zajednicu, ali i za njihovu djecu. Bo\u017eja rije\u010d navodi doslovno: \u201eOvu uredbu dr\u017eite kao Zakon, za sebe i djecu svoju.\u201d i tako ve\u0107 nazna\u010duje bitan moment preno\u0161enja unutar obitelji. Roditeljima je povjeren zakon koji vrijedi i za njih i za budu\u0107i nara\u0161taj. Pritom su ne samo djeca nego i pogled na zemlju u koju \u0107e jednom do\u0107i svrha koja daje nadu i pokre\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

U samom propisivanju Obreda sadr\u017eano je tuma\u010denje: Pasha je \u017eiva uspomena na to da je Bog svoj izabrani narod po\u0161tedio od pomora i izveo ih je iz ropstva. Ali kod samog ustanovljenja i tuma\u010denja Pashalne ve\u010dere, Bo\u017eja rije\u010d daje i osobitu obvezu roditeljima: \u201eKad vas va\u0161a djeca zapitaju, \u0161to vam taj obred ozna\u010duje, odgovorite im (Izl 12,26)!\u201d Prvi propis donosi i taj vidik: treba prenositi, treba dati obja\u0161njenje onima koji pitaju. Vrednote se mogu prenijeti kad budu\u0107i nara\u0161taj zna i njihovo obrazlo\u017eenje, razumije ih.<\/p>\n\n\n\n

Pasha postaje zakon koji, zanimljivo, vrijedi ne samo za odrasle. Nije samo za one koji su odmah sposobni shvatiti zna\u010denje zakona i ve\u0107 donose slobodne odluke te imaju svoju odgovornost u punini. Sveto pismo jasno nazna\u010duje da je to zakon i za djecu. Smijemo razmi\u0161ljati o na\u0161em vlastitom iskustvu i prisjetiti se odlaska na sv. Misu, koji je u kr\u0161\u0107anskoj obitelji dio redovitog doga\u0111anja ve\u0107 od malena i prije nego \u0161to ba\u0161 sve shva\u0107amo.<\/p>\n\n\n\n

Uspomena na to da je Bog svojom jako\u0161\u0107u sa\u010duvao svoje izabrane, svoj ostatak, makar to bila samo tek izabrana mala skupina, vezana je uz jedan obred koji je prakti\u010dno primjenjiv na sve generacije i ima svoje tuma\u010denje koje se prenosi. Pritom uvijek \u2013 ponovit \u0107emo vi\u0161e put \u2013 moramo prvo sami nau\u010diti. Prvo sam trebam znati i obdr\u017eavati da bih mogao prenositi dalje. Tu je Sveto pismo jednostavno i uzima to zdravo za gotovo. Upravo u dana\u0161nje doba lako si mo\u017eemo posvijestiti: Preno\u0161enje vrednota<\/em> jest u obitelji mogu\u0107e onda, ako ima onih koji te vrednote<\/em> poznaju i primjenjuju te ih onda mogu i prenositi.<\/p>\n\n\n\n

Obred Pashe vezan je uz konstituiranje Bo\u017ejeg naroda. U Novom zavjetu preto\u010dit \u0107e se u \u017eivu osobu, Isusa Krista, koji sam tra\u017ei od svojih: \u201eOvo \u010dinite meni na spomen!\u201d (Lk 22,19). Tako \u0107e njegova osoba do\u0107i u sredi\u0161te. Kao \u0161to je starozavjetni narod stvoren putom u slobodu, tako je i novozavjetni stvoren Kristovim djelom otkupljenja.<\/p>\n\n\n\n

3.2 Obrazlo\u017eenje Zakona<\/h4>\n\n\n\n

A kad te sutra zapita tvoj sin: \u201e\u0160to su te upute, zakoni i uredbe \u0161to ih je Jahve, Bog na\u0161, vama propisao?\u201d \u2013 ka\u017ei svome sinu: \u201eBili smo faraonovi robovi u Egiptu, ali nas je Jahve izveo iz Egipta jakom rukom…\u201d <\/em>(Pnz 6,20\u201324)<\/p>\n\n\n\n

Tekst Bo\u017ejega Zakona donosi i takozvano malo \u201eKatehetsko vjerovanje\u201c (Pnz 6,20\u201324), koje slu\u017ei upravo zato da bi se unutar obitelji dalo obja\u0161njenje koje je podrijetlo i zna\u010denje cijele zbirke uputa, propisa i uredbi od kojih je sastavljen Zakon.<\/p>\n\n\n\n

3.2.1 Razlog i svrha zapovijedi<\/h4>\n\n\n\n

Sveto pismo izrijekom navodi slu\u010daj da u budu\u0107nosti dijete pita roditelja o smislu Bo\u017ejih zapovijedi i za tu priliku nudi to\u010dno obrazlo\u017eenje. Poznajemo Deset Bo\u017ejih kao svojevrstan Ustav Bo\u017ejega naroda. Uz same propise stoji vrlo bitan dodatak ili \u201eaneks\u201d koji govori o tome da svojoj djeci roditelj treba objasniti \u010demu sve to. Sveto pismo, po\u0161tuju\u0107i pronicljivost djeteta izravno citira njegovo pitanje (Pnz 6,20). Iz psihologije znamo kako su djeca sposobna razumjeti i kako im treba dati obrazlo\u017eenje. Sam kruti propis ne\u0107e vrijediti ukoliko nema zdravu pozadinu i temelj na kojem stoji.<\/p>\n\n\n\n

Odmah nakon pitanja doslovce je ponu\u0111en i tekst \u201ekateheze\u201d kojim se roditelj mo\u017ee poslu\u017eiti da protuma\u010di djetetu smisao zakona: \u201eBili smo faraonovi robovi u Egiptu, ali nas je Jahve izveo iz Egipta jakom rukom. Na na\u0161e je o\u010di Jahve u\u010dinio velike i stra\u0161ne znakove i \u010dudesa protiv Egipta, protiv faraona i protiv svega doma njegova, a nas je odande izveo da nas dovede i dade nam zemlju koju je zakletvom obe\u0107ao ocima na\u0161im. I naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vr\u0161imo u strahopo\u0161tovanju prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bili sretni i da \u017eivimo kao \u0161to je to danas\u201d (Pnz 6,21\u201324).<\/p>\n\n\n\n

Kao obrazlo\u017eenje opet slu\u017ei iskustvo zajednice. Presudan je do\u017eivljaj da je narod koji je bio porobljen i potla\u010den, do\u0161ao u slobodu. Deset Bo\u017ejih zapovijedi u uvodu ima kao izvornu vrednotu Boga koji dovodi u slobodu: \u201eJa sam Bog koji te izveo iz ku\u0107e ropstva\u201d (usp. Izl 20,2; Pnz 5,6). Tako \u0107e tijekom stolje\u0107a Zakon biti shvatljiv jer postoji temeljno iskustvo oslobo\u0111enja. Osje\u0107aj i svijest da su oslobo\u0111eni, da su spa\u0161eni i otkupljeni razlog su valjanosti Zakona. Pritom je iskustvo oslobo\u0111enja povezano i s onim drugim, jo\u0161 va\u017enijim, a to je osvjedo\u010denje o Bo\u017ejoj jakosti i snazi koja izbavlja. Obrazlo\u017eenje Zakona vezano je uz jo\u0161 jednu osnovnu vrednotu, a to je poznavanje povijesti. Roditelj pogled novog nara\u0161taja usmjerava unatrag, prisje\u0107aju se i razmi\u0161ljaju \u0161to se to zbivalo, \u010duvaju\u0107i spomen. Za obrazlo\u017eenje tra\u017ei se, napokon, upravo ovo svjedo\u010denje.<\/p>\n\n\n\n

Cijela skupina propisa u Svetom pismu, koje je u skladu s hebrejskom rije\u010di \u201etora\u201d ispravnije zvati pouka nego li zakon, u sebi sadr\u017ei i svrhu. Zavr\u0161ni dio kratke kateheze, kojom se u obitelji prenosi smisao zakona, donosi i obja\u0161njenje da je Bog svoje naredbe dao zato \u201eda bismo uvijek bili sretni i da \u017eivimo\u201d (Pnz 6,24). Utemeljenje je opet osobno iskustvo onoga koji prima pouku: on \u017eivi \u201ekao \u0161to je danas\u201d. Uz postavljanje propisa postavljena je tako\u0111er dobra i plemenita svrha, koju \u0107emo u Novom zavjetu prepoznati kao bla\u017eenstvo. <\/em>Zakon obvezuje iskustvom oslobo\u0111enja, a cilja na to da bismo kao cijela zajednica \u017eivjeli sretno. Moto Obiteljske \u0161kole obe\u0107ava bla\u017eenstvo: \u201eBlago vama budete li tako \u010dinili!\u201d<\/p>\n\n\n\n

Zaklju\u010dimo: ve\u0107 sama formulacija pouke za \u017eivot u Starom zavjetu koju obi\u010dno poznajemo kao Zakon, a u\u010dimo je napamet kao Deset Bo\u017ejih zapovijedi, vezana je uz obvezu, da budemo spremni potomcima dati obja\u0161njenje \u0161to je to i kakvu svrhu ima.<\/p>\n\n\n\n

3.2.2 Prva zapovijed<\/h4>\n\n\n\n

\u010cuj, Izraele! Jahve je Bog na\u0161, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom du\u0161om svojom i svom snagom svojom!<\/em> (Pnz 6,4\u20135)<\/p>\n\n\n\n

Zaustavimo se na najve\u0107oj i najva\u017enijoj zapovijedi koju poznajemo i iz Novog zavjeta. Isus je potvr\u0111uje, ve\u017ee je uz zapovijed ljubavi prema bli\u017enjemu koja potje\u010de tako\u0111er iz Staroga zavjeta (Lev 19,17). Isus je zahtjevom da ljubav prema Bogu bude ne samo \u201esvim srcem, svom du\u0161om i svom snagom\u201d (Pnz 6,5), nego i \u201esvim umom svojim\u201d (Lk 10,27).<\/p>\n\n\n\n

Prva zapovijed va\u017ena nam je iz dva razloga. Prvo, uo\u010dimo da po\u010dinje s va\u017enim pozivom: \u201e\u010cuj Izraele\u201c (Pnz 6,4)! Time je ova zapovijed vezana uz prvi princip: sam treba nau\u010diti i obdr\u017eavati. <\/em>\u201e\u010cuj Izraele\u201c poziv je koji zna\u010di da \u017eiva zajednica treba slu\u0161ati Bo\u017eju rije\u010d tako da je prepozna, da joj do\u0111e do srca. Najprije moram sam nau\u010diti \u2013 to je pretpostavka za preno\u0161enje vrednota. Najve\u0107a zapovijed vezana je uz potrebu da osobnoposlu\u0161am.<\/p>\n\n\n\n

Odmah nakon zapovijedi Sveto pismo donosi bitnu napomenu da djeci treba stavljati na srce te rije\u010di. Upravo uz rije\u010di ove zapovijedi na\u0107i \u0107emo u Bibliji zahtjev koji u redovitom hrvatskom prijevodu glasi \u201enapominji ih svojim sinovima!\u201d. Kad govorimo o obitelji, znamo da se pritom nipo\u0161to ne isklju\u010duju k\u0107eri, nego da je ispravno \u010ditati: \u201enapominji svojoj djeci!\u201c.<\/p>\n\n\n\n

3.2.3 Biblijski ud\u017ebenik<\/h4>\n\n\n\n

Zavr\u0161na to\u010dka u ovom prvom dijelu jest pogled na biblijsku knjigu za koju se teolozi ne mogu umoriti ponavljati kako je ona ud\u017ebenik, a zove se Ponovljeni zakon<\/em>. Namijenjen je opetovanom \u010ditanju i me\u0111u inim nabraja kra\u0107e tekstove koji se u\u010de na pamet. \u201e\u010cuj Izraele\u201c jest primjerice teksti\u0107 koji se ponavlja svaki dan, kao \u0161to mi ujutro, u podne i nave\u010der molimo An\u0111eosko pozdravljenje. Ova zbirka zakona ud\u017ebenik je bo\u017eanskoga prava, a sadr\u017ei nacrt \u017eive zajednice koja se temelji na vjerskom znanju. Vlastiti identitet cijelog Bo\u017ejeg naroda po\u010diva na vjerskom znanju koje se prenosi ponajprije u obitelji. Tako, nije samo rije\u010d o dodatnoj vrednoti<\/em> koja stoji sa strane ili je po\u017eeljan ukras, nego se radi o samom postojanju Bo\u017ejeg naroda.<\/p>\n\n\n\n

Ponovljeni zakon<\/em> donosi konkretne upute i savjete koji slu\u017ee zato da bismo mogli usvojiti Zakon i dalje ga predati. Poznat je odlomak koji govori o tome kako rije\u010di Zakona treba najprije sam urezati u srce (Pnz 6,6). Treba o tim rije\u010dima govoriti djeci i to: \u201ekad sjedi\u0161 s njima u svojoj ku\u0107i i kad ide\u0161 putem\u201c (r. 7). Sveto pismo ve\u0107 nam daje mjesto, gdje se to zbiva: S jedne strane unutar obiteljskoga doma, ali nije obitelj vezana samo uz vlastiti dom, nego nas poslovi i susreti vode na putove. I jedno i drugo prikladno je mjesto za pouku. Sveto pismo nazna\u010duje i vrijeme: Govori im o tim rije\u010dima \u201ekad lije\u017ee\u0161 i kad ustaje\u0161.\u201c Izdvojena su dva trenutka u danu, koji su redovito intimni, za\u0161ti\u0107eni, vezani uz najbli\u017ee. U na\u0161oj praksi prigoda su za molitvu jer je obitelj, koliko je mogu\u0107e, na okupu. To je vrijeme kada se mo\u017ee i primjerom i rije\u010dju prenositi vrednote.<\/p>\n\n\n\n

Ista biblijska uputa navodi i materijalne uvjete, predla\u017eu\u0107i opipljiva pomagala: Rije\u010di zapovijedi treba privezati \u201eza ruku kao znak. Neka ti budu kao zapis me\u0111u o\u010dima\u201d (Pnz 6,8). Mi smo ljudi tjelesni, nismo \u010disti an\u0111eoski umovi, pa da usvojimo ne\u0161to trajno i da to bude pohranjeno i stalno prisutno. Vanjski znakovi nas podsje\u0107aju. Ve\u017eemo \u010dvor na maramici ili okre\u0107emo prsten na drugu stranu da bismo se sjetili ne\u010dega \u0161to nam je va\u017eno. Pomo\u0107nim znakovima prisje\u0107amo se onoga do \u010dega nam je stalo. Tako biblijska uputa predla\u017ee da Bo\u017eji Zakon ima svoj vanjski znak s vrlo janom funkcijom podsje\u0107anja. A kroz podsje\u0107anje ulazimo u dubinu. Mi \u0107emo, kao novozavjetni ljudi, odmah shvatiti, kako se u sakramentima <\/em>radi upravo o tome: vidljiv su znak koji nosi sa sobom ono nevidljivo.  <\/p>\n\n\n\n

Posljednji naputak o rije\u010dima zakona: \u201eIspi\u0161i ih na dovratnicima svoje ku\u0107e i na vratima svojim\u201c (Pnz 6,9) \u2013 vrlo je prakti\u010dan. Mjesto kroz koje izlazimo i ulazimo jest mjesto na kojem si vrlo djelotvorno dozivamo u svijest ono va\u017eno. Na ulaznim vratima stana stoji ime, uz vrata obi\u010dno stavljamo klju\u010deve da ih ne zaboravimo, tu je obi\u010dno i \u0161kropionica s blagoslovljenom vodom. Ako ne\u0161to nipo\u0161to ne smijem zaboraviti kad odlazim iz ku\u0107e, ili ako imam va\u017ene termine, nalijepit \u0107u ih na vrata.<\/p>\n\n\n\n

U Ponovljenom zakonu gotovo identi\u010dne upute na\u0107i \u0107emo jo\u0161 jedanput u jedanaestom poglavlju (Pnz 11,18\u201321). Pravilo nam je jako poznato: ponavljanje je majka znanja. U samom ustroju ove biblijske knjige susre\u0107emo taj put do dobrog znanja.<\/p>\n\n\n\n

Ponovljeni zakon, kao pravi ud\u017ebenik, dao nam je na znanje kako je potrebno da prvo sami nau\u010dimo, dozivamo si u svijest i potom da pou\u010davamo. Iz iskustva je poznato kako najbolje neko gradivo nau\u010dimo. Tako da se spremimo za pou\u010davanje drugih. Znamo gradaciju: slu\u0161anje drugih prvi je stupanj; vlastito studiranje, \u010ditanje i prou\u010davanje drugi je stupanj; a tre\u0107i i najvi\u0161i stupanj jest kad po\u010dnemo pou\u010davati. Onda smo stvarno usvojili gradivo. To je ono za \u010dim svojom strukturom ide Knjiga Ponovljenog zakona kad tra\u017ei od roditelja da budu ustrajni, marljivi i snala\u017eljivi u\u010ditelji: \u201eNapominji svojoj djeci!\u201c (Pnz 6,7).<\/p>\n\n\n\n

4. Mudrost \u2013 biblijska vrednota<\/h3>\n\n\n\n

Bacimo pogled na onu vrednotu <\/em>koja je upisana u cijelu zbirku biblijskih spisa koje zovemo Mudrosne ili Pou\u010dne knjige. Zaustavit \u0107emo se na Knjizi mudrih izreka koja se sastoji od kratkih poukica<\/em>. Dobrim dijelom ih mo\u017eemo shvatiti kao poslovice<\/em>, a namijenjene su \u010ditanju i govorenju tako da se nau\u010de na pamet. Mudre izreke sro\u010dene su, me\u0111utim, kao roditeljska pouka djeci. U po\u010detku zbirke ve\u0107 se uspostavlja dijalog izme\u0111u roditelja i djeteta. \u201ePoslu\u0161aj, sine moj!\u201c (Izr 1,8) \u2013 tako se otvara niz izreka i ta dijalo\u0161ka forma strukturirat \u0107e najve\u0107i dio knjige. Poruke se to koje odgojitelj izri\u010de svom djetetu. Dijalog nije su\u017een uvijek na dvije osobe, na \u201eja\u201d \u2013 \u201eti\u201d, nego \u0107emo ve\u0107 u \u010detvrtom poglavlju Mudrih izreka prona\u0107i i poziv: \u201ePoslu\u0161ajte, djeco moja!\u201c (Izr 4,1). Odgajatelj stupa u razgovor sa svom svojom djecom i tako daje pouku zajednici koja pred njim stoji.<\/p>\n\n\n\n

Zaustavimo li se na tre\u0107em poglavlju u toj knjizi, na\u0107i \u0107emo kako roditelj tri put izravno oslovljava svoje dijete: \u201esine moj\u201d (r. 1.11.21). Velik dio teksta pisan je u dijalo\u0161koj formi i donosi rije\u010di koje su upu\u0107ene jednome \u201eti\u201d. Razgovor izravno prenosi poruku. A postoje i opisni dijelovi koji daju slikovita i bliska obja\u0161njenja.<\/p>\n\n\n\n

Ovo poglavlje donosi jednu od silno sna\u017enih poruka. Mudrost, bo\u017eanska osobina, jest ono \u010dime je Bog utemeljio nebo i zemlju (Izr 3,19), a \u010dovjek je mo\u017ee ste\u0107i (r. 13). Za nas novozavjetne ljude, okupane Bo\u017ejom ljubavlju, nije pote\u0161ko\u0107a spojiti to dvoje: Boga i \u010dovjeka. <\/em>Stari zavjet respektira Bo\u017eju uzvi\u0161enost i silnu objektivnu razliku: Bog je neizmjerno velik, a \u010dovjek je tek si\u0107u\u0161ni njegov stvor. Mudrost je ono \u0161to ih, kako ovdje vidimo, povezuje. Bog mo\u017ee dati \u010dovjeku udjela na svojoj mudrosti. \u010covjek ima u sebi sposobnost da stekne ono \u0161to je doista bo\u017eansko.<\/p>\n\n\n\n

Knjiga Mudrih izreka u ovom poglavlju osim toga jasno daje do znanja da se mudrost ne ti\u010de samo ne\u010dega povr\u0161noga, nego da je u pitanju \u010dovjekov \u017eivot. Rije\u010d je o \u017eivotu i smrti, o ne\u010demu dubokom i presudnom. Svetopisamski jezik govori o tome kako mudrost \u201eproduljuje dane\u201d (r. 2.16). Ona je va\u017ena za \u010dovjekov \u201eput\u201d (r. 6.17), \u0161to opet, kao i u na\u0161em modernom jeziku, u biblijskom tekstu ozna\u010dava \u017eivot. <\/em>Mudrost \u201edonosi \u017eivot u du\u0161u\u201d (r. 22).<\/p>\n\n\n\n

Ovo poglavlje donosi va\u017enu biblijsku definiciju: mudrost je drvo \u017eivota (r. 18). Drvo \u017eivota poznajemo. Odraz je ljudske \u010de\u017enje za vje\u010dnim \u017eivotom, prisutan ve\u0107 na po\u010detku i smje\u0161ten je jednako kao drvo spoznaje dobra i zla nasred vrta Gospodnjega (Post 2,9). Nakon grijeha put do njega je zaprije\u010den. \u0160to nam donosi Knjiga mudrosti? Ne\u0161to vrlo va\u017eno: preno\u0161enje vrednota unutar obitelji omogu\u0107ava da drvo \u017eivota opet postane dostupno. Roditeljska pouka omogu\u0107uje velik preokret. Simbol s po\u010detka Biblije Mudre izreke prepoznaju kao mudrost (Izr 3,18) i tako stvaraju prijelaz za taj va\u017ean motiv koji \u0107e na kraju Svetog pisma, u Otkrivenju, do\u0107i do svog punog rascvata. U opisu novog Jeruzalema gledamo ne samo jedno drvo, nego cijeli drvored kako raste i s ove i s one strane rijeke. Donosi plod svaki mjesec, a \u010dak mu je i li\u0161\u0107e ljekovito (Otk 22,2)<\/p>\n\n\n\n

Mudrost koju tre\u0107e poglavlje Mudrih izreka definira ne odnosi se samo na unutarnji i misaoni svijet, nego na zdravlje jer biblijski tekst govori o tijelu i kostima (r. 8). Mudrost kreira na\u0161 su\u017eivot i socijalni status jer Sveto pismo isti\u010de da ona priskrbljuje naklonost (r. 4) i ugled (r. 16). Ona je tako\u0111er put do imanja i tu je Biblija vrlo konkretna: \u201eTvoje \u0107e \u017eitnice biti pune… tvoje \u0107e se ba\u010dve prelijevati vinom (r. 10) \u2013 govori otac sinu, gledaju\u0107i na konkretan svakodnevni \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n

Mudrost, o kojoj je ovdje rije\u010d, povezana je s jasnim socijalnim zahtjevima. Na\u0107i \u0107emo peterostruku zabranu koja bli\u017enjega \u0161titi od moje \u0161krtosti, od moje lijenosti, smicalica i zavisti. Vi\u0161estruki \u201ene!\u201d poznat nam je iz Deset zapovijedi, a ovdje su to zabrane koje roditelj izravno djetetu upu\u0107uje. Ovo biblijsko poglavlje pokazuje napokon da je rije\u010d o vrednoti koja ima svoje va\u017ene psihi\u010dke u\u010dinke, izravno se odra\u017eava na na\u0161 du\u0161evni svijet. Ponajprije: donosi \u201espokoj\u201d (r. 2.17). Tako se u hrvatskom prevodi poznata hebrejska rije\u010d \u0161alom<\/em>, isti\u010du\u0107i unutarnji mir, ali \u0160alom dakako smjera i na zavr\u0161no spasenje. Mudrost donosi \u201esre\u0107u\u201d (r. 13.18), ugodan osje\u0107aj, \u201emilinu\u201d (r. 17) osje\u0107aj sigurnosti (r. 23), odsutnost straha (r. 25) \u2013 svjedo\u010di Sveto pismo. U ovom istom poglavlju na\u0107i \u0107emo i ne\u0161to vrlo konkretno: Mudrost je vrednota <\/em>koja omogu\u0107ava miran san (r. 24).<\/p>\n\n\n\n

5. Isusove pouke<\/h3>\n\n\n\n

Krenimo korak dalje u kojem smo stru\u010dnjaci te mo\u017eemo odmah dohvatiti ono bitno. Gledamo na onaj dio Novoga zavjeta gdje su Isusove prispodobe<\/em>, ono \u0161to On govori. Izdvojit \u0107emo samo dvije, jako poznate i povezane s na\u0161om temom.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to je s ljudskom obitelji o kojoj Isus govori? \u201eKoji to otac me\u0111u vama, kad ga sin zai\u0161te ribu, zar \u0107e mu mjesto ribe zmiju dati? (Lk 11,11)\u201c Poznata je to pouka koja skicira scenu iz obi\u010dnog \u017eivota. Isus u svojim prispodobama Boga tuma\u010di kao oca i time ulazi u sredi\u0161te na\u0161e teme govore\u0107i o ocu obitelji. Osim toga kad Isus tuma\u010di njegovu dobrotu, onda se, eto, opet slu\u017ei konkretnom slikom iz obitelji. Pri tom je realist, ne idealizira, nego govori: \u201evi, iako ste zli znate dobrim darima darivati svoju djecu\u201c (r. 13). Isus ima realnu sliku o nama i na\u0161oj slabosti, i unato\u010d tome prepoznaje i isti\u010de ono pozitivno. Dijete, ako u roditelja zatra\u017ei ribu, i dobit \u0107e ribu, a ne zmiju. Ako tra\u017ei jaje dobit \u0107e jaje, a ne \u0161korpiona. Mi, iako zli dajemo dobre dare. Stanimo na tom dijelu prispodobe!<\/p>\n\n\n\n

Ne\u0107emo isticati kao vrednotu ribu i jaje, koji tako\u0111er jesu vrednota \u2013 hrana, vrlo konkretna vrednota<\/em>, koju roditelji svojoj djeci daju i Sveto pismo to uo\u010dava, ne izostavlja kao sitnicu. Ovdje \u0107emo, me\u0111utim, drugo istaknuti. Isusu je o\u010dito va\u017eno da roditelj \u010duje \u0161to dijete tra\u017ei. Slu\u0161anje je ovdje bitna vrednota. Poznato je da u\u010dimo i usvajamo vrednote ne samo ciljano, nego puno vi\u0161e kontekstualno. Ako dijete ili u\u010denik ima iskustvo da njega slu\u0161aju u onom \u0161to on govori, \u0161to doista poru\u010duje ili tra\u017ei, onda \u0107e i on sam postati takav. Razumjeti poruku \u2013 to je vrednota <\/em>koja se u ovom dijelu prispodobe isti\u010de i koja se prenosi u obitelji.<\/p>\n\n\n\n

Druga je pojedinost jednako simpati\u010dna i jednako poznata. Isus govori o upornosti u molitvi i pritom navodi primjer iz \u017eivota prijatelja. Do\u0111e ti prijatelj u pono\u0107, kuca na tvoja vrata i govori: \u201eEvo, do\u0161ao mi prijatelj, nemam ga \u010dime nahraniti. Daj, pomozi!\u201c Iznutra se \u010duje glas roditelja koji ka\u017ee: \u201e\u010covje\u010de, \u0161to je tebi? Pono\u0107 je, djeca su ve\u0107 sa mnom u postelji…\u201c (usp. Lk 11,5\u20137). Stanimo opet samo na ovom jednom dijelu i istaknimo ne\u0161to vrlo prakti\u010dno. Obitelj se, znamo, nalazi u svom socijalnom okru\u017eju. Ne postoji obitelj koja je otok, nego uvijek su tu i drugi ljudi i druge obitelji. U ovoj je prispodobi o\u010dita vrednota dru\u0161tvenoga \u017eivota. <\/em>Dragocjene su veze s drugima, ali tra\u017ee zdravi kompromis. \u010cemu dati prednost? Roditelj mora pomiriti potrebu da za\u0161titi svoje i da mu budu vrlo visoko, na prvom mjestu, s potrebom prijateljevanja. Ova prispodobica daje nam sliku roditelja koji doista \u0161titi svoje. Treba osigurati svojima odmor, no\u0107ni po\u010dinak, miran san. Treba \u010duvati vlastitu obitelj, treba pru\u017eiti za\u0161titu djeci koja se sama jo\u0161 ne mogu braniti. Ali ipak, tra\u017ei se i zdrava ravnote\u017ea prema drugim ljudima koji nas okru\u017euju, pogotovo, prema prijateljima i onima u potrebi.<\/p>\n\n\n\n

Obitelj tra\u017ei roditeljsku skrb, ali ne i isklju\u010divost koja bi se mogla sro\u010diti u krilaticu: vi ste meni sve, a za druge ba\u0161 me briga! Vrednota <\/em>koja se u evan\u0111eoskoj prispodobi na neizravan, ali jasan na\u010din \u2013 kontekstualno prenosi jest prijateljstvo<\/em>. Va\u017eno je \u0161to dje\u010dica u toj prispodobi do\u017eivljavaju, pogotovu kad otac napokon daje prijatelju \u0161to mo\u017ee kao pripomo\u0107. Djeca u\u010de od roditelja. Kako roditelji postupaju sa svojim prijateljima na konkretnim primjerima, tako onda i djeca postupaju. Mo\u017eda ne odmalena, ali redovito \u0107e tako postupati u kasnijoj dobi. Ako su nau\u010dili zdravo prijateljevati, znat \u0107e to i primijeniti. Ako su iz roditeljskog primjera nau\u010dili imati prijatelje, ali ih staviti na onu razinu kamo pripadaju, takvi \u0107e onda biti i kao odrasli ljudi.<\/p>\n\n\n\n

Dvije evan\u0111eoske pouke, poznate i bliske, nau\u010dile su nas kako postoje vrednote<\/em> koje se u obitelji prenose i koje su duboko antropolo\u0161koga zna\u010daja: slu\u0161anje<\/em> i prijateljstvo.<\/em><\/p>\n\n\n\n

6. Evan\u0111eoski doga\u0111aji<\/h3>\n\n\n\n

Prisjetimo se jedne skupine evan\u0111eoskih doga\u0111aja. Ne stojimo vi\u0161e na razini teorijske pouke i prispodobe, nego su pred nama izvje\u0161taji o onome \u0161to se zbivalo. Promatramo kako u Evan\u0111elju pronalaze mjesto obiteljske situacije u kojima se ostvaruje preno\u0161enje vrednota. Roditelji se vlastitom osobom zauzimaju za svoju djecu. Istaknut \u0107emo samo \u010detiri primjera koji su za nas mjerodavni.<\/p>\n\n\n\n

Bo\u017eji blagoslov. <\/em>Na prvome mjestu sje\u0107amo se roditelja koji Isusu donose svoju djecu i  tra\u017ee blagoslov. Poznat je to evan\u0111eoski izvje\u0161taj koji se mo\u017ee na\u0107i u nekoliko Evan\u0111elja (Mt 19; Mk 10; Lk 18), a sadr\u017ei poznati Isusov poziv da djeca do\u0111u k njemu jer su mjerilo kakav \u010dovjek treba biti da do\u0111e u Kraljevstvo Bo\u017eje.<\/p>\n\n\n\n

U tom je prizoru za nas va\u017ena prakti\u010dna primjena roditeljske obveze, sna\u017eno istaknute ve\u0107 u Starom zavjetu, da trebaju uvesti djecu u tajnu Bo\u017ejeg \u017eivota. Ovdje roditelji donose, u doslovnom smislu rije\u010di, svoju djecu k Isusu. \u0160to roditelji tra\u017ee? Posve konkretno: da Isus stavi ruke na njihovu djecu, da se pomoli, da ih dotakne. U Markovu evan\u0111elju \u010ditamo kako \u0107e Isus nato zagrliti djecu i blagosloviti ih (Mk 10,16). Djeca u\u010de iskustvom. Pritom sva tri Evan\u0111elja koja opisuju taj prizor isti\u010du kako se roditelji susre\u0107u sa zaprekom, i to ne od bilo koga sa strane, nego im sami Isusovi u\u010denici brane pristup. Roditelji se ne samo suo\u010davaju, nego i nadvladavaju tu zapreku, nailaze\u0107i pri tom na veliko Isusovo odobravanje. Evan\u0111elist Luka nadopunja da su donosili i posve malenu dje\u010dicu, ne samo djecu mla\u0111e dobi, nego i dojen\u010dad (Lk 10,18).<\/p>\n\n\n\n

Zdravlje<\/em>. Druga je vrednota opet vrlo realna i konkretna. Jedan evan\u0111eoski primjer pokazat \u0107e nam kako se prenosi u obitelji, to jest kako je plod roditeljskog zauzimanja. Isus se vra\u0107a u Kanu Galilejsku koju poznajemo. Ondje mu pristupa \u010dovjek s vi\u0161eg polo\u017eaja \u2013 kraljevski slu\u017ebenik koji ima bolesna sina. Dolazi k Isusu i moli ga da do\u0111e do njega i ozdravi mu sina jer ve\u0107 samo \u0161to nije umro. Na koncu dobiva Isusov spasonosni odgovor: \u201eIdi, sin tvoj \u017eivi!\u201d (usp. Iv 4,46\u201350). I u ovom primjeru roditelj svojim zalaganjem dolazi do vrednote<\/em> koju dijete na vlastitom tijelu osje\u0107a, iskustvom u\u010di. Pritom i ovdje postoji zapreka koju treba prije\u0107i, a to je sama Isusova kritika: \u201eVi tra\u017eite znamenje i \u010dudesa pa tek onda vjerujte.\u201c (Iv 4,48). Molba ovoga kraljevskoga slu\u017ebenika, \u010dovjeka s vi\u0161eg dru\u0161tvenog polo\u017eaja, usmjerena je na dobro njegova djeteta.<\/p>\n\n\n\n

Sloboda od opsjednutosti. <\/em>Va\u017ean primjer za oslobo\u0111enje od zloduha jest prizor sa \u017eenom strankinjom, pripadnicom druge vjere, koja je toliko uporna da se ni izravnom uvredom, usporedbom sa psima, ne da zaustaviti, nego tra\u017ei od Isusa da oslobodi njezinu k\u0107i od zloduha (Mt 15; Mk 7). Dobit \u0107e onaj \u010duveni odgovor koji izra\u017eava Isusovo divljenje: \u201e\u017deno, velika je tvoja vjera!\u201c (Mt  15,28). Ona je zagovornica koja moli za svoje dijete i pritom se ne da obeshrabriti neuspjehom i odbijanjem. Ona ne se skriva u bezimenoj svjetini, nego stupa naprijed. Ide \u010dak i protiv Isusove volje kad se htio neko vrijeme povu\u0107i. Ona dolazi do njega. Kada u\u010denici na svoj na\u010din interveniraju i ni\u0161ta ne uspijevaju, ona opetuje svoju molbu. I dobiva usli\u0161anje. Konkretnu vrednotu slobode od zloduha <\/em>smijemo gledati posve modernim o\u010dima i prepoznavati kao oslobo\u0111enje od onoga \u0161to danas zarobljava djecu. Evan\u0111eoska k\u0107i izlije\u010dena je od opsjednutosti zahvaljuju\u0107i ustrajnoj majci koja tra\u017ei i dobiva pomo\u0107 na pravome mjestu.<\/p>\n\n\n\n

Uskrsnu\u0107e. <\/em>Posljednji evan\u0111eoski izvje\u0161taj u ovom malom nizu dovodi nas do vrhunca koji nije tek ne\u0161to svagdanje, nego je doslovno uskrsnu\u0107e. <\/em>Poznat je doga\u0111aj s Jairom, nadstojnikom sinagoge, kojemu je dvanaestogodi\u0161nja k\u0107erkica na umoru (Lk 8,40\u201356). Prema svetom tekstu on prima vijest da je ve\u0107 umrla. Isus \u0107e dati novo tuma\u010denje i proglasit \u0107e da nije u pitanju smrt: \u201eOna samo spava\u201d (Lk 8,53). Zahvaljuju\u0107i upornosti roditelja Isus dolazi do nje i daje joj novi \u017eivot.<\/em> \u010cudo koje se zbiva odraz je Kristova uskrsnu\u0107a, ali je ujedno povratak u redovit ovozemaljski \u017eivot. Danas ima mnogo toga \u0161to i odrasle i djecu mo\u017ee u\u010diniti polumrtvima ili mrtvima u bilo kojem smislu. Vrednota<\/em>, do koje se ovdje dolazi roditeljskom zagovorom i uporno\u0161\u0107u jest obnova ljudskog \u017eivota. Roditelji u ovom slu\u010daju moraju prije\u0107i preko izrugivanja. Ve\u0107 je, naime, dovedena skupina koja \u0107e organizirati veliko \u017ealovanje i oni se podsmjehuju roditeljima, znaju\u0107i da je k\u0107i ve\u0107 umrla. Roditelji se ne daju zaustaviti, a ono \u0161to imaju jest povjerenje u Isusa.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Susret s Isusom i usprkos zaprekama.<\/em> Za nas su me\u0111u ovim doga\u0111ajima va\u017ena osobito dva primjera koja nas dovode do sredi\u0161ta i jedinog mjerila pastoralnog rada u Crkvi. Va\u017eno je biti zagovornikom, to jest moliti za druge i tako omogu\u0107iti da Bog bude na njima djelatan. Postoji me\u0111utim jo\u0161 i vi\u0161e. Rije\u010d je o onom najva\u017enijem i ujedno nama tako dragom zadatku: dovesti osobu u izravan kontakt s Isusom. Puno vi\u0161e ne moramo, a i ne mo\u017eemo u\u010diniti jer Isus je Spasitelj, jedini Otkupitelj ljudi. Vidjeli smo to u slu\u010daju s dje\u010dicom, gdje ih roditelji dovode tako da je Isus doslovce u realnom i konkretnom kontaktu s njima, grli ih. Posljednji primjer, Jairove k\u0107eri, gdje Isus uzima njezinu ruku, tako\u0111er pripada ovamo. Ona je u izravnom kontaktu s Isusom koji upravo njoj upu\u0107uje rije\u010di: \u201eDijete, ustani!\u201c (Lk 8,54).<\/p>\n\n\n\n

Da bismo istaknuli va\u017enost koju ovdje prenositelji vrednota imaju, uo\u010dit \u0107emo kako u dva prizora \u010dak i sam Isus stavlja zapreke koje oni nadvladavaju. Ne samo u\u010denici i ljudi uokolo, nego sam Isus prije\u010di put. Pred kraljevskim slu\u017ebenikom kritizira tra\u017eenje znakova (Iv 4,48), ali molitelj ostaje uporan. Kod \u017eene Kanaanke Isus izri\u010de vrlo grubu uvredu (Mt 15,26), ali ona ne odustaje, \u0161tovi\u0161e prihva\u0107a uvredu i njome se slu\u017ei da potkrijepi ponovljenu molbu (r. 27).<\/p>\n\n\n\n

7. Dao nam je primjer<\/h3>\n\n\n\n

Zavr\u0161nim razmatranjem vra\u0107amo se na po\u010detak. Zapo\u010deli smo sa Pashom, podsjetiv\u0161i se situacije u kojoj je utemeljena kao obred. Na svr\u0161etku pogledat \u0107emo Pashu koja je u\u0161la u moto ove Obiteljske \u0161kole: \u201eKad to znate, blago vama budete li tako i \u010dinili\u201d (Iv 13,17). Isus, obdr\u017eavaju\u0107i Zakon, slavi Pashu i na toj Posljednjoj ve\u010deri preuzima roditeljsku ulogu. On je autoritet, on je Gospodin i U\u010ditelj, kako i izravno potvr\u0111uje (r. 13). A ipak, on pere noge svojim u\u010denicima. Koliko puta roditelji doslovce operu noge svojoj djeci? Pritom su na Isusovu putu. Njegov na\u010din preno\u0161enja vrednota nije samo pou\u010davanje, \u0161to Stari zavjet vrlo jasno tra\u017ei i stavlja kao obvezu, nego je primjer<\/em>. On pere noge, on se snizuje do kraja. Daje nam primjer <\/em>i ve\u017ee ga uz jedno bla\u017eenstvo.<\/p>\n\n\n\n

Kad u obitelji roditelj sprema hranu i odijelo za dijete, kad ula\u017ee svoje vrijeme i svoj rad, onda je na Isusovu tragu <\/em>\u2013 daje sama sebe. Mo\u017ee to biti lijepa rije\u010d, utjeha, osmijeh, razumijevanje \u2013 sve su to vrednote <\/em>koje se praksom prenose. <\/em>U obitelji mo\u017eemo pristupiti i biti tu kad je netko osamljen ili \u017ealostan, kad ne mo\u017ee spavati ili je u strahu; u igri, na izletu, u prirodi, u \u0161portu. Roditelj je ovdje kao onaj koji vodi, kao onaj na koga se drugi mo\u017ee osloniti. Kad je prisutan, kada je pratnja, tada doslovce daje svoje tijelo i krv: tu je, u tijelu nazo\u010dan. Time dolazimo ve\u0107 do misti\u010dne <\/em>dimenzije, <\/em>to jest postajemo kao Isus jer Krist je onaj koji daje svoje tijelo i krv. Kao \u0161to je Bog \u2013 Bog s nama, tako i \u010dovjek mo\u017ee biti \u010dovjek sa svojim bli\u017enjim \u2013 \u010dovjek sa svojom obitelji.<\/p>\n\n\n\n

22. 4. 2020.<\/p>\n\n\n\n

Niko Bili\u0107, SJ<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

u Svetom pismu i u iskustvu Crkve Sa\u017eetak: Kako je obitelj \u0161kola vrednota? Ovo pitanje ovdje prou\u010davamo u svjetlu Svetoga pisma i konkretnog vjerni\u010dkog iskustva. Otkrit \u0107emo kako su osnovne teme Sv. pisma vezane uz preno\u0161enje u obitelji te kako redovito roditeljsko nastojanje u odnosu na njihovu djecu ima svoju misti\u010dnu dimenziju. Tri su dijela […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[14,9,6],"tags":[],"class_list":["post-3211","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-biblijska-antropologija","category-cjelozivotno-ucenje","category-nastava"],"yoast_head":"\nObitelj \u2013 \u0161kola vrednota - Ad maiorem Dei gloriam<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3211\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"hr_HR\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Obitelj \u2013 \u0161kola vrednota - Ad maiorem Dei gloriam\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"u Svetom pismu i u iskustvu Crkve Sa\u017eetak: Kako je obitelj \u0161kola vrednota? Ovo pitanje ovdje prou\u010davamo u svjetlu Svetoga pisma i konkretnog vjerni\u010dkog iskustva. Otkrit \u0107emo kako su osnovne teme Sv. pisma vezane uz preno\u0161enje u obitelji te kako redovito roditeljsko nastojanje u odnosu na njihovu djecu ima svoju misti\u010dnu dimenziju. Tri su dijela […]\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3211\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"Ad maiorem Dei gloriam\" \/>\n<meta property=\"article:publisher\" content=\"https:\/\/www.facebook.com\/paterniko\" \/>\n<meta property=\"article:author\" content=\"https:\/\/www.facebook.com\/paterniko\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2020-04-22T08:18:16+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2020-04-22T08:18:34+00:00\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"Niko Bili\u0107 SJ\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Napisao\/la\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"Niko Bili\u0107 SJ\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"31 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3211#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3211\"},\"author\":{\"name\":\"Niko Bili\u0107 SJ\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a\"},\"headline\":\"Obitelj \u2013 \u0161kola vrednota\",\"datePublished\":\"2020-04-22T08:18:16+00:00\",\"dateModified\":\"2020-04-22T08:18:34+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3211\"},\"wordCount\":6111,\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a\"},\"articleSection\":[\"Biblijska antropologija\",\"Cjelo\u017eivotno u\u010denje\",\"Nastava\"],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3211\",\"url\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3211\",\"name\":\"Obitelj \u2013 \u0161kola vrednota - Ad maiorem Dei gloriam\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#website\"},\"datePublished\":\"2020-04-22T08:18:16+00:00\",\"dateModified\":\"2020-04-22T08:18:34+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3211#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3211\"]}]},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3211#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Obitelj \u2013 \u0161kola vrednota\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#website\",\"url\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/\",\"name\":\"Ad maiorem Dei gloriam\",\"description\":\"doc. dr. sc. Niko Bili\u0107: nastava, duhovnost i cjelo\u017eivotno u\u010denje\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":[\"Person\",\"Organization\"],\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a\",\"name\":\"Niko Bili\u0107 SJ\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/14c6ebb29114394312c36c8ab93231d11917870146d266275d4470c0b6c44b88?s=96&d=blank&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/14c6ebb29114394312c36c8ab93231d11917870146d266275d4470c0b6c44b88?s=96&d=blank&r=g\",\"caption\":\"Niko Bili\u0107 SJ\"},\"logo\":{\"@id\":\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/image\/\"},\"sameAs\":[\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\",\"https:\/\/www.facebook.com\/paterniko\",\"https:\/\/www.youtube.com\/user\/paterniko\"]}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Obitelj \u2013 \u0161kola vrednota - Ad maiorem Dei gloriam","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3211","og_locale":"hr_HR","og_type":"article","og_title":"Obitelj \u2013 \u0161kola vrednota - Ad maiorem Dei gloriam","og_description":"u Svetom pismu i u iskustvu Crkve Sa\u017eetak: Kako je obitelj \u0161kola vrednota? Ovo pitanje ovdje prou\u010davamo u svjetlu Svetoga pisma i konkretnog vjerni\u010dkog iskustva. Otkrit \u0107emo kako su osnovne teme Sv. pisma vezane uz preno\u0161enje u obitelji te kako redovito roditeljsko nastojanje u odnosu na njihovu djecu ima svoju misti\u010dnu dimenziju. Tri su dijela […]","og_url":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3211","og_site_name":"Ad maiorem Dei gloriam","article_publisher":"https:\/\/www.facebook.com\/paterniko","article_author":"https:\/\/www.facebook.com\/paterniko","article_published_time":"2020-04-22T08:18:16+00:00","article_modified_time":"2020-04-22T08:18:34+00:00","author":"Niko Bili\u0107 SJ","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Napisao\/la":"Niko Bili\u0107 SJ","Procijenjeno vrijeme \u010ditanja":"31 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3211#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3211"},"author":{"name":"Niko Bili\u0107 SJ","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a"},"headline":"Obitelj \u2013 \u0161kola vrednota","datePublished":"2020-04-22T08:18:16+00:00","dateModified":"2020-04-22T08:18:34+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3211"},"wordCount":6111,"publisher":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a"},"articleSection":["Biblijska antropologija","Cjelo\u017eivotno u\u010denje","Nastava"],"inLanguage":"hr"},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3211","url":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3211","name":"Obitelj \u2013 \u0161kola vrednota - Ad maiorem Dei gloriam","isPartOf":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#website"},"datePublished":"2020-04-22T08:18:16+00:00","dateModified":"2020-04-22T08:18:34+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3211#breadcrumb"},"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3211"]}]},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3211#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Obitelj \u2013 \u0161kola vrednota"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#website","url":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/","name":"Ad maiorem Dei gloriam","description":"doc. dr. sc. Niko Bili\u0107: nastava, duhovnost i cjelo\u017eivotno u\u010denje","publisher":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"hr"},{"@type":["Person","Organization"],"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/a3d4a18838314f7054f7cdc4f4d45f4a","name":"Niko Bili\u0107 SJ","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/image\/","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/14c6ebb29114394312c36c8ab93231d11917870146d266275d4470c0b6c44b88?s=96&d=blank&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/14c6ebb29114394312c36c8ab93231d11917870146d266275d4470c0b6c44b88?s=96&d=blank&r=g","caption":"Niko Bili\u0107 SJ"},"logo":{"@id":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/#\/schema\/person\/image\/"},"sameAs":["https:\/\/amdg.ffrz.hr","https:\/\/www.facebook.com\/paterniko","https:\/\/www.youtube.com\/user\/paterniko"]}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3211","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3211"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3211\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3212,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3211\/revisions\/3212"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3211"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3211"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3211"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}