Lidija - europska vjernica

(Dj 16,11-15.40)

Iskustva pokazuju da je često žena aktivnija, ustrajnija i više čini za zajednicu. U Pavlovoj godini u kojoj nas Sveti Otac Benedikt XVI. poziva da dublje upoznamo život i djelo velikog Apostola naroda, prisjetimo se prve europske vjernice Lidije (Λυδια Dj 16,14.40). Svetom Pavlu zahvaljujemo ne samo prve dokumente kršćanske vjere, nego je upravo on zaslužan da je na Europski kontinent došla radosna vijest o Kristu. Na tom putu i Lidija je imala svoju ulogu kako nas izvješćuju Djela apostolska upravo u onom posebnom dijelu gdje se pojavljuju izvještaji u prvom licu množine (16,10). Pisac Luka svjedok je i očevidac.

Malo je podataka o njoj ali su važni. Ponajprije znamo da je boravila u Filipima (Dj 16,12) koji bijahu rimska kolonija. Prema kratkom opisu u Bibliji Lidija se očituje kao gostoljubiva gospodarica i europska vjernica. Ušla je u Sveto pismo imenom (v14.40) i svojim riječima koje upućuje apostolima (v15).
Važan je to dio povijesti kršćanstva jer je na apostolskom koncilu u Jeruzalemu odlučeno da se onaj koji želi pristupiti vjeri u Krista ne mora prije toga podvrgnuti Mojsijevu Zakonu (Dj 15). Pavao je na trostruku Božju intervenciju došao u Europu. Dvaput ih Duh zaustavlja da ne idu drugamo (Dj 16,6s), i potom Pavao još ima viđenje u kojem čuje poziv da prijeđe u Makedoniju (v9).

Riječ je o prijelomnom trenutku u Pavlovu životu kad se rastao od Barnabe koji ga je prvi bio doveo u krug apostola (15,39). Pavao također doživljava upravo u Filipima da je bačen u zatvor. To je za nj prvo iskustvo utamničenja (16,24).

Lidiju upoznajemo kao "bogobojaznu" σεβομενη τον θεον (Dj 16,14). Stručan je to izraz koji označava osobu koja se pridružuje vjernički, ali ne i pravno starozavjetnom narodu Božjemu. Ona štuje Boga ali nije ušla u židovsku zajednicu. Susrećemo je kao osobu koja sluša (v14). Poštuje i koristi subotnji dan svetog počinka kad se može posvetiti duhovnim stvarima. I u našoj suvremenoj raspri o neradnoj nedjelji jedino će teološki razlozi dati pravo i dovoljno utemeljenje. Lidija je spremna prihvatiti da Bog djeluje na nju. Pismo svjedoči da je "Gospodin otvorio njezino srce te je prihvatila što je Pavao govorio" (v14).

Lidija je tamo je gdje je molitva. Moli, ali nije preuzela praksu opterećenu – kako evanđelje kaže – mnogim ljudskim predajama (Mk 7,8). Zadržava distancu. Nije prihvatila predaju starih protiv koje je Isus ustao, nego Kristov zakon. Nije se predala onome od čega je i Pavao, farizej od farizeja, odustao. Obratila se i bila je krštena (Dj 16,15). Pri tom je sam Bog na djelu u njezinoj duši.

O njezinu statusu i zanimanju znamo da je trgovala purpurom odnosnom grimizom (Dj 16, 14). Pritom dakako nećemo pomisliti na ljubaznu prodavačicu u nekoj trgovačkoj kući, nego radije na poduzetnicu i vlasnicu koja je kadra organizirati nabavu i prodaju dragocjenog materijala i bogatih odjevnih predmeta. Sposobna je to i imućna žena. Ona je gospodarica koja ima svoj dom, svoju kuću (16,15). Svi će oni s njom prihvatiti krštenje.

Zanimljiva ta moćna žena pridružuje se zajednici ostalih žena koje su se okupile molitvenom prostoru pokraj rijeke da poslušaju Pavla i njegove pratioce (v13).

Njezin autoritet i snaga njezine osobe bit će vidljiva i kad bude pozvala apostola i njegove drugove da svrate u njezin dom. "Prisilila nas je" piše Luka u svetom tekstu (v15) dokazujući kako je Lidija osoba koja zna zapovjediti i provesti – pa i nametnuti – svoju volju.

Ipak, kad je primila krštenje ona se svjesno i odlučno podvrgava sudu apostola. "Vi prosudite jesam li vjerna Gospodinu!" – traži ona (v15). Lidiji je važno da njezina vjernost nije samo u intimnosti srca, nego da djeluje i bude plodna.

Pavao i njegov pratilac bit će u Filipima žrtve mafijaškog napada, išibani, završit će u zatvoru. Nakon što su pušteni Lidija ih opet hrabro prima (Dj 16,40). Ostaje prijateljski vjerna, samu sebe izlaže. Pred Lidijinim primjerom nameće nam se pitati znamo li biti dobri prijatelji i kad dođu nevolje. Još više, posljednji podaci o njoj upozorenje su nam na to što činimo za vjerničku zajednicu s kojom i u kojoj živimo. Posve kratak izvještaj napominje da se u u Lidijinoj kući okupljaju "braća" (αδελφοι v40) tj. Kristovi vjerni. Kad Sveto pismo veli da su Pavao i njegov pratilac ondje "obodrili" (παρακαλεω v40) braću to onda s pravom smijemo shvatiti kao propovijed koju su im uputili. Nećemo pogriješiti ako uz propovijed pomislimo i na lomljenje kruha, pa onda i Lidijinu kuću prepoznamo u nizu onih gdje se u počecima kršćanstva slavila Euharistija. Lidija daje na raspolaganje svoj dom. Ona okuplja živu Gospodinu zajednicu – Crkvu.

(26.10.08.; 15.01.09.; 28.05.09.)24.02.10.

N. Bilić SJ