KNJIGA UTJEHE (Jr 30-31)

 

 

            Jeremija je hebrejsko ime, sastavljeno od glagola i Božjeg imena, a zajedno znače „Jahve uzvisuje“. Sin je svećenika Hilkije iz Anatota, pripadnika svećeničkog roda koje boravi u mjestu blizu Jeruzalema (Anatot), a pripada Benjaminovu plemenu (Jr 1,1). Bio je svjedok i sudionik dramatičnih zbivanja starog Istoka. Osjetio je Božji poziv 627. g. pr. Kr. Doživio je pad velikog Asirskog Carstva i uspon Babilonskog Carstva, Nabukodonozora. 587. g. pr. Kr. potpuno je osvojen Jeruzalem i stanovništvo je odvedeno u sužanjstvo. Za vrijeme kralja Jošije, koji je bio posljednji veliki kralj za vjersku obnovu Jeruzalema, Jeremija kao savjetnik pokušao je nastaviti obnovu koju je započeo Izaija s kraljem Ezekijem. God. 622. pr. Kr. pronađena je knjiga Ponovljenog zakona (posljednja knjiga Mojsijeva petoknjižja), koja je trebala biti temelj obnove.

            Poglavlja 30 – 31 nalaze se pod velikim naslovom „Sretna proročanstva“, a zajedno se zovu pod podnaslovom „Knjiga utjehe“. Kao što se iz podnaslova može očitati, radi se o patnjama koje su zahvatile Judejce i Izraelce. Jeruzalem je tada postao bogohulnički grad, izvor bludnosti, nasilja i nepravde, bio je gori od Sodome i Gomore. Vrhunac nepravde jest Nabukodonozorovo osvajanje Jeruzalema. U tim razdobljima osvajanja, narod je vapio za pomoć. Jeremija, tada već prorok, sluša Jahvin govor koji je namijenjen Judejcima i Izraelcima da će biti spašeni i izvučeni iz muke u kojoj su se nalazili.

            Jahve na još jedan veliki način pokazuje svoju milost i ljubav. Jeremija vrlo skrušeno sluša riječ Jahvinu i poziva narod da se obrati Gospodinu. Bog je uvijek kroz povijest pazio i čuvao narod, uvijek je pomogao svojem narodu u nevolji, a na kraju je i obećao da će obnoviti Jeruzalem, tada već razrušeni grad. Jahve je utjeha svome narodu, čak i u onim najtežim situacijama u kojima nema izlaza, On nam osvjetljava put. Zbog toga je veoma važno da slijedimo riječ Božju. Međutim, Bog se javlja i kao pravedan sudac koji zna kako izbaviti čovjeka iz nevolje i tjeskobe, ali u tome je važno i naše animiranje. Gospodin ulijeva nadu u naš život, da uzmognemo ostati na pravoj stazi i biti vjerni Bogu jer će cijeli narod, na kraju biti pod Jahvinim zaštitom (Jr 30, 22). Jahve će nas uvijek osloboditi iz neprijatelje ruke, On pazi na nas (Jr 31, 11 - 13) i vodi nas sigurnim putem do vječnog spasenja. U našem životu nema mjesta za kukanje jer Jahve je ovdje, koji ulijeva u nas hrabrost i volju, da se uvijek srčano borimo u ovome životu jer time naša patnja dobiva smisao (Jr 31, 16).

            Jahve se ovdje predstavlja kao zaručnik koji dolazi u zadnji čas i spašava svoju napuštenu zaručnicu ( Jr. 31, 22). Jeremijino navješćivanje Novog saveza najoptimističnije je proroštvo u ono vrijeme. Uvidio je da će Stari savez biti zamijenjen Novim savezom (Jr. 31, 31 – 34). Bog se već u ovome očituje i pokazuje veliku ljubav koju je podario ljudima i prorocima da mogu vidjeti Boga. Odlučio nam se pokazati u ljudskom obliku da bi se ispunila dugo naviještivana vijest, koja je dosegla vrhunac u Sinu Božjemu u kojem će se ispuniti sva obećanja.

Jahve se nikada neće predati i odustati od svojih mišljenja, konkretan primjer jest Jeruzalem. Nekad je bio Sveti grad, a poslije je postao leglo nevjere. Baš u tom trenutku Jahve govori preko proroka i obećaje da će vječno biti uz svoj narod.

 

 

 

 

Petar Jakopec

III. zimski semestar, 08/09