{"id":5779,"date":"2023-01-26T07:30:28","date_gmt":"2023-01-26T06:30:28","guid":{"rendered":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=5779"},"modified":"2023-03-23T07:03:09","modified_gmt":"2023-03-23T06:03:09","slug":"prorocica-hulda-sluzbenica-bozje-rijeci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/amdg.ffrz.hr\/?p=5779","title":{"rendered":"Proro\u010dica Hulda \u2013 slu\u017ebenica Bo\u017eje rije\u010di<\/strong>"},"content":{"rendered":"\n

Prikaz biblijskog lika (2 Kr 22 i 2 Ljet 34)<\/em><\/h4>\n\n\n\n
Ivan Bo\u0161njak<\/h5>\n\n\n\n

\u010cinjenica je da sv. Pismo, iako u manjem broju u odnosu na mu\u0161karce, donosi i va\u017enu ulogu \u017eena, a ako na \u201evagu stavimo\u201c djelo koje je u\u010dinila Djevica Marija, onda se s pravom mo\u017ee govoriti o uzvi\u0161enom polo\u017eaju \u017eene. O jednoj od njih, ne\u0161to manje poznatoj, govori Druga Knjiga o Kraljevima u 22. poglavlju, kao i Druga knjiga Ljetopisa u 34. poglavlju. Rije\u010d je o proro\u010dici Huldi.<\/p>\n\n\n\n

Prva misao koja se javlja nakon pro\u010ditanog odlomka, u kojem upoznajemo Huldu, je njezina \u201epovezanost\u201c sa proro\u010dicom Anom koju upoznajemo u Lukinom evan\u0111elju. Naime, u oba odlomka prisutan je govor o Bo\u017ejoj rije\u010di \u2013 dok Hulda prenosi Bo\u017eju opomenu, Ana pripovijeda o Utjelovljenoj Rije\u010di. I Ana i Hulda su povezane sa Hramom: Ana ne napu\u0161ta Hram nego molitvom i postom slu\u017ei Bogu, a Hulda se pojavljuje kao proro\u010dica za vrijeme obnove Hrama te po njezinu preno\u0161enju Bo\u017eje rije\u010di bivaju poru\u0161eni svi \u017ertvenici idolima u Jeruzalemu. Osim toga, kralj se pokajao i obratio Bogu. Bez sumnje, proro\u010dicu Huldu mo\u017eemo prepoznati u govoru o \u017eeni vrsnoj<\/em> koji ka\u017ee: \u201eNa vladanje pazi uku\u0107ana i ne jede kruha besposlice\u201c (Izr 31, 27).<\/p>\n\n\n\n

Hulda, kao i Ana, ima svoju povijest. Iako kratko, biblijski tekst kazuje nam tko je zapravo ona: \u017eena od mu\u017ea \u0160aluma, \u010diji su oci tako\u0111er poznati. Isto tako, njezino mjesto stanovanja je navedeno \u2013 to je Jeruzalem, i to novi grad<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Govor o Huldi mogao bi se podijeliti u tri dijela: 1. problem koji izaziva potrebu za proro\u0161tvom; 2. susret sa proro\u010dicom Huldom i njezino posredni\u0161tvo u Bo\u017ejoj rije\u010di; 3. promjena i rasplet doga\u0111aja nakon Huldina govora.<\/p>\n\n\n\n

U svome djelu Hulda je potpuno posve\u0107ena slu\u017ebi navje\u0161tenja Bo\u017eje rije\u010di. Cijeli odlomak o njoj, na oba biblijska mjesta u kojima se paralelno pojavljuje, govor je Bo\u017eji koji Hulda prenosi narodu i kralju osobno. Kao \u0161to je njezina poruka u odnosu na subjekt dvostruka jer govori narodu i kralju, tako je dvostruka i u odnosu na sadr\u017eaj: proro\u0161tvo ima opomenu, ono \u0161to bismo mogli tuma\u010diti kao negativni sadr\u017eaj te utjehu, odnosno ono \u0161to je pozitivno.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to je razlog za Huldinu intervenciju? Naime, u Hramu je za vrijeme obnove prona\u0111ena Knjiga Zakona dana od Boga preko Mojsija. \u201eOsnovni \u010dlanak tog zakona jest: ‘Jedan Bog, jedno sveti\u0161te!’ To je konkretni na\u010din ostvarivanja potpune vjernosti ‘ljubomornom Bogu’ i obdr\u017eavanja njegovih zapovijedi. Polemika protiv ‘uzvisina’ odra\u017eava povijesnu \u010dinjenicu da su raspr\u0161ena lokalna sveti\u0161ta \u2013 \u010desto puta podignuta na mjestima nekada\u0161njih kanaanskih sveti\u0161ta \u2013 bila prilika za nepo\u017eeljno preuzimanje kanaanskih kultnih elemenata i u mnogo slu\u010dajeva postajala su sredi\u0161te idolatrije.\u201c (Harrington, 1987., str. 186-187.)<\/p>\n\n\n\n

Nakon \u0161to je kralj Jo\u0161ija pro\u010dita, razdire svoje haljine<\/strong> svjestan da je narod daleko od ove rije\u010di. Zanimljivo je da upravo za njega, \u017eena od \u0160aluma koji je \u010duvar odje\u0107e<\/strong>, donosi poruku milosti. Kao i neko\u0107 kod stvaranja, \u201eBog je vidio da je dobro\u201c ono \u0161to Jo\u0161ija \u010dinio te sve preko Hulde isti\u010de i hvali: omek\u0161alo ti je srce, ponizio si se, razdro si haljine i plakao preda mnom, zato sam te usli\u0161io te \u0107e\u0161 s mirom le\u0107i u grob i ne\u0107e\u0161 vidjeti nesre\u0107u poslanu na ovo mjesto<\/em> (usp. 19-20).<\/p>\n\n\n\n

Hulda se o\u010dituje kao primjer onoga \u0161to u Novom Zavjetu susre\u0107emo u Kristovu govoru: \u201eTako i vi: kad izvr\u0161ite sve \u0161to vam je nare\u0111eno, recite: ‘Sluge smo beskorisne! U\u010dinismo \u0161to smo bili du\u017eni u\u010diniti!\u201c (Lk 17, 10). Drugim rije\u010dima, u njezinu govoru prisutna je samo ono \u0161to Bog kazuje, a ni\u0161ta od onog \u0161to je njezino, zbog \u010dega u vi\u0161e navrati zapo\u010dinje poruku nagla\u0161avaju\u0107i: \u201eovako veli Jahve, Bog Izraelov\u201c ili pak po zavr\u0161etku dodaje: \u201erije\u010d je Jahvina\u201c.<\/p>\n\n\n\n

U ovom odlomku ponovno se susre\u0107emo sa Bo\u017ejim gledanjem na \u010dovjeka, ljubljeno stvorenje. Naime, Proro\u010dica govori o Bo\u017ejem zapa\u017eanju svega \u0161to narod \u010dini te u njezinu govoru mo\u017eemo uvidjeti jarost<\/em>, u Starom Zavjetu poznat Bo\u017eji osje\u0107aj, ali i \u017eelju da spasi \u010dovjeka i da ga ima uz sebe. Bo\u017eja rije\u010d u ovom odlomku kada ka\u017ee: \u201eostavili su me\u201c nalikuje vapaju sa kri\u017ea: \u201e\u017dedan sam\u201c. Istina, u ovom slu\u010daju Bog objavljuje kaznu za narod koja je navedena Zakonom prona\u0111enim u Hramu.<\/p>\n\n\n\n

Naposljetku valja istaknuti u\u010dinak Huldina posredni\u0161tva u Bo\u017ejoj opomeni. Kao rezultat ove poruke u zajednici se doga\u0111aju promjene \u2013 svi \u017ertvenici bivaju poru\u0161eni. \u017divotni zaokret koji se javlja nakon Huldina proro\u0161tva ponajvi\u0161e je uo\u010dljiv kod samog kralja Jo\u0161ije \u0161to pokazuje biblijski zaklju\u010dak: \u201eNije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svim srcem svojim, svom du\u0161om svojom i svom snagom svojom\u2026\u201c<\/p>\n\n\n\n

Literatura:<\/strong><\/p>\n\n\n\n