Sveti Ignacije upozorava da u duhovnom vježbanju vrijedi što više upotrijebiti moć predočivanja. U prvoj slici želimo vidjeti kako Gospodin dolazi među svoje. Osam je dana prošlo od njegova uskrsnuća. Opet su ondje na okupu gdje su se bili zatvorili. Isus, uskrsli i proslavljeni, dolazi te još jednom, po treći put, govori: "Mir vama" (Iv 20,26).
Dobar pastir ovaj put će po strani ostaviti ostale koji su ga već vidjeli i posvetit će se odmah onoj jednoj izgubljenoj ovci da je dovede natrag (Iv 20,27). Toma, apostol, sada je s njima. Gospodin Isus dat će se na rješavanje konflikta. Sukob je to koji je nastao među apostolima. Ostali ga izvješćuju, on ne vjeruje (Iv 20,25). Sukob je to i između Tome, koji postavlja svoje radikalne zahtjeve, i Isusa koji je Učitelj i Pobjednik te ni na koji način nije u poziciji da mu netko naređuje i raspolaže njime. Tomi Isus prilazi. Njegovoj će izrečenoj želji ići na ruku, izići će mu u susret. I kad proglašava važno, opće načelo – blaženstvo vjerovanju bez gledanja (Iv 20, 29), prema Tomi će postupiti gotovo suprotno, odgovorit će bespridržajno na njegovu potrebu.
Sukob između učenika i Učitelja dubok je i ima svoju povijest. Toma je spremno pozvao sve da pođu s Isusom k već pokojnom Lazaru (Iv 11,16). On je taj koji već tada govorio da je spreman umrijeti. A onda će zajedno sa svima ostalima pobjeći i ostaviti Isusa sama. Ishlapila je gorljivost iz onoga radikalnoga poklika: "Hajdemo i mi s njime!" Nevjernost samomu sebi zacijelo ga boli, smeta, grize.
Toma je ponovio Petrovo pitanje na posljednjoj večeri. Kamo će Isus, pita. Ako ne znaju cilj, kako će onda put znati (Iv 14,5). Pred Tomom Gospodin je izrekao onu divnu definiciju svoje vlastite božanske osobe: "Ja sam put, istina i život" (Iv 14,6). U ganuću nedjeljne večeri Toma će smiriti srce pred Kristovim srcem koje iznova kuca. S priznanjem Božje slave na usnama motrit će Put, Istinu i život kako mu se daju. Evo, taj se čas sprema!
Kerigma, navještaj, koji ostali iznose Tomi, jer ne bijaše s njima kada je došao Isus, preteška je i prevelika. "Vidjeli smo Gospodina", kažu oni (Iv 20,25). Tako je Izaija opisao svoje zvanje u Hramu: "Vidio sam Gospodina, Kralja" (usp. Iz 6,1.5). Susreo se sa živim Bogom, misleći isprva da će zbog toga propasti. "Vidjela sam Gospodina" svjedočila je Marija Magdalena pa joj nisu vjerovali (usp. Iv 20,18, Mk 16,11). Nije čudo da i Toma traži opipljive dokaze. Želi vidjeti i opipati. To je uvjet za njegovu vjeru.
Gospodinova taktika je silna. Ne predbacuje, ne osuđuje, nego prilazi upravo k njemu. Dolazi mu blizu i progovara. Prepoznaje njegovu nevjeru i daje mu put do vjere. Ono što je Toma pred ostalima poželio (Iv 20,25), Isus sada izravno od njega traži (r. 27). Nalaže. "Prinesi, pogledaj!" Poziv da stavi ruku u njegov bok znak je veće bliskosti nego kad se Ivan Gospodinu oslanja na prsa kod Večere.
Toma je vidio, kao što su, eto i svi ostali apostoli vidjeli. I Toma vjeruje. Ne izvješćuje Pismo je li Toma doista dodirnuo rane, ali njegova vjeroispovijest je jasna. Priznaje da je u Isusu punina božanstva (Iv 20,28). I, nalik drevnoj formuli saveza s Bogom, priznaje međusobnu pripadnost, prepoznaje da je to njegov Gospodin i njegov Bog. Čudesno zajedništvo utvrđeno je, obnovljeno.
2. Konflikt s Petrom Isus još dirljivije rješava. Gorjet će vatra (ανθρακια Iv 21,9) kao što je gorjela i one kobne večeri kad se Petar grijao jer je i njemu bila zima (ανθρακια Iv 18,18). Zima u tijelu i zima u srcu.
Isus stvara ugođaj. Pripravlja doručak. Uz okrjepu, iskustvo svjedoči, stvari se lakše rješavaju.
To što Petar odmah skače u vodu i prvi dolazi do Isusa (Iv 21,7), to što prvi polazi, penje se i izvlači na kraju mrežu punu velikih riba (r. 11), vjerojatno ima veze s onim što nosi u savjesti.
Gospodin je čekao. Nije išao na prvu i požurivao, nije odmah sve riješio. Tek sada, kad se treći put objavljuje (Iv 21,14), stvorit će priliku za izmirenje, za definitivno rješenje konflikta. Je li to odgađanje? Svakako Isus ne mimoilazi problem, ne pravi se kao da ga nema i kao da je sve u redu. Isto tako, on ne napada i ne vrijeđa. A imao bi što napasti i pokuditi. I izrugati. Jer je unaprijed najavio da će ga Petar zatajiti (Iv 13,38).
Dijalog se zbiva na Isusovu inicijativu. Ne zbiva se nasamo, nego Isus izlaže Petra pred cijelom zajednicom. U svijet Petrov, koji vjerojatno već gori od želje da progovori i riješi muku, Gospodin ulazi s pitanjem koje traži mnogo. Traži posebnu ljubav Petrovu koja je veća od ostalih, izdvaja ga i traži više (Iv 21,15). Otvoreno pred svima.
Put je postupan, metoda je ponavljanje. Obje strane progovaraju. Suze smiju teći niz lice. Petar se ražalostio, svjedoči pismo. Emocija prožima cijelo tijelo. Konflikt i pomirenje ne ostaju samo u poimanju i shvaćanju, nego zadiru u cjelinu čovjekova bića.
Nitko ne kaže da je riječ o trostrukom zatajenju. Nitko ne sumnja da je riječ o pomirenju. Bio je to konflikt u Petru, bio je to konflikt s Učiteljem.
Gospodin postavlja pitanje, sluša odgovor, daje nalog. Kratko. Duboko.
Što je sam bio, sada prenosi na Petra i povjerava mu. On, s kojim je raščistio dubok konflikt, sada može biti nasljednik. Čuvaj moje stado! Budi dobar pastir nejakome janjetu. Pasi moje ovce! Budi kao ja! Sada, na kraju puta Isus je učinio apostola spremnim za prvo zvanje. Na kraju evanđelja Petar sluša: "Idi za mnom" (Iv 21,22).
3. Gospodine Isuse, među svojim apostolima nastupaš kao učitelj u njihovu konfliktu oko toga tko je najveći (Mk 9,34). Poučavaš ih da prvi postajem tako da budem posljednji i sluga u zajednici. Daješ neverbalnu pouku, tako da uzimaš dijete u naručje i pokazuješ na nj (Mk 9,36). Moja prava veličina jest u tome da mogu biti primljen u Tvoje ime. Umjesto da gledam na sebe, pokazuješ mi na živom primjeru da sam dijete Božje.
Cijelu svoju novu zajednicu definiraš kao obitelj. Već u Starom zavjetu ubojstvo je zabranjeno i osuđeno, a ti sada poučavaš o moći naših riječi (Mt 5,22). Jezikom možemo brata i sestru izudarati, dotući, dokrajčiti. O kako su često u našim konfliktima riječi važne! Imaju moć oduzeti život, imaju moć dati život.
Isuse, želiš da pažljivo prepoznam što je u bratovu oku (Mt 7,5) Po naravi ćemo s velikim oprezom pristupiti očima drugoga čovjeka. To je zadiranje u tjelesni integritet, osjetljivo područje gdje se refleksno, u isti mah, branimo. Ti upozoravaš kako za takav čini treba ponajprije dobrano zaviriti u sebe. Ima li u mene koja greda koje je tako postavljena da mi je cijela nosiva struktura naopaka, narušena, a da nisam ni svjestan toga od navike? Onda, naravno, ne vidim pravo što se oko mene zbiva. Moram prvo izvaditi brvno iz svoga oka da bih mogao pažljivo i nježno, vrlo precizno, izvaditi trun iz bratova oka koji ga žulja, smeta i peče.
Isuse, ti želiš da steknem brata (Mt 18,15). Umjesto da se povučem govoreći "Baš me briga" i "Pustite me na miru" pozivaš me na veliku investiciju kojom ću steći osobu i stvarati zajednicu.
p. Niko Bilić SJ
26.09.2011., redigirano: 01.09.2011.