Crkva i EU

Kad su me poveli u europski dio Bruxellesa, među golemim glavnim zgradama Unije, odmah uz Vijeće Unije, uz Parlament i uz središnju višekatnicu Komisije vidio sam kako se skriva mala Kapelica Uskrsnuća. Smještena je uz kuću koja sada služi kao knjižnica Komisije. Malena je ali ustrajno poziva na ono bitno. U posljednjim mjesecima život joj još više stiješnjen zbog silnih građevinskih radova u neposrednoj blizini koji joj doslovce i temelje potresaju.

U listopadu prošle godine Kapelica je proslavila 10. godišnjicu svoga djelovanja. Okupili su se prijatelji i svi oni koji se brinu za njezin svagdanji život. Radnu proslavu vodili su predsjednik Konferencije isusovačkih provincijala u Europi, zatim voditelj povjerenstva za Crkvu i Društvo u Konferenciji reformiranih Europskih crkvenih zajednica, te predstavnik grčke pravoslavne crkve u Bruxellesu. Od tada pa sve do svibnja ove godine u kapelici se, uz redoviti program, odvija i posebna potraga za "znakovima uskrsnuća" u dnevnom europskom životu. Dosadašnji susreti bili su usmjereni na kršćansku prisutnost u doba vladavine medija, na začarani krug ilegalnih useljenika u Europi, na duhovnost u vrijeme interneta, te na odnos kršćana i siromaha u Europi. Kapelica Uskrsnuća i dalje je mjesto gdje se svakoga mjeseca okupljaju mladi dužnosnici i službenici Europskih institucija.

 Družba Isusova od početaka suvremena ujedinjavanja Europe dobila je crkveno poslanje da se uključi, prati iz evanđeoske perspektive i potpomaže vrijedna nastojanja. Sve tamo od šezdesetih godina prošloga stoljeća postojao je Katolički ured za europske inicijative koji je u posljednje vrijeme imao skraćeni naziv "Isusovački europski ured". S novom akademskom godinom u skladu s poslanjem i aktualnim potrebama nastaje novo ime i novo usmjerenje: "Isusovački europski socijalni centar" (www.jesc.net). Glavne su mu teme europska svijest, solidarnost, ekologija i građanski život. I dalje ured želi promicati izgradnju Europe i osobito Europske unije utemeljene na društvenoj pravednosti, miru i slobodi. Okupljeni suradnici reflektiraju nad europskim vrednotama i odgovornostima, potiču solidarnost unutar Europe i sa cijelom svijetom.

U svom posljednjem pismu krenuli su od ekonomske krize koja postavlja mnoga pitanja, a nema spremnih odgovora. Donose zatim izvještaj sa sastanka europskih isusovaca koji se bave društvenim znanostima i svake druge godine održavaju radnu konferenciju na europskoj razini. Posljednja je bila prošloga ljeta u Ženevi s glavnom temom: globalno upravljanje u vrijeme krize. Pišu zatim o suvremenim demonstracijama širom zapadnoga svijeta u kojima osobito mladi ljudi traže da se u ekonomskoj krizi porezi ne usmjeruju na siromašne koji i inače trpe neimaštinu. Tu je osvrt na Magis 2011., isusovački program za mladež koji je prethodio Svjetskom danu mladih u Madridu. Usmjeruju zatim svoj pogled na socijalnu odgovornost poduzeća, osobito u Africi, zatim na stav Crkve i Europske unije prema narodu Roma, a ekološki članak ističe kako pitka voda pripada u ljudska prava i ne smije biti trgovačka roba.

Crkva ima svoje službeno predstavništvo uz Europsku uniju. To je Vijeće svih biskupskih konferencija u Europskoj uniji, a sjedište im je u Bruxellesu. Početkom godine, 12. siječnja 2012., na konferenciji Unije o socijalno odgovornom tržišnom gospodarstvu potpredsjednik Vijeća predstavio je crkveni dokument o europskom zajedništvu u solidarnosti i odgovornosti. Riječ je o novom pozivu na uvažavanje evanđeoskih vrijednosti.

Zajedno s isusovačkim uredom Vijeće izdaje mjesečno glasilo "Europske informacije" u kojem njeguju  kršćansko gledanje na EU. U posljednjem broju posebice se pitaju o budućnosti kršćana na Bliskom Istoku, zaustavljaju se na mislima koje je Jacques Delors, primajući prije nekoliko mjeseci počasni dokotrat katoličkoga sveučilišta u Parizu, istaknuo o važnosti zajedničke valute u Europi. Tu je razgovor s jednom od kršćanskih euro-parlamen­tar­ki iz Francuske o njezinim očekivanjima za godinu koju smo započeli. Istaknut je potom dinamičan nacrt nove federalne Europe, razrađen na summitu početkom prosinca, zatim potreba da EU ažurira politiku istraživanja matičnih stanica u skladu sa zahtjevima bioetike te napokon planovi Komisije za Europu od 2014. do 2020.

Družba Isusova, kao i druge redovničke zajednice, od svojih početaka njeguje u sebi europske ideale. Sveti Ignacije u svojoj prvoj družini okupio je predstavnike raznih naroda, a djelovali su širom ondašnje Europe i išli u misije u tada novi svijet. U Bruxellesu nedaleko od velikih europskih institucija, odmah uz velik jubilejski park vrijednu ulogu imaju oci dominikanci. Već dugo žive i djeluju kao međunarodna zajednica. Susreti i molitve pravi su poziv članovima različitih naroda i kultura. Voditelji će im se obratiti na njihovu jeziku. Sveta misa npr. bit će pravi doživljaj izvorno katoličke, sveopće, crkve: govor, pjesme i molitve slijede na svim jezicima prisutnih. Svatko se osjeća kao kod kuće.

Najnovija kriza Europske unije – Unije koja već ima drevnu krilaticu jedinstva u različitosti – iznova je iznijela na površinu misao pokojnoga dr. Franje Tuđmana o individualnosti naroda s jedne i savezu država s druge strane. Ta misao, zbog koje je svojedobno diskreditiran, pokazuje se vrlo aktualnom i točnom. Priznato je iskustvo Crkve da se ukorijenjenost u vlastiti identitet i poštivanje vlastite povijesti traži za susret i suživot s drugima. U samom Bruxellesu osobito je živa zajednica Poljskih i Južnoameričkih katolika. U Europskom katoličkom domu koji vode isusovci aktivni su Talijani i Španjolci.

U Europskim je institucijama osobito prepoznata i cijenjena djelatnost Isusovačke službe za izbjeglice koja je u Bruxellesu organizirana na europskoj razini i u posljednje se vrijeme osobito bavi pravnim i životnim poteškoćama ilegalnih useljenika i sabirnih centara. Ozbiljan je problem što ti ljudi iako nisu ni na koji način optuženi ni osuđeni, praktički žive u zatvoru.

Osobito poslanje povjereno Družbi Isusovoj jest skrb za vjeronauk u Europskoj školi. Riječ je o školi koja okuplja više od 7.000 tisuća djece dužnosnika i službenika Europske Unije i NATO-a smještenih u Bruxellesu. Već sam broj upozorava na važnost i perspektive ove zadaće.

Dirljivo je u Bruxellesu susresti mlade ljude koji su istinski oduševljeni idejom velike zajednice europskih naroda. Za nas je to nov poticaj da iznova otkrijemo širinu Crkve koja je svemu svijetu poslana. Mladi vole pronaći zaposlenje u Europskim institucijama, vrlo su dobro plaćeni. Ali radno vrijeme često je pretjerano dugačko, a način života takav da mnogi ne osnivaju obitelji.

Misao o zajedništvu naroda potječe još iz Staroga zavjeta. Početkom godine, uz blagdan Bogojavljenja sjećamo se kako se u trima mudracima ostvaruje drevna proročka vizija o hodočašću naroda (Iz 2, Mih 4). Na koncu evanđelja Isus svoje učenike šalje svim narodima, do kraja svijeta. Takve temelje u Europi je osobito isticao blaženi papa Ivana Pavao II. potičući povratak na kršćanske izvore i na re-evangelizaciju. Upravo s tom ulogom i Hrvatska, mala i skromna, ali iskustvom bogata, treba ući u veliku Europsku uniju. 

Za Bogojavljenje 2012.

p. Niko Bilić SJ