Knjiga brojeva 12-14

Poglavlja koja obrađujem, prema podjeli JB, nalaze se unutar naslova „Putovanje od Sinaja do Parana“. Nakon prvih 10 poglavlja u kojima se govorilo o popisu pučanstva, o plemenima i rodovima, o žrtvama i bogoslužnom posuđu, o žrtvovanju Pashe, slijedi putovanje prema obećanoj zemlji. Put ih vodi od Jahvinog brda (10,33) u pustinju. Poglavlja su to koja govore o nezadovoljstvu naroda, o mrmljanju, pobuni protiv Jahve i njegova posrednika Mojsija.

12. poglavlje Knjige brojeva donosi nam zgodu kad su Mirjam i Aron rogoborili protiv Mojsija. Prema tekstu dva su razloga pobune: v1 kao razlog donosi Mojsijev brak sa ženom Kušankom, a prema v2 razlog je Mojsijev poseban položaj u zajednici, kojeg oni stavljaju u vezu s razgovorom s Bogom. Mojsije je jedini posrednik između Jahve i naroda. Mirjamin prigovor donekle može i stajati, budući da ju Izl 15,20 naziva proročicom, a i Aronu se u nekoliko navrata Bog obraća. Međutim, Mojsijeva veličina leži u jedinstvenom i osobitom položaju kojeg mu je Bog udijelio i koji ga stavlja u poseban odnos povjerenja prema Bogu. On je „najvjerniji od svih“ (v7). Mojsija je nemoguće staviti u istu razinu s prorocima. S Mojsijem je Bog govorio: „Iz usta u usta ja njemu govorim, očevidnošću, a ne zagonetkama, i lik Jahvin on smije gledati.“ (v8) Tu se odražava neusporediv središnji Mojsijev položaj kad se radi o objavi volje Božje, neposrednost odnosa s Bogom.

Bog odlazi u gnjevu i Mirjam ogubavi. Samo ona snosi posljedice pobune protiv Mojsija. Aron u v11 priznaje obostranu krivnju. Njihov postupak naziva grijehom i moli Mojsija da intervenira. Tek ovdje u v13 imamo prvi aktivni Mojsijev čin: „Zavapi Jahvi“. Božji odgovor koji govori o sedam dana isključenja iz zajednice uključuje u sebi trenutno ozdravljenje, jer je trebalo čekati sedam dana za potpuno pripuštanje ozdravljenog. Tu ponovno dolazi do izražaja da doista Mojsije ima posebnu ulogu u odnosu s Bogom.

13. poglavlje govori o izviđanju Obećane zemlje. To je prvi korak u zaposjedanju zemlje. U izviđanje ide po jedan iz pojedinog pradjedovskog plemena, tj. dvanaest muškaraca, od kojih jednome, Hošei sinu Nunovu, Mojsije mijenja ime u Jošua. Izviđanje traje 40 dana. Na povratku izvidnice donose plodove iz okolice Hebrona. Donose veliki grozd koji nose dvojica na motki (v23). Veličina grozda označava vjerodostojnost Božjeg obećanja. S druge strane ukazuje i na malenost Izraela, kad usporedi svoje ljudske snage. U prvom navratu, Mojsiju, hvale zemlju koju su izvidjeli: „Zaista njome teče med i mlijeko“ (v27). Kaleb, jedan od izvidnika koji pripada Judinu plemenu ne oklijeva, potiče narod na zauzimanje zemlje. Ostali izvidnici počeše ozloglašavati zemlju koju su izviđali. Izrael stoji pred odlukom: Božje obećanje je potvrđeno onim što su uhode vidjele, ali narod je malovjeran.

Sljedi 14. poglavlje u kojem dolazi do pobune naroda. Nahuškan ozloglašavanjem i krivim informacijama o zemlji koju su izvidili: „Zemlja je što proždire svoje stanovništvo.“ (v32) čitav narod mrmlja protiv Mojsija i Arona: „Kamo sreće da smo pomrli u zemlji egipatskoj!“ Mojsije i Aron padaju ničice, a izdvajaju se Kaleb i Jošua, dva izvidnika iz plemena Judina i Efrajimova, koji deru svoje haljine i potiču narod na povjerenje u Jahvu: „Oni su bez zaštite, a s nama je Jahve! Ne bojte ih se!“ (v9). Javlja se Jahve s kaznom. Ljut zbog nevjere prijeti uništenjm naroda i obećanjem Mojsiju, slične riječi Jahve govori Mojsiju u Knjizi izlaska 32,10 nakon što su napravili zlatno tele: od tebe ću učiniti narod moćniji i veći (v12). Ponovno Mojsije zagovara narod. Možemo na neki način reći da je Boga uspio prevariti. Vješto Božju srdžbu okreće u milosrđe, upotrebljavajući riječi (v18) koje je sam Jahve za sebe izrekao u Knjizi izlaska 34,6s. „Oprosti krivnju ovome narodu po veličini svoga milosrđa“ (v19) kao što i mi danas u liturgiji molimo: „Bože ti svoju veličinu očituješ praštanjem“. Jahve se povlači, neće ih poubijati, ali oni neće vidjeti Obećane zemlje. Dobivaju nalog da se vrate i krenu u pustinju put Crvenoga mora (v25) Kazna je četrdeset godina ponovnog putovanja pustinjom, čitav jedan naraštaj. Međutim, Jahve nagrađuje Kalebovu i Jošuinu vjernost. Oni će narod uvesti u Obećanu zemlju. Ne može se naći put k spasenju bez posvemašnjeg povjerenja u Gospodina. Slijedi još jedan uzaludan pokušaj. Sada kad su se već iznevjerili Jahvi, kad je izrekao riječi kazne, oni se kreću uspinjati i na taj način ponovno krše Božju zapovijed. Čine nešto što je protiv Jahve – on nije među njima (v42). Možda je ovo još gora kazna. Bog nije s onima kojima je obećao svoju prisutnost, svoju pomoć. Kao kad je otišao od Mirjam i ona je ogubavila, tako i ovdje narod koji bez Boga juriša biva poražen. Rekli bi riječima psalmiste: Ako Gospodin kuće ne gradi uzalud se trude graditelji. Bez Božje pomoći, bez Božjeg blagoslova svaki je naš pothvat osuđen na neuspjeh.

14.03.07.

Danijel Koraca SJ