Postaje križnog puta
Gospodine,
Tajni, Veliki i Dobri! Izvorni i završni Ljubitelju naš! Tvoj Sin Isus Krist
došao je u ovaj naš svijet i uzeo na sebe patnje ljudskog života. U svom pravom
ljudskom životu prihvatio je sve ono što i nas tišti, muči, zastrašuje,
uznemiruje, sve što nam je preteško i što nam ne dopušta da u miru i radosti
živimo. Ti si naš Stvoritelj, Ti hoćeš da živimo; Ti sâm si naš Spasitelj koji
nas oslobađa za puninu našeg vlastitog osobnog života.
Pratit ću
križni put Isusa Krista. Ne činim to ni zato da uživam u mukama patnika ni zato
da mrzim neprijatelja. Nego, Ti, Gospodine, otvori mi oči srca da rastem u
sposobnosti za pravu ljubav prema sebi, prema svim drugima ljudima i cijelom
svijetu – i prema Tebi, tajni i potpuni Ljubitelju moj! ▲▲▲
Prva postaja: Isusa
osuđuju na smrt
Pilat sjedi i
pere ruke. Gdje je tu sud? Svećenici i vjerski službenici koji su bili na
vlasti u Jeruzalemu htjeli su se riješiti Učitelja Isusa i smislili su urotu.
Izručili su ga rimskog okupatorskoj vlasti jer oni ne žele preuzeti
odgovornost. Pilat ne nalazi krivice pa se ni on ne drži odgovornim te želi
okrivljenoga natrag predati.
Isus Krist
doživljava sudbinu tolikih koji su nepravedno optuženi i osuđeni. Vikači parola
i ljudi u gomili odlučuju u njegovu smaknuću. Nije to sudska pravda, to je
ozakonjeni kriminal koji satire nevinoga; nitko osobno ne preuzima odgovornost,
a čovjeka šalju u smrt.
Gospodine
Dobri, Oče nebeski! I mene su često krivo shvatili, i ja doživljavam nepravdu.
I prema sebi često nepravedno postupam i krivo se optužujem za ono za što ne
nosim odgovornost. Daj mi snage, jer Ti hoćeš da živim.
Kad mi je
duša povrijeđena, kad osjećam uvrede koje mi drugi nanose, daj mi snage da
izdržim! Ako me i moja savjest pogrešno optužuje, Ti znaš sve. Ti si moj
pomoćnik. Daj mi svoga Duha da iziđem iz sebe, da saslušam pa razumijem i drugu
stranu te da krivo ne osuđujem ni druge ni sebe. ▲▲▲
Druga postaja: Isus
prima na se križ
Razapinjanje
na križ jedan je oblik smrtne kazne, namijenjen razbojnicima i poraženim
neprijateljima. Isusu je dosuđena kazna i on je predan u ruke izvršiteljima.
Eto što Isus Krist doživljava: izručen je na milost i nemilost mnoštvu
zavedenih i podivljalih.
Podložnim
slugama bez vlastitog obraza stalo je do toga da se izvrše kruti ljudski
zakoni. To su ljudi koji Gospodina ne prepoznaju, ne priznaju njegovo
dostojanstvo koje ima već kao pravi čovjek, i ne prihvaćaju njegovo
naviještanje o Bogu koji je naš Otac i koji ljubi ovaj svijet.
Osuđeniku su
sav organizam i psiha izmučeni nakon neprospavane, tjeskobne noći Velikog
Četvrtka u grčevima i vapajima. Nije bilo teško unaprijed naslutiti u što je
upao. Znao je što mu spremaju. Napravili su od njega političkog zločinca i
neprijatelja naroda. Više mu nema spasa. Razapet će ga. Ubit će ga. Čeka ga
smrt.
Gospodine,
Oče nebeski! I ja od svoga začeća primam na se križ svojih strahova, mržnje i
svih negativnih osjećaja. Uzimam na se sve ono u meni što me muči i želi
razoriti. Budi Ti moja snaga da ne posustajem, nego da se izborim za puninu
svog ljudskog života s Tobom. ▲▲▲
Treća postaja: Isus
pada prvi put pod križem
Počelo je to
već u Betlehemu. Rodio se u štali, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu:
već kao novorođenče suočen je s hladnoćom noći – noći prirode i noći ljudskog
neprihvaćanja i odbacivanja. I sada Isus osjeća do u dubinu svoju nemoć.
Nema snage.
Gotovo je. Pada. – Kako i ne bi! Tjeskobna noć, ludi sudski proces, bičevanje.
To je previše. Ljudski organizam ne može više, sile kojima čovjek raspolaže
izdaju. Isus Krist pao je pod svojim križem.
Oče
nebeski, Bože koji kraljuješ! Već kao malom djetetu i u moj su život dolazile
stvari koje su mi bile preteške. Znalo se dogoditi da me ne samo stvarni
događaji, nego i slike u mašti i strašni snovi nemilosrdno progone. Sve je to
ostavilo biljeg u mom duševnom razvoju.
Često mi
je život donosio zadaće koje su nadilazile moje sile. Ni duševna muka za koju
mi se činilo da će me satrijeti nije mi nepoznata. Tvoj Sin pao je pod križem.
I ja padam, pomozi mi. ▲▲▲
Četvrta postaja: Isus
susreće svoju svetu Majku
Ako dijete
doživi uspjeh, majka je duboko sretna s njime. A Rabi Isus, evo, doživljava
potpun životni neuspjeh, propast karijere. Kako se osjeća Marija, Majka
Isusova? Iskusila je zacijelo ono najstrašnije što jedna pobožna majka može
doživjeti: njezino dijete javno su proglasili bogohulnikom, prokleli ga i
osudili.
Kolike su
dvojbe i sumnje mogle biti u njoj? Na koju će stranu ona stati? Zacijelo je
pogledala sinu ravno u oči i pitala se: hoće li mi se srce slomiti. Na početku
ju je uplašio i posve zbunio Božji glasnik Gabrijel, sad je potpuno zbunjuje
njezin vlastiti sin.
Oče
nebeski, uzvišeni Darivatelju života! I za me je moja majka prva osoba s kojom
sam bio najdublje životno i duševno povezan. Ona me je nosila devet mjeseci pod
svojim srcem, rodila me, hranila me, njegovala i brinula se za me. Pomozi mi da
dođem do jasnih osjećaja prema svojim roditeljima koji su Tvoji bliski
suradnici u projektu mog osobnog života.
Blagoslovi
i potakni Duhom sve ljude koji imaju svoju djecu: neka roditelji svojom brigom
i odgojem zbilja podupiru i bodre djecu u njihovu vlastitom životu, a ne
sputavaju ih i ne koče. ▲▲▲
Peta postaja: Šimun
Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Jesu li se
Isus Nazarećanin i Šimun Cirenac ovdje prvi put susreli? Isus je naviještao
radosnu novost o tome da Bog kraljuje, Isus je liječio ljude od bolesti i
oslobađao ih od zlih duhova, družio se s njima u slavlju – na svadbi, na gozbi.
Bio je prorok koji je bodrio na odvažnost pred budućnošću, gladne je nahranio
čudesnim umnažanjem kruha, pomagao je ljudima da se obrate od svojih grijeha i
da se vrate k Bogu.
Sad on ostaje
sam, bez pomoći. Kao da je on sâm neki grešnik i otpadnik. Izopćen je,
anatematiziran. Kao što oholost može zatvoriti čovjeka u samoću, tako to može i
križ i osuda drugih ljudi učiniti. Sad je Isus kao zadnji odbačen razbojnik ili
prosjak. Mi vapimo “Smiluj se!” – tko će se njemu smilovati?
Oče
nebeski, Izvore života i istine! Tvoj Sin Isus postao je veliki Šimun nama
ljudima. Ušao je u moj život da prijateljuje sa mnom, da me poučava, da me vodi
i podupire u mojoj osobnoj životnoj zadaći.
Želim se
posve otvoriti njegovu Duhu pa da i ja budem apostol ljubavi i drugim ljudima
pomognem, koliko god mogu, nositi njihov križ. Daj mi snage za takav život! ▲▲▲
Šesta postaja:
Veronika pruža Isusu rubac
Usred vreve,
buke i razularenih sadističkih osjećaja zbiva se neposredan osobni susret.
Dvoje ljudi se susreće. Ona ga prepoznaje: to je Isus – muž boli, ispaćen. Može
li on još njezin pogled osjetiti, prepoznaje li On nju?
Veronika nije
opterećena i sputana optužbama i rugalicama koje se nasilnički izriču, nego
prepoznaje čovjeka patnika. Želi ublažiti njegovu bol. Kao nježna i brižna
medicinska sestra, hrabro, usred svjetine, prilazi Isusu koji je iscrpljen i
krvari – od bičeva, od trnja na glavi, od pada pod križem. Sliku koju ona
pritom dobiva nikad neće zaboraviti.
Oče
nebeski, Bože veliki i dobri! Koliko puta je mene pratio osjećaj da me nitko ne
razumije ili da mi se rugaju. U mojoj duši bila je prava muka, bilo zbog drugih
osoba ili stvari bilo zbog mojih vlastitih tjeskoba. Čak i prema ljudima koji
me iskreno vole i žele mi pružiti pomoć kadikad mi je srce puno nepovjerenja i
sumnje.
Daruj mi
nježno srce da se usudim iskreno priznati i svoj i tuđi osjećaj ljubavi. Ne daj
da ga grubo ugušim i odbacim. Utisni i meni u dušu Tvoj lik da poput Veronike
imam smjelosti bez obzira na sve pogledati čovjeku u lice i prepoznati tko je
on. ▲▲▲
Sedma postaja: Isus pada
drugi put pod križem
Pa moralo se
tako dogoditi. Organizam mu je izmučen, u glavi nema više potrebne bistrine,
srce je preopterećeno gubitkom krvi i otežanim disanjem. Sve je u njemu
užareno, a oni navalili taj ogroman, očajnički težak komad drveta na njega.
Isus Krist
cijelog je života nastojao pomoći ljudima da se oslobode od onoga što ih muči i
proganja, ublaživao je njihove boli i jade, spasavao ih iz nevolje. – Sada je
sâm posve opterećen, u krajnjoj nevolji, doživljava potpuni slom. Na zemlji je.
Bože pravi
i živi, Tješitelju i Podizatelju moj! Kad padnem, ne ostavljaj me! Kad se
osjećam potpuno rastrgan i srušen, osokoli me! Kad trpim zbog ljubavi ili zbog
mržnje, daj da osjetim Tvoj dodir i Tvoj zagrljaj!
Kad mi
treba prijateljska ruka, ne skrivaj se, Gospodine! Kad žarko čeznem za Tvojom
milinom i utjehom, budi tu! ▲▲▲
Osma postaja: Isus
tješi jeruzalemske žene
Muškarci su
često takvi: Vole velike riječi, stvaraju ozbiljne javne procese, vode ratove,
prepuštaju se snažnom osjećaju u nekom navijačkom slavlju ili u nemilosrdnom
okrutnom izrugivanju. A žene su kadre izravnije vidjeti u srce, prepoznati bol,
suosjećati.
Što im Isus
poručuje? “Nije moja muka i patnja ono što treba oplakivati. Ovo je moj put
ljubavi do kraja. A vi gledajte na ono što vas muči i pritište, na svoje
grijehe i optužbe kojima sami sebe optužujete – to uredite.
Bog vas
poziva na radost. Gledajte na vaše krive postupke koji vas odvode od prave
ljubavi, na vaše terete s kojima vi morate izići na kraj. To rješavajte.
Odrecite se svojih zamišljaja i tvrdokornih vlastitih mišljenja i tražite
istinu. Vi sâmi, osobno, u pitanju ste. To je vaš život koji vam Bog daje.”
Oče
nebeski, Bože koji suosjećaš s nama! Iskreno mi je žao za sve moje postupke
kojima sam narušavao i dovodio u pitanje svoju povezanost s Tobom i s ljudima
oko sebe. Daj mi osjetljivo srce koje ima smisla za prave potrebe – moje i
mojih bližnjih. Otvori me za pravu ljubav prema ljudima po kojoj ću neprestano
nalaziti Tebe. ▲▲▲
Deveta postaja: Isus
pada treći put pod križem
Triput znači
potpuno. Isus gubi sve snage. To je čovjek koji je došao do dna. Sasvim
slomljen pod teretom vlastitog životnog križa. Tu čovjek ne pita za krivce i
uzroke, nego traži zadnju slamku za koju će se uhvatiti da dođe do kraja te
grozne muke koju proživljava.
Nema tu više
uzvišenih, pobožnih osjećaja za svete stvari, ni razmišljanja ni odlučivanja –
samo patnja. Dok je on radio, davao je ljudima da vide, da progovore, da mogu
čuti. Sad on sâm, satrven od boli, ne može više ni vidjeti, ni govoriti ni
slušati. Kao da je sam opsjednut nekim zloduhom. Ništa drugo više ne osjeća –
samo bol i potpunu nemoć.
Bože,
Snago moja! Od samog početka mojega života primio si me u svoje ruke. U svemu
što proživljavam, u svemu što sam do sada poduzimao i što mi se činilo
ispravnim, a i u svemu što mi se činilo pogrešnim – Ti si taj koji mi daje da
živim i da mogu raditi.
Ti,
Gospodine, budi moj jedini životni voditelj ubuduće i pravo mjerilo po kojem ću
se ravnati! ▲▲▲
Isus je dao
sve od sebe. On je u svakom svom djelu bio osobno nazočan, osobno se zalagao,
svim srcem. Koliko puta u Evanđelju čitamo Isusov “Ja sam!”: svjetlo, život,
vrata, kruh, dobri pastir… Sada mu doslovno sve oduzimaju, svlače ga.
Večer prije
toga sastao se sa svojim najbližim prijateljima. Gorljivo je želio blagovati
Pashu s njima. Tamo je rekao: “Ovo je moje tijelo”. Sada on to svoje tijelo
predaje. Tu je njegovo tijelo bez ikakve maske i bez obrane, bez ikakva sjajnog
ukrasa, bez ikakva svetog znaka i ljudskog odlikovanja, obnaženo – golo tijelo.
“Evo: čovjek!” rekao je prije Pilat.
Bože,
Stvoritelju duha i materije! Ti si oblikovao tijelo čovjekovo i udahnuo u nj
dah života. U svom tijelu imam svoj život. Moja želja za ugodnošću i
zadovoljstvom ponekad me zbunjuje i muči pa osjećam svoju slabost i nemoć.
Potrebna mi je pomoć drugih ljudi. Ne smijem se zatvoriti u svoju sebičnost.
Ljudsko
tijelo često je izvor nerazumijevanja i optuživanja, nepravde i prezira,
izrabljivanja i poigravanja sudbinom drugih ljudi. Čuvaj nas i daj nam pravi
stav prema svim darovima koje si Ti stvorio i nama povjerio na upravljanje. ▲▲▲
Jedanaesta postaja:
Isusa pribijaju na križ
Nije to sud i
pravda – ovdje se smišljena nepravda izvršuje. Riječ ima nasilje, mučila,
vojska, čekić i čavli. Koliko puta u povijesti Bog koji je ljubav postaje
žrtvom ljudske lažne, razaračke pravde?
Isusu Kristu,
Sinu Božjem, razrušili su ugled, opovrgli svako njegovo ljudsko pravo, sad mu
mučitelji oduzimlju i posljednju slobodu. Pribijaju ga. Gotovo je. Isus mora
ostaviti svoj posao pomaganja ljudima, mora odustati od velikog projekta
naviještanja Božje ljubavi – obješen, razdiran najstrašnijim bolima. Kad je
čovjek razapet na križ onda sve izgleda besmisleno, kao da je Bog daleko.
Bože,
Stvoritelju moj! U meni se može javiti prikriveni, duboki strah da ću se
potpuno izgubiti, strah da bi me nešto moglo uništiti. U mojim osjećajima živi
tjeskobna sumnja – kao da sam ja zaključni gospodar svoje zbiljnosti.
Kad sebe
doživim kao pravu opasnost, oslobodi me od te tjeskobe, ne dopusti da je u sebi
skrivam kao razornu moć koja me plaši i uznemiruje. Pokaži mi svjetlom svoga
Duha Istine da nema nijedne sile u cijelom stvorenom svijetu koja bi mogla
zaustaviti ili prekinuti Tvoju ljubav prema meni kojom mi Ti – svojom slobodnom
Odlukom – daješ da ja postojim i osobno živim. ▲▲▲
Dvanaesta postaja:
Isus umire na križu
Neprijatelj
Božji, napadač životvorne ljubavi, veliki protivnik koji je već davno, nakon
krštenja na Jordanu, u samoći divljine, ušao u Isusov život da razori njegov
put i da ga uništi – slavi sada svoju pobjedu. Nije Isus Krist zbog neke mračne
svemirske sile morao umrijeti na križu, nego smo mi ljudi donijeli tu presudu.
Terorizam i mučenja, ubojstva i ratovi – ne nastaju sami od sebe.
Prije nego
izdahnu, Isus je molio i vapio, izgovarao je riječi oproštenja. Zadnjom snagom
predao se u ruke Očeve. Prošao je put tolikih koji umiru u mukama, osuđeni da
su hulili na Boga, zlostavljeni i izvrijeđani kao da ih je Bog odbacio.
Izjednačio se s onima koje mi držimo prokletima. Kad vojnici vidješe da je
mrtav, jedan od njih kopljem probode njegovo Srce koje je bilo gorjelo od
ljubavi prema Bogu i ljudima i cijelom svijetu.
Bože, Oče
nebeski, Ispunjenje moga života! Daj mi da naučim što jasnije razlikovati
između onoga što ja u svom slabom znanju nazivam grijehom i onoga što je zbilja
pravi grijeh u Tvojim očima. Oslobodi me krivih strahova i daruj mi zdravu moć
prosuđivanja da gledam na sebe i na svijet onako kako Ti gledaš.
Tvoje je
volja za mene da izgrađujem ispravan osjećaj vlastite vrijednosti i
samopouzdanje i da živim. I u svom srcu – kad bolje pogledam – nalazim veliku
vatru ljubavi za Tebe i za svaku ljudsku osobu. Pomozi mi da je na pravi način
iskoristim. ▲▲▲
Trinaesta postaja:
Isusa skidaju s križa
“Ovo je sin
moj – ljubljeni!” proglasio je svečano Otac nebeski u prelijepim viđenjima, u
divnim uzvišenim trenucima mistične molitve na rijeci Jordanu i na Gori
Preobraženja. Sada mrtvo tijelo ljubljenog Božjeg Sina Isusa polažu u krilo
njegove Majke Marije.
Vječni,
Neshvatljivi i sasvim Uzvišeni Gospodine! Djevica Marija prihvatila je smrt
vlastitoga Sina. Budi jakost i utjeha svim majkama koje iz mnogobrojnih razloga
gube svoju djecu koju su rodile ili koja još nisu rođena. Svaku majku boli
odvajanje od njezine djece – Ti ih hrabri.
I meni
daruj snage da bez mržnje i pogrešnog optuživanja prihvatim svoje tjelesne i
duševne bolesti i svako teško raspoloženje koje mi moj vlastiti život donosi:
sve ono što je nalik umiranju.
Gospodine,
daj da moja vjera bude u službi mojeg života! Ne dopusti da se u meni ugasi
nada i pouzdanje kad mi je to najpotrebnije. ▲▲▲
Četrnaesta postaja:
Isusa polažu u grob
Pred
vlastitim grobom životni put je zaokružen. Mnogi ljudi u času dolaska smrti u
snažnom doživljaju vide ono pravo svjetlo koje je rasvjetljivalo i vodilo njihov
život. Vjerojatno se vrlo često događa da tek tu čovjek prepozna i razumije tko
je on.
Na grobu
Isusovu je početak: Josip Arimatejac i Nikodem prije su se bojali otvoreno doći
k Isusu i samo su ga potajno štovali. Oni prvi poduzimlju nove korake u pravi
život. Tu na grobu počinje uskrsna nedjelja. Mi, njegovi učenici, sjećamo se i
nećemo zaboraviti ono što je Isus činio i što je govorio. Sâm je rekao: samo na
kratko vrijeme odlazi, a onda će opet biti s nama – proslavljen, uskrsli, puni
milosti i slave Božje. “Ja sam s vama u sve dane” – kazao je. Božje spasenje
dolazi i ne zaostaje!
Gospodine
Posvudašnji, Sveznajući i Svemogući! Ti poznaješ tajnu smrti. Moja smrt koja će
jednom doći nije neka neizmjerno strašna stvar s kojom prestaje sve, nego je
samo jedna od nevolja koje mi moj život donosi i pred kojom osjećam strah.
Umiranje je dio mog osobnog života. Ako počnem pravo živjeti moći ću u miru
umrijeti.
Jednom si
mi pri mom začeću dao da postanem i budem. Isto tako daj mi da prepoznam i
shvatim kako moj život s Tobom nikada ne prestaje pa da od danas ubuduće uvijek
živim gledajući na cjelinu svog ljudskog života: jednom je s Tobom započeo i
kod Tebe nikad nema kraja. ▲▲▲
Oče
nebeski, Bože koji imaš i daješ život! Tvoj Sin Isus došao je na svijet da
bismo imali puninu života. Govorio nam je riječi koje je čuo od Tebe, zato da
bi naša radost bila potpuna. On je položio svoj život, ne svoju smrt, za svoje
prijatelje. Cijeli život ih je ljubio i dao nam primjer. Mi smo kao
jeruzalemske žene. Ne moramo oplakivati muke Isusove nego se divimo
neshvatljivoj ljubavi Tvojoj, a Ti nam daj snage da se oslobodimo od grijeha.
Ne smiješ nas ostaviti! Ne napuštaj nas kad nam je teško!
Ne molimo
se zato da bismo potvrdili i ukrutili svoju tjeskobu i strah nego zato da nas
Ti zbilja utješiš. Nikad naš grijeh nije veći od Tvoje volje da mi živimo, pa i
onda kad umiremo. Izlječitelju naš, izliječi naše duše od svega što nas steže i
razara. Pomozi nam da spremno prihvatimo radosnu budućnost koju je Isus Krist
objavio našem svijetu kad je prije gotovo dvije tisuće godine uskrsnuo od
mrtvih. Bože, koji živiš! ▲▲▲
p. Niko Bilić, S. J.