Farizej i carinik

Lk 18,9–14

Jedan savjesni farizej i jedan grješni carinik dolaze u hram. Naše simpatije možda po navici staju na stranu skrušenog i raskajanog grješnika. Evanđelje nas uči da ponizna molitva dolazi do Boga, a Bog daje vijenac pravednosti. Sirah reče: tko je sav jadan, dobrohotno će biti uslišan.

Farizej je uspravno stao u kući molitve. Čuvao je svoje dostojanstvo, pa je priopćivao svoju molitvu Bogu tek u sebi, u mislima. Ne moraju to drugi čuti. Za razliku od njega carinik se ne usudi prići. Pogled mu je spušten. Svoju molitvu izgovara da se može čuti, zacijelo ustrajno i više puta: Bože, budi milostiv. Od carinika smo i mi naučili moliti. Kad kod pokajničkog čina u svetoj misi govorimo »moj grijeh« i mi se udaramo u prsa i to ponavljamo.

Pa ipak. Isus ne prezire i ne odbacuje farizeje. Nije podigao zid ignoriranja i mržnje kojim se mi ograđujemo kad s nekim ne želimo imati posla. Ne izbjegava ih. Ne znam jeste li mogli primijetiti, Evanđelje nam jasno kaže: Ovaj put Isus ne govori svojim odabranim učenicima, ili svemu mnoštvu. Obraća se upravo onima koji se pouzdavahu u sebe, a druge podcjenjivahu. Poklanja im pozornost. Eto, i onima koji misle da su pravedni upućuje svoju riječ, premda mi držimo da su vrijedni osude i da nisu u pravu.

Evanđelje uzdrmava naš uhodani način mišljenja i osjećanja. Kristu Gospodinu su njegovi vlastiti suradnici, kojima je poklonio svoje veliko povjerenje stali na put. Kao recimo Petar koji ga je pokušao zaustaviti, ili Juda koji ga predaje svećeničkim glavarima. Koliko puta i mi slične stvari doživimo. Pa ipak, Isus uspijeva ispuniti Očevo poslanje, dolazi do križa, i do Uskrsa.

Kad bolje pogledamo, zapravo smo i mi sretni, zajedno s farizejem, ako smo slobodni od grabeža, nepravdi, iznevjerene ljubavi. Dobro je ako nas pristaše ne napuste kao obraćenog farizeja, apostola Pavla za njegove prve obrane. I mi kažemo: Bogu hvala, ako toga nema. I takva je molitva u redu. Još više nas može zbuniti kad u izvorniku farizejeve molitve nađemo riječ euharistó – Bože, zahvaljujem ti.

Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni. Krist Gospodin ne spašava pravednike, nego grješnike. Kad bi Isus računao samo na idealne, savršene, bezgrješne, brzo bi korablja Kristova na bujicama stoljeća ostala pusta. Spasenje ostaje tajna, Božji dar. Sudac je Gospodin.

Farizej predstavlja uvjerenog pobožnika. Prije je bilo tako. Starozavjetni psalmist odvažno moli: Iskušaj me! Stavi me na probu da se pokaže moja vrijednost! Novost donosi Isus. Novi zavjet okreće molitveni stav. U Očenašu molimo kao zajednica i molimo drugačije: Ne iskušavaj nas! Ne isprobavaj naše sile, ne uvedi nas u napast! Ti dobro znaš da smo slabi, a i mi to znamo. S Tobom možda možemo tu i tamo neku sitnicu učiniti, ali bez tebe ne možemo ništa.

p. Niko Bilić, S. J.