Usred Zagreba, glavnoga grada, nalazi se draga bazilika, svenarodno sveti\u0161te Presvetoga Srca Isusova u Palmoti\u0107evoj ulici, koja je u opse\u017enoj, dugotrajnoj obnovi nakon potresa 2020. i \u017eivo nam doziva u pamet onu drevnu misao, usmjerenu ponajprije na nas \u017eive ljude, ljubavlju Kristovom otkupljene, i na na\u0161e duhovno stanje: Ecclesia semper reformanda <\/em>\u2013 Crkvu valja stalno obnavljati. Iz Bazilike odjekuje velikim slovima ispisani Gospodinov zov: “Do\u0111ite k meni svi vi izmoreni i optere\u0107eni!”<\/p>\n\n\n\n
Dok nam Evan\u0111elje pred o\u010di stavlja ranu na Kristovu boku, koju Hrvatska tako dugo i tako dobro poznaje, zaustavljamo se u najpotresnijemu i najsvetijemu \u010dasu cijele ljudske povijesti. Vrijeme neka stane! Evan\u0111elje je to u kojemu je Isus, Bo\u017eji Sin ve\u0107 mrtav. Od tjeskobnih du\u0161evnih muka i krvava znoja prethodne ve\u010deri, zbog izdaje, ostavljenosti, muke koja dolazi, od razbojni\u010dkoga uhi\u0107enja, izopa\u010dena sudskoga procesa, bi\u010deva i trnja, pljuvanja i udaraca do prete\u0161koga kri\u017enog puta, krvolo\u010dna razapinjanja i be\u0161\u0107utna \u010davla, organizam Sina \u010covje\u010djega sve je izdr\u017eao, i onda je stao. Koplje \u0107e utvrditi smrt, mu\u010dno se zarinuv\u0161i u mrtvo tijelo (Iv 19,34).<\/p>\n\n\n\n
Krv i voda slikovito pokazuju kako je Gospodin predao svoj duh. Sve je dao. Mesija u punoj ljudskoj snazi, u polovici dana svojih mora oti\u0107i<\/em> (usp. Iz 38,10) i ostaviti bla\u017een projekt Kraljevstva: sve pou\u010davanje, lije\u010denje, uta\u017eivanje gladi, osloba\u0111anje od zloduha, opra\u0161tanje grijeha, uskrisivanje mrtvih\u2026 \u2013 \u017eivot! Kri\u017e je toliko je strahovit i nelogi\u010dan da ve\u0107 starozavjetni gr\u010dki prevoditelj mijenja tekst jer te\u0161ko mo\u017ee pojmiti Bo\u017eju rije\u010d kod proroka Zaharije: “Gledat \u0107e mene \u2013 mene su proboli” (Zah 12,10). Samo vjerne misti\u010dne du\u0161e koje se klanjaju Ocu u Duhu i Istini<\/em>, klanjatelji kakve Otac tra\u017ei<\/em> (Iv 4,23) tijekom dva kr\u0161\u0107anska tisu\u0107lje\u0107a gledaju\u0107i Srce probodeno shvatit \u0107e, sve do danas, o \u010demu se radi.<\/p>\n\n\n\n
Svjestan je to, dubok, motrila\u010dki pogled koji je u Bibliji prvi put opisan kad Abraham treba na Bo\u017eji poziv pogledati u zvjezdano nebo (hebr. hibbit<\/em> Post 15,5). Zatim, kad su Izraelci spasonosno pogledali na uzdignutu mjedenu zmiju (Br 21,9), pa kod Jone, koji je bio u utrobi ribe, ali je svejedno “o\u010di upirao” prema Hramu Gospodnjem (Jon 2,5), ili pak kad poznati psalam zove: “U njega gledajte <\/em>i razveselite se” (Ps 34,6). Na takvo motrenje Ivanovo evan\u0111elje poziva.<\/p>\n\n\n\n
Koji su likovi u tom, na prvi pogled pustom, mra\u010dnom prizoru, prisutni? Tu su Judejci <\/em>(\u1f38\u03bf\u03c5\u03b4\u03b1\u1fd6\u03bf\u03b9 Iv 19,31), pripadnici Bo\u017ejega naroda Izraela, koji su Isusu odredili i priredili smrt. U isti \u010das \u017eivo oni \u010duvaju zapovijed o suboti i sveti blagdan Pashe koji odre\u0111uje njihovu narodnu bit, podsje\u0107a na otkupljenje iz Ku\u0107e ropstva kad ih je Bog jakom rukom izveo u slobodu. Dan je Priprave (Iv 19,31), va\u017eno im je. Kako mi ljudi mo\u017eemo biti slijepi i kako mo\u017eemo izokrenuti stvari, ne prepoznati i ne priznati Spasitelja puna ljubavi!? \u017delimo ga maknuti, izbaciti. Nastavljaju, evo \u0161to se ve\u0107 uglas izvikivali pred Pilatom kad im je optu\u017eena Isusa, nakon bi\u010devanja, uvjeren da ga treba pustiti, predstavio kao kralja. Ista je rije\u010d u \u017eidovskoj molbi koju mu sada upu\u0107uju: ukloni! (\u03b1\u1f34\u03c1\u03c9 19,15.31). Ondje, u divljem poviku stoji isti taj glagol koji sada prvi put ponovno pojavljuje u nakani da tijelo pokojnikovo maknu.<\/p>\n\n\n\n
Tko je tu? Tu su suka\u017enjenici, razapeti slijeva i zdesna. Tu su vojnici koji na inicijativu Judejaca po Pilatovoj odredbi prilaze jednome, pa drugome. \u017destokim udarcem slomit \u0107e im kosti na nogama, osu\u0111enik se odmah gu\u0161i i umire. Jezivo!<\/p>\n\n\n\n
Tu je o\u010devidac koji u\u017eivo, izbliza, vlastitim o\u010dima promatra. Zato mo\u017ee biti svjedok<\/em>, zato je njegovo svjedo\u010denje istinito<\/em> jer je sam iskusio. Svjestan je da iznosi istinu (Iv 19,35). I to \u0107e njegovo znanje sve do u tre\u0107e tisu\u0107lje\u0107e nositi Crkvu, povezivati je izravno s Isusom na kri\u017eu koji je radi nas ljudi i radi na\u0161ega spasenja mu\u010den pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan<\/em>.<\/p>\n\n\n\n
Zato nam je osobito zanimljivo primijetiti da smo u ovom kratkom odlomku iz Evan\u0111elja prisutni i mi. Svjedok se izravno obra\u0107a svojim slu\u0161ateljima, nama koji \u010ditamo (“vi”). Otkriva nam svrhu svojega svjedo\u010danstva: da i mi vjerujemo (Iv 19,35). Cilj radi kojega je cijelo Evan\u0111elje zapisano jest na\u0161a vjera<\/em>. Svjedok pod kri\u017eem \u017eeli da i mi poput onih prvih koji su izbliza pratili U\u010ditelja, imamo zdrav temelj za vjerovanje. Pru\u017ea nam ga. Nastavlja tako tradiciju svega Pisma koje je s istom svrhom sastavljeno i tijekom stolje\u0107a \u010duvano. Sam prepoznaje kako se na novozavjetnu Bo\u017ejemu Jaganjcu ispunja pashalni propis iz 12. poglavlja Knjige Izlaska: “Ne smijete na \u017ertvi kost slomiti!” (Izl 12,46).<\/p>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/wp-content\/uploads\/Holy-Lance-Austria.jpg\")
<\/figure>\n<\/div>\n\n\n