Prva je slika vrlo poznata. Rije\u010d je o bratoubojstvu koje se doga\u0111a strahovito brzo i brutalno u jednom jedinom biblijskom retku (Post 4,8). Kajin je prvoro\u0111enac, stariji brat. Prvijenac je va\u017ean ne samo u tradiciji, nego Abel koji je nai\u0161ao na Bo\u017eju naklonost prinosi od prvina<\/em> (4,4). Kajin je u Bibliji prvi sin \u010dovje\u010dji, ljudski potomak, ro\u0111en od \u017eene. Prvi koban sukob (me\u0111u bra\u0107om) zbiva se oko eminentno vjerskoga pitanja, oko Bo\u017eje naklonosti, njegove pozornosti.<\/p>\n\n\n\n Ro\u0111eni su od iste majke, \u017eive i odrastaju (pretpostaviti je) zajedno, ali razvijaju se razli\u010dito. Abel postaje pastir kao Mojsije i David. Prvi je biblijski uzor za Spasiteljev govor o dobromu pastiru. Kajin postaje obra\u0111iva\u010d zemlje. Kao opslu\u017eitelj tla zemaljskoga izvr\u0161ava ono \u0161to je prvotni (dvaput spomenuti) Bo\u017eji nacrt iz rajskoga vrta: \u010dovjek treba obra\u0111ivati zemlju, slu\u017eiti joj, gojiti (Post 2,5.15) i \u010duvati je, paziti na nju (2,15). Ipak, Abel, pastir, spomenuti je na prvom mjestu (prije se razvio).<\/p>\n\n\n\n Ne mo\u017eemo re\u0107i da Kajin opona\u0161a jer prvi prinosi dar (ili danak. Prvi je \u010dovjek koji daje liturgijski prinos Bogu u Bibliji). Problem je vjerojatno u tome \u0161to Kajin uzima za prinos od plodova zemlje, a ona je prokleta<\/em> \u2013 zbog \u010dovjeka, Adama, oca njegova (Post 3,17). Kajin, otkrivamo, \u017eeli diktirati Bo\u017ejoj slobodi. Kad vidi da je bratova \u017ertva primljena, negoduje. Tako on svoj dar prati \u017eestokom ljutnjom, obrazi su mu pali. Prati prinos mrkim licem koje je upravljeno prema dolje (4,5).<\/p>\n\n\n\n Kajinu Bog prvo progovara. Zanima se kako je. Pita o njegovu unutarnjem stanju, osje\u0107ajima i o njegovu stavu. Pita o svrsi njegova bijesa i paloga lica. Pou\u010dava ga o slobodi koju ima da bude dobar, da pravo postupa, da \u010dini dobro ili ne. Pou\u010dava i o posljedicama. Tu Sveto pismo prvi put spominje grijeh<\/em> (4,7).<\/p>\n\n\n\n Na Bo\u017eji govor Kajin ne daje odgovor. Ne uspostavlja komunikaciju. I kod oca Adama i kod sina Kajina Sveto pismo ustanovljuje tu\u017enu \u010dinjenicu da mi ljudi progovaramo Bogu tek nakon grijeha<\/em>. Velik se proma\u0161aj doga\u0111a: Kajinu progovara Bog (Post 4,6s), a on se obra\u0107a \u010dovjeku (r. 8). Svoje stanje ljutnje (vjerojatno na Boga) svaljuje na brata \u010dovjeka. Ubija.<\/p>\n\n\n\n Bog ni tada ne odustaje. I opet se obra\u0107a Kajinu. Ako je prije pitao Adama gdje je (Post 3,9), tra\u017ee\u0107i \u010dovjeka, sada Bog jasno pita za bli\u017enjega: “Gdje ti je brat?” (4,9). I sada, tek sada, Kajin progovara. Ne prihva\u0107a ulogu \u010duvara svoga brata (on je \u010duvar zemlje). Kajin ne odgovara na pitanje, ne ulazi u razgovor, nego odgovara protupitanjem. \u010covjekova nestalnost<\/em> i lutanje<\/em> (4,12.14), nespokoj i nesmirenost ima korijen u sukobu s bratom \u010dovjekom. Nemir i usplahirenost, besciljnost i besku\u0107ni\u0161tvo na ovomu svijetu Sveto pismo vidi kao posljedicu nerije\u0161enoga konflikta me\u0111u bra\u0107om. Izlo\u017eenost, krhkost \u010dovjekova \u017eivota pred drugim tako\u0111er.<\/p>\n\n\n\n Kajinu je njegova krivnja prete\u0161ka. Po\u010dinje govor Bogu, jadikovka (Post 4,13). Poput Jone Bogu predbacuje da ga je on odbacio (“odbaciti” Post 4,14; Jona 2,5). Po\u010dinje skrivanje od Bo\u017ejega lica. Doista Kajin odlazi, sam<\/em> odlazi, ispred Bo\u017ejega lica. Slijedi stope svojih roditelja, odlazi na istok od rajskoga vrta, u zemlju kojoj je ime izvedeno od njegova lutanja i besku\u0107ni\u0161tva. \u2013 I Kajinova se loza nastavlja. (Od njega na\u0161a nestalnost i lutala\u0161tvo, nespokoj; na\u0161a izlo\u017eenost i ustra\u0161enost za \u017eivot pred bli\u017enjima.)<\/p>\n\n\n\n Isus \u0107e s pravom re\u0107i: kad prinosi\u0161 dar, pa se sjeti\u0161 da tvoj brat ima ne\u0161to protiv tebe, po\u0111i najprije i izmiri se (Mt 5,23s)! Jer, evo \u0161to se zbilo s Kajinom i Abelom. (Natjecanje u bogo\u0161tovlju nije Bo\u017eja stvar.) \u010cudimo se da se kod Kajina i Abela roditelji ni na koji na\u010din aktivno ne uklju\u010duju u sukob. Nema nikakve interakcije sa sinovima. Zacijelo je i to posljedica njihova prvotnoga neposluha.<\/p>\n\n\n\n Zastra\u0161uju\u0107e je \u0161to me\u0111u bra\u0107om nema jasne komunikacije osim one neverbalne, okrutne kada se u polju stariji di\u017ee na mla\u0111ega brata i nemilice ga ubija. Izvorni tekst izostavlja i ne donosi rije\u010di koje je Kajin uputio svome bratu (Septuaginta dodaje 4,8). Sukob i u\u017easan ishod me\u0111u njima odvija se \u0161utke. Nije to ti\u0161ina slu\u0161anja, nego ledena muklost nerazumijevanja. Mi mo\u017eemo analizirati motive kao promatra\u010di, ali oni o tome ni na koji zdrav na\u010din ne komuniciraju. Svakako, pastir Abel nema u Bibliji ni jedne zapisane rije\u010di. Odveden je kao janje na klanje, \u0161utke kao ovca nijema pred onima \u0161to je strigu.<\/p>\n\n\n\n Ezav i Jakov, premda su za\u010deti na molitvu oca Izaka (Post 25,21) od po\u010detka su u sukobu. Tuku se ve\u0107 u maj\u010dinoj utrobi (r. 22). Otpo\u010detka su me\u0111usobno podijeljeni kao dva razli\u010dita naroda (r. 23). I kod ro\u0111enja Jakov dr\u017ei prvoro\u0111enoga brata Ezava za petu kao da ga \u017eeli sprije\u010diti da bude prvi. Iako su blizanci, mladost \u0107e provesti u bitci za prvo mjesto, tko je stariji.<\/p>\n\n\n\n Podjela je utvr\u0111ena razlikom zanimanja i na\u010dina \u017eivota. Jedan je lovac, provodi vrijeme u prirodi, drugi je ku\u0107ni \u010dovjek. Razdijeljenost je poja\u010dana rastrganom roditeljskom ljubavi. Otac Izak kao pravi mu\u0161karac daje se voditi jelom i trbuhom. Voli divlja\u010d pa mu je dra\u017ei Ezav. Majka Rebeka, koja \u0107e odigrati vrlo nezgodnu ulogu, nekako po naravi stvari voli Jakova (r. 27) koji je tu, prisutan uz nju, u \u0161atoru, i zna kuhati povr\u0107e (25,29).<\/p>\n\n\n\n Lukavi hvata\u010d pete svoj odnos prema bratu \u017eeli urediti trgovinom (25,31). Jo\u0161 tra\u017ei i prisegu prije negoli \u0107e gladnoga brata nahraniti (Post 25,33). Svakako, Biblija \u0107e i Ezava u toj kupoprodaji nemalo osuditi. Prezreo je svoje dostojanstvo i obveze kao prvoro\u0111enac (25,34). Poslanica Hebrejima vidjet \u0107e u Ezavu bezbo\u017enika koji je za malo hrane prodao svoje obiteljsko pravo (Hebr 12,16). Smijemo primijetiti kako Ezav slijedi svoga oca te mu \u017eelja za jelom vrlo visoko kotira.<\/p>\n\n\n\n U gruboj i izravnoj prijevari, kad Jakov pred ocem, i uz vi\u0161estruke sumnje i provjere, ustrajno glumi brata Ezava, on je uvelike pod diktatom majke. Ona je informantica i savjetnica. Ali to ga ne ispri\u010dava uzmemo li u obzir njegovu besprigovornu spremnost na prijevaru, pri punoj svijesti i unato\u010d bojazni, i njegovo prija\u0161nje lukavstvo. Zapravo na temelju obavljene trgovine njemu i onako ve\u0107 pripada pravo prvoga blagoslova pa prijevara ne bi ni bila potrebna da se Ezav toga dr\u017eao i da je me\u0111u bra\u0107om vladalo povjerenje umjesto trgovanja i lukav\u0161tine.<\/p>\n\n\n\n Jakov je svjestan razlike izme\u0111u njega i brata i otvoreno govori o strahu da sve po\u0111e u krivo pa da umjesto blagoslova zaradi prokletstvo, ali pripravno se daje na igrokaz i dvaput \u0107e pred vlastitim ocem zatajiti svoj identitet (27,19.24), u o\u010di \u0107e mu lagati. \u010cak \u0107e za svoje la\u017ei i ime Bo\u017eje svetogrdno upotrijebiti (27,20). Svojim postupkom Jakov izaziva u\u017eas u oca (27,33) i ogor\u010den jauk (r. 34) i pla\u010d (r. 28) brata Ezava.<\/p>\n\n\n\n Ezav brata pred ocem otvoreno optu\u017euje za dvostruku prijevaru (r. 36) (tuma\u010de\u0107i o\u010dito kako i prija\u0161nju trgovinu gleda kao prijevaru). Zbog ukradenoga blagoslova Ezav postaje neprijatelj i u srcu ve\u0107 nosi Kajinovski plan da ubije brata.<\/p>\n\n\n\n I opet \u0107e majka biti posrednica koja upozorava Jakova na opasnost i organizira njegovo udaljavanje s odgovaraju\u0107im i uvjerljivim izgovorom. Iz njezinih rije\u010di \u2013 i mi kao \u010ditatelji i Jakov kao protagonist \u2013\u00ad znamo za Ezavov bijes i ljutnju na brata (Post 27,41). Njezina je misao da treba \u010dekati dok on zaboravi \u0161to mu je Jakov u\u010dinio (r. 45). Stvari \u0107e se naravno druk\u010dije odvijati.<\/p>\n\n\n\n Jakov \u0107e pro\u0107i pravi put \u010di\u0161\u0107enja. I to upravo kod prepredena maj\u010dina brata koji odmah uvi\u0111a da im pred sobom jednoga koji je gra\u0111en kao on, od njegova mesa i njegovih kostiju (29,14). Premda je pro\u0161lo puno vremena, premda je Jakov sam postao otac obitelji i imu\u0107an gospodar, premda je ozbiljno zapo\u010deo svoj duhovni put s Bogom, i premda je u miru dovr\u0161io napete i konfliktne veze s ujakom, izvorna nevolja nije sama od sebe pro\u0161la. Sva\u0111a s bratom, gruba prijevara i prijetnja, sukob s po\u010detka, tjeskobno ste\u017eu u dnu du\u0161e. Jakov \u0161alje posrednike-glasnike u susret bratu Ezavu (32,4). Naziva ga svojim gospodarom (32,5.6), a sebe progla\u0161ava njegovim slugom (r. 5.19.21) Osje\u0107a velik strah i tuma\u010di bratov dolazak u susret kao napad (32,7.8), sprema taktiku pre\u017eivljavanja (r. 9). Taktika je postupna. Iza svakoga poklonjena stada razmak i ondje sluga koji najavljuje da na kraju iza svih poklona dolazi sam Jakov (32,19.21). Ali ne\u0161to bitno druk\u010dije bit \u0107e potrebno. Jakova unutarnja stiska dovodi do bitno druk\u010dije akcije. Prije nego \u0161alje povorku poklona Jakov moli. Prva je to velika molitva na njegovu \u017eivotu putu. Dobra mu je molitvena metoda jer se prisje\u0107a Bo\u017ejih obe\u0107anja (32,10.13) kojima Bog ostaje vjeran. Pokazuje stanje svoje du\u0161e s obzirom na brata Ezava i tra\u017ei pomo\u0107 na pravom mjestu: \u201eSpasi me od ruke moga brata!\u201c govori on Bogu svome (32,12). Dragocjeno je \u0161to otvoreno priznaje: \u201ebojim ga se\u201c. Njegov je strah skrbni\u010dki i solidaran jer obuhva\u0107a cijelu obitelj.<\/p>\n\n\n\n Kad je takti\u010dka povorka ve\u0107 krenula, kad je takore\u0107i show<\/em> po\u010deo, kad je priredba zapo\u010dela, jo\u0161 \u0107e se dvije va\u017ene stvari zbiti prije nego Jakov bude pripravan stupiti pred bratovo lice. Druga stvar koja se zbiva \u010duvena je i dobro poznata. Nastaje ne toliko na Jakovljevu inicijativu nego zacijelo kao odgovor na njegovu molitvu. Cijele no\u0107i Jakov se bori s neznancem. To je borba izbliza, prsa o prsa, hrvanje. Jakovljeva je inicijativa da ne popu\u0161ta dok ne dobije blagoslov (32,27) i tako pokazuje da onaj na prijevaru zadobiveni nema pune vrijednosti. Prije nego \u0161to primi blagoslov (r. 30) mora jo\u0161 ne\u0161to dovesti u red. Mora re\u0107i svoje pravo ime, priznati i potvrditi svoje \u201eja\u201c (28). On je Jakov. Nije on Ezav ili netko drugi. Sad je spreman primiti novu definiciju od Boga koja \u0107e nositi cijelu daljnju biblijsku povijest. Ime je program dan Jakovu. Izrael zna\u010di: Bog \u0107e se boriti. Bog \u0107e voditi tvoje bitke, Jakove.<\/p>\n\n\n\n Prvi plodovi tajanstvenoga susreta dragocjeni su. Sunce mu je ogranulo (32,32) ka\u017ee Sveto pismo, sunce koje je bilo za\u0161lo kad je zapo\u010deo svoj bijeg (28,11). Jakov sam svjedo\u010di koliko je pomirenje duboko i koliki su mu razmjeri. Ka\u017ee bratu: \u201eVidio sam tvoje lice kao \u0161to se lice Bo\u017eje gleda.\u201c A sada, nakon nagla\u0161enih gesta: nakon vi\u0161estrukoga Jakovljeva klanjanja pred bratom, nakon zagrljaja i poljupca, nakon zajedni\u010dkoga pla\u010da i suza od ganu\u0107a, po\u010dinje razgovor. U idu\u0107oj su slici dva brata, Mojsije i Aron, sa sestrom Mirjam pred \u0161atorom sveti\u0161tem izvan tabora kad su ve\u0107 na putu u obe\u0107anu zemlju. Glavna inicijativa u upravljanju ovim sukobom jest kod Boga. U stupu od oblaka pred ulazom u sveti\u0161te on progovara.<\/p>\n\n\n\n Na povr\u0161ini sukoba Mojsijeva je \u017eena, strankinja, protiv koje govori ponajprije Mirjam, a Aron joj se pridru\u017euje. Dublji je i otvoren napad koji oni slo\u017eno iznose usmjeren protiv jedinstvenosti Mojsijeva autoriteta kao Bo\u017ejega sugovornika. I opet je to jedan sukob koji zalazi u svu dubinu vjere i odnosa prema Bogu. Zar je samo Mojsiju Bog govorio, zar nije i Aronu i Mirjam.<\/p>\n\n\n\n Bolno je i problemati\u010dno \u0161to i neodre\u0111ene prigovore o \u017eeni koja im smeta i ovaj otvoreni napad oni ne iznose u dijalogu s Mojsijem, u pripravljenom okviru i s taktom, nego pred pri\u010daju pred nedefiniranim op\u0107enitim slu\u0161ateljstvom, javno, na na\u010din glasine i tra\u010da. Tako stvaraju \u017ealostan uvod u glasine o obe\u0107anoj zemlji (poglavlje-dva kasnije) kad \u0107e nakon povratka izvi\u0111a\u010da nastati buna u cijelom narodu, a sve na temelju rekla-kazala.<\/p>\n\n\n\n Mojsije, neznatan i ponizan Bo\u017eji siromah, (navikao ve\u0107 na kojekakve izvitoperene napade i izopa\u010dena rogoborenja) pred bratom i sestrom zapravo ne poduzima ni\u0161ta u obranu svojega dostojanstva i autoriteta.<\/p>\n\n\n\n Pismo je jasno. Gospodin je \u010duo i organizira susret za ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanje. Neuobi\u010dajeno je nai\u0107i na opis kako Bog iznenada, odjednom i neo\u010dekivano<\/em> progovara. Govori Mojsiju, Aronu i Mirjam, njima trima, tra\u017ee\u0107i da do\u0111u pred sveti\u0161te.<\/p>\n\n\n\n Bo\u017eje rije\u010di Aronu i Mirjam koje slijede va\u017ene su (ne samo po sadr\u017eaju nego) zato \u0161to upozoravaju na prvi podatak koji po\u010dinje sva\u0111u. Istina, dva su mjesta gdje u Levitskom zakoniku Bog govori Aronu; istina, mnogo puta Bo\u017eji je govor upu\u0107en Mojsiju i Aronu (koji zajedno slu\u0161aju). Ali ovo je jedino mjesto gdje se Bo\u017eja rije\u010d izravno obra\u0107a i bratu Aronu i sestri Mirjam, brane\u0107i pritom Mojsijevo sasvim povla\u0161teno mjesto i veliku blizinu s Bogom. Tako njihov argument s po\u010detka da je Bog i njima govorio nema velike osnove. (Na po\u010detku sva\u0111e i sukoba prakti\u010dki stoji neistina.)<\/p>\n\n\n\n Zanimljivo kako prvo predbacivanje zbog \u017eene koja im je smetala uop\u0107e nije istaknuto. Ili ga pre\u0161u\u0107uju i zaobilaze ono \u0161to je na povr\u0161ini i svaki dan prisutno (i puno je vi\u0161e uzrok sukobljavanja), pa izbjegavaju pogledati tako utjecajan, ali i neva\u017ean uzrok sukoba. Aron je ve\u0107 pro\u0161ao jedno izravno ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanje ra\u010duna s Mojsijem, brzo uvi\u0111a \u0161to se zbiva i u njihovu postupku prepoznaje grijeh. To je velik napredak Aronov. Onda, nakon klanjanja zlatnu teletu, kad je Mojsije tra\u017eio izravan susret s njime i otvoreno kod brata, odgovornoga, pitao kako stvari stoje, Aron je vrlo smu\u0161eno i nevje\u0161to obja\u0161njavao kako je tele nastalo samo od sebe kad su ubacili zlato u vatru. Mojsije je tada jasno govorio o veliku grijehu, a Aron krivnju prebacivao na narod koji tra\u017ei napravljenoga boga.<\/p>\n\n\n\n Ovaj put Aron postupa daleko zrelije. On tra\u017ei zagovorni\u010dku molitvu od Mojsija tako da grijeh na ostane na njima, da grijeh bude opro\u0161ten. Mojsijev \u0107e zagovor kod Boga u kona\u010dnici biti uspje\u0161an. Sestri Mirjam koja i sama od po\u010detka uz svoje ime nosi proro\u010dki naslov dostojanstvo \u0107e biti sa\u010duvano. Od svega ona dobiva osip ili \u010dak gubu, pa boluje. Ali i za tih sedam dana bolesti koju trpi, njezin ugled u narodu ostaje za\u0161ti\u0107en. Svi \u010dekaju i dalje \u0107e po\u0107i tek kad ona ozdravi i opet bude primljena u tabor.<\/p>\n\n\n\n Za Arona cijeli \u0107e slu\u010daj biti plodan tako da on na kraju postaje svojevrstan uzor bratu Mojsiju kako treba umrijeti. A i za Mirjam stari dobro zavr\u0161avaju. Prema proroku Miheju ona pripada na istu razinu s velikim izbaviteljem i zakonodavcem Mojsijem kao Bo\u017eja izaslanica koja ide pred narodom na putu u slobodu.<\/p>\n\n\n\n Sukob dvojice bra\u0107e iz \u010duvene pouke Krista U\u010ditelja o rasipnu sinu prakti\u010dki je predodre\u0111en. Mla\u0111i je brzoplet, otvoren i pun inicijative \u2013 mo\u017eda nalik Petru Apostolu. Mla\u0111i brat izravno pristupa ocu, ne ustru\u010dava se i usudi se. Otvoreno stupa preda nj i na po\u010detku kad tra\u017ei ono \u0161to mu pripada i poslije kad je sve izgubio, kad s kajanjem priznaje svoj grijeh i svoju nedostojnost. Stariji pak \u010deka da otac njemu pristupi, da prvi progovori. Je li ikad zatra\u017eio o\u010dekivano jare da se proveseli s prijateljima ne znamo. Strogo pazi da ne prestupi \u201enijedne o\u010deve zapovijedi\u201c, \u010duva svoje dostojanstvo.<\/p>\n\n\n\n Mla\u0111i se odvaja, odlazi daleko, tro\u0161i nemilice. Kad nastaje glad u onoj dalekoj zemlji, opet poduzima korake, nastanjuje se kod stranaca. Stariji je tu, samoga sebe progla\u0161ava slugom, govore\u0107i: \u201eslu\u017eim ti\/robujem ti\u201c. Ako je prvoro\u0111enac, onda je i nasljednik. je li uop\u0107e primijetio i primio na znanje da je otac na po\u010detku i njemu dodijelio od imanja \u0161to mu pripada kad \u017eeli jare od oca?<\/p>\n\n\n\n Mla\u0111i je dobar ra\u010dund\u017eija i vidi da se u \u017eelji za vlastitim imanjem i za samostalno\u0161\u0107u doveo do gubitka svega i u novu, jo\u0161 goru ovisnost. \u201e\u0160alju ga da \u010duva svinje,\u201c \u201ene daju mu hranu\u201c. Pla\u0107enim slugama u o\u010devu domu bolje je \u2013 realno procjenjuje poduzetni, odva\u017eni mladi\u0107. Preko oca koji \u0107e se posredno dati na rje\u0161avanje sukoba izri\u010de svoje optu\u017ebe. Odri\u010de se brata, ne priznaje ga kao svojega, nazivlju\u0107i ga udaljeno i slu\u017ebeno: \u201eovaj tvoj sin\u201c. Zdravo za gotovo spominje \u201ebludnice\u201c iako prethodni izvje\u0161taj nema takva svjedo\u010danstva te stariji brat puno vi\u0161e govori o sebi. Ocu predbacuje i napada ga zbog slavlja i gozbe za razmetnika. U popis biblijskih konflikata me\u0111u bra\u0107om i sestrama svakako se mogu uvrstiti dvije \u010duvene sestre Marta i Marija. Sam Isus na svoj \u0107e na\u010din nastupiti kao upravlja\u010d i rje\u0161avatelj konflikta. Sukob me\u0111u sestrama eskalira i rje\u0161ava se posredno, preko autoriteta. Tko zna kako li bi glasile rije\u010di koje bi Marta izravno sestri uputila. Ovako ona U\u010ditelju predbacuje i prigovara isto \u0161to su u\u010denici na olujnom moru govorili: \u201eZar ne mari\u0161, zar ti nije stalo\u201c. Pokazuje da je i njezin u\u010ditelj. Njoj daje pouku da je jedno potrebno. Nju pou\u010dava da je sestra odabrala dio koji je dobar i koji ostaje. Sada \u0107e Marta prva \u010duti da Isus dolazi, prva \u0107e stupiti u kontakt s njime. I opet \u0107e dodu\u0161e otvoreno iznijeti svoj prigovor, ali ujedno i veliku vjeru da Isusova prisutnost zaustavlja smrt: Da si bio ovdje brat moj ne bi umro ka\u017ee ona. Koliko je vrijedila pouka Marti vidljivo je ne samo u tome \u0161to ona izri\u010de vjeru u uskrsnu\u0107e i u tome \u0161to njoj zahvaljujemo klju\u010dnu Kristovu definiciju: Ja sam uskrsnu\u0107e i \u017eivot i u tome \u0161to sama dolazi na istu razinu s apostolskim prvakom Petrom kad pred Isusom izravno ispovijeda: \u201eTi si Krist!\u201c. Uspjeh razrje\u0161enoga konflikta vidi se i u tome \u0161to sada Marta prenosi Isusov poziv sestri Mariji, i \u0161to sada ona postaje uzor koji sestra slijedi, jer progovara Isusu upravo istim Martinim rije\u010dima, vjeruju\u0107i u mo\u0107 Kristove prisutnosti.<\/p>\n\n\n\n Dvanaestorica Isusovih apostola zasigurno nisu obitelj u klasi\u010dnom smislu, ali i me\u0111u njima Isus nastupa kao u\u010ditelj u konfliktu oko toga tko je najve\u0107i. Evan\u0111elja se sla\u017eu prenose\u0107i Kristovu pouku o tome da se prvi postaje tako da bude\u0161 posljednji i sluga u zajednici (Mk 9,34 usp. Mt 23,11). Najmanji od svih jest najve\u0107i (Lk 9,48) Najve\u0107i treba biti kao najmla\u0111i i vo\u0111a kao sluga (Lk 22,26). Evan\u0111elja su tako\u0111er slo\u017ena u tome da Isus daje neverbalnu pouku primjerom uzimlju\u0107i dijete u naru\u010dje i usmjeruju\u0107i pozornost na nj. Prava je \u010dovjekova veli\u010dina u tome da mo\u017ee biti primljen u Kristovo ime. Veli\u010dina je u na\u0161oj sposobnosti da prihvatimo Krista u bli\u017enjemu jer tako primamo i Oca nebeskoga, Boga samoga. Konflikt Isus rje\u0161ava tako da pokazuje kako stvari stoje. Umjesto da gledaju na same sebe, apostoli na \u017eivom primjeru vide da je njihova veli\u010dina u tome da su djeca Bo\u017eja.<\/p>\n\n\n\n Cijela nova Kristova zajednica definirana kao obitelj u kojoj su svi oni koji vr\u0161e volju Bo\u017eju Isusova bra\u0107a i sestre. Ustav nove zajednice u Govoru na gori regulira odnose me\u0111u bra\u0107om. Prisjetimo se posebice kako Isus upozorava na mo\u0107 na\u0161ih rije\u010di. Ve\u0107 u Starom zavjetu ubojstvo je zabranjeno i osu\u0111eno, a u Novom Isus pou\u010dava kako i jezikom mo\u017eemo brata i sestru izudarati, dotu\u0107i, dokraj\u010diti. Starima je re\u010deno jedno, a u novoj zajednici su bra\u0107a i sestre.<\/p>\n\n\n\n Isus \u017eeli da pa\u017eljivim okom prepoznamo \u0161to je u bratovu oku. Po naravi s velikim \u0107emo oprezom pristupiti o\u010dima drugoga \u010dovjeka. Isus upozorava kako zato treba ponajprije dobrano zaviriti u sebe i uo\u010diti ima li koja greda koja je tako postavljena da nam je cijela nosiva struktura naopaka i da ne mo\u017eemo pravo vidjeti \u0161to se zbiva. Treba prvo izvaditi brvno iz svoga oka, da bih mogao pa\u017eljivo, precizno, uspje\u0161no i blagonaklono izvaditi trun iz bratova oka koji ga \u017eulja, smeta i pe\u010de.<\/p>\n\n\n\n Koliko je pak va\u017ena pouka da moram prije nego prinesem dar Bogu prisjetiti se ima li netko od mojih ne\u0161to protiv mene jasno nam je zbog primjera Kajina i Abela. Gospodin na neobi\u010dan na\u010din isti\u010de i stavlja na prvo mjesto ure\u0111ivanje me\u0111uljudskih odnosa me\u0111u bra\u0107om i sestrama ispred bogo\u0161tovlja i liturgije. Prije nego \u0161to po\u0111em na misu i dadnem se na veliku molitvu, prije nego \u0161to sam svekoliko pobo\u017ean, trebam ispitati kako stojim s bra\u0107om i sestrama koji imaju ne\u0161to protiv mene i urediti odnos s njima. To je temeljito i spasonosno pravilo protiv farizej\u0161tine. Sv. Ivan \u0107e u svom pismu i\u0107i do kraja u poznatoj tvrdnji: Tko ka\u017ee da ljubi Boga, a mrzi brata svoga la\u017eac je.<\/p>\n\n\n\n Konflikti izme\u0111u roditelja i djeca u Bibliji imaju svoj \u017ealostan po\u010detak ve\u0107 kod \u2013 ina\u010de pravednika \u2013 Noe. Najmla\u0111i sin Kam (Post 9,25) kr\u0161i zapovijed \u010duvanja roditeljskoga dostojanstva i nesmotreno prodire u o\u010devu intimu, ne po\u0161tuje njegovu roditeljsku privatnost. Ne samo da ne odvra\u0107a pogled i motri izlo\u017eenost i golotinju ostarjeloga oca, nego ga ostavlja tako neza\u0161ti\u0107ena i nepokrivena te jo\u0161 k tome pripovijeda i izvje\u0161\u0107uje o tome (9,22). Tako si je Kam umjesto o\u010dinskoga blagoslova zaradio prokletstvo, a Biblija tako obja\u0161njava podrijetlo Kanaanaca, poganskoga antipoda Bo\u017ejem narodu Izraelu.<\/p>\n\n\n\n Dakako, nije posve korektna ni uloga oca, prvoga vinogradara, koji se napio i u pijanstvu se razodjenuo.<\/p>\n\n\n\n Primjer svakako pokazuje da obiteljski konflikti mogu imati trajne nemile posljedice. U najnovije vrijeme zapadni je svijet vrlo osjetljiv za prijestupe koji zadiru u intimu, tjelesni integritet i spolnost. Ovaj biblijski konflikt nema pozitivnoga rje\u0161enja, nego je radikalno \u201ezabetoniran\u201c prokletstvom. Nakon zmije, zemlje, nakon Kajina i Kam je na sebe navukao prokletstvo. Neka podru\u010dja \u017eivota u odnosu prema roditeljima vezana su uz trajne, takore\u0107i neizbrisive posljedice. Kam \u0107e zauvijek ostati podre\u0111en i robovski nastrojen me\u0111u bra\u0107om (to je sadr\u017eaj prokletstva).<\/p>\n\n\n\n Druga biblijska slika o sukobu roditelja i njegova djeteta onaj je bolan i delikatan trenutak kad Abraham, nakon \u0161to je svezao i na oltar polo\u017eio svoga sina Izaka, pru\u017ea ruku i pose\u017ee za no\u017eem da ga zakolje. Zacijelo pritom misli da Bogu slu\u017ei i pokorno izvr\u0161ava Bo\u017eji nalog, a sin kojemu je otac malo prije dobrohotno odgovorio \u201eEvo me, sine moj!\u201c, sputan i blokiran ne ka\u017ee ni\u0161ta, ni na koji se na\u010din ne opire. I ne mo\u017ee. (\u0160to li se zbiva u njegovoj du\u0161i?).<\/p>\n\n\n\n Slika je poznata, \u010din jo\u0161 problemati\u010dniji stoga \u0161to je Abraham od po\u010detka obilje\u017een pote\u0161ko\u0107ama da nema potomstva, a treba biti ocem mno\u0161tvu naroda. Jedinca kojeg je dugo \u010dekao sada gotovo ubija. Krutost i u\u017eas s pravom na mogu \u010duditi ali prisjetimo li se dnevnih vijesti o roditeljima koji ubijaju novoro\u0111ene ili one jo\u0161 nero\u0111ene, ili o Somalijskoj djeci koja umiru od gladi dok mi tra\u017eimo hladovinu u luksuznima odmarali\u0161tima i za igranje (!) nogometa u ligi prvaka dobivamo 7 mil. eura, biblijski prozor postaje relativan, a na\u0161e postupanje stra\u0161nije.<\/p>\n\n\n\n Kod Abrahama biblijski \u010ditatelj od po\u010detka zna da je rije\u010d o ku\u0161nji. Prvi put u svetom tekstu pojavit \u0107e se u tom 20. poglavlju Knjige Postanka osobita rije\u010d: \u201eispitati, isku\u0161ati, staviti na probu\u201c. Za Abrahama i sve protagoniste sve je ozbiljno i stvarno \u2013 \u201eza pravo\u201c, ne tek neka ku\u0161nja kroz koju treba pro\u0107i. Abraham, koji je do sada sagradio vi\u0161e oltara, prvi put prinosi \u017ertvu. On sad prvi put \u010duje rije\u010d \u201e\u017ertva paljenica\u201c i u\u010di o pravom bogo\u0161tovlju. Va\u017eno je svakako zamijetiti kako se u Bo\u017ejoj zapovijedi Abrahamu nigdje ne spominje \u201eno\u017e\u201c i \u201ezaklati\u201c. \u017dalosna je \u010dinjenica da jo\u0161 u Ilijino doba postoje u Bibliji primjeri da \u017ertvuju djecu, ali ono \u0161to Bog od Abrahama tra\u017ei nije ubijanje sina. (Odmah nas to upozorava na opasnu zalu\u0111enost pri kojoj \u010dovjek misli kako u ime Bo\u017eje \u010dini razorne stvari, a da Bog ne\u0161to posve drugo \u017eeli.) Abraham otkriva \u0161to zna\u010di ta rije\u010d \u017ertva koja u biblijskom jeziku vu\u010de iste korijene kao i \u201euzi\u0107i, uzdi\u0107i, uspeti se\u201c i nas odmah podsje\u0107a na \u201epodizanje\u201c u misi. Rije\u010d je to koja upozorava na tajanstveno \u010dovjekova uzvi\u0161enje o kojem Isus govori kad ka\u017ee da \u0107e biti uzdignut (Iv 3,14; 8,28; 12,32.34). (Ponovimo: Abraham se s tom rije\u010di susre\u0107e prvi put.)<\/p>\n\n\n\n U odnosu Abrahama i Izaka ostaje problemati\u010dna napetost izme\u0111u topla oslovljavanja: \u201esine moj\u201c, \u201edijete moje\u201c i naziva za Izaka koje je u izvorniku istovjetan s nazivom za dvojicu slugu koji ih na prvom dijelu puta prate. Pouzdan i to\u010dan Abrahamov odgovor sinu da \u0107e Bog vidjeti i pobrinuti se ostaje u bolnoj napetosti i nesrazmjeru s vezivanjem vlastitoga djeteta i no\u017eem u ispru\u017eenoj ruci. Mio prijateljski dijalog, pun otvorenosti i spremnosti: \u201eO\u010de moj!\u201c \u2013 \u201eSine moj!\u201c i njihov zajedni\u010dki hod koji se kao okvir dijalogu dvaput spominje (\u201ei i\u0161li su njih dvojica zajedno\u201c Post 22,6.8) imaju mra\u010dan kontrast u \u010dinjenici da sin koji je teolo\u0161ki premudro postavio klju\u010dno pitanje o \u017ertvenom janjetu poslije nema prilike ni\u0161ta re\u0107i. Blokiran izvana i iznutra ostaje pasivna \u017ertva. Otac mu ni\u0161ta ne obja\u0161njava o svojim nakanama, ne iznosi svoje shva\u0107anje. Pa i slugama najavljuje samo da \u0107e se Bogu pokloniti (i da \u0107e se s dje\u010dakom vratiti) (22,5).<\/p>\n\n\n\n Je li \u010dinjenica da je Izak ostao bez o\u010deva blagoslova i da je sam kao mu\u017e i otac prili\u010dno pasivan toliko da ve\u0107 u 27. poglavlju najavljuje svoju smrt premda \u0107e jo\u0161 punih 7 biblijskih poglavlja po\u017eivjeti, sve dok mu se sin Jakov ne vrati u domovinu \u2013 je li sve to neka posljedica Abrahamova postupka?<\/p>\n\n\n\n Bog po svom an\u0111elu ne samo da zaustavlja Abrahama, nego jasno potvr\u0111uje da nije Bogu uskratio sina (22,12.16) U o\u010dima Bo\u017ejim \u017ertva sina je izvr\u0161ena). Nije ga, prema svome shva\u0107anju ubio, ali prinio ga je Bogu. (Prinos Bogu nije razaranje i uni\u0161tavanje). Abraham nije vlasnik sina; dijete je Bo\u017eji dar i Bogu pripada \u2013 u\u010di stari patrijarh u realnoj \u0161koli Bo\u017eje ljubavi. Samuelova majka Ana, majka velikoga proroka, pokazat \u0107e da puno bolje zna \u0161to zna\u010di Bogu posvetiti dijete, Bogu ga prinijeti i dati. Ona ga ne prezire i ne odbacuje, nego \u0161tovi\u0161e prati njegov rast i napredovanje u prvim godinama Gospodnje slu\u017ebe. U Bibliji Ana je, \u010dini mi se, svojevrstan ispravak za Abrahamovo shva\u0107anje i postupak, ona je predstavlja dragocjen korak naprijed.<\/p>\n\n\n\n Sin Izak stvara svijetlo sredi\u0161te cijeloga prizora svojim pitanjem o \u017ertvenoj \u017eivotinji koje \u0107e na\u0107i odgovor u ovnu koji se rogovima zapleo u grmlje (22,13), a ocu daje prigodu da posvjedo\u010di svoju ustrajnu podlo\u017enost Bogu i pouzdanje u njegovu skrb. \u201eBog \u0107e vidjeti\u201c odgovara otac sinu (r. 8); \u201eGospodin \u0107e vidjeti\u201c naziv je gore koji ostaje (r. 14). Izvje\u0161taj iz Knjige Ljetopisa da Salomon upravo ondje gradi hram trajna je poruka svakom bogo\u0161tovlju da kad kanimo prinositi \u017ertvi i posve\u0107ivati ne\u0161to Bogu, onda moramo pomno promotriti koja je Bo\u017eja nakana, da se ne zarobim svojim uskim, tako lako opasnim i razornim poimanjima.<\/p>\n\n\n\n Sljede\u0107a biblijska slika o sukobu djece i roditelja zbiva se u no\u0107i (Suci 6,27). Mladi\u0107 s deset momaka iz ku\u0107ne posluga ru\u0161i Baalov \u017ertvenik i razbija A\u0161erin kip, kumir koji je uza nje stajao. Poslu\u0161no izvr\u0161ava \u0161to mu je Gospodin naredio (6,25). Sveto pismo ne skriva, nego otvoreno veli da se iz straha daje na posao no\u0107u. Delikatnost i strahovitost prizora sastoji se u tome da to kultno mjesto pripada njegovu ocu. To je o\u010deva svetinja. Radi se o mjestu krivovjerja i \u0161tovanja la\u017enih bogova, a pripada njegovu ocu.<\/p>\n\n\n\n Gideon je najmla\u0111i sin (6,15) uglednoga Joa\u0161a. Do\u017eivio je \u010dudesan Bo\u017eji poziv rade\u0107i na imanju svoga oca te je ondje ve\u0107 podigao oltar kao znak Bo\u017eje svetosti i prisutnost sa znakovitim imenom: \u201eGospodin je mir\u201c Jahve-\u0160alom (6,24). Sada se eto dao na izvr\u0161enje prvoga dijela poslanja. Gradi na istome mjestu oltar pravomu Bogu, a ogrjev za paljenicu uzima od razbijena kumira.<\/p>\n\n\n\n Razumljiv je njegov strah. Zanimljivo je uo\u010diti kako Gideonovo poslanje, ba\u0161 u skladu s prethodnim proglasom tajanstvenoga proroka (6,8\u00ad-10) polazi od teolo\u0161ke problematike. Prije oslobo\u0111enja od izrabljiva\u010da, prije rje\u0161avanja ekstremne gospodarske i socijalne krize, Gideon je poslan obnoviti vjernost pravome Bogu i \u0161tovanje onoga koji ih je ve\u0107 na po\u010detku izveo iz ku\u0107e ropstva (6,8).<\/p>\n\n\n\n Reakcija oca dragocjena je. Gra\u0111ani, otkriv\u0161i djelo i po\u010dinitelja (6,28s) tra\u017ee od oca da sin bude ka\u017enjen. U njegovu \u010dinu vide svetogr\u0111e i zahtijevaju smrt. Otac Joa\u0161 me\u0111utim neo\u010dekivano ustaje u obranu sina. O\u010dev argument je teolo\u0161ki ispravan i mudar. Ako je Baal pravi bog, zar mu on trebaju voditi parnicu? Ho\u0107e li ga oni spasiti? Vjerni\u010dka misao o\u010deva smiona je i odi\u0161e religijskom slobodom, a za sina je spasonosna. Ako je Baal \u2013 kojega je i on \u0161tovao i vjerovao u nj \u2013 doista Bog, sam ima svu mo\u0107 obraniti svoju \u010dast. One neka optu\u017ei sina Gideona. Otac je opasno izla\u017ee s obzirom na sina, ali i o\u010dituje plodnu spremnost na obra\u0107enje s obzirom na Boga.<\/p>\n\n\n\n Premda nije zapisan izravan dijalog ni interakcija izme\u0111u mudroga, \u010dvrstoga oca i sina koji se drznuo dirnuti u njegove kumirske i idolatrijske svetinje, Joa\u0161 pokazuje veliku zrelost kada ponad svojega o\u010dinskog autoriteta vidi i prepoznaje onaj Bo\u017eji. Sin je prije svega Bogu odgovoran. Kvalitetan otac ostaje prisutan uz ime svojega sina i onda kada sudac Gideon svom narodu osigurava 40 godina mira (8,28), pa i onda kad sin, navr\u0161iv\u0161i uznapredovalu dob, umire (8,32). I tada on je \u201eGideon, sin Joa\u0161ev\u201c (r. 29.32).<\/p>\n\n\n\n Ipak vi\u0161e je pokazatelja da ne\u0161to ipak nije bilo pravo i da sve po zlu svr\u0161ava kad se Gideon na kraju opet odaje nekom vlastitom idolopoklonstvu, a sin mu Abimelek izvr\u0161ava opak masakr nad bra\u0107om (9,5). U mladosti upla\u0161eni sin mogao je vi\u0161e potra\u017eiti kod oca i biti u komunikaciji s njime. Mo\u017eda se i u tome krije razlog da odjednom prestaje njegova ustrajna molitva i pomno tra\u017eenje Bo\u017eje potvrde. Sam \u0107e prije\u0107i zadane granice, a sina prvoro\u0111enca, jo\u0161 maloljetnoga, poku\u0161at \u0107e u\u010diniti krvnikom (8,20). Za shva\u0107anje obiteljske tragedije i treba dodati i to da su i njegovu bra\u0107u pobili strani kraljevi (Suci 8,19).<\/p>\n\n\n\n \u010cuveni Samson nema neki otvoren i nasilan sukob s roditeljima. \u017delimo li zastati na jednoj slici, to je onda onaj \u010das kad roditeljima priop\u0107uje svoju namisao o \u017eenidbi (Suci 14,2). Na njihov prigovor i upozorenje \u2013 koje se kasnije pokazalo \u017ealosno to\u010dnim \u2013 on daje odgovor na temelju dojma i vlastita subjektivnoga pogleda koji smjera na ono \u0161to se vidi: \u201eU mojim o\u010dima, ona je prava\u201c (14,3). Istina, iza svega se krije tajnovit Bo\u017eji naum (14,4) koji \u0107e napokon dovesti do toga da Samson zapo\u010dne oslobo\u0111enje Bo\u017ejega naroda od stoljetna neprijatelja (13,5).<\/p>\n\n\n\n Samson u\u017eiva pratnju i potporu svojih roditelja. S njime su na putu u Filisteju (14,5). Otac je prisutan sve do svadbene gozbe. On ide po djevojku (14,10). Ipak, upada u o\u010di da Samson svoju \u010dudesnu borbu s lavom pre\u0161u\u0107uje i skriva od roditelja (14,6). Jednako tako taji i ne priop\u0107uje ni njima rje\u0161enje s time povezane zagonetke koju \u0107e svojoj \u017eeni napokon ipak kobno odati. Opravdano je razmi\u0161ljati kako bi vi\u0161e komunikacije s vrijednim roditeljima, koji su s po\u0161tovanjem primili Bo\u017eju najavu i obvezu bilo korisno nadljudski sna\u017enom Samsonu. Vjerna majka o svakom susretu s an\u0111elom i Bo\u017ejim \u010dovjekom spremno izvje\u0161\u0107uje mu\u017ea Manoaha, oca Samsonova, premda ostaje do te mjere u pozadini da joj ni ime ne znamo. Zajedno prinose \u017ertvu, zajedno preuzimlju obvezu za Bogu posve\u0107eno dijete, zajedno se klanjaju kad se Bo\u017eji glasnik posljednji put ukazuje i definitivno iznosi Bo\u017eje nakane i obe\u0107anja.<\/p>\n\n\n\n Takvi otac i majka, takav bra\u010dni sklad zacijelo bi Samsona po\u0161tedio od nekih neda\u0107a na njegovu \u017eivotu putu da je vi\u0161e prionuo uza njih. Osobito bi to moglo biti od koristi s obzirom na njegove nesretne veze s prvom Filistejkom u Timni, pa s prostitutkom u Gazi (16,1), sve dok nije do\u0161ao u ruke fatalnoj Dalili (16,4). Ostaje, me\u0111utim, \u010dinjenica da je \u2013 prema tajnovitu promislu Bo\u017ejem \u2013 Samson svojom smr\u0107u zapo\u010deo oslobo\u0111enje od Filistejaca, tj. izvr\u0161io svoje poslanje. Njegovom smr\u0107u po\u010dinje spasenje, a umiru\u0107i, svjesno polaze\u0107i u smrt, \u0161iri ruke, jednu desnu, drugu lijevo (16,29). Zna\u010denje na koje smo osjetljivi i koje prepoznajemo! Pokopan je dostojno, s po\u0161tovanjem, uz svoga oca (16,31).<\/p>\n\n\n\n Iz Isusova nau\u010davanja mo\u017eemo ovdje istaknuti prizor s dva sina koje otac \u0161alje u vinograd. Slika je poznata. Prvi odlazi raditi u vinograd, drugi ne. Premda nema otvorena sukoba, primjer je izvrstan budu\u0107i da upozorava na ono bitno u svakom konfliktu, a to su na\u0161i motivi i njihovo ispunjenje, na\u0161e nakane i njihovo izvr\u0161enje.<\/p>\n\n\n\n Otac preuzima inicijativu i kod prvog i kod drugoga. On pristupa i prvom i drugom. On oslovljava toplom, bliskom i dragom rije\u010dju: \u201esinko\u201c, \u201edijete moje\u201c. Ne tra\u017ei on dijalogiziranje, ne pita za savjet, nego daje nalog. \u0160alje.<\/p>\n\n\n\n Prvi sin o\u010dituje slobodu koja vlada i samostalnost do koje je do\u0161ao. Vidljivo je to i kad je rekao \u201ene\u201c i kad se predomislio, kad se obratio. Drugi sin izra\u017eava svoju pokornost, nazivlju\u0107i oca gospodarom, i svoju spremnost na posluh. Ali sve ostaje na rije\u010dima. Upadno je koliko se otac povla\u010di u pozadinu, stavlja sinovima budu\u0107nost u ruke.<\/p>\n\n\n\n Isus i njegovi slu\u0161atelji sla\u017eu se da je samo jedan izvr\u0161io volju o\u010devu. Pouka smjera na prihva\u0107anje Bo\u017ejega kraljevstva i upozorava na trajnu opasnost da oni koje dr\u017eimo poganima i bezbo\u017enima budu bli\u017ei Bo\u017ejoj ljubavi od pobo\u017enih vjernika.<\/p>\n\n\n\n Ali zgoda je na vi\u0161e na\u010dina pou\u010dna: Upozorava na to da sami snosimo rezultate svojih odluka i svojih djela. Isti\u010de da kod nas ljudi postoje \u010disto intelektualne odluke i odgovor koji ostaje samo na usnama, prazno obe\u0107anje. Vjera bez djela, mrtva je \u2013 zapisat \u0107e sv. Jakov. Pokornost, podlo\u017enost i samopodre\u0111ivanje izrasli iz unutarnje prisile i automatizma, ako nema srca i djel\u00e2 jako su daleko od o\u010deve volje. Ova Isusova pouka napokon prikazuje predragu i potrebnu mogu\u0107nost obra\u0107enja.<\/p>\n\n\n\n Najpou\u010dniji za nas mo\u017ee biti takt i mudrost oca. Njegova je volja obra\u0111en i plodan vinograd. Njegova je volja slobodan i iskren odgovor. Njegova je volja obra\u0107enje i aktiviranje raspolo\u017eivih sila. \u201eOvime se proslavlja Otac moj\u201c \u2013 re\u0107i \u0107e otvoreno Isus svojima \u2013 \u201eda donosite mnogo roda.\u201c<\/p>\n\n\n\n Ova prispodoba izvanredno to\u010dno otkriva da je negdje u izvori\u0161tu na\u0161ih sukoba ljudska volja i da upravljanje konfliktima i razoru\u017eavanje nasilnosti zahtijeva prostor u kojem protivnik treba izre\u0107i i prosuditi \u0161to zapravo ho\u0107e. <\/p>\n\n\n\n Novozavjetna slika iz Isusova \u017eivota \u010duvena je i predobro poznata. Dje\u010dak Isus prolazi pravi konflikt na relaciji djeca roditelji. Dvanaestogodi\u0161njak u sredi\u0161njoj bogo\u0161tovnoj instituciji, pred nositeljima vjerske mudrosti slu\u0161a pitanje majke o bolnoj potrazi (Lk 2,48) i daje svoj odgovor (r. 49). Evan\u0111elje po Luki i prije i poslije toga doga\u0111aja \u2013 kao da stvara okvir \u2013 isti\u010de da je dje\u010dak rastao (2,40.52), upozoravaju\u0107i tako da Isus uzima na sebe pun proces ljudskoga naravnoga sazrijevanja.<\/p>\n\n\n\n Sveti tekst tako\u0111er inzistira uz ovaj doga\u0111aj da u svetoj obitelj Josip i Marija imaju ulogu roditelja, oca i majke. Pobo\u017eno, svake godine hodo\u010daste. Dakle, nipo\u0161to im nije prvi put. Je li to dje\u010dak u bujnom cvatu puberteta s 12 godina? Postupa po svom, do\u017eivljava divljenje. Slu\u0161a, pita, odgovara. I mi se divimo djeci i mladima na njihovoj neoptere\u0107enoj, otvorenoj dovitljivosti i svje\u017eini koju donose u dru\u0161tvo iskusnih, ostarjelih.<\/p>\n\n\n\n Ali roditeljsko zaprepa\u0161tenje u dva stupnja, koje izaziva, dje\u010dak o\u010dito ne sluti. Nema ga me\u0111u rodbinom i znancima na povratku unato\u010d njihova o\u010dekivanja. Prvi u\u017eas. Nakon povratka u grad i tri dana tra\u017eenja, eto njega, sjedi me\u0111u u\u010diteljima u hramu. Drugi u\u017eas.<\/p>\n\n\n\n Tri dana strahovito je mnogo. Ve\u0107 su sati skupocjeni i preduga\u010dki kad se radi o djetetu. Jedna no\u0107 ve\u0107 je prete\u0161ka i bez sna ako ne znamo \u0161to je. A ovo tra\u017eenje kod ro\u0111aka, put natrag i pretra\u017eivanje po gradu traje tri dana. Kako majka veli, bila je to potraga kod koje su trpjeli ozbiljne boli.<\/p>\n\n\n\n Istina, majka je ona koja progovara i \u201epregovara\u201c sa sinom kao glasnogovornica; ali svi ostali opisi u mno\u017eini su i odnose se i na Josipa. Roditelji zajedno hodo\u010daste, izvje\u0161\u0107uje Pismo, oboje ne znaju da dje\u010dak ostaje u Jeruzalemu, zajedno o\u010dekuju da je me\u0111u suputnicima, idu dan hoda i tra\u017ee ga. Ne nalaze ga pa se vra\u0107aju, oboje ga nakon tri dana nalaze i oboje su zapanjeni. Josip je tiha potpora. Premda majka jedina govori, on je prisutan, u pozadini, oslonac.<\/p>\n\n\n\n Josip i Marija tako s Isusom prolaze ono \u0161to manje-vi\u0161e svi roditelji kad-tad do\u017eive sa svojim dragim pubertetlijama: ne razumiju se, kao da govore drugim jezicima. Evan\u0111elje zapisuje: \u201eNisu razumjeli rije\u010di koju im re\u010de.\u201c (Lk 2,50). Iskreno, kako bismo mi trebali shvatiti razgovor u kojem majka spominje da ga je otac njegov tra\u017eio, a on odgovara da treba biti u onome \u0161to pripada ocu njegovu. Nesporazum i nejasno\u0107a gotovo su zacrtani.<\/p>\n\n\n\n Mogao im je nekako unaprijed priop\u0107iti svoju nakanu. Majka postupa vi\u0161e nego fer kad pita o razlogu za\u0161to im je to u\u010dinio (2,48). Svakako, Pismo nakon toga isti\u010de da im je mladi\u0107 bio podlo\u017ean (2,51).<\/p>\n\n\n\n Prvi i temeljiti biblijski konflikt na razini bra\u010dnih drugova, izme\u0111u mu\u017ea i \u017eene, zbiva se uz onu vrlo poznatu scenu kad Adam pred Bogom optu\u017euje Evu da je mu je ona dala plod s drveta spoznaje, implicitno predbacuju\u0107i Bogu \u0161to je \u017eenu stavio uza nj. Konflikt je dakako slo\u017een i ima svoju pretpovijest. \u017dena je bo\u017eanski odgovor na \u010dovjekovu egzistencijalnu potragu da ne bude sam, da ima nekoga na svojoj razini. Sve\u010dano i radosno prepoznaje ju je kao sebi jednaku, srodnu i posve blizu: Meso od mesa njegova. Objavljeno je da \u0107e prionuti uz nju. Ali u klju\u010dnom trenutku razgovora s napasnikom, starom zmijom koja je otac la\u017ei, mu\u017e, premda je tu, pasivan je i ni na koji se na\u010din ne uklju\u010duje, ne anga\u017eira na strani \u017eene.<\/p>\n\n\n\n \u017dena je o\u010dito bila u nekoj prethodnoj komunikaciji s njime, slu\u0161ala je i pamtila kad zna za Bo\u017eju zabranu upu\u0107enu Adamu. Sad i ona kroz pet biblijskih redaka prolazi tjeskobno iskustvo ljudske samo\u0107e i ostavljenosti. Nema pomo\u0107i kao \u0161to je ona dok je ba\u010dena u ralje zavodljivcu, zasuta la\u017enim obe\u0107anjima.<\/p>\n\n\n\n \u017dalosne rezultate poznajemo. Izlo\u017eenost i golotinja, strah i zajedni\u010dko skrivanje pred licem Bo\u017ejim (Post 3,8), prebacivanje krivnje.<\/p>\n\n\n\n Stra\u0161no je to. I dok jedu plod s drveta i dok nakon toga razgovaraju s Bogom, me\u0111u njima vlada grobna ti\u0161ina. Ni jedne rije\u010di ne upu\u0107uju jedno drugome. Izagnani su iz rajskoga vrta da ne bi zauvijek ostali u tom stanju izlo\u017eenosti, krivnje i straha. \u017divot se nastavlja, ali Biblija ne donosi vi\u0161e nijednoga njihova me\u0111usobnoga dijaloga, iako su stvoreni na Bo\u017eju sliku, iako imaju Kajina (4,1), Abela (4,2), \u0160eta (4,25; 5,4) i jo\u0161 sinova i k\u0107eri (5,4). Unato\u010d me\u0111usobnom poznavanju (4,1.25) komunikacija je poreme\u0107ena.<\/p>\n\n\n\n Mu\u017e koji je \u017eenin glas slijedio namjesto Bo\u017ejega mora prihvatiti \u017eivot na zemlji koja je zbog njega prokleta (3,17). \u017deni maj\u010dinstvo postaje te\u0161ko, trudno\u0107a joj donosi muku, a porod boli (3,16).<\/p>\n\n\n\n Pomutnja i sukob izme\u0111u Abrahama i Sare najbolje se ocrtava u prizoru kad \u017eena govori mu\u017eu o Hagari i Ji\u0161maelu: \u201eOtjeraj tu slu\u0161kinju i njezina sina!\u201c (21,10), a Abraham to do\u017eivljava kao veliko zlo (r. 11). Genezu i slo\u017eenost konflikta koji eskalira poznajemo. Otpo\u010detka njih dvoje imaju bitnu te\u0161ko\u0107u: nemaju djece, Sara je nerotkinja. Pismo ne samo da ne prikriva tu \u010dinjenicu, nego \u0107e upravo taj njihov problem i nedostatak biti u sredi\u0161tu Bo\u017ejega obe\u0107anja i plana s njima. Dugo su Abraham i Sara u braku, sve tamo od pradomovine kada bijahu jo\u0161 dio velike obiteljske tradicije i zajedno se starim glavarom Terahom kre\u0107u na velik put.<\/p>\n\n\n\n Upitno je i bolno \u0161to Abraham u stranoj zemlji, iz straha za svoj \u017eivot, zatajuje \u017eenu. To \u010dini dvaput. A oba puta mu zbog nje bude dobro i oboga\u0107uje se. Pothvat s Hagarom, Egip\u0107ankom, Sarina je zamisao. Po\u0161to-poto htjeli su do potomka i Abraham slu\u0161a glas \u017eene svoje. Hagara je Sarina slu\u0161kinja. Krije li se ve\u0107 u samoj ideji nekakva posljedica izvitoperene bra\u010dne vjernosti i dvostrukoga Abrahamova zatajenja da mu je Sara \u017eena? Vjerojatno u prvi mah, oslanjaju\u0107i se na pretpostavljene obi\u010daje i pravne propise i ne slute kakve me\u0111uljudske i emocionalne rezultate stvaraju. Svakako, kad je Hagara zatrudnjela, odnos izme\u0111u slu\u0161kinje i gospodarice poreme\u0107en je. Hagara je podcjenjuje, Sara nju poni\u017eava i ona se ve\u0107 daje u bijeg. Nakon Izakova ro\u0111enja protjerivanje je definitivno i zbiva se na Sarinu inicijativu.<\/p>\n\n\n\n Mu\u017e i otac usuprot vlastitu osje\u0107aju poslu\u0161at \u0107e po posebnom Bo\u017ejem nalogu koji dobiva. Premda su sretno do\u010dekali vlastitoga sina koji je prvi u Svetom pismu ba\u0161 prema propisu primio znak trajnoga saveza s Bogom, ima u njihovu odnosu mnogo natalo\u017eenoga, nerazrije\u0161enoga. Sa smijehom su do\u010dekali Bo\u017eje obe\u0107anje o za\u010de\u0107u Izaka, najprije Abraham, potom Sara. Kolika je ipak bila ljubav Abrahamova prema Sari vidjet \u0107e se u njegovu \u017ealovanju i oplakivanju kad je umrla (Post 23,2). Uprili\u010duje doli\u010dan sprovod, i \u2013 zanimljivo \u2013 Sara, ve\u0107 pokojnica, bit \u0107e razlog da Abraham nabavi prvi kutak zemlje. Zbog Sare prvi put ne\u0161to od obe\u0107ane zemlje dolazi u ruke izabranom narodu u njegovu za\u010detku.<\/p>\n\n\n\n Konflikt izme\u0111u zaru\u010dnika Josipa i njegove zaru\u010dnice Marije na po\u010detku Novoga zavjeta gotovo je zacrtan u Bo\u017ejem planu s njima. Marija \u010deka dijete prije no \u0161to su zapo\u010deli zajedni\u010dki bra\u010dni \u017eivot. An\u0111elovo navije\u0161tenje posve jasno pokazuje da je njezino dijete Bo\u017eji dar u osobitom i jedinstvenom stupnju. Od Duha je Svetoga.<\/p>\n\n\n\n Ona u svojoj glasovitoj revnosti i bla\u017eenoj dobroti ustaje i hiti u gorje Judino. Time dakako odli\u010dno podr\u017eava nesporazum i konfliktnu situaciju za Josipa. Odlazi. I nema je sve do tre\u0107ega mjeseca trudno\u0107e, ostaje s ro\u0111akinjom.<\/p>\n\n\n\n Josip poku\u0161ava izna\u0107i bezbolno rje\u0161enje. U potaji \u0107e se jednostavno povu\u0107i. Na\u010din na koji se Bo\u017ejim zahvatom u Josipove planove pripravlja pozitivno rje\u0161enje pokazuje koliko na\u0161e unutarnje shva\u0107anje, subjektivno do\u017eivljavanje i duboki vlastiti stavovi imaju va\u017enu ulogu u upravljanju konfliktima. Prije susreta s drugom osobom, prije ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanja i poduzimanja, va\u017eno je \u0161to nosim u sebi. Va\u017eni su Josipovi no\u0107ni sati, njegov san koji uvijek izvrsno pokazuje kakve osje\u0107aje \u010dovjek u srcu ima. Bog je taj koji po svome poslaniku, sli\u010dno kao i kod Marije, oduzima njegov strah. Ne boj se uzeti k sebi Mariju \u017eenu svoju. Konfliktna i nejasna situacija investicija je za postizanje blizine druge osobe. Josip je pozvan k sebi, u svoje primiti drugu osobu. An\u0111eoska zapovijed vra\u0107a na po\u010detka Svetoga pisma. \u017dena i mu\u017e pripadaju zajedno. To je jedan na\u010din na koji je \u010dovjek slika Bo\u017eja: upravo u \u010dasu stvaranja \u010dovjeka Bog se o\u010dituje kao zajedni\u0161tvo.<\/p>\n\n\n\n Isti razlog zbog kojega Marija zapo\u010dinje svoj slavan maj\u010dinski put i Josipu je motivacija. Dijete koje je u njoj za\u010deto sveto je, od Duha Svetoga.<\/p>\n\n\n\n 2. izd. 22. 4. 2020.<\/p>\n\n\n\n Niko Bili\u0107, SJ<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Svetopisamski pogled na upravljanje konfliktima u obitelji kao prevencija nasilju a) Sukobi me\u0111u bra\u0107om i sestrama 1. KAJIN I ABEL Prva je slika vrlo poznata. Rije\u010d je o bratoubojstvu koje se doga\u0111a strahovito brzo i brutalno u jednom jedinom biblijskom retku (Post 4,8). Kajin je prvoro\u0111enac, stariji brat. Prvijenac je va\u017ean ne samo u tradiciji, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[14,9,6],"tags":[],"class_list":["post-3226","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-biblijska-antropologija","category-cjelozivotno-ucenje","category-nastava"],"yoast_head":"\n
Bog pita o njegovu djelu(4,10), kao \u0161to je prije jednako njegovu majku pitao: “\u0160to si u\u010dinila!” (3,13). Krv njegova brata vi\u010de k Bogu iz zemlje. Zemlja sada nije samo prokleta nego je natopljena krvlju. Pa je onda i Kajin, \u010dovjek, proklet \u2013 ne samo zemlja.<\/p>\n\n\n\n
Mo\u017eda je Kajinov problem motiviran vrlo ljudski: zar \u0107e ga mla\u0111i brat prete\u0107i u slu\u017eenju Bogu? Zar \u0107e ga “mali” pou\u010davati o pravom bogoslu\u017eju?<\/p>\n\n\n\n2. EZAV I JAKOV<\/h5>\n\n\n\n
Kao \u0161to je sam prevario brata tako \u0107e biti prevaren sa sestrama, Leom i Rahelom; kao \u0161to je sam trgovao pravom prvorodstva i iskoristio trenutak slabosti tako da ucjeni i prakti\u010dki prevari, tako \u0107e Laban trgovati Jakovljevom pla\u0107om i vi\u0161e put \u0107e varati ne\u0107aka da se obogati na njegov ra\u010dun.<\/p>\n\n\n\n
\u0160alje novo izaslanstvo. To je prva slika koja prikazuje na\u0161u tipi\u010dnu politiku izmotavanja. Sprema Jakov silnu povorku poklona: prvo stado od 200 koza i 20 jaraca, pa zatim kao drugi dio povorke, na odre\u0111enoj udaljenosti 200 ovaca i 20 ovnova, nakon toga 30 deva i njihovu mladun\u010dad i tako redom: 40 krava i 10 bikova, pa 20 magaraca i 10 magarica. Povorka darova treba potkupiti bratovo lice, kupiti pomirenje, zapanjiti mu pogled, slu\u017ei kao pijesak ba\u010den u o\u010di (Post 32,20).<\/p>\n\n\n\n
Prvo Jakov poduzima na svoju inicijativu. Usred no\u0107i prebacuje sve svoje na drugu stranu rijeke, a on ostaje sam (32,25). To je va\u017ean trenutak na njegovu putu pro\u010di\u0161\u0107enja. Oslanjanje na mo\u0107, na posrednike, na imanje ostaje po strani. U samo\u0107i i ogoljelosti svoje du\u0161e \u010dovjek vidi kako stvarno stvari stoje. Savjest mo\u017ee otvoreno re\u0107i svoj sud.<\/p>\n\n\n\n
Jakov kre\u0107e u susret bratu. I sada hrabro staje na \u010delo obiteljske povorke, na predvodni\u010dko, najizlo\u017eeniji mjesto.
Susret me\u0111u bra\u0107om vi\u0161e je nego dirljiv. Ezav, usuprot Jakovljevu tuma\u010denju i o\u010dekivanju napada, tr\u010di u susret, grli ga i ljubi \u2013 ba\u0161 kao dobri otac iz pouke o rasipnom sinu. Obojica pla\u010du.<\/p>\n\n\n\n
A mi promatramo i zaklju\u010dujemo. Stra\u0161no je to i utje\u0161no u isti mah. U\u017easno je primijetiti kao su zadnje rije\u010di koje su si progovorili bile kod trgovanja tanjurom graha ili le\u0107e. To je zadnji u Bibliji zapisani razgovor. Sve ostalo jest preko posrednika i izdaleka.<\/p>\n\n\n\n
Oni ne ostaju \u017eivjeti zajedno. Svatko ide svojim putom, Ezav je u Edomu, Jakov u Izraelu.
Ono \u0161to se tra\u017ei, ono \u0161to je prijeko potrebno jest pomirenje. I na tom putu, prije nego \u0107e s bratom ra\u0161\u010distiti ra\u010dune, Jakov nakon iskrene molitve, ure\u0111uje ra\u010dune s Bogom \u2013 ne bez napora i cjelovita anga\u017emana du\u0161e i tijela.<\/p>\n\n\n\n3. MOJSIJE, ARON I MIRJAM<\/h5>\n\n\n\n
Ili je sve to toliko bespredmetno da treba odmah i\u0107i na korijen problema.<\/p>\n\n\n\n4. STARIJI I MLA\u0110I BRAT IZ PRISPODOBE O IZGUBLJENOM SINU<\/h5>\n\n\n\n
Sukob izme\u0111u dva brata suptilan je i bez izravne eskalacije me\u0111u njima. Stariji brat odbija zajedni\u0161tvo, ne \u017eeli u\u0107i u ku\u0107u. Umjesto vesela slavlja on se odaje gnjevu. Ne dolazi u neposredan susret i dijalog s bratom nego komunicira s informantom i posrednikom.<\/p>\n\n\n\n
Sukob s bratom kod njega dolazi kao u paketu s poreme\u0107ajem u odnosu prema ocu i prema imanju. Zar je normalno da nijednom od svojega nije uzeo da se proveseli s prijateljima? Je li mogu\u0107e da je stariji sin zarobljen strahom i prenagla\u0161enim po\u0161tivanjem oca te mu ni ne govori o svojim \u017eeljama i o\u010dekivanja? Otac upravlja konfliktom tako da izlazi iz ku\u0107e, on, doma\u0107in i gospodar, napu\u0161ta slavlje da bi izi\u0161ao u susret sinu. Prema svetopisamskom jeziku obra\u0107a mu se kao tje\u0161itelj (\u03c0\u03b1\u03c1\u03b1\u03ba\u03b1\u03bb\u03ad\u03c9 parakaleo<\/em>). Sinovu bolnu uvjerenost da je sluga otac ispravlja i lije\u010di nazivaju\u0107i ga sinko, dijete moje, (kao sv. Ivan u prvoj poslanici: dje\u010dice, samo u jednini). Njegovu sku\u010denost i sputanost s obzirom na imanje rastere\u0107uje i razbla\u017euje ispravljaju\u0107i: \u201eSve moje, tvoje je\u201c. Tako ujedno i povratnika opet ispravno progla\u0161ava njegovim bratom. Je li njegovo inzistiranje da se treba radovati i slaviti imalo uspjeha, mo\u017eemo se nadati. Svakako su njegove rije\u010di koje kao autoritet upu\u0107uje izravni ispravak za ljutnju kojoj stariji sin prepustio vodstvo. (Redovito ljudsko iskustvo svjedo\u010di da slavlje, dobra hrana i \u010da\u0161ica, opu\u0161ten ugo\u0111aj mo\u017ee biti pogodna prilika da se iznesu i ra\u0161\u010diste nerije\u0161en me\u0111uljudske stvari.)<\/p>\n\n\n\n5. MARTA I MARIJA<\/h5>\n\n\n\n
Prizor je dobro poznat. Bri\u017ena doma\u0107ica Marta prima gosta u ku\u0107u. S marom i skrbi daje se na poslu\u017eivanje, dok kontemplativna Marija do nogu U\u010diteljevih slu\u0161a Rije\u010d. Isus je Marijin u\u010ditelj, a ona je pozorna uzorna u\u010denica.<\/p>\n\n\n\n
Prema Martinu do\u017eivljaju sestra je ostavlja samom u njezinu slu\u017eenju. Okrutna sestra ostavila ju samu. A ona se mu\u010di i uznemiruje kao doma\u0107ica. Rje\u0161enje vidi u Isusovu autoritetu i u \u010dinjenici da ga Marija slu\u0161a. S jedne strane oslanja se na njega. Zapravo svojim upitom: Reci joj da mi prisko\u010di u pomo\u0107! \u017deli zagospodariti situacijom i oboje pou\u010diti kako se postupa.
Gospodin bo\u017eanski rje\u0161ava uzavreo sukob. Marti upu\u0107uje dvostruk poziv koji odgovara biranom biblijskom zvanju. Marta, Marta ka\u017ee Isus. Kad Bog nekoga dvaput imenom poziva da zna\u010di njegov dubok pogled u \u017eivot te osobe, preokret koji tra\u017ei temeljito obra\u0107enje i poslanje koje \u0107e obuhvatiti cio budu\u0107i \u017eivot. Tako je, sje\u0107amo se s Mojsijem, tako je sa Samuelom, tako je s Pavlom\u2026 Tako Isus \u010dini s Martom.<\/p>\n\n\n\n
Ne samo oslovljavanjem Isus pokazuje kako joj poklanja svoju pozornost, nego i time \u0161to to\u010dno uo\u010dava njezino du\u0161evno stanje: brine se i uznemiruje za mnogo.
Nije Isus protiv slu\u017eenja, ta sam je do\u0161ao slu\u017eiti, on samo upu\u0107uje na to kako je jedno doista potrebno i kako postoji dio koji ne\u0107e biti oduzet. Tako je Isus Marti, doma\u0107ici, vrijedan U\u010ditelj, dok sadr\u017eaj rije\u010di upu\u0107ene Mariji ostaje tajanstven i neizre\u010den. A koliko je plodan Isusov postupak vidi se u drugom osjetljivom doga\u0111aju.
Prvo je bilo kad im je va\u017ean gost do\u0161ao u ku\u0107u, drugo je kad im je brat Lazar umro.<\/p>\n\n\n\n6. ISUSOVI APOSTOLI<\/h5>\n\n\n\n
b) Sukobi izme\u0111u roditelja i djece<\/h3>\n\n\n\n
1. NOA I DJECA<\/h5>\n\n\n\n
2. ABRAHAM I IZAK<\/h5>\n\n\n\n
3. JOA\u0160 I GIDEON<\/h5>\n\n\n\n
4. SAMSON I NJEGOVI RODITELJI<\/h5>\n\n\n\n
5. DVA SINA I VINOGRAD (Mt 21,28-32)<\/h5>\n\n\n\n
6. DVANAESTOGODI\u0160NJI ISUS U HRAMU<\/h5>\n\n\n\n
c) Sukobi mu\u017ea i \u017eene \u2013 bra\u010dni konflikti<\/h4>\n\n\n\n
1. ADAM I EVA<\/h5>\n\n\n\n
2. ABRAHAM I SARA<\/h5>\n\n\n\n
3. JOSIP I MARIJA<\/h5>\n\n\n\n
Pravednik Josip toliko je pa\u017eljiv na Bo\u017eju rije\u010d da i u snu prima nebesku poruku. Toliko je odlu\u010dan i Bogu poslu\u0161an da spremno, na javi izvr\u0161ava, \u0161to mu je glasnik u snu zapovjedio. Mi bismo se jo\u0161 odva\u017eili poslu\u0161ati \u0161to nam je u budnom stanju nalo\u017eeno. Njegovo je povjerenje, njegova pa\u017eljivost na unutarnji \u017eivot jo\u0161 je ve\u0107a. Jo\u0161 \u0107e vi\u0161e puta tako biti i kad budu zajedno on i Marija, i kad dijete bude s njima. Kao \u0161to je njoj jednom Bo\u017eji glasnik donio poruku i ona je razumjela jezik an\u0111ela, tako \u0107e njemu vi\u0161e puta u no\u0107noj otvorenosti du\u0161e do\u0107i.<\/p>\n\n\n\n