(meditacija na 38. Obiteljskoj ljetnoj školi FTI)
Slavna ikona koja vodi i čuva ovogodišnju Obiteljsku školu prikazuje ponad trojice tajanstvenih Abrahamovih gostiju i jedno drvo. Izvoran je to biblijski element (Post 18,1.4.8). Drvo naznačuje mjesto smirenja i odmora. Ondje je Abraham, na ulazu u svoj šator sjedio. Onamo poziva goste da otpočinu. Ondje, pod stablom, božanski su gosti na ljubazan poziv uživali bogatu okrjepu koju im je domaćin Abraham pripravio.
Primajući tri neznanca Abraham, praotac svih vjernika, prima samoga Boga u pohode. Treba imati uzdignute oči i otvoreno srce, spreman duh. Bog koji se Abrahamu objavljuje i još jednom ulazi u njegov život, Bog je zajedništva, Bog je obitelji. Bog je novoga života i rađanja. Trojica su jedan i jedan jesu trojica. Tako potvrđuje uvod i naslov koji kaže da se Gospodin, Jahve, ukazao Abrahamu (Post 18,1). Tako potvrđuje i konac biblijskog izvještaja koji opisuje kako je Gospodin u razgovoru s Abrahamom, i sa Sarom. Tajnu o prepoznatljivoj Božjoj prisutnosti potvrđuje i Abrahamov način govora: „Gospodine moj!“, „Tvoj sam sluga.“ „Jesam li u tvojim očima našao milost“ (Post 18,3). Božji pohod otkrivaju i riječi neznanca: „Sigurno ću opet doći k tebi u vrijeme rađanja i, gle, Sara će imati dijete (Post 18,10).“ Bog će neskriveno ponoviti te riječi na kraju (Post 18,14).
Čudesan je to susret. Malo vode i zalogaj kruha postadoše zamamna gozba na kojoj je Abraham hitri, marljivi poslužitelj. Kad Bog pohodi svoj narod, nastaje velika gozba – starozavjetna mana i novozavjetni živi kruh koji je s neba sišao. Tko poput Abrahama odabere dragocjeni prinos za Gospodina, primit će obilje za uzvrat. Trči Abraham – opisuje sveti tekst – premda je već star, trči, odabire tele, mlado i ugojeno, i daje da se brže-bolje zgotovi (Post 18,7). Blagovanje će biti važno i sveto. Sin Božji ostavit će sama sebe svojima u jelu i pilu.
Abraham međutim na proročki način svojim pitanjem na početku već pokazuje dalje (Post 18,4). Zašto li su se k svojem sluzi svratili? Samo zato da nešto prizalogaje, malko se okrijepe i otpočinu? Još puno, puno više od toga.
Bog se zanima za Abrahamov bračni život. Božja radosna vijest bit će rođenje djeteta. Pitanje Abrahamu očito pokazuje Božji interes. „Gdje je tvoja žena Sara (Post 18,9)?“ U početku je Adam čuo Božju potragu: „Gdje si (Post 3,9)?“ Bog traži uplašenog čovjeka koji se, opterećen grijehom i stidom, želi sakriti. Kajin potom sluša novo božansko pitanje: „Gdje je brat tvoj (Post 4,9)?“ Bog čovjeku daje do znanja da nije odgovaran samo za sebe. Naravno da mora uvijek biti čuvar bratu svojemu, sestri svojoj. Sad Abraham čuje odjek toga istog pra-pitanja: „Gdje ti je žena Sara?“ Božji upit ne zaustavlja se na vanjskim ljubaznostima i formalnostima. Na srcu mu je njihov međusobni odnos. Krist će u Evanđelju Samarijanki reći: „Idi, zovi svoga muža (Iv 4,16)!“
Zna Bog da je gostoljubivo obećanje ljubaznog domaćina Abrahama dobrim dijelom Sara ispunila. Najavljeni zalogaj kruha u marnim, spretnim rukama brze domaćice postade golema pogača od tri mjerice pšeničnog brašna (Post 18,6). Blagovanje pod drvetom dokaz je da Bog cijeni njezin rad. Zna Bog Sarino ime. To je njegovo čudesno znanje. Tek poglavlje prije sam je izrekao to novo ime – iznova je definirao Abrahamovu ženu da bude Sara – kneginja, vladarica, carica (Post 17,15). I u stvarnosti, ne samo u imenu, postat će nova. Nerotkinja postat će majka.
Božji dolazak Abrahamu pogađa u aktualnu i vruću temu našega svijeta: plodnost. U Svetom pismu dijete je uvijek Božji dar. Uz pomoć Božju roditelji ga imaju. Plodnost je odgovor na pra-zapovijed: „Budite plodni (Post 1,28; 9,1.7)!“ Ispunjenje je poslanja koje Isus daje: „Izabrao sam vas i postavio da idete i rod donosite i rod vaš da ostane (Iv 15,16).“
Tajanstveni gosti ne okolišaju, nego u razgovoru odmah idu u srž stvari: U najavljeno doba – iduće godine, u vrijeme rađanja, – Sara, tvoja žena, imat će sina (Post 18,10.14). Bog odmah razotkriva duboku čežnju, tihu muku i goruću želju budućih roditelja. U njegovim očima nema nejasnoće: Dijete je ono koje čini da bračni par postane – obitelj.
Božji pohod Abrahamu pokazuje solidarnost i suosjećanje koje već najavljuje dolazak Sina Božjega – Otkupitelja. Riječ Božja ima razumijevanja za svu dubinu bračne tragedije, ne prikriva i ne uljepšava. U liku trojice časnih neznanaca Bog – koji ide suditi Sodomi i Gomori – pohađa i pomaže jednom opterećenom paru. Nemaju plodnosti, u godinama su. Muž je već jednom zatajio svoju ženu u Egiptu i to će još jednom učiniti u Geraru. Na ženin nagovor i uz njezin pristanak spavao je s drugom. Ali i druga žena i njezin sin bit će otjerani. Nije to bilo pravo rješenje. Muž prima goste, a žena u zatvorenom prostoru radi. Nisu zajedno. On joj izriče naredbu, ali riječi njezina odgovora nema. Ne razgovaraju.
U takvu situaciju Bog dolazi kao Spasitelj i Terapeut za onu bol koja ih prati od prvog spomena u Svetom pismu dok još bijahu u sigurnosti očinskoga doma: Sara je bila nerotkinja, nisu imali djece (Post 11,30).Takvoj će obitelji Bog pokazati da njemu ništa nije previše čudesno.
Poznato je, nasmijat će se Sara na Božje obećanje (Post 18,12), ali nasmijao se je i Abraham prije toga kad je prvi put čuo takvu najavu u prethodnom poglavlju (Post 17,17). Ipak različito reagiraju. Abraham se odmah čudio eventualnom začeću i rođenju željenog mu nasljednika, a u riječima žene Sara očituje se ponajprije čežnja za ljubavlju i nježnošću. Čudi se, zar će ih ipak još doživjeti.
Sara je žena koja sluša i realistički razmišlja. Premda je izdvojena iz gozbe, zanima se za Objavu. Sara je napokon, na kraju biblijskog izvještaja u izravnom dijalogu s Bogom. Barem jedna riječ u svetom tekstu neposredno je od Boga njoj upućena (Post 18,15).
Bog poznaje njezin unutarnji svijet. To je još jedan dokaz njegove čudesne spoznaje. Pred Abrahamom navodi njezine riječi koje je Sara u sebi izrekla (Post 18,13). Važno je Bogu što se u ljudskom srcu krije.
Velik je Bog čije se dobrota ne da zaustaviti ni smijehom ni uplašenošću nas ljudi, ni nevjericom ni čuđenjem ni nijekanjem. Ostaje vjeran. Što je pred Abrahamom najavio (Post 18,10), pri tom neuzdrmano ostaje (Post 18,14). To će se i ostvariti. Vjeran je Bog. U vrijeme rađanja, u vrijeme života koje je Bog obećao Sara će imati sina (Post 21,2).
28. kolovoza 2009. (Popravljeno 30. kolovoza 2009.)
p. Niko Bilić SJ