U Svetom pismu lako je prona\u0107i prvu definiciju odgovornosti: Bog je progovorio, prvi je progovorio, i o\u010dekuje \u010dovjekov odgovor. Izvukao je svoj narod iz ku\u0107e ropstva i s pravom o\u010dekuje da poslu\u0161aju i ispune Deset rije\u010di koje je proglasio na svetoj gori Sinaju. Cijeloga sebe izrekao je u svojoj Rije\u010di koja je tijelom postala \u2013 Isusu Kristu, koji je za nas<\/em> umro i, kako isti\u010de sv. Pavao, koji je i uskrsnuo za nas<\/em> (usp. 2 Kor 5,15). \u0160to je u Starom zavjetu otkupljenje<\/em> iz ku\u0107e ropstva to je u Novom zavjetu otkupljenje od grijeha i Bog s pravom o\u010dekuje odgovor na tu ljubav do kraja i na taj dar slobode. Na po\u010detku Bog je rekao rije\u010d i stvorio svjetlo, kopno, \u017eivot, i povjerio ih \u010dovjeku da se brine za njih i bude im dobar gospodar. I s pravom \u0107e tra\u017eiti od njega da polo\u017ei ra\u010dun o svom upravljanju. Odgovornost jest prije svega sposobnost da dadnemo odgovor na postavljeno pitanje. I blago onomu koji dobije ocjenu mudrog i razumnog sluge koji hranu daje u pravo vrijeme.<\/p>\n\n\n\n U ovom izlaganju poku\u0161at \u0107emo u nekoliko koraka pogledati kako se biblijski pogled na odgovornost mo\u017ee o\u010ditati unutar obitelji. Zaustavit \u0107emo se ponajprije na poznatim Pavlovim uputama \u010dlanovima obitelji, potom \u0107emo pregledati neke osnovne to\u010dke biblijskoga iskustva, baciv\u0161i pogled na starozavjetne obitelji<\/em>. Drugi dio izlaganja vodi nas u Isusov \u017eivot<\/em>, tj. kako ga obitelji u kriti\u010dnim trenucima do\u017eivljavaju kao Spasitelja. Zaklju\u010dit \u0107emo se nekoliko poznatih Isusovih pouka<\/em> koje su va\u017ene za na\u0161u temu.<\/p>\n\n\n\n Poznat je zahtjev sv. Pavla upu\u0107en o\u010devima da ne izazivaju bijes u svoje djece (Kol 3,21). Upozorava nas ponajprije na psiholo\u0161ku \u010dinjenicu da upravo otac svojom osobom i svojim pona\u0161anjem mo\u017ee u djetetu buditi osje\u0107aj sigurnosti, pouzdanja i smirenosti, ili pak gnjev i strah koji su uvijek povezani s nekom nesigurno\u0161\u0107u i osje\u0107ajem nemo\u0107i. Ako otac dra\u017ei i izaziva svoje dijete, ostavit \u0107e ga bez hrabrosti i bez snage. Premda obi\u010dno isti\u010demo majku kao onu koja formira du\u0161evnost svoga djeteta i premda u na\u0161oj tradicionalnoj kulturi odgoj pripada uglavnom na majke \u2013 barem u ranijoj dobi, Pavao se obra\u0107a o\u010devima<\/em>. Ispravlja ono \u0161to iz obi\u010daja lako zanemarimo i upozorava na vrlo va\u017ene stvari.<\/p>\n\n\n\n Isti zahtjev o\u010devima da ne srde svoje djece u poslanici Efe\u017eanima ima drugi jo\u0161 va\u017eniji, a manje poznati dio. Pavao tra\u017ei da o\u010devi odgajaju<\/em> svoju djecu i to u disciplini i pouci koje su od Boga: \u201eOdgajajte ih stegom i urazumljivanjem Gospodnjim!\u201c (Ef 6,4). Rije\u010d je o tekstu u kojem Pavao prvi precizno bibli\u010darski upozorava kako \u010detvrta Bo\u017eja zapovijed: \u201ePo\u0161tuj oca i majku!\u201c prva donosi i obe\u0107anje: \u201eda ti dobro bude i da dugo \u017eivi\u0161 na zemlji\u201c (Ef 6,2s). Pavao daje upute i djeci, nude\u0107i im sveti pragmatizam. Isplati se po\u0161tovati roditelje, to je dobra investicija jer donosi dug \u017eivot u blagostanju. Dijete postupa odgovorno ako se dadne na takav projekt. \u010cinjenica da se Apostol obra\u0107a izravno djeci upozorava nas da kr\u0161\u0107anstvo nije neka religija rezervirana za odrasle. Djeca su tako\u0111er punopravni slu\u0161atelji Bo\u017eje rije\u010di. I ona su dio \u017eive zajednice.<\/p>\n\n\n\n Odgovornost u obitelji o kojoj Pavao govori ra\u0111a se iz prvotnoga zahtjeva da budemo podlo\u017eni jedni drugima u strahopo\u0161tovanju prema Kristu (Ef 5,21). To je po\u010detak uputa. U strahu Kristovu moramo sami sebe drugima podre\u0111ivati i drugome dati prednost. Gospodin Isus vrhovni je autoritet u obitelji, Isus koji je sama sebe predao za Crkvu, kako bi je za sebe u\u010dinio ljepoticom bez mrlje i bore (Ef 5,27). U Pavlovu svjedo\u010denju to je ono Kristovo predanje koje je osobno do\u017eivio, ispovijedaju\u0107i: \u201eMene je ljubio i sama je sebe predao za mene\u201c (Gal 2,20). Kad Pavao od mu\u017ea tra\u017ei da ljubi svoju \u017eenu onda, poznato je, upozorava na skrb i ljubav Krista prema Crkvi (Ef 5,25). Sve je dao samo da mu ona bude \u010dila i divna.<\/p>\n\n\n\n Pavao u skladu s izvornom Bo\u017ejom zapovijedi postavlja pred djecu zahtjev da po\u0161tuju roditelje. Treba po\u0161tovati oca koji je du\u017ean voljeti svoju \u017eenu kao vlastito tijelo (Ef 5,28). Stalo mu je do njegova zdravlja i snage, u tijelu mu je \u017eivot. Kao \u0161to Krist hrani i brine se za Crkvu tako i mu\u017e za svoju \u017eenu. Dijete treba po\u0161tovati svoju majku koja je du\u017ena s po\u010ditanjem prihvatiti svoga mu\u017ea, kao dolikuje u Kristu.<\/p>\n\n\n\n Treba po\u0161tovati roditelje koji su kao bra\u010dni par prvo mjesto za ostvarivanje biblijske zapovijedi ljubavi prema bli\u017enjemu. \u201eLjubi svoju \u017eenu kao samoga sebe!\u201c \u2013 propisuje Pavao (Ef 5,33), a tu re\u010denicu dobro poznajemo iz zapovijedi ljubavi prema bli\u017enjemu (Lev 19,18). Pavlovo utemeljenje je jasno: u skladu s pradefinicijom braka, oni vi\u0161e nisu dvoje nego jedno (Post 2,24; Ef 5,31). Stoga, tko ljubi svoju \u017eenu, ljubi sama sebe (Ef 5,28).<\/p>\n\n\n\n Opetovanim zahtjevom da se \u017eene podlo\u017ee svojim mu\u017eevima (Ef 5,22.24.33; Kol 3,18) Pavao \u010duva od neodgovornosti. Svi smo mi mu\u0161karci u potrazi za dobrom mamicom koja \u0107e za nas odlu\u010divati i kreirati na\u0161e \u017eivotne planove. Pavao \u010duva od toga da \u017eena postane apsolutnom gospodaricom koja \u0107e imati sve konce u rukama i pred kojom \u0107e mu\u017e biti u strahu, ubijene inicijative i perspektive, lijen, na kau\u010du pred TV-om.<\/p>\n\n\n\n Pavao u svoje upute obitelji uklju\u010duje i robove. Njima se tako\u0111er izravno obra\u0107a. \u0160to to zna\u010di? Najprije moramo imati na pameti da Pavao sama sebe tuma\u010di kao roba, roba Kristova (Rim 1,1; Gal 1,10). Pavao nas upozorava na temelju \u010dinjenicu da prije svake izvanjske promjene socijalne strukture treba ostvarivati zapovijedi ljubavi. To \u0107e kod Pavla biti o\u010dito u primjeru Onezima kojega Filemon treba primiti kao brata (Flm 1,16). Nije prvotno i nije mogu\u0107e napraviti globalnu revoluciju. Bitno je da je \u010dak i rob primljen u obiteljsku zajednicu, \u010dlan je doma, \u010dlan je obitelji. Pavao napokon pisanjem robovima skre\u0107e pozornost na to da postoje i uvijek \u0107e postojati me\u0111u nama oni podre\u0111eni i ovisni koji u Bibliji od po\u010detka zaslu\u017euju osobitu skrb i za\u0161titu. Oni su tako\u0111er slu\u0161atelji Rije\u010di.<\/p>\n\n\n\n Pavao nudi vi\u0161estruko rje\u0161enje. Rad robova ima visoku cijenu kad ga posvete Bogu, a ne ljudima (Kol 3,23). I toga trebaju biti svjesni. Pla\u0107u \u0107e primiti od Gospodina, jer su zapravo robovi Kristovi (Kol 3,24), ba\u0161 kao \u0161to je to i sam Pavao. Njihovi gospodari du\u017eni su im dati \u0161to je pravo i kako dolikuje. Ta sami znaju da imaju svojega Gospodara koji je u nebesima i kojemu \u0107e polagati ra\u010dun.<\/p>\n\n\n\n Na oba mjesta pouci o obiteljskim odnosima prethodi poziv na zahvalu Bogu. U Poslanici Efe\u017eanima (5,20) prije uputa \u010ditamo: \u201eZahvaljujte<\/em> Bogu i Ocu za sve u ime na\u0161ega Gospodina Isusa Krista!\u201c U Poslanici Kolo\u0161anima stoji (3,17): \u201eSve \u010dinite u ime Gospodina Isusa i zahvaljujte<\/em> Bogu Ocu po njemu.\u201c Osim toga kao zaklju\u010dak uputa o obitelji Pavao Kolo\u0161anima pi\u0161e da se \u010dvrsto i ustrajno dr\u017ee molitve te u njoj bdiju sa zahvaljivanjem<\/em> (Kol 4,2).<\/p>\n\n\n\n Prvu definiciju braka: \u201eStoga \u0107e \u010dovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju \u017eenu\u201c (Post 2,24; Ef 5,31) Pavao tuma\u010di s pogledom na Krista. Pritom ne isti\u010de samo to da je Isus postao jedno sa zajednicom, da je uzeo ovo na\u0161e ljudsko tijelo, nego Pavao upozorava i na svoju osnovnu kristolo\u0161ku misao. Krist je napustio O\u010devo krilo, spustio se s prijestolja nebeskog. \u010covjek koji ulazi brak mora napustiti obiteljsko gnijezdo iz kojeg potje\u010de. Mora kao zrela osoba ostaviti svoj dom i zapo\u010deti ne\u0161to novo kao \u0161to se Isus odrekao nebeskog veli\u010danstva, nije se kao plijena dr\u017eao svoje jednakosti s Bogom (Fil 2,6). Prema teologiji sv. Pavla odgovoran ulazak u brak nasljedovanje je Kristova puta.<\/p>\n\n\n\n \u017delimo li se vratiti na biblijske po\u010detke, upozorimo najprije kako se u Knjizi Postanka obiteljska povijest ozna\u010dava pone\u0161to apstraktnom hebrejskom imenicom u mno\u017eini \u05ea\u05d5\u05dc\u05d3\u05d5\u05ea t\u00f4le<\/sup>d\u00f4t<\/em>. U na\u0161em prijevodu obi\u010dno stoji \u201erodoslovlje\u201c, a doslovno zna\u010di: \u201era\u0111anja\u201c. Za nas je va\u017eno da je tom istom rije\u010di ozna\u010den i postanak neba i zemlje (\u05ea\u05d5\u05dc\u05d3\u05d5\u05ea Post 2,4) \u2013 cijeloga svemira, te svega ne\u017eivog i \u017eivoga u njemu. U na\u0161e suvremeno ekolo\u0161ko doba odmah shva\u0107amo kako je takav na\u010din promatranja bitan. Odgovornost obuhva\u0107a i okoli\u0161 u kome se nalazimo. Obitelj u kojoj se u\u010dimo odgovornosti vrlo je velika, na svoj na\u010din obuhva\u0107a cjelokupno Bo\u017eje stvorenje. Biblijska rije\u010d \u201era\u0111anja\u201c podsje\u0107a nas i na sv. Pavla koji upozorava na \u010de\u017enju i du\u017enost da ostvarimo u punini zada\u0107u koja nam je povjerena, da dosegnemo bla\u017eenu svrhu za koju smo stvoreni \u2013 ra\u0111anje obilje\u017eava sav stvoreni svijet. \u201eSve stvorenje zajedno uzdi\u0161e i mu\u010di se u poro\u0111ajnim<\/em> bolima\u201c, pi\u0161e Pavao (Rim 8,22). \u010cezne za punim plodovima otkupljenja.<\/p>\n\n\n\n Valja iskreno ustanoviti. Povijest obitelji na kakvu u redovitom slu\u010daj mislimo, tj. na roditelje s djecom, u Svetom pismu zapo\u010dinje tek nakon izgona iz Edenskog vrta. Praroditelji moraju zapo\u010deti obiteljski \u017eivot nakon \u0161to su izgubili sklad s prirodom, zbrinutost, red i sveto obilje. U oskudici i neima\u0161tini moraju po\u010deti iznova. Bo\u017eja rije\u010d od prvih stranica ima razumijevanja za obitelj koja se mora snalaziti i pre\u017eivljavati u doba suvremenih kriza.<\/p>\n\n\n\n Treba otvoreno priznati: Praroditelji su bili neodgovorni, naru\u0161ili su red, dirnuli u temelje opasne po \u017eivot unato\u010d upozorenju, izgubili su za\u0161titu i blagostanje Bo\u017ejega vrta. Vi\u0161e nego lako prepoznat \u0107emo paralele s na\u0161im prilikama: okoli\u0161 zaga\u0111en, klima poreme\u0107ena, izvori energije ograni\u010deni, financije nepouzdane\u2026 U takvoj situaciji roditelji, Adam i Eva, kre\u0107u u obiteljski \u017eivot. Osu\u0111eni na znoj lica svojega i poro\u0111ajne boli, bez osiguranoga vrta, ipak hrabro donose novi \u017eivot na svijet.<\/p>\n\n\n\n Adam se uvelike iznevjerio. Rije\u010d je o ocu \u2013 kako sama Bo\u017eja prosudba veli \u2013 koji je \u201eposlu\u0161ao glas svoje \u017eene\u201c (Post 3,17) , a ne Bo\u017eju zapovijed, pri \u010demu ve\u0107 znamo: u Bibliji \u0161ifra \u201eposlu\u0161ati glas\u201c upozorava na vjeru i na autoritet koji Bogu pripada. Eva je u ku\u0161nji podlegla. Rije\u010d je o majci koja je znala za upozorenje, a ipak se dala prevariti.<\/p>\n\n\n\n Roditelji u prvoj biblijskoj obitelji pro\u017eivjeli su strahovitu tragediju kad stariji sin Kajin ubija mla\u0111ega Abela. Roditeljski grijeh i neposluh imaju svoje posljedice u prvom ubojstvu. O\u010dekivali bismo da roditelji, osobito otac preuzmu neku aktivniju ulogu u sukobu sinova, ali to je izostalo. Ipak unato\u010d svemu ne zatvaraju se i ne odustaju od \u017eivota. Nakon svih ovih izvje\u0161taja \u010ditamo kako se \u201eAdamu rodilo jo\u0161 sinova i k\u0107eri\u201c (Post 5,4).<\/p>\n\n\n\n Povijest prve obitelji povijest je ljudi koji tek nakon grijeha progovaraju Bogu. Ljudi su to koje Bog pita o njihovu djelovanju. I majci nakon \u0161to je posegnula za zabranjenim plodom i sinu Kajinu nakon ubojstva Bog postavlja pitanje \u0161to su u\u010dinili (Post 3,13; 4,10). Na to pitanje treba dati odgovor. Tu se krije odgovornost.<\/p>\n\n\n\n Pravednik Noa s kojim \u0107e Bog uspostaviti prvi biblijski savez od po\u010detka je predstavljen kao obiteljski \u010dovjek. Ne\u0161to prije tre\u0107e dobi u kojoj \u0107e preuzeti na sebe poznatu pregolemu zada\u0107u, uz njega su tri sina (Post 5,32). Sveti tekst ponavlja njihova imena i kad nam daje uvid u osnovnu tajnu njegove pravednosti: \u201es Bogom je Noa hodio; tri su mu se sina rodila.\u201c Opet su tu \u0160em, Ham i Jafet (6,9s).<\/p>\n\n\n\n Poslu\u0161ni Noa upoznat je s Bo\u017ejim planovima i prima preciznu naredbu (Post 6,13\u201321) koju temeljito izvr\u0161ava: \u201eu\u010dinio je onako kako mu je Bog nalo\u017eio\u201c (6,22). Od po\u010detka taj pothvat uklju\u010duje i uputu da u korablju u\u0111e on i njegova \u017eena, te sinovi i \u017eene njegovih sinova (usp. 6,18). Isti je to biblijski redak u kojem je najavljeno sklapanje saveza. U pitanju je, eto, \u010ditava jedna obitelj kojoj su i djeca u braku. Kad je korablja gotova, nova zapovijed Bo\u017eja ponovit \u0107e da, prema biblijskom na\u010dinu govora, trebaju u\u0107i \u201eNoa i sav njegov dom\u201c. Zajedni\u010dki, cijela obitelj ulazi u korablju (7,7.13).<\/p>\n\n\n\n Povijest Noina va\u017ena nam je jer je to obitelj koja \u017eivi i djeluje usred op\u0107e katastrofe. Slika je to one realno-politi\u010dke propasti koja nastaje padom Davidovskoga kraljevstva, kada Bo\u017eji narod gubi i slobodu i domovinu. Odlaze u ropstvo. Hram, mjesto Bo\u017eje prisutnosti, oplja\u010dkan je, razoren i spaljen. Povijest Noina va\u017ena nam je jer svjedo\u010di da se prvo Bo\u017eje spasenje u Bibliji ostvaruje u obitelji. U obitelji je sveti ostatak<\/em>. U sveop\u0107em potopu, \u010ditamo: \u201eOstao je samo Noa i oni koji bijahu s njime\u201c (7,23). Noa nam je va\u017ean i stoga \u0161to pripada me\u0111u one starozavjetne likove koji \u017eive u monogamnomu braku.<\/p>\n\n\n\n Po svr\u0161etku potopa Bo\u017eja rije\u010d upu\u0107ena Noi opet obuhva\u0107a cijelu obitelj: \u201eIzi\u0111i iz korablje ti i tvoja \u017eena, tvoji sinovi i \u017eene tvojih sinova\u201c (8,16). I taj nalog on izvr\u0161ava (8,18). Pritom je do\u0161lo do malog, ali bitnog pomaka. Prije su na prvom mjestu u nabrajanju bili Noa i njegovi sinovi, a pri izlasku iz korablje nakon potopa Bo\u017eja zapovijed \u2013 kako i dolikuje \u2013 stavlja Noinu \u017eenu odmah uz njega, a potom sinove i njihove \u017eene (8,16). Bra\u010dni par unutar obitelji ima svoj vlastiti \u017eivot i svoje mjesto.<\/p>\n\n\n\n Premda je Bog izri\u010dito najavio uspostavljanje saveza s Noom (6,18), ve\u0107 prvi blagoslov nakon potopa uklju\u010duje i njegovu djecu. Va\u017ena je to novost: Bog ne govori samo Noi, nego progovara Noi i njegovoj djeci (9,1). Govori im u mno\u017eini, govori cijeloj zajednici i ponavlja, u smislu novoga stvaranja, onaj isti nalog dan \u010dovjeku od po\u010detka da ide i rod donosi i da raste (9,1.7). Usprkos prvotnoj najavi u jednini, sveti savez Bog sklapa u mno\u017eini: \u201eEvo, uspostavljam svoj savez s vama\u201c (9,9). Kad je rije\u010d o ostalim \u017eivim bi\u0107ima, to su bi\u0107a koja su s njima<\/em> (v10.12). I kad je izlo\u017een sadr\u017eaj obveze opet je jasno da se radi o obitelji, ne samo Noi (v11). Napokon i znak, duga, spomen je na vje\u010dni savez koji je uspostavljen doslovno: \u201eizme\u0111u mene i vas\u201c (v12.15).<\/p>\n\n\n\n Po\u010deci su va\u017eni. Ipak, kod Ezekiela na\u0107i \u0107emo Bo\u017eju korekciju da ne valja ponavljati poslovicu: \u201eOci jedo\u0161e kiselo gro\u017e\u0111e, sinovima trnu zubi.\u201c (Ez 18,2). Naravno da pona\u0161anje roditelja ima odlu\u010duju\u0107e posljedice za djecu, ali u Knjizi Ezekielovoj istaknuta je odgovornost koju svaka osoba ima za svoj \u017eivotni put. To nas vra\u0107a i na temeljnu definiciju iz Bo\u017ejih zapovijedi o Bogu koji \u0107e se sam pobrinuti za krivnju roditelja i u djeci do tre\u0107ega i \u010detvrtog koljena (Izl 20,5; Pnz 5,9).<\/p>\n\n\n\n Za na\u0161u je temu vrlo va\u017ena \u0161kola kroz koju prolazi poznati Josip Egipatski i koja \u0107e ga dovesti do vrhunske odgovornosti. Prema biblijskom izvje\u0161taji cijeli \u0107e svijet u vrijeme gladi do\u0107i k Josipu (Post 41,57). Josip je u gorostasnom Egipatskom carstvu uveo dovitljive gospodarske zakone i u\u010dinio ga svjetskom gospodarskom silom, dovoljno sna\u017enom da prebrodi najte\u017eu nesta\u0161icu. Poznate rije\u010di koje Bla\u017eena Djevica Marija u Kani Galilejskoj izgovara: \u201e\u0160to god vam rekne, u\u010dinite!\u201c (Iv 2,5), davno je ve\u0107 faraon izrekao o Josipu. Kad je u svim zemljama zavladala glad, a potom i u Egiptu, faraon reagira: \u201eIdite k Josipu i \u0161to god vam rekne, u\u010dinite\u201c (Post 41,55). Nas, dakako, zanima put koji je ovoga sina malene jezgre Izraelske obitelji doveo do ovolike odgovornosti.<\/p>\n\n\n\n Po\u010delo je u njegovu poznatom djetinjstvu s velikim snovima, ali i netakti\u010dnim izno\u0161enjem svojih snova, zbog kojih \u0107e postati omra\u017een. Ljubimac o\u010dev, previ\u0161e istaknut njegovom naklono\u0161\u0107u, donosio je zle glase o svojoj bra\u0107i. Poslije \u0107e sam na svojoj ko\u017ei osjetiti \u0161to zna\u010di optu\u017eivati druge, kad kao \u017ertva klevete dospije u zatvor. Josip, od bra\u0107e prodan, zatvoren, prolazi svoju pokoru, ali Bog pomno prati njegov put. Upravo snovi bit \u0107e presudni. Ima uvid u Bo\u017eje nakane, to\u010dno predvi\u0111a doga\u0111aje i tako \u0107e do\u0107i u polo\u017eaj da se on, premda je sin, pobrine za cijelu svoju obitelj. Dirljiv susret s bra\u0107om u kojem vi\u0161e nije mogao zadr\u017eati suza (Post 45,29, pokazuje da je obostrani put \u010di\u0161\u0107enja dovr\u0161en i da nastaje pomirenje, pri kojem on svoj \u017eivot vidi kao put na kojem Bo\u017eji promisao pripravlja veliko spasenje (v7).<\/p>\n\n\n\n Odgovornost za oca pokazuje ponovljenim ispitivanjem kako mu je (43,7.27). On \u0107e omogu\u0107iti da se cijela obitelji doseli u plodan kraj (45,9\u201311). Organizirat \u0107e izravan susret svojega oca Jakova, praoca Bo\u017ejeg naroda, s faraonom u kojem \u0107e Jakov izre\u0107i svoj blagoslov (47,7). U ljubavi \u0107e prihvatiti svoju \u017eenu premda je Egip\u0107anka (46,20), a za prva dva sina, priskrbit \u0107e blagoslov oca Jakova (48,13).<\/p>\n\n\n\n Josipov je primjer dragocjen jer nam pokazuje put sazrijevanja za odgovornost. Iluzija je modernog svijeta da neka apsolutna sloboda djeci dobro \u010dini. Sloboda je teret dono\u0161enja odluka, a za to se tra\u017ei poznavanje stvari. Ni dijete, ni mladi \u010dovjek ne mogu uvijek i u svemu donositi odluke. Za ono u \u010demu jo\u0161 ne mo\u017eemo preuzeti odgovornost, u tome nismo ni slobodni.<\/p>\n\n\n\n Josipov primjer dragocjen je jer on prepoznaje kako je u njegovoj vlastitoj patnji Bo\u017eji plan bio prisutan. Josipov primjer dragocjen je jer u velikom pothvatu omogu\u0107uje da obitelj postane narod, ne zaboravljaju\u0107i u brizi za silna djela osjetljivo podru\u010dje opro\u0161tenja, pomirenja i skrbi za obiteljske odnose.<\/p>\n\n\n\n Va\u017ena nam je i obitelj u kojoj je ro\u0111en prorok Samuel. \u017dive u doba kada Bog izri\u010dito tra\u017ei od hramskoga sve\u0107enika Elija odgovornost za njegove sinove koji koristoljubljem, kra\u0111om i lukavstvom obe\u0161\u010da\u0161\u0107uju bogoslu\u017eje. Izvrstan primjer odgovornosti Samuelova je majka Ana koja svoju bol zbog nesre\u0111enih obiteljskih odnosa i zbog vlastite neplodnosti iznosi pred Bogom u molitvi i pola\u017ee zavjet. Odgovorno \u0107e se obraniti, iznose\u0107i istinu, pred sve\u0107enikom koji je la\u017eno optu\u017euje za pijanstvo. Odgovorno \u0107e pred mu\u017eem iznijeti odluku da se idu\u0107e godine ne pridru\u017ei hodo\u010da\u0161\u0107u, nego da ostane uz djete\u0161ce. Svoju odgovornost pokazat \u0107e ispunjuju\u0107i zavjet. Posve\u0107uje sina hramskoj slu\u017ebi i kod tog hodo\u010da\u0161\u0107a zapravo on preuzima ulogu voditeljice (1 Sam 1,24\u201328).<\/p>\n\n\n\n Odgovornost se o\u010dituje i u idu\u0107im godinama. Nije se jednostavno odrekla sina, nego prati njegov rast i opskrbljuje ga novom ve\u0107om odje\u0107om (2,19). Njezin poznati hvalospjev (2,1\u201310) o\u010dituje nam kako se njezin pogled pro\u0161irio. Jedva \u0107emo na\u0107i jo\u0161 zaokupljenost vlastitom nevoljom, njezin interes sada je usmjeren na cijelu zajednicu. Na srcu joj je sudbina koju Bog ostvaruje sa cjelokupnim svojim narodom.<\/p>\n\n\n\n Iz povijesti dobroga Tobije osobito su nam va\u017eni njegovi roditelji Tobit i Ana ne samo stoga \u0161to su i oni jedan sre\u0111eni monogamni brak, nego zato \u0161to se nisu odrekli djela milosr\u0111a ni onda kad ih je to stajalo blagostanja i ugleda. Kreposni put vjernosti Bo\u017ejem zakonu ima svoju pretpovijest, otkriva nam Tobit u svojim uvodnim memoarima, opisuju\u0107i kako je od malena hodo\u010dastio u hram i kako je po dolasku u tu\u0111inu obdr\u017eavao pravila ishrane te je \u201emisli i srce upravljao Bogu svome\u201c (Tob 1,12). Odgovornost je njegova o\u010dita osobito u pogledu na budu\u0107nost kad sinu daje pa\u017eljivu pouku (Tob 4) u kojoj se pokazuje kao pravi biblijski mudrac. Osim toga, vrlo konkretno, \u0161alje sina po u\u0161te\u0111evinu koju je ostavio kod ro\u0111aka i koja \u0107e sinu dati materijalnu sigurnost.<\/p>\n\n\n\n Takav postupak roditelja dovest \u0107e ih ne samo do radosne proslave svadbe njihova sina i veselja uz unuke, nego \u0107e i mladoj obitelji omogu\u0107iti da naslijedi dobra i iz jedne i iz druge loze i da radosno do\u010deka pad mrskog osvaja\u010da Asura. Tobit tje\u0161i svoju \u017eenu Anu kad s tjeskobom \u010dekaju povratak sina. Tobit organizira pla\u0107u pomo\u0107niku koji mu je sina pratio i pritom saznaju da je to bio Bo\u017eji an\u0111eo. Tobit izri\u010de veliku molitvu u kojoj sve \u010dlanove Bo\u017ejeg naroda poziva da i ovdje u progonstvu hvale Boga koji \u0107e se opet smilovati i okupiti ih (Tob 13). Otac Tobit, napokon, jest onaj koji, premda ve\u0107 na samrti, mudro svjetuje sina i njegovu obitelj da po\u0111u u Mediju, \u0161to je za njih ne samo prakti\u010dna korist i za\u0161tita od rata koji dolazi, nego je ujedno i znak da Tobit poznaje i ima povjerenja u proro\u0161tva proroka Jone koje navodi (14,4).<\/p>\n\n\n\n U Evan\u0111eljima potra\u017eimo namjerno ekstremne slu\u010dajeve! Vidjet \u0107emo kako Isus stupa u kontakt s obiteljima u osobitim prilikama.<\/p>\n\n\n\n \u0160to u prilikama koje jednostavno nadilaze na\u0161e sile, kad se s pravom osje\u0107amo odgovorni, ali dolazimo do granice kao kad do\u0111u bolest i smrt? Kako postupiti kad je situacija s vlastitim djetetom takva da nadilazi sve na\u0161e pedago\u0161ko znanje i jednostavno ne razumijemo i ne znamo \u0161to i kako dalje, kad se dijete na\u0111e opsjednuto kojekakvim zlodusima suvremenoga svijeta? Oba slu\u010daja poznajemo, evo, iz Evan\u0111elja. I smrt i opsjednutost. Jednom je sin na umoru, drugi puta k\u0107i. Zanimljivo da i tu i tamo otac pristupa Isusu kao zagovornik i molitelj.<\/p>\n\n\n\n 3.1.1 Sin kraljevskog slu\u017ebenika (Iv 4,48\u201354)<\/strong><\/p>\n\n\n\n Prvi je prizor iz Ivanova evan\u0111elja (Iv 4,48\u201354). Otac, kraljevski \u010dinovnik, kad je \u010duo da je Isus u Galileji, nije mu te\u0161ko oti\u0107i i u drugi grad za \u0161to je o\u010dito trebalo dan putovanja jer se u izvje\u0161taju spominje \u201eju\u010der\u201c (Iv 4,52). Premda je s kraljevskoga dvora ne suste\u017ee se moliti Isusa za sina koji mu je na umoru. Prvotno je \u017eelio da Isus osobno do\u0111e k sinu i izlije\u010di ga. To bija\u0161e njegova molba (4,47). Kad Isus uz kritiku odbija, otac bolesnikov se ne zaustavlja i ne zbunjuje, nego ponovno izri\u010de svoju molbu Isusu: \u201eGospodine, do\u0111i prije nego mi dijete umre!\u201c (4,49).<\/p>\n\n\n\n Velika\u0161 s kraljevskom \u010dasti \u2013 evan\u0111elje veli jednostavno \u201ekraljevski\u201c \u2013 moli Isusa i priznaje ga Gospodinom. Promjenu i novost stvara Isus koji ga \u0161alje sama, ne polazi s njim, ali \u0161alje ga s navje\u0161tajem: \u201eTvoj sin \u017eivi\u201c (r. 50) koji je odmah bio djelotvoran (r. 53). Odgovor na Kristov zahtjev \u201eIdi!\u201c (r. 50) jest o\u010deva vjera. Rezultat je divan: ne samo da se sinu stanje pobolj\u0161alo (r. 52), nego je cio njegov dom \u2013 cijela obitelj \u2013 do\u0161la do vjere u Isusa (r. 53).<\/p>\n\n\n\n 3.1.2 Jairova k\u0107i (Mk 5,21-24.35-43)<\/strong><\/p>\n\n\n\n Drugi slu\u010daj s dvanaestogodi\u0161njom djevoj\u010dicom koja le\u017ei na umoru opisuju i Matej i Marko i Luka. I opet je otac onaj koji kre\u0107e u akciju. Otac je predstojnik sinagoge (Mk 5,22.35s.38), pripada dakle me\u0111u religijske voditelje koji su u dru\u0161tvu va\u017eni \u0161to je o\u010dito na onom mno\u0161tvu, okupljenom u njegovoj ku\u0107i radi skore smrti i oplakivanja (Mk 5,38). Prakti\u010dki su ve\u0107 do\u0161li na sprovod. Prema Matejevu evan\u0111elju djevoj\u010dica je doista upravo izdahnula, a njezin otac u svojoj velikoj vjeri dr\u017ei da \u0107e od polaganja Isusovih ruku usprkos tome \u017eivjeti (Mt 9,18).<\/p>\n\n\n\n Premda predvodnik starozavjetne vjere ovaj otac priznaje Isusov autoritet i mo\u0107. Prema zajedni\u010dkom izvje\u0161taju sve trojice evan\u0111elista on, predstojnik, klanja se<\/em> Isusu (Mt 9,18; Mk 5,22; Lk 8,41). To je jasan biblijski zna \u0161tovanja. O\u010dev postupak donosi prvi uspjeh, Isus kre\u0107e s njime. Veli\u010dina o\u010deva jest u tome da se ne zbunjuje kad ga zaustavljaju, tvrde\u0107i da je besmisleno dovoditi U\u010ditelja (Mk 5,35). Mora izdr\u017eati i op\u0107e ismijavanje kad Isus tjera oplakiva\u010de i naricatelje, tvrde\u0107i da djevoj\u010dica samo spava (Mk 5,40).<\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to je otac svojom akcijom postigao jest izravan kontakt Isusa i djevoj\u010dice. Isus je uzima za ruku (Mt 9,25; Mk 5,43; Lk 8,54). \u0160to Isus s djevoj\u010dicom \u010dini slika je njegova vlastita uskrsnu\u0107a: Djevoj\u010dica ustaje. Otac posti\u017ee izvrsne rezultate i za sebe. Zajedno sa svojom \u017eenom postao je najbli\u017ei svjedok bo\u017eanskog djelovanja. Isus je u sobu pustio samo roditelje i naju\u017eu pratnju: Petra Ivana i Jakova (Mk 5,37). Roditelji tako\u0111er dobivaju zadatak<\/em> koji je dvostruk: s jedne strane moraju \u010duvati svetu tajnu uskrsnu\u0107a. To sad pripada na njihovu odgovornost. S druge strane, vrlo konkretno, moraju djetetu dati jesti, kao \u0161to je i Isus nakon uskrsnu\u0107a jeo pred u\u010denicima da im poka\u017ee kako nije neka utvara.<\/p>\n\n\n\n Druga dva evan\u0111eoska slu\u010daja jesu opsjednu\u0107a. Jednom je u pitanju sin, drugi puta k\u0107i. Oba puta rije\u010d je o velikoj muci koja posve nadilazi roditeljske sile. Jednom majka stupa u akciju, drugi put otac.<\/p>\n\n\n\n 3.1.3 Majka strankinja (Mt 15,21\u201329; Mk 7,24\u201331)<\/strong><\/p>\n\n\n\n Poznata je \u017eena strankinja koja se pred Isusom klanja do zemlje. To je ujedno i izraz \u0161tovanja i satrvenosti. Njezina prva molba ostala je bez odgovora, intervencija u\u010denika ni\u0161ta nije postigla (Mt 15,23). Ipak, izravna uvreda u usporedbi s psima kojima ne dolikuje dati hranu s gospodareva stola ne samo da je, povrije\u0111enu, ne zaustavlja, nego ona je prihva\u0107a i pretvara u svoj argument. \u201ePsi\u0107i jedu mrvice s gospodareva stola\u201c \u2013 veli ona (Mt 15,27; Mk 7,28). Nije se skrila u mno\u0161tvu, nije bijesno pre\u0161la u napad prekrivena maskom la\u017ene ili prave uvrije\u0111enosti. Rezultati ne izostaju. K\u0107erkica je oslobo\u0111ena od zloduha koji ju je \u201eveoma mu\u010dio\u201c, a majka dobiva \u010dudesno Isusovo obe\u0107anje. Svi mi, zajedno s Bla\u017eenom Djevicom Marijom, pa i samim Isusom, molimo pred Ocem nebeskim: \u201eBudi volja tvoja!\u201c, a ovoj majci Isus ka\u017ee: \u201eNeka ti bude kako \u017eeli\u0161!\u201c \u2013 Neka bude volja tvoja! (usp. Mt 15,28)<\/p>\n\n\n\n 3.1.4 Opsjednuti padavi\u010dar (Mt 17,14-21; Mk 9,14-29; Lk 9,37-43)<\/strong><\/p>\n\n\n\n Pou\u010dan je i postupak oca opsjednutoga mladi\u0107a. Ponajprije otac prati i ima uvida \u0161to se zbiva s njegovim sinom. Suosje\u0107a s njime u njegovoj patnji. Zna da ga zloduh baca na zemlju i trga njime, baca ga u vodu i u vatru. Zna kako se mladi\u0107 pjeni, vi\u010de i \u0161krgu\u0107e zubima, pa onda opet ostaje uko\u010den i nijem. Svim tim strahovitim prizorima otac svjedo\u010di od njegova djetinjstva (Mk 9,21). I ne odustaje. Tra\u017ei pomo\u0107 kod Isusovih u\u010denika (9,18). Kad su i oni bili nemo\u0107ni, opet ne odustaje. Prema Matejevu evan\u0111elju i on, kad pristupa Isusu, klanja se, izra\u017eava liturgijsko \u0161tovanje (Mt 17,14).<\/p>\n\n\n\n Otac je to koji preuzima odgovornost. On moli za sina. Ulazi u razgovor s Isusom. To\u010dno i podrobno opisuje stanje stvari. Ne zaustavlja se zbog Isusove kritike i negodovanja nad nevjernim rodom. Poslu\u0161no izvr\u0161ava zapovijed Isusovu i dovodi sina. Prihva\u0107a pouku i korekciju, te napokon, tra\u017ei potporu za svoju vjeru. \u201eVjerujem. Pomozi mojoj nevjeri!\u201c veli on pred Isusom (Mk 9,24). Rezultat je sin oslobo\u0111en od zloduha. Prema Markovu izvje\u0161taju i ovdje je otac doveo do izravnoga kontakta s Isusom: Isus uzima dje\u010daka \u2013 za kojega su ostali rekli da je umro (r. 26) \u2013 za ruku i podi\u017ee. Oba uskrsna glagola: \u201euskrisiti\u201c i \u201eustati\u201c spominju se pri tom (\u1f10\u03b3\u03b5\u1fd6\u03c1\u03c9, \u1f00\u03bd\u03af\u03c3\u03c4\u03b7\u03bc\u03b9 r. 27).<\/p>\n\n\n\n Najbolja i najpoznatija prispodoba o biblijskoj odgovornosti zacijelo je ona o talentima. Biblijska mjera \u201etalent\u201c toliko je u\u0161la u na\u0161u kulturu da ve\u0107 po sebi ozna\u010dava nadarenost i prave \u017eivotne vrijednosti. Evan\u0111eoska prispodoba pokazuje kako odgovornost uvelike zna\u010di odgovornost pred nekim. Pred onim kojemu treba polo\u017eiti ra\u010dun odgovorni smo. Iz Isusove slikovite pouke ponajprije vidimo da je odgovornost sposobnost djelovati i onda kad nema stalne kontrole. Odgovornost zna\u010di u dovoljnoj mjeri interioriziran autoritet. Gospodar je podijelio talente i oti\u0161ao (Mt 25,15). Dugo ga nije bilo (r. 19).<\/p>\n\n\n\n Da spoznamo kako nije rije\u010d o sitnicama dovoljno je pro\u010ditati biblijski podatak da jedan talent iznosi 3000 \u0161ekela (Izl 38,25s), i da prema prora\u010dunima ozna\u010dava masu od 60 kg \u0161to je u najmanju ruku vrijednost od preko 3000 \u20ac, a ako je rije\u010d o zlatu onda 13 puta vi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n Gospodar premda strog, stvara uvjete za odgovorno postupanje. Udaljuje se tako da oni mogu samostalno djelovati. S pouzdanjem im povjerava na skrb svoje imanje i tako ve\u0107 pokazuje da ga ne valja ostaviti da zapu\u0161teno le\u017ei dok njega nema. Gospodar uzima u obzir razli\u010ditost i svakome daje prema njegovim vlastitim silama (Mt 25,15). Predaje im, daje im. Njima izru\u010duje (\u03c0\u03b1\u03c1\u03b1\u03b4\u03af\u03b4\u03c9\u03bc\u03b9 r. 14.20.22). To nam je va\u017eno.<\/p>\n\n\n\n Reakcije su poznate. Prvi sluga odmah kre\u0107e, daje se na posao i stje\u010de. Sli\u010dno i drugi. A tre\u0107i zakopava i skriva talent. Rezultati do kojih dolaze o\u010diti su. Onaj koji je primio prvi i najvi\u0161e, i opet \u2013 kad se gospodar vratio \u2013 prvi pristupa (\u039c\u03c4 25,20). I prvi i drugi jasno daju do znanja da je njima gospodar predao talente i da su oni priskrbili nove: \u201eIzru\u010dio si mi pet, dva\u2026 Stekao sam nove\u201c (r. 20,22). Tre\u0107i pak sve prebacuje na gospodara. Ne prihva\u0107a ono \u0161to mu je povjereno kao svoje. On govori o gospodarevu, o tu\u0111em, talentu. Njegov<\/em> je talent zakopao \u2013 izvje\u0161\u0107uje. \u201eEvo ti tvoje\u201c (r. 25), veli on, dokazuju\u0107i da nikad nije preuzeo odgovornost za nj.<\/p>\n\n\n\n Za\u010dudimo se slobodno da gospodar ni od koga ne tra\u017ei: \u201eDaj mi moje!, Vrati!\u201c. On i prvome i drugome samo izri\u010de pohvalu \u0161to su bili vjerni u malome i najavljuje da im sada mo\u017ee povjeriti ve\u0107u odgovornost (Mt 25,21.23). Zato je gospodar radostan i zato oni mogu biti dionici te radosti. Prona\u0161ao si je dobre menad\u017eere. Polo\u017eili su ispit iz odgovornosti.<\/p>\n\n\n\n Evan\u0111elje ne izvje\u0161\u0107uje da su se morali odre\u0107i ste\u010denoga. \u0160tovi\u0161e gospodar potvr\u0111uje da prvi sluga posjeduje svih deset talenata kad mu pridodaje jo\u0161 i jedanaesti. Ima onih prvih pet gospodarevih koji su mu bili povjereni, drugih pet koje je stekao i onaj jedan skriveni i zakopani koji po evan\u0111eoskom menad\u017ementu njemu pripada (r. 28). Sjetimo se rije\u010d je o minimalno 30.000 \u20ac, a u zlatu 13 puta vi\u0161e. Odgovornost se u\u010di akcijom i donosi rezultate zbog kojih se isplati.<\/p>\n\n\n\n Problem tre\u0107eg sluge ve\u0107 smo prozreli. Daje se voditi strahom<\/em> kako sam priznaje (Mt 25,25), a ne iskazanim povjerenjem. Ne preuzima odgovornost, ne prihva\u0107a ono \u0161to mu je povjereno. Osje\u0107aj odgovornosti koji njega ispunja jest pogre\u0161an, nerealan i neplodan: \u010dovjek je upla\u0161en i blokiran. U glavi su mu silna \u201epolja i \u017eetve\u201c (r. 24), a ne tek jedan talent koliko je na brigu dobio. Oslanja se na svoju sliku o gospodaru i stvara svoju ra\u010dunicu. Zarobljen je gospodarevom strogo\u0161\u0107u, a ne gleda na svoju sposobnost.<\/p>\n\n\n\n Gospodar je htio vidjeti njihovu dobrotu i vjernost, kako se vidi iz njegove procjene i pohvale, i dao im je priliku da se poka\u017eu. Prva dvojica bili su vjerni u malome, tre\u0107i nije. U sredi\u0161tu stoji vjernost koja se \u010detiri puta spominje (\u03c0\u03b9\u03c3\u03c4\u03cc\u03c2 Mt 25,21.23), a opreka je nemaru i bijegu, skrivanju. Klju\u010d odgovornosti jest vjernost<\/em>. Vjernost onome koji mi je iskazao povjerenje.<\/p>\n\n\n\n Poznata Isusova prispodoba o rasipnom sinu govori nam puno o odgovornosti. Uo\u010dimo kako se u specifi\u010dnim odnosima unutar obitelji odvija rast u odgovornosti: Ova prispodoba, u kojoj obi\u010dno gledamo na problem grijeha i potrebu pokore, zapravo kao sredi\u0161nju temu ima radosno raspolo\u017eenje i slavlje. \u010cetiri puta se ta tema s istom rije\u010di ponavlja. To je nakana koju otac izri\u010de: \u201eDonesite tele ugojeno da se veselimo<\/em>\u201c (\u03b5\u1f50\u03c6\u03c1\u03b1\u03af\u03bd\u03c9 Lk 15, 23)! To je opis slavlja koje slijedi: \u201ePo\u010deli su se veseliti<\/em>\u201c (\u03b5\u1f50\u03c6\u03c1\u03b1\u03af\u03bd\u03c9 r. 24). To je \u017eelja starijeg sina, da se proveseli<\/em> s prijateljima (\u03b5\u1f50\u03c6\u03c1\u03b1\u03af\u03bd\u03c9 r. 29). To je, prema tuma\u010denju o\u010devu, doli\u010dna proslava jer je njegov brat \u017eiv i prona\u0161ao se (\u03b5\u1f50\u03c6\u03c1\u03b1\u03af\u03bd\u03c9 r. 32). Ipak, prispodoba iz Lukina evan\u0111elja ne umanjuje proma\u0161aj i grijeh koji izgubljeni sin dvaput spominje (\u1f01\u03bc\u03b1\u03c1\u03c4\u03af\u03b1 r. 19.21). \u0160tovi\u0161e grijeh se ovdje dvaput izjedna\u010duje sa smr\u0107u i propa\u0161\u0107u (r. 24.32).<\/p>\n\n\n\n Prisjetimo se poznatih pedago\u0161kih postupaka o\u010devih ponajprije prema mla\u0111em sinu! Otac dopu\u0161ta i prihva\u0107a inicijativu sina, i to mla\u0111ega. Slu\u0161a njegovu \u017eelju \u03b9 ispunjava je. Podjela koju \u010dini pravedna je: daje mu dio koji mu pripada (Lk 15,12). Otac dopu\u0161ta sinov odlazak, premda on nije to izrijekom tra\u017eio. Ne opire se da sin sve svoje pokupi i udalji se.<\/p>\n\n\n\n Vidi otac na daleko, nije sku\u010dena pogleda i kratkovidan. Kao \u0161to je sin u daleku<\/em> zemlju oti\u0161ao, tako ga otac ve\u0107 izdaleka<\/em> vidi kad se vra\u0107a ku\u0107i (Lk 15,13.20). Otac ne ko\u010di osje\u0107aje, smililo mu se u srcu (15,20) kao Isusu kad gleda mno\u0161tvo naroda. Otac tr\u010di, ne sin, koji je mo\u017eda i na kraju snaga, siromah, gladan, na dugu putovanju. Otac ga grli i ljubi. To je njegova komunikacija sa sinom. Bez rije\u010di. Nema obja\u0161njavanja, dokazivanja i razra\u010dunavanja. Rije\u010di koje izri\u010de upu\u0107ene su slugama.<\/p>\n\n\n\n Otac prekida sina u njegovoj ispovijedi. Daje mu da s obu\u0107om stupi na posjed, kao gospodar, i tako je preduhitrio sinovu nakanu, koju nije ni dopustio izre\u0107i, da bude u\u010dinjen slugom. Otac ne potvr\u0111uje i ne ponavlja sinovu rije\u010d: \u201egrijeh\u201c. Ali itekako isti\u010de njezino zna\u010denje. I u ku\u0107i pred nazo\u010dnima, i vani pred starijim bratom koji se vra\u0107a, tuma\u010di da je rije\u010d o smrti i izgubljenosti (Lk 15,24.32). Pritom izgubljenost nije neka relativna dezorijentiranost ili psihi\u010dka zbunjenost. U svetom se tekstu nalazi rije\u010d koja ozna\u010dava propast, ona ista koju izgubljeni sin upotrebljava kad ka\u017ee da umire od gladi (\u1f00\u03c0\u03cc\u03bb\u03bb\u03c5\u03bc\u03b9 r. 17).<\/p>\n\n\n\n Otac kod sinova povratka u potpunosti preuzima inicijativu. Prire\u0111uje veselje ne samo za njega, nego za cijelu zajednicu.<\/p>\n\n\n\n Zaklju\u010dimo: Sin je iz iskustva nau\u010dio da ne valja prvo tro\u0161iti, pa tek onda tra\u017eiti posao. Rastro\u0161nost je vrlo opasna jer mo\u017ee nastati velika glad. Sin je iskusio posljedice neodgovorne samostalnosti. Iskusio je oskudicu. On koji je tra\u017eio \u201eDaj mi!\u201c (Lk 15,12) osjetio je kako nije bilo \u201enikoga tko bi mu davao\u201c roga\u010de da se u zadnjoj bijedi okrijepi (r. 16). Nema uvijek nekoga tko bi mu davao. Sve to vodi ga natrag u ku\u0107u o\u010devu. Promi\u0161lja i shva\u0107a da u ku\u0107i o\u010devoj sluge bolje \u017eive, nego li on kao lo\u0161 gospodar koji je sve potratio (r. 17). Vi\u0161e mu se isplati biti sluga u ku\u0107i nego li skupiti sve svoje i oti\u0107i. Vrlo realan i odgovoran uvid! Obitelj je, eto, \u0161kola odgovornosti i u razdobljima privremene odvojenosti i lutanja.<\/p>\n\n\n\n Jednako nas zanima postupak o\u010dev prema starijem sinu. Vrlo je va\u017eno ponajprije da kod podjele koju je mla\u0111i sin inicirao, otac dodjeljuje imanje obojici. \u010citamo: \u201eI podijeli im imanje\u201c (Lk 15,12). Nije samo mla\u0111i brat dobio svoj dio. Starijemu sinu tako\u0111er otac izlazi ususret. I ovaj put izlazi iz ku\u0107e kad ovaj bijesan nije htio u\u0107i. Prvi mu upu\u0107uje svoju rije\u010d koja je prema opisu i poticaj i molba (\u03c0\u03b1\u03c1\u03b1\u03ba\u03b1\u03bb\u03ad\u03c9 r. 28). Slu\u0161a otac i starijega sina koji mu tek sada progovara o svojim \u017eeljama i svom stavu. Slu\u0161a kako je on sama sebe definirao kao slugu i izvr\u0161itelja zapovijedi (r. 29). \u017delio se proveseliti s prijateljima. Je li ikada izrekao svoje o\u010dekivanje ili je u sebi kuhao svoj bijes i frustriranost koja je sada eksplodirala?<\/p>\n\n\n\n Otac slu\u0161a kako, eto, ni stariji sin nije primijetio da je otac obojici podijelio imanje. Ne prihva\u0107a ga kao svoje, nije odgovoran. O\u010dekivao je jare od oca, ne uzima od svojega. Optu\u017euje brata da je o\u010devo imanje rasuo, ne svoje, i to s bludnicama, o \u010demu u opisu ni\u0161ta ne stoji. Ne prihva\u0107a napokon ni brata, kad veli: \u201eovaj sin tvoj\u201c (Lk 15,30). Otac daje odgovor, ulazi u dijalog. Ovaj put to je odgovor s obja\u0161njenjem, a ne samo zagrljaj i poljubac. Ponajprije, oslovljava sina izrazom od milja: \u201edijete\u201c (r. 31).<\/p>\n\n\n\n U o\u010devima rije\u010dima onaj dio odgovora koji se ti\u010de starijeg sina dvostruk je (Lk 15,31). Prvo, on je cijelo vrijeme s ocem. I sin je gospodar, ne treba mu istom staviti obu\u0107u na noge, nije on sluga kako je sama sebe definirao. Drugo, sve o\u010devo jest njegovo, ne samo onaj jedan dio koji mu je dodijeljen. Sve \u0161to je o\u010devo pripada mu. Tu je stalno, me\u0111u uku\u0107anima, me\u0111u kojima i najamnici obiluju (r. 17). Sa svime mo\u017ee odgovorno raspolagati. Odgovor koji se ti\u010de mla\u0111eg sina donosi bitan ispravak. Nije on tek neki sin o\u010dev, nego je brat, \u201etvoj brat\u201c (r. 32). Sve moje tvoje je. Moj sin, tvoj je brat.<\/p>\n\n\n\n U razgovoru koji se zbio izvan ku\u0107e probijen je led, koji je mo\u017eda dugo vremena vladao. Nije potreban bijes (r. 28), nego veselje i radost (v32). Valjda je to dosta da i stariji brat po\u017eeli u\u0107i u ku\u0107u o\u010devu. U cijelog zgodi i bra\u0107a su, dakako, me\u0111usobno u\u010ditelji odgovornosti. Mla\u0111i od starijega mo\u017ee nau\u010diti vjerno slu\u017eenje, stariji od mla\u0111ega izricanje \u017eelja i nacrt vlastitoga \u017eivotnog puta.<\/p>\n\n\n\n Da ne bismo nepravedno naglasili samo ulogu oca obitelji, prisjetimo se u ovoj digresiji izvje\u0161taja o Kani Galilejskoj koji je eminentno obiteljski jer se spominju Isus i njegova majka i njegova bra\u0107a tj. bliski ro\u0111aci, a rije\u010d je o sklapanju braka. Ondje je majka osoba koja ima oka za potrebu, ona poti\u010de akciju, citiraju\u0107i, rekosmo, drevnu biblijsku naredbu. Ona omogu\u0107uje ne samo da se nesta\u0161ica prebrodi, nego \u2013 jo\u0161 puno va\u017enije \u2013 da u\u010denici povjeruju u svoga U\u010ditelja. Ona \u0107e omogu\u0107iti da poslu\u017eitelji krenu u akciju i zapravo budu u sredi\u0161tu zbivanja. Oni znaju da je voda vinom postala. Majka svojom intervencijom stvara okvir za \u010dudesnu stvarnost: slava Bo\u017eja objavljuje se u malim svagdanjim stvarima \u2013 u jelu i pi\u0107u, u poslu\u017eivanju. I na posljednjem sudu bit \u0107e pitanje: \u017dedan bijah, jeste li mi dali piti?<\/p>\n\n\n\n Zaklju\u010dimo zavr\u0161nom slikom o kraljevi\u0107u kojemu otac kralj sprema svadbenu gozbu (Mt 22,1\u201314). Otac preuzima odgovornost, on \u0161alje sluge s pozivnicama. On se brine za sve. Jelo je pripravio, njegova goveda su poklana. Sve je spremno. On poziva: Do\u0111ite na svadbu. Sin se mo\u017ee posve osloniti na skrb o\u010devu, slobodan od stresa i napetosti. Sve na \u0161to mora pripaziti jest da do\u0111e s pravim odijelom. U prispodobi o marljivim slugama Isus ide jo\u0161 i dalje. Sam \u0107e se gospodar opasati, pozvati svoga slugu za stol i poslu\u017eivati ga (Lk 12,37).<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Uvod U Svetom pismu lako je prona\u0107i prvu definiciju odgovornosti: Bog je progovorio, prvi je progovorio, i o\u010dekuje \u010dovjekov odgovor. Izvukao je svoj narod iz ku\u0107e ropstva i s pravom o\u010dekuje da poslu\u0161aju i ispune Deset rije\u010di koje je proglasio na svetoj gori Sinaju. Cijeloga sebe izrekao je u svojoj Rije\u010di koja je tijelom postala […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[14,9,6],"tags":[],"class_list":["post-3235","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-biblijska-antropologija","category-cjelozivotno-ucenje","category-nastava"],"yoast_head":"\n1. Upute sv. Pavla (Ef 5,21\u20136,9; Kol 3,17\u20134,2)<\/h2>\n\n\n\n
2. Biblijsko iskustvo<\/h2>\n\n\n\n
2.1 Prva obitelj (Post 1\u20135)<\/h3>\n\n\n\n
2.2 Obitelj pravednika Noe (Post 6\u20139)<\/h3>\n\n\n\n
2.3 Josipova povijest (Post 37\u201350)<\/h3>\n\n\n\n
2.4 Ana, majka Samuelova (1 Sam 1\u20132)<\/h3>\n\n\n\n
2.5 Tobit, otac Tobijin<\/h3>\n\n\n\n
3. Isusov \u017eivot<\/h2>\n\n\n\n
3.1 Roditelji zagovornici<\/h3>\n\n\n\n
4. Isusove pouke<\/h2>\n\n\n\n
4.1 Talenti (Mt 25,14\u201330)<\/h3>\n\n\n\n
4.2 Rasipni sin (Lk 15,11\u201332)<\/h3>\n\n\n\n
4.2 Maj\u010dina odgovornost u Kani (Iv 2,1\u201312)<\/h3>\n\n\n\n
4.3 Kraljevska svadba (Mt 22,1\u201314)<\/h3>\n\n\n\n
amDg, 29.08.08. (usp. https:\/\/amdg.ffrz.hr\/obiteljska\/37odgovornost.php)\nispravljeno: 30.05.2013.\n2. izd. 23. 4. 2020.<\/pre>\n\n\n\n