Poznat je evanđeoski tekst u kojem Isus daje novu zapovijed: „Ljubite jedni druge kao što ja vas ljubio” (Iv 13,34). „Sada, kad to znate, blago vama budete li tako i činili!” – govori Isus nakon što je oprao noge učinicima.
Prva je vrednota Riječ Božja koja nam je darovana, to je ono što znamo. Ljubav prema bližnjemu zapovijed je koju donosi već Stari zavijet. To je stara zapovijed. U Levitskom zakoniku čitamo: „Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!” (Lev 19,17). Zna to Isus. Znaju i njegovi učenici. Na tu zapovijed upozorava Isus kad je riječ o prvoj i najvećoj zapovijedi. Visoko kotira. Jednaka je onoj: Ljubi Boga! Ljubi bližnjega jer je kao ti – kaže nam također zgusnuti svetopisamski jezik.
Isus daje novu zapovijed. Širi onu starozavjetnu i povjerava je jednoj zajednici: „Ljubite!” To više nije individualna odgovornost i pitanje realizacije samoga sebe kao pojedinica. Isus govori okupljenima: „Ljubite!” U množini.
Isus daje novu zapovijed jer daje novo mjerilo. Više to nije samo mjera zdrave ljudskosti: drugi je kao i ti, pa ga ljubi kao što i sebe ljubiš. Novi je kriterij sam Isus, Učitelj. „Kao što sam ja ljubio vas”. Kao što sam ja oprao noge vama, apostoli moji! Kao što sam ja tebe ljubio, Petre! Isusov životni put nova je definicija ljubavi prema bližnjemu.
Novom zapovijedi Isus nas povjerava jedne drugima. To je tajna uspješnog zajedništva. Dužni smo ljubiti jedni druge. Tu stvar postaje vrlo konkretna i realna. Ne preuzima Isus svu odgovornost na sebe, ne čini on čudesna djela, da bismo mi ostali besposleni. Ljubite jedni druge! Mi vas, oni nas. Ja tebe, ti mene. Tako se ostvaruje Isusovo poslanje dobroga pastira. Svaka izgubljena ovca treba osjetiti ruku spasiteljicu koja joj se pruža. Mi smo je dužni pružiti.
Vrednota je život. Isus objašanjavajući ovu zapovijed govori: „Nema veće ljubavi od ove da netko život svoj položi za prijatelja svoga” (Iv 15,13). S pravom mislimo pritom na Isusovu otkupiteljsku smrt. Krv je svoju prolio kao presvetu cijenu našega spasenja. Dao je život kao otkupninu za mnoge. Dobri pastir život polaže za ovce svoje. Križ i muka sveto su djelo spasenja.
Ali Isus kaže i nešto drugo. Život treba dati, ne tek umiranje i smrt. Znaju dobro roditelji koji s ljubavlju prihvaćaju i odgajaju djecu što to znači. Iz dana u dan, od jutra do mraka. Život dati: to je najveća ljubav! Kad rano ustaješ, kad spremaš hranu za svoje, kad njeguješ bolesnoga, kad vodiš dijete u školu, kad ideš na posao, kad moliš za one drage koje u srcu nosiš – život daješ. Može mučenik na kraju posvjedočiti krvlju svoju ljubav, ako je korak po korak ulagao i davao svoj život. Sam Isus jest takav. Znamo da je hranio gladne, da je poučavao i otkrivao tajne Božje ljubavi, liječio je bolesne, oslobađao duše od zloduha, donosio oproštenje i mir. Zato je mogao doći i do vrhunca. Do kraja ih je ljubio. Križ i žrtva kraj su puta od mnogo koraka.
Vrednota je pravi i dobar učitelj. Kad ljudi čuju za nekog dobrog učitelja, žele biti primljeni kod njega. U umjetnosti najbolje je biti učenik nekoga tko ima veliko ime. U znanosti tražimo i pokušavamo doći do pravih i najvećih stručnjaka. U športu, u duhovnosti isto je. Isus tu zakonitost okreće u drugom smjeru. Nisu učenici birali njega, nego je on njih izabrao. Koliko puta smo se uvjerili da nismo sami zaslužni za milost dioništva u Crkvi, za znanje o Isusu, za Otkupljenje!? Nismo mi izabrali njega, nego on je izabrao nas. Nisu učenici tražili najboljeg učitelja i nisu se prijavljivali na natječaj i prijavni ispit. Nego je on izabrao njih i to zato da donose plod i da radost njihova bude potpuna.
Često se i s pravom ističe da je Božja ljubav bezuvjetna. Ali za one koji su s Isusom prošli tri godine i došli do Posljednje večere otvara se i druga istina. Ono što nije za početnike. „Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi” (Iv 15,10). Isus postavlja jasan uvjet. Zahtjevan uvjet. Treba izvršavati njegove zapovijedi. Treba izvršavati njegovu novu zapovijed. To je uvjet za osobitu Isusovu naklonost i privrženost. I pri tome Isus još jednom razjašnjava da je on Učitelj. On sam je izvršio uvjet i zato je dionik Očeve ljubavi. On je čuvao zapovijedi Oca svoga i ostaje u ljubavi njegovoj.
p. Niko Bilić SJ