Ezekija, kralj

 

O kralju Ezekiji možemo čitati u 2 Kr 18-20, zatim u 2 Ljet 29-32 te u Iz 36-39.

Ime Ezekija dolazi od hebrejskog glagola חזק, što znači "biti jak", „moja snaga jest Jahve“. Na judejskom kraljevskom mjestu nasljedio je svoga oca Ahaza, tada je Ezekija imao 25 godina. Majka mu se zvala Abija, Zaharijina kći. Za vrijeme svoga vladanja, Ezekija se sasvim pouzdavao u Jahvu, a to i Sveto pismo zorno dočarava: „Pouzdavao se u Jahvu, Boga Izarelova. Ni prije njega ni poslije njega ne bijaše mu ravna među kraljevima.“ (2 Kr 18, 5).

Ezekija je u svoju vladavinu krenuo oslanjajući se na vlastite snage (svoj narod) u obrani Jeruzalema od Asiraca. Uz svoju graditeljsku djelatnost na vanjskom planu, Ezekija se dao na obnovu kulta kao važan čimbenik nutarnje stabilnosti naroda i države. Obnova kulta sastojala se u njegovu pročišćavanju svega što nije spadalo u Jahvinu religiju. Već ovakvim postupkom jasno se uočavala razlika između njegove i Ahazove politike; Ahaz je svjesno išao za savezništvom sa Asircima, dok je Ezekija išao za tim da odnos podaništva oslabi i da se napokon potpuno ukine. Čini da je Ezekija ipak na početku svoje vladavine plaćao podanički danak Asirskome kralju. Pokušaji otimanja ispod željezne ruke Asirije bili su u to vrijeme na djelu i u drugim državama na  području Palestine, koje su raznim savezima i ustancima htjele dokrajčiti podanički odnos s Asirskim carstvom i postići svoju samostojnost. S vremenom se stvorila antisirijska kolacija kojoj se priključio i kralj Ezekija, otkazujući danak Asircima. Uz to, kralj Ezekija učvršćuje bedeme Jeruzalema, kopa 513m dug podzemni kanal Siole do izvan Gihona iz kojeg je voda tekla u jezero unutar zidina Jeruzalema i tako osigurao gradu vodu u slučaju opsade. Krenemo li pratiti lik kralja Ezekije redosljedom knjiga koje sam naveo na samom početku, možemo primjetiti da u knjizi o Kraljevima nedostaje ono što je napisano u knjigi Ljetopisaca, te da Izaija u svome povijesnom dodatku donosi „Ezekijin pjesan“ u kojem slavi Jahvu.

Druga knjiga o Kraljevima ima sljedeći prikaz Ezekijinog djelovanja; uvod u kraljevanje Ezekijino, zatim osvajanje Samarije od strane asirskog kralja Salmansara u vrijeme 6. godine Ezekijinog kraljevanja kada asirski kralj Izraelce odvodi u Halah. Zatim nakon 14. godine Ezekijinog kraljevanja asirski kralj Sanherib osvaja judejske gradove. Ezekija shvaća da je pogriješio u svojim postupcima, te moli Sanheriba da prestane s napadima. Sanherib za uzvrat traži zlato čime mu Ezekija i udovoljava obivši vrata Doma Jahvina što ih je sam pozlatio (2 Kr 18,16). Asirski kralj opet prijeti preko svojih izaslanika koji prenose vijest narodu Judejskom da ne vjeruju Ezekiji i pouzdanju u Jahvu, jednostavno rečeno, kraljevski peharnik prenosi bogohuljenje koje je izrekao karlj asirski. Ezekija tada traži pomoć kod Izaije, a Izaija mu uzvraća riječima ohrabrenja koje sâm Jahve objavi (2 Kr 18, 17-19,34). Jahve se iskazuje svojim Anđelom koji pobi Ezekijine protivnike, dok Sanherib bježi u Ninivu gdje ga je dočekala smrt od ruke njegovih sinova (2 Kr 19, 35-37). Ezekija je obolio, no i tu Izaija prenosi ono što Jahve govori; Ezekija se treba pomoliti iskrena srca kako je Jahvi i služio, no Jahve opet preko proroka Izaije progovara da je uslišio Ezekijine molitve te da će ga izliječiti (2 Kr 20, 1-11). Bolest Ezekijina pročula se daleko, te babilonski kralj Merodak-Bardan šalje svoje poslanike s darovima, a Ezekija od silne radosti pokaže im sve što ima u svom dvoru (2 Kr 12-13). Nakon tog događaja Izaija prorokuje da će sve što je Ezekija pokazao izaslanicima biti babilonsko, sinovi Ezekijini bit će dvorani u palači kralja babilonskog. No, Ezekija ne pridaje tome važnost jer mu je draže bilo da mir bude za njegova života, a poslije kako bude. Svršetak Ezekijinog kraljevanja ovdje nije opisan, te nas pisac odovodi u knjigu Ljetopisa (2 Kr 20-21).

Knjiga Ljetopisa donosi prikaz Ezekijinog obnoviteljskog rada na području čišćenja hrama (Jahvinog Doma) od kultnih imetaka koje ne pripadaju Jahvinu štovanju (Ljet 29, 3-17), prinosi žrtve okajnice u Jahvin Dom (Ljet 29, 18-36), poziv na pashu, obnova bogoštovlja i svećeništva (Ljet 31), te ponovni opis Sanheribove najezde, samo što ovaj put pisac Ezekiju opisuje kako se uzsokolio i donosi događaj o kanalu s vodom koju je Ezekija uz pomoć knezova i junaka proveo unutar zidina Jeruzalema (Ljet 32). Isto tako pisac u knjizi donosi Sanheribovo bogohuljenje kao što je opisano u 2 Kr 18-19. Na teške napade Sanheribove vojske kojima Ezekija ne odolijeva, Ezekija se suprostavlja zajedničkom molitvom sa Izaijom koji zazivaju Jahvu u pomoć (Ljet 32, 20) i tada Jahve šalje Anđela koji uništi asirsku vojsku (Ljet 32, 20-23). Zatim slijedi spomen na Ezekijino oboljenje i Jahvinu pomoć u ozdravljenju (Ljet 32, 24). No, pomalo razočaravajuće; Ezekija, kojemu je sve išlo od ruke i koji je stekao veliko bogatstvo, uzoholio se, nije se odužio dobročinstvu koje mu je učinjeno, te Jahve šalje svoju srdžbu na njega (Ljet 32, 25-29). Ezekijin svršetak opisan je u Ljet 32, 33: „Ezekija je počinuo kod svojih otaca. Sahranili su ga na usponu kako se ide ka grobovima Davidovih sinova. Po smrti su mu odali počast svi Judejci i Jeruzalemci. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Manaše“.

U knjigi Izaijinoj je gotovo isti scenarij, osim što je u Iz prikazana molitva Ezekije koji se utječe Jahvi da mi Jahve pomogne od najezde asirijaca koje se vrlo lijepo očituje u Izaijinom proroštvu, gdje Izajia prenosi Jahvine riječi ohrabrenja i proroštva o Asiriji (Iz 37, 15-20; 37, 21-35).

Možemo zaključiti da je kralj Ezekija imao karizmu biti vođa. Uz obdržavanje Božjega zakona, Ezekija je stvorio dobar odnos između naroda kojega je vodio, te između vlasti, kojoj je on bio načelu.

Ezekija je kraljevao 29 godina (721.-687.). Nasljedio ga je kralj Manaše, Ezekijin sin koji razara djelo svoga oca (podižući žrtvenike Baalu…).

 

 

Ivan Certić