ANA

Samuelova majka

Anu susrećemo već na samom početku Prve knjige o Samuelu. Ona se tu javlja u obiteljskom trokutu, budući da nije bila rijetkost u Starom Zavjetu da muž ima dvije žene, kao i da jedna od njih ne može rađati djecu, dok druga može. Kao lik proteže se kroz čitavo prvo poglavlje gdje se žalosna i ojađena zavjetuje Bogu ako joj dadne muško čedo da će ga ona darovati Jahvi za čitav život i da britva neće prijeći prijeko njegove glave. Nakon djetetova rođenja, koga nazva Samuel jer ga je izmolila od Jahve, te ustupanja djeteta Jahvi, u drugom poglavlju Ana zahvaljuje Bogu hvalospjevom. Posljednje Anino spominjanje nalazimo u 2, 21 koji kaže: Jahve pohodi Anu i ona zatrudnje i rodi još tri sina i dvije kćeri. A mladi je Samuel rastao pred Jahvom.

 

Nevolja. Kao i druge Svetopisamske žene poput Sare, zatim žene Manoahove, majke Samsonove, ili Elizabete tako ni Ana nije bila pošteđena toga da ne može imati djece. Kao već po nekom ustaljenom pravilu, tako i ovdje ljubav muža, a posebno Božja naklonost na strani je nerotkinje. Već nam je poznato da u židovskom društvu položaj nerotkinje nije bio nimalo zavidan, jer ne moći rađati djecu smatralo se velikom sramotom (pa čak i prokletstvom). Anin muž Elkana bio je čovjek vrlo bogobojazan, koji je svake godine sa svojim ženama i djecom dolazio prinijeti Jahvi žrtvu u Šilu, i koji je više volio Anu, nego plodnu Peninu. Budući da je Elkana morao doći s darovima te podijeliti žrtvene darove ženama i djeci, Anu bi uvijek zapao samo jedan dio, što i nebi bila tolika nesreća da se Penina nije u tim situacijama rugala Ani, te joj na taj način zagorčavala posjet Jahvinom Domu. Ana se čak nije mogla utješiti ni divnim muževljevim riječima: "Zašto plačeš, Ana? I zašto ne jedeš? Zašto ti je srce rastuženo? Nisam li ti ja vrjedniji nego deset sinova?" (1, 8). No i ovdje Bog pokazuje da svako dobro dolazi od njegove volje, te da se čovjeku duboke vjere može dogoditi sretan životni obrat.

 

Molitva.  U svojoj beskrajnoj patnji Ana čini ono što je najbolje i ne prepušta se očaju, već svu težinu svoje duše predaje Bogu, usrdno mu se moli i zavjetuje se darovati Mu sina, ako joj Bog usliši njene molitve. Budući da su joj se pritom usne micale kao odraz dubokih emocija, svećenik Eli pomislio je da je pijana, što nas ne treba čuditi, jer se redovito molilo naglas, a za svetkovina se znalo nekad i malo više popiti. No Ana mu mirno odgovara:"Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna pića nego izlijevam dušu svoju pred Jahvom." (1, 15). Ove Anine riječi morale su dirnuti starog svećenika kad joj je on odgovorio: "Pođi u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila." (1, 17). Eli tada nije ni slutio da će ga Anin sin kojega je upravo izmolila od Boga, zamijeniti u hramu i učiniti kraj raznim bezakonjima koja su u ono vrijeme činili njegovi sinovi. Nakon svoje molitve Ana nije više bila tužna, jer se potpuno stavila u Božje ruke i u molitvi učinila zavjet, da će sina kojega je od Boga tražila, Bogu i dati. Nakon što su se vratili kući Elkana pozna Anu, a Jahve je se spomenu, te ona zatrudnje i rodi sina kojega je nazvala Samuel, jer ga je kako reče izmolila od Jahve. Iako bi ovdje tumačenje na temelju korijena ša`al-izmoliti zapravo dalo ime ša`ul, pa bi pravo tumačenje imena Samuel bilo Šem-el – ime Božje. Čim je Ana odbila dijete od prsa "povede ga sa sobom uzevši uz to trogodišnjeg junca, efu brašna i mijeh vina; i uvede ga u Dom Jahvin u Šilu"(1, 24), te ga predaje Jahvi za sve dane njegova života, jer je od Jahve isprošen.

 

Hvalospjev. Nakon što je predala Samuela Jahvi, Ana nije otišla kući žalosna, naprotiv kao što je molila od Boga milost, tako je u svoj svojoj radosti znala i Bogu izraziti svoju duboku zahvalnost. U svom hvalospjevu, posvećenom Božjoj svemoći, Ana je riječima punim pjesničke snage i proročke vidovitosti ostavila ne samo potresni dokument duboke vjere, već i proročku viziju budućeg Mesije. Njezine riječi nas podsjećaju i na Marijin hvalospjev i možemo reći da je ovaj hvalospjev zapravo prototip Marijinog veliča. U Aninom se hvalospjevu osim dubokih istina o Bogu mogu također i naslutiti istine koje je Isus izrazio u svom Govoru na gori (Lk 6, 17 – 26).

4Lomi se luk junacima,

            nemoćni se snagom opasuju.

5…Nerotkinja rađa sedam puta,

            majka brojne djece svježinu izgubi.

6Jahve daje smrt i život…

7Jahve čini uboga i bogata,

            obara čovjeka i uzvisuje.

8Diže slabića iz prašine,

            iz bunjišta izvlači uboga,

             da ih posadi s knezovima

            i da im odredi počasna mjesta.

             Jer Jahvini su stupovi zemlje,

            na njih je stavio ovaj svijet.

9Korake čuva svojih vjernika,

            zlikovce stiže propast u mraku

            (svojom snagom čovjek ne stječe

                        pobjede).

10… Jahve sudi međama zemlje,

            daje silu svojemu kralju,

            uzdiže snagu pomazanika svoga." (2, 4 – 10)

 

Mnoge velike žene Staroga zavjeta imale su poput Ane duboku vjeru i bile zahvalne Jahvi, ali nijedna od njih nije tako snažno i tako duboko izrazila zahvalnost kao Ana. 

 

Blagoslov. Zbog Anine silne i duboke vjere i poštenja, zbog toga što se zavjetovala i svoj zavjet održala, te svijesti da je Bogu poklonila sina, bila je ispunjena radošću, koju ni rastanak sa sinom nije mogao pomutiti. Budući je Samuel kao dijete služio Jahvi, majka Ana bi svake godine, kad je sa svojim mužem dolazila, napravila i donijela dolamicu, kako mu nebi bilo hladno, te se na taj način mogla brinuti o svome sinu. A svećenik Eli blagoslovi Elkana i Anu govoreći: "Neka ti Jahve dade poroda od te žene na uzdarje za dar što ga je dala Jahvi" (2, 20). Zbog Anine nenadmašive vjere i zahvalnosti Bog ju je blagoslovio i podario joj još tri sina i dvije kćeri. A Anin najveći blagoslov je bio upravo to što je njezin sin Samuel bio velik pravednik koji se trudio svoj narod, koji je bio ogrezao u grijehu, nakon svih stranputica privesti pokajanju i očišćenju, a to sigurno nebi mogao da nije imao majku koja ga je od Boga izmolila i Bogu posvetila.

 

Aktualizacija kroz tipologiju. Ana i ne sluti da je na neki način prethodnica Mesijine majke Marije, jer upravo Marija, tisuću godina kasnije u svom Veliča koristi riječi Aninog hvalospjeva. Anina vjera je zaista odvažna jer traži čudo. Mjera vjere zapravo postaje mjerom ispunjenja i što je vjera hrabrija to događaj više nadilazi ljudske granice. Samuelovo začeće na neki je način kao i Mesijino, jer se radi o izvanrednom Božjem zahvatu, gdje Bog daruje sina Ani - neplodnoj ženi i Mariji - djevici. Ana svojom neizmjernom vjerom ispunja Kristovo načelo o svemogućnosti vjere: "sve je moguće onomu koji vjeruje"(Mk 9, 23). U toj svemogućnosti vjere se pokazuje da se čak i neke Božje odluke mogu promijeniti. Svojom vjerom Ana svladava svoju nevolju, te nam svojom nenadmašivošću kako u molitvi, tako i u svojoj zahvalnosti, daje primjer pravog vjernika kršćanina.  

Željko Dreven