Ps 105 nema svojega "naslova" pa ćemo, tražeći, doći unatrag do ps 103 i pronaći da je pripisan Davidu. Njegov poziv zajednici, u drugom licu množine, odgovara kontekstu opisanu u 1 Ljet 16. Kralj David obraća se liturgijskim pjevačima koje je postavio na službu uz Kovčeg Saveza, upravo donesen u Jeruzalem. Prvih pet redaka psalma (105,1-5) točno prenosi ono što im je David izrekao (1 Ljet 16,8-22).
Niz od pet psalama 103-107 Davidove su pohvalnice koje sve redom započinju pozivom na Božju hvalu:
"Blagoslivljaj" (ברכי barakî imperativ od ברך 103,1.22; 104,1.35);
"Hvalite" (הודו hodû, s "dativom" = dajte hvalu, od ידה 105,1; 106,1; 107,1 ).
Mjesto ps 105 uočljivo je. Nalazi se u sredini kao treći u nizu. Nakon poziva samome sebi tj. svojoj duši i poticaja na osobnu molitvu s kojim počinju i završavaju prethodni psalmi (103s) ovaj psalam donosi novost, okrećući se zajednici. Prva dva psalma pozivlju na blagoslivljanje, a s ps 105 nižu se tri psalma koji traže odavanje priznanja i hvale.
Prijelaz od pojedinca na zajednicu naznačen je već završnim "Aleluja!" u Ps 104,35 jer to je – kako je poznato – poziv upućen zajednici: uzvisujte, slavite Gospodina - halelû Jah.
Uvodni poziv zajednici (v1-6) koji otvara cio psalam prepoznatljiv je po glagolima u 2. l. mn.: "hvalite, prizivajte, navješćujte" (v1) i teče sve do v6 gdje je naveden subjekt, tj. ljudi kojima se David obraća:
"(O vi,) potomci Abrahama, Gospodinova sluge; (vi,) Jakovljeva djeco; (vi,) Gospodinovi izabranici" (v6 - tako Šarić).
David njih poziva: "dajte hvalu" (v1), "pjevajte" (v2), "dičite se" (v3), "tražite" (v4), "sjetite se" (v5). U v6 nema potrebe proglašavati "rod Abrahamov" Božjim slugom kad se u v42 taj časni naslov jasno pripisuje upravo Abrahamu.
Posljednji je poziv "Sjetite se!" za ustroj i glavnu misao psalma važan. Taj se glagol זכר (105,5.8.42) svega tri puta pojavljuje u psalmu i određuje njegove dijelove: uvod 1-6, glavni dio 7-41, zaključak: v42-45.
Prvi dio psalma, uvod, istaknut je i povezan u cjelinu trostrukim ponavljanjem svetoga Božjeg imena יהוה (v1.3s): "dajte hvalu Jahvi" v1, "oni što traže Jahvu" v3, "tražite Jahvu" v4. Dugački glavni dio psalma puno je skromniji u uporabi svetoga imena (יהוה v7.19).
U glavnom dijelu psalma (v7-41) započinje dugačak opis: navode se ona djela koja prema v1b treba "navješćivati među narodima". Na početku stoji osnovna misao o međusobnoj pripadnosti Boga i zajednice: "Gospodin, naš Bog" (אלהינו יהוה ’adonaj ’elohênû v7). Liturgijski pjevači upućuju hvalu Bogu koji se obvezao na povezanost s njima, sklopio je čvrst Savez, on je njihov Bog. Ovaj je redak u psalmu istaknut zato što je u njemu prisutna zajednica – jedino je on sročen u prvom licu ("mi"). Takav početak daje naslutiti da golem opis koji slijedi (u 3. l. mn.): "bili su pridošlice" (v12b); "njih je izveo" "v37"; "dao im je zemlju" (v44) predstavlja njihovo vlastito iskustvo. Ispovijest "naš Bog" odgovara formuli Saveza i podsjeća na njezino prvo spominjanje u Izl 19. Odjek je također središnje molitvene vjeroispovijesti i prve zapovijedi "Čuj, Izraele" (usp. Pnz 6,4) koja započinje upravo tom mišlju: Gospodin (je) naš Bog – אלהינו יהוה ’adonaj ’elohênû.
Prvi dio opisa (Ps 105,7-15) polazi od Božjega obećanja zemlje i podsjeća na prvo, nestalno razdoblje povijesti, lutanje. To je prvo razdoblje od Abrahama, koji je putovao sve od Kaldeje do Egipta (v7–11), do Jakova koji je također prošao velik put do Labana i natrag da bi se pomirio s bratom (v12–15).
Gospodin, יהוה, čije se ime na početku spominje, dvaput dolazi do riječi u ovom prvom opisu. Psalam navodi njegovo obećanje baštine ("Tebi ću dati kanaansku zemlju" v11) i potom njegovu obrambenu zapovijed ("Ne dirajte... ne nanosite zla!" v15) koja otkriva na koji su način praoci bili sačuvani u svoje doba. Bog je uputio opomenu okolnim kraljevima. Ova Božja riječ ujedno nadilazi granice prvoga razdoblja spominjući već pomazanike i proroke.
Središnji odlomak psalma v16-36 vezan je uz boravak Božjega naroda u Egiptu. Egipat pritom ima dvoznačnu ulogu. S jedne strane Izrael se ondje sklanja (v23), dobiva utočište od velike "gladi" (v16); . S druge je strane Egipat "dušmanin" tj. tlačitelj (v24) od kojega treba biti izbavljen.
Treći dio psalma (v16-25) u početku je posvećen opisu poznate Josipe povijesti (v16–22). Pozitivna uloga Egipta sastoji se u tome da Josip, koji je ondje rob (v17), postaje gospodar Faranova doma, postavljen za vladara nad svim njegovim posjedom (v21) – a to je, prema izvještaju u Knjizi Postanka, cio Egipat. Ovaj redak 105,21 došao je sve do u suvremenu liturgiju o sv. Josipu: "Postavio ga je gospodarom doma svojega – I poglavarom svega imanja svojega."
Čini se da psalam namjerno ostavlja otvorenim tko je subjekt kad Josipu noge i vrat stavljaju u okove (v18). Očito nije riječ samo o Egiptu gdje je Josip dospio u tamnicu, nego su tu ponajprije njegova rođena braća - oni su ga prodali u roblje.
Četvrti dio psalma v23-25 donosi novu temu jer govori o cijelom izraelskom narodu u Egiptu. Izrael je ondje pridošlica (גור v23) kao što to praoci na početku bijahu u Kanaanu (גור v12). Egipat poprima negativne crte, a psalam otkriva da je sam Bog "okrenuo srce" Egiptu (v25). Iza svega stoji tajna Božjega promisla.
Peti dio psalma v26-36 otvara se pojavom Mojsija i Arona. Stručan dvostruk biblijski izričaj "znaci i čudesa" אותות ומופתים zaštitni je znak Božjih osloboditeljskih, otkupiteljskih pothvata i stoji kao naslov ponajprije za tzv. egipatska zla koja u pslamu 105 započinju s tamom (v28) i nižu se sve do poznatog pomora prvorođenaca (v36).
Mojsije i Aron primaju poslanje, oni su poslani (v26, usp. Josip v17), ali znakovi i čudesa pripadaju Bogu (v27). On ih izvodi; on je subjekt u sedam ključnih idućih redaka:
Bog šalje tamu (v28), pretvara vodu u krv (v29), zapovijeda komarcima (v31) i skakavcima (v34), daje tuču (v32), udara lozu i smokve (v33), udara napokon i sve prvorođence (v36, נכה kao u v33).
Šesti dio psalma v37-41 opisuje velik temeljni događaj izlaska sažet kao svojevrstan naslov u v37: "on ih je izveo". Nastavljaju se pritom poznata čudesa i znakovi koji su spasiteljsko Božje djelo: Oblak i oganj (v39), mana i prepelice (v40), voda iz stijene (v41).
Premda početni poziv Davidov rabi drugu hebrejsku riječ za označavanje čudesnih pothvata, jasno je da je pri svemu tome riječ upravo o svim onim čudesima o kojima treba pripovijedati (v2).
21.10.2023. 06:48:21
dr. sc. N. Bilić SJ