Ime Biblija ima svoju povijest. Biblos bija\u0161e luka na Bliskom istoku u dana\u0161njem Libanonu. Feni\u010dani su bili glavni proizvo\u0111a\u010di pisa\u0107eg materijala. Stoga je njihova trgova\u010dka luka Biblos u gr\u010dkom jeziku poslu\u017eila za naziv knjige. Izraz (s \u010dlanom \u03c4\u03b1) \u03b2\u03b9\u03b2\u03bb\u03af\u03b1 jest umanjenica u mno\u017eini (od \u03b2\u03b9\u03b2\u03bb\u03af\u03bf\u03bd) i ozna\u010dava knji\u017eice, zbirku knjiga.<\/p>\n\n\n\n
Izraz biblos<\/em> na\u0107i \u0107emo u 2 Mak 8,23. Juda Makabej sprema svoje ljude za \u017eestok boj. U toj pripravi pred svima je pro\u010ditana \u201esveta knjiga\u201c \u03b7 \u03b9\u03b5\u03c1\u03b1 \u03b2\u03b9\u03b2\u03bb\u03bf\u03c2.<\/p>\n\n\n\n Naziv \u03c4\u03b1 \u03b2\u03b9\u03b2\u03bb\u03b9\u03b1 nalazi se u 1. Pismu Klementa Rimskoga (kraj I. st.). Taj naziv je preko latinskog jezika u\u0161ao u sve europske jezike.<\/p>\n\n\n\n Izraz Pismo potje\u010de iz same Biblije. Oko 50 puta u novozavjetnim tekstovima bit \u0107e govora o Pismu<\/em> (\u03b3\u03c1\u03b1\u03c6\u03b7) ili Pismima<\/em> (\u03b3\u03c1\u03b1\u03c6\u03b1\u03b9) pri \u010demu se misli na SZ.<\/p>\n\n\n\n Izraz \u201ezavjet\u201c u hrvatskom jeziku dobro je pogo\u0111en jer upu\u0107uje na \u010dovjekov odnos prema Bogu. Starozavjetni, hebrejski izraz \u05d1\u05e8\u05d9\u05ea (be<\/sup>rit<\/em>, Izl 19,5) i novozavjetni \u03b4\u03b9\u03b1\u03b8\u03b7\u03ba\u03b7 (Lk 22,20) tako je puno bolje preto\u010den u redovitu uporabu negoli izraz \u201etestament\u201c u europskim jezicima koji zna\u010di oporuka, izri\u010daj posljednje volje prije smrti i odgovara biblijskim opro\u0161tajnim govorima. Rije\u010d je me\u0111utim o Savezu kao klju\u010dnom pojmu koji se prvi put spominje u Post 6,18, a Isus ga primjenjuje na sebe kod Pashalne ve\u010deri (Lk 22,20). Izraz \u201enovi zavjet\u201c najavljuje Jeremija (Jr 31,31), Isus ga primjenjuje, a obja\u0161njava ga osobito Poslanica Hebrejima koja razlikuje \u201enovi savez\u201c (8,13) od \u201eprvog saveza\u201c (9,15).<\/p>\n\n\n\n Sredi\u0161nji doga\u0111aj u povijesti izraelskog naroda jest Savez na Sinaju opisan u Petoknji\u017eju (Izl\u2013Br). Tim je Savezom obilje\u017eena ukupna povijest naroda koja slijedi u Bibliji. O njemu pjevaju psalmi, proroci nastupaju kao za\u0161titnici i stra\u017eari Saveza.<\/p>\n\n\n\n U drugom dijelu Biblije Novom zavjetu Isus sam za sebe veli da u svojoj krvi ostvaruje novi savez.<\/p>\n\n\n\n Evan\u0111elja bilje\u017ee njegove rije\u010di kod posljednje ve\u010dere: Pavao prvi zapisuje rije\u010di koje gotovo doslovno odgovaraju formulaciji u Lukinu evan\u0111elju kad opisuje Korin\u0107anima ono \u0161to je primio kao svetu predaju (1 Kor 11,25). Tako je sredi\u0161nja tema iz samog svetog teksta oznaka za oba dijela Biblije, a u Novom zavjetu Isus postaje njezin nositelj.<\/p>\n\n\n\n Sam izraz kanon izvorno ozna\u010dava \u0161tap od trstike za mjerenje, tj. “mjeru” ili “metar”, a u umjetnosti izraz je za proporcije. U Svetom pismu kanon ozna\u010dava ustaljen popis i raspored <\/em>knjiga.<\/p>\n\n\n\n U dana\u0161njem, dva tisu\u0107lje\u0107a utvr\u0111enom rasporedu, Biblija po\u010dinje Knjigom Postanka, a zavr\u0161ava Otkrivenjem. Tako obuhva\u0107a sve tamo od po\u010detka otkako je stvoreno “nebo i zemlja” (Post 1,1) pa do novog stvaranja kad \u0107e nastati “novo nebo i nova zemlja” (Otk 21,2).<\/p>\n\n\n\n Kanon, tj. ustaljeni popis svetih knjiga u Katoli\u010dkoj crkvi ima najvi\u0161e knjiga: ukupno 73 knjige. Od toga 46 u SZ i 27 u NZ. Vrijeme njihova nastanka se\u017ee vjerojatno od spomena na sinajski Savez u 13. pr. Kr. pa preko dnevnika i razmi\u0161ljanja s Jeruzalemskog kraljevskoga dvora (David, Salomon 10. st. pr. Kr.) sve do kraja 1. st. po. Kr.<\/p>\n\n\n\n Starozavjetni Zakon tj. Petoknji\u017eje<\/em> vjerojatno je dovr\u0161eno (\u201eobjavljeno\u201c) oko 400. pr. Kr., a Proroci<\/em> oko 200.<\/p>\n\n\n\n I SZ i NZ u suvremenom kanonu mogu se dijeliti na Povijesne, Mudrosne i Proro\u010dke knjige. Takav raspored donosi Septuaginta koja se ravna dvostrukim – logi\u010dkim i kronolo\u0161kim – klju\u010dem.<\/p>\n\n\n\n Uvjetno mo\u017eemo Petoknji\u017eje tj. Zakon brojati me\u0111u povijesne (budu\u0107i da se govori o po\u010decima i prvom dijelu povijesti Bo\u017ejeg naroda), uz Mudrosne stavljamo i Psalme (poeziju). U NZ povijesne<\/em> knjige opisuju \u017eivot Isusa zemaljskog (Evan\u0111elja) i proslavljenog (Djela apostolska), mudrosne<\/em> su sve Poslanice koje pou\u010davaju o \u017eivotu, a proro\u010dka<\/em> je u toj podjeli Knjiga Otkrivenja.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111unarodno priznato izdanje suvremenoga kanona jest Jeruzalemska Biblija<\/em> s uvodom i tuma\u010denjima, podno\u017enim bilje\u0161kama i marginalnim naznakama paralelnih mjesta.<\/p>\n\n\n\n Ve\u0107ina starozavjetnih knjiga napisana je hebrejskim jezikom. Neka poglavlja kod Daniela (2,4b-7,28) i Ezre (4,8-6,18; 7,12-26) pisana su aramejski \u0161to je u tekstu i naza\u010deno.<\/p>\n\n\n\n Sedam tzv. deuterokanonskih knjiga u SZ sa\u010duvano je na gr\u010dkom jeziku (Tob, Jdt, 1 + 2 Mak, Sir, Mudr, Bar). Osim toga dijelovi Daniela i Estere tako\u0111er su napisani na gr\u010dkom. Zovemo ih deuterokanonskima jer ne pripadaju \u201eprvom\u201c, hebrejskom kanonu (\u201eproto-\u201c), nego \u201edrugom\u201c (\u201edeutero-\u201c), gr\u010dkom kanonu, tj. dio su gr\u010dkog prijevoda starozavjetnih spisa (LXX).<\/p>\n\n\n\n Cijeli Novi zavjet pisan je gr\u010dkim jezikom, pri \u010demu se mo\u017ee razlikovati izme\u0111u jednostavna jezika i blizine hebrejskom izri\u010daju (Mk) i visoke stilistike gr\u010dke \u0161kole (Pavao, Lk). Jezik Novog zavjeta nije klasi\u010dni gr\u010dki, nego je blizak helenisti\u010dkoj uporabi tzv. koin\u00e9.<\/p>\n\n\n\n Prvi i za razumijevanja Starog zavjeta najva\u017eniji prijevod jest Septuaginta<\/em> (LXX)<\/em> nastala u 2. st. pr. Kr. Ime potje\u010de od legende prema kojoj je u Aleksandriju pozvano sedamdesetak \u017eidova iz Palestine da prevedu SZ s hebrejskoga na gr\u010dki za potrebe pripadnika \u017eidovske zajednice gr\u010dkog jezika..<\/p>\n\n\n\n Latinski prijevod: Vulgata (Vg.)<\/em> potje\u010de od sv. Jeronima. Na poziv pape Damaza on je pristupio temeljitoj reviziji dotada\u0161njega starog latinskog prijevoda Vetus<\/em> latina<\/em>. Radio je g. 383.\u2013406. Vulgata je va\u017ena zato \u0161to je po njoj Biblija bila pristupa\u010dna cijeloj Europi i na njoj su se temeljili prijevodi sve do najnovijeg vremena. Jeronim se, kako sam svjedo\u010di, slu\u017eio tekstovima na izvornim jezikicima (hebrejski, aramejski, gr\u010dki).<\/p>\n\n\n\n Izvornik (autograf) svetih tekstova nemamo na raspolaganju. Sa\u010duvani su prijepisi (apografi). Suvremena izdanja hebrejske Biblije temelje se uglavnom na prijepisu iz XI. st. Codex Leningradensis. Osim toga sa\u010duvan je Aleppo Codex.<\/p>\n\n\n\n Od 1947. postoje i rukopisi iz Kumrana gdje se nalaze tekstovi sa\u010duvani prakti\u010dki iz 1. st. pr. Kr. \u0161to nas je uvelike pribli\u017eilo izvornicima.<\/p>\n\n\n\n Va\u017eni apografi na gr\u010dkom jesu: Sinajski kodeks (S) sadr\u017eava tako\u0111er cio Stari i Novi Zavjet. Prona\u0111en je u 19. st. u samostanu sv. Katarine na brdu Sinaj. Od 1933. \u010duva se u British Museum.<\/p>\n\n\n\n 9. 3. 2010. (2. izd. 6. 10. 2020.)<\/p>\n\n\n\n N. Bili\u0107 SJ<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ime “Biblija” Ime Biblija ima svoju povijest. Biblos bija\u0161e luka na Bliskom istoku u dana\u0161njem Libanonu. Feni\u010dani su bili glavni proizvo\u0111a\u010di pisa\u0107eg materijala. Stoga je njihova trgova\u010dka luka Biblos u gr\u010dkom jeziku poslu\u017eila za naziv knjige. Izraz (s \u010dlanom \u03c4\u03b1) \u03b2\u03b9\u03b2\u03bb\u03af\u03b1 jest umanjenica u mno\u017eini (od \u03b2\u03b9\u03b2\u03bb\u03af\u03bf\u03bd) i ozna\u010dava knji\u017eice, zbirku knjiga. Izraz biblos na\u0107i […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[6],"tags":[],"class_list":["post-3683","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nastava"],"yoast_head":"\nSavez ili Zavjet<\/h3>\n\n\n\n
\u201eovo je moja krv, krv saveza<\/em>\u201c Mt 26,28 (usp. Izl 24,8 \u05d4\u05d1\u05e8\u05d9\u05ea \u05d3\u05dd)
\u201eovo je moja krv saveza<\/em>\u201c Mk 14,24
\u201eova je \u010da\u0161a novi savez<\/em> u mojoj krvi\u201c Lk 22,20. (usp. Jr 31,31 \u05d4\u05d3\u05e9\u05d4 \u05d1\u05e8\u05d9\u05ea)<\/p>\n\n\n\nKanon<\/h3>\n\n\n\n
Jezici Biblije<\/h3>\n\n\n\n
Biblijski “rukopisi”<\/h3>\n\n\n\n
Vatikanski kodeks (B) koji se od XVI. st. \u010duva u Vatikanskoj knji\u017enici, a sadr\u017eava cio Stari zavjet (LXX) i Novi zavjet. Ima ukupno 734 sa\u010duvana lista, a po\u010detni (Post 1,1\u201346,28) i zavr\u0161ni (od Heb 9,15 dalje) izgubljeni su. Prepisan je vjerojatno u Egiptu u IV. st. Stru\u010dnjaci ga dr\u017ee najboljim.<\/p>\n\n\n\n