{"id":3631,"date":"2020-09-28T12:20:36","date_gmt":"2020-09-28T10:20:36","guid":{"rendered":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3631"},"modified":"2023-10-01T10:57:45","modified_gmt":"2023-10-01T08:57:45","slug":"oceva-volja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=3631","title":{"rendered":"O\u010deva volja (Mt 21,28-32)"},"content":{"rendered":"\n

u Isusovoj prispodobi o dva sina i vinogradu<\/h4>\n\n\n\n

Rje\u010dnik, sadr\u017eaj i teolo\u0161ko zna\u010denje liturgijskih \u010ditanja na 26. nedjelju (god. A): Ez 18,25-28; Fil 2,1-11; Mt 21,28-32<\/a><\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Dobra je egzegeza, dobro je tuma\u010denje Biblije koje nas vodi natrag k Rije\u010di Bo\u017ejoj i daje nam da je iznova, jo\u0161 bolje razumijemo. Evo prave prilike da se u pouci Isusa, U\u010ditelja, s po\u0161tovanjem, duboko poklonimo vje\u010dnom misteriju O\u010deve volje<\/em> koju treba izvr\u0161iti<\/em> (usp. Mt 21,31) i da je iz blizine \u0161to dublje promotrimo. Volju Oca nebeskoga najvi\u0161e otkrivamo u sredi\u0161tu, u \u017ertvi Sina njegova jedinoga, ljubljenoga, koja zapo\u010dinje na kri\u017eu, a zavr\u0161ava se Uskrsom \u2013 Prvina usnulih<\/em>, kao prinos sama sebe daje Ocu (usp. 1 Kor 15,20), koji \u0107e ga nato “posvema uzvisiti i milosno mu dati ime nad svakim imenom” (Fil 2,9).<\/p>\n\n\n\n

O\u010dev vinograd<\/h3>\n\n\n\n

Svaki put u molitvi “O\u010de na\u0161” zazivamo: “Budi volja tvoja!”, ba\u0161 kao sam Gospodin u Getsemanskom vrtu (Mt 6,10; 26,42). Prorok Ezekiel od davnina u izravnoj polemici objavljuje da je put Gospodnji pravedan<\/em> (Ez 18,25). Pogledajmo tu pravednost, u\u0111imo u srce o\u010devo kako nam ga Gospodin i U\u010ditelj u svojoj prispodobi ocrtava! Osjetimo o\u010devu du\u0161u, pogledajmo sinove njegovim o\u010dima!<\/p>\n\n\n\n

Otac ima vinograd. Sve je spremno, zrelo, osun\u010dano, slatko, so\u010dno. Milina! Otac prilazi i progovara o\u010dinski, toplo i blisko: “Sinko! Ro\u0111eni! Dijete moje!” (gr\u010d. \u03c4\u03ad\u03ba\u03bd\u03bf\u03bd Mt 21,28). Poti\u010de, bodri, pokre\u0107e. On pristupa i prvomu (r. 28) i drugomu sinu (r. 30).<\/p>\n\n\n\n

Prvi sin<\/h3>\n\n\n\n

Otac u svojoj velikodu\u0161noj, strpljivoj roditeljskoj mudrosti dopu\u0161ta i prihva\u0107a da prvi \u2013 prema proro\u010dkom opisu \u2013 bezbo\u017eno<\/em> (usp. Ez 18,27) odgovara: “Ne\u0107u!” (Mt 21,29). Razara o\u010dinski autoritet, vrije\u0111a o\u010devu ljubav.<\/p>\n\n\n\n

Prvi sin predstavlja carinike i bludnice<\/em> (Mt 21,31.32) koji su zaglavili u svom grijehu i hode putem nepravde. Ali prvi sin je tako\u0111er poput sina razmetnoga (usp. Lk 15,17-19). Uvidio<\/em> je i odvratio<\/em> se od svoje bezbo\u017enosti<\/em>, odvratio<\/em> se od svoga ne-djelovanja (usp. Ez 18,27.28), od svojega “ne\u0107u”. Obratio se je! Poslu\u0161ao je Ivana Krstitelja koji je “do\u0161ao k nama putem pravednosti” (Mt 21,32). “Predomislio se i oti\u0161ao” u vinograd (21,29). Otac radosno mo\u017ee re\u0107i: Sada “izvr\u0161ava moje pravo i pravicu” mojega srca (Ez 18,27). Prikuplja sin slasne plodove! Ima \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n

Drugi sin<\/h3>\n\n\n\n

Istim o\u010dinskim srcem otac gleda i drugoga sina. Evan\u0111elje isti\u010de da mu na isti na\u010din pristupa (gr\u010d. \u1f61\u03c3\u03b1\u03cd\u03c4\u03c9\u03c2 “isto tako” Mt 21,30). Drugi sin me\u0111utim, predstavlja nositelje vlasti u hramu i u narodu (usp. “glavari sve\u0107eni\u010dki i starje\u0161ine narodne” Mt 21,23). Predstavlja Bo\u017eji narod. Nas predstavlja. Nama Isus nudi pouku. Daje nam da sami vidimo<\/em> (usp. Ez 18,28; Mt 21,32) pa da se obratimo.<\/p>\n\n\n\n

Gledaju\u0107i pred sobom ne svoga tatu, nego “gospodara”, “gazdu”, drugi sin ka\u017ee: “Evo me, tu sam. Ja sam onaj pravi. Ja (gr\u010d. \u1f10\u03b3\u03ce Mt 21,30)!” Ali sve samo na toj egoisti\u010dnoj rije\u010di ostade. Bolan je rascjep izme\u0111u rije\u010di i djela.<\/p>\n\n\n\n

Obvezali smo se na pravednost, sklopili smo savez s Bogom, ali odvratili smo se od svoje pravednosti<\/em> (Ez 18,26). \u010cinimo nepravdu \u2013 prema Bogu, prema svojima, i prema sebi. Kad je Ivan Krstitelj do\u0161ao i pozivao: “Obratite se!” (Mt 3,2), nismo mu povjerovali (usp. Mt 21,32). Ho\u0107emo li se sada predomisliti kad vidimo da se rasipni sin vratio ocu, da su carinici i bludnice poslu\u0161ali glas? Nemamo \u017eivota u sebi, oduzimamo \u017eivot vlastitoj du\u0161i. Slatko\u0107a, jedrina, obilje sunca koje se skrilo u bobicu gro\u017e\u0111a za nas ne postoji. Vinograd ostaje tu\u0111ina, a ne ba\u0161tina.<\/p>\n\n\n\n

Vje\u010dni Sin O\u010dev<\/h3>\n\n\n\n

Pravi put nudi Pra-Sin odvijeka, Jedinoro\u0111enac O\u010dev. On govori nama okorjelima, nudi nam priliku i pouku. On je sama sebe u\u010dinio neznatnim, ponizio se (Fil 2,8), dragovoljno prihva\u0107a da bude sluga premda je Sin (2,7). Sama je sebe opusto\u0161io (gr\u010d. \u03ba\u03b5\u03bd\u1f79\u03c9 2,7). Odrekao se svojega bo\u017eanskoga lika i uzeo na\u0161 ljudski lik. Od prve ka\u017ee: “Da!” te izvr\u0161ava volju O\u010devu i u smrti, ne slavnoj poput Mojsija, koji je uzi\u0161ao na goru i motrio obe\u0107anu zemlju (Pnz 34,4), nego u sramotnoj smrti na kri\u017eu (Fil 2,8), koja zna\u010di prokletstvo (Pnz 21,23). Sve ono neizmjerno, dragocjeno bogatstvo vlastitoga ljudskog \u017eivota on napu\u0161ta. Odri\u010de ga se na kri\u017eu. Predao ga je u ruke O\u010deve. <\/p>\n\n\n\n

Isus je Sin O\u010dev. Nije on samo, kao i njegova Majka, rekao “Neka mi bude!” (Lk 1,38 usp. “Kako ho\u0107e\u0161 ti!”, “Budi volja tvoja!” Mt 26,39.42) i oti\u0161ao u vinograd Bo\u017eji, nego je radi nas postao trs<\/em> tako da mi mo\u017eemo biti loze na njemu. To je volja O\u010deva! Kri\u017e je slika trsa na koji smo mi kao mladice nakalemljeni i primamo \u017eivotne sokove. Primamo ne tek bujnu slast grozda, nego on nam samoga sebe daje, svoje tijelo i krv. To je volja O\u010deva!<\/p>\n\n\n\n

CROSBI<\/a><\/pre>\n\n\n\n
p. Niko Bili\u0107, SJ<\/p>\n\n\n\n