Mistična objava Mojsiju (Izl 34)

Nakon kušnje u pustinji Mojsije će još jednom biti pozvan da se izjutra rano opet uspne i stane pred Bogom – ovaj put s izričitom naznakom da mora doći sam (Pnz 34,3). Poslušno izvršava nalog i izrađuje dvije nove kamene ploče namjesto onih koje je razbio (34,4). Po drugi put ostat će na vrhu 40 dana i 40 noći (34,28). Ovaj put za razliku od prvog (24,18) bit će to isposnički boravak.

Ime Božje

Kao svojevrstan odgovor na Mojsijevu molbu da upozna Božje putove (33,13) i njegovu slavu (33,18) Bog u svetim visinama predstavlja samoga sebe. U skladu s danim obećanjem (33,19) dopušta da njegova dobrota na vidljiv način zasjaji pred Mojsijem i sam izgovara svoje posvećeno, vječno ime pred njim: „Jahve“ (34,6). Njegovo ime je Bog revni (34,14). Mojsije saznaje o Božjem opraštanju grijeha i još jednom dobiva potvrdu o Božjoj brizi za „krivnju roditelja i na djeci“ (34,7) za što već zna iz objave deset zapovijedi (20,5).

Za ovog drugog dugotrajnog boravka na gori događa se prava mistična objava. Bog pred Mojsijem otkriva svoju pravu narav. Četverostruk opis o milosrđu i milosti, o sporosti na srdžbu i bogatstvu dobrotom postat će tzv. formula Božjeg milosrđa i označit će ključna mjesta u Bibliji, čak i ona koja inače odišu prijetnjom i nasiljem (usp. Joel 2,13).

Već kod duhovnog zvanja Mojsiju je objavljeno Božje ime koje čuva njegovu uzvišenost i svetost. Ne može se njime raspolagati: „Bit ću tko god da ću biti“ (Izl 3,14) – tumači jer se može objaviti u šaptu blagog lahora, kao kod Ilije (1 Kr 19) i u oluji kao patniku Jobu (Job 38). Može svojom slavom prosvijetliti vrhunac brda (Izl 19), ispuniti hramsko svetište (Iz 6), ali mogu ga ljudi gledati i kao onoga koga su proboli (Zah 12,10). Nakon žalosnog loma tek sklopljenog Saveza Mojsije upoznaje prostranstva Božje nadnaravi koja nadilazi tisuće naraštaja (34,7). Brine se on za krivnju roditelja na djeci do trećeg i četvrtog koljena, ali isto tako iskazuje milost tisućama generacija. To je dragocjena pouka Mojsiju koji je malo prije molio da Gospodin odustane od gnjeva, a potom je sam planuo i razbio dragocjene ploče Saveza.

Bliski susret

Velike se stvari događaju na vrh Sinaja. Mojsije staje pred svoga Boga (34,5). Bliski je to susret koji nadilazi najavljene restrikcije prema kojoj se trebao sakriti u pećinu i samo s leđa susresti Božju slavu (33,20–23). Reakcija Mojsijeva s jedne je strane klanjanje puno poštovanja pred Božjim autoritetom (34,8). Kao što je kod poziva skinuo obuću s nogu dok stoji na posvećenom tlu kojemu nije gospodar (Izl 3,5), tako sada zadivljen i poučen „smjesta pade na zemlju i pokloni se“ (34,8). S druge strane od ovoga će susreta koža na Mojsijevu licu trajno sjati – izbijat će svjetlost (34,29.35) što će jasno vidjeti ljudi. Zasluga je tradicije prevođenja da se ta svjetlost – pa i na čuvenom Michelangelovu kipu – prikazuje kao rogovi na čelu Mojsijevu.

 

doc. dr. sc. Niko Bilić SJ