Zakon o oltaru

Boga treba štovati (Izl 20,22–26)

 

Biblijski tekst

22 "Ovako reci Izraelcima",

progovori Jahve Mojsiju.

"Sami ste vidjeli da sam s vama govorio s neba. 23Ne pravite uza me kumira od srebra niti sebi pravite kumira od zlata.

24Načini mi žrtvenik od zemlje i na njemu mi prinosi svoje žrtve paljenice i žrtve pričesnice, svoju sitnu i svoju krupnu stoku. Na svakome mjestu koje odredim da se moje ime spominje ja ću doći k tebi da te blagoslovim. 25Ako mi budeš gradio kameni žrtvenik, nemoj ga graditi od klesanoga kamena, jer čim na nj spustiš svoje dlijeto, oskvrnut ćeš ga. 26Ne uzlazi na moj žrtvenik po stepenicama, da se ne pokaže na njemu golotinja tvoja."

Mjesto i funkcija teksta

Već zbog mjesta na kojem se nalazi u Svetom pismu ovaj odlomak ima veliku važnost. Stoji usred božanske Pouka – Tora. Ovaj tzv. "Zakon o oltaru", nakon čuvenih "Deset riječi" (Ex 20,1–17), nakon potresna bogojavljenja na Sinaju (v18–21), zaključuje poglavlje Izl 20 i služi istodobno kao početak Knjige saveza.

Ustroj teksta

Odlomak je građen kao Božja riječ Mojsiju što se vidi po hebr. uvodu "i govorio je Jahve Mojsiju" koji je u hrv. prijevodu iz stilskih razloga stavljen na drugo mjesto. Mojsiju koji je neposredno prije toga kao posrednik naroda koji je "ostao podalje" smio doći u nepristupačnu blizinu Božju ("gust oblak", v21) izrečen je dvostruk nalog: Mojsije treba govoriti zajednici (v22s) i treba napraviti oltar (v24–26).

Jednako kao u 19,3s na početku odlomka stoje

(1.) Božji govor (19,3: ...Jahve mu rekne usp. 20,22)
(2.) nalog (19,3: ovako kaži Izraelcima... 20,22) i
(3.) upozorenje na vlastito iskustvo (19,4: vidjeli ste... usp. 20,22 u hebr. u oba slučaja isti izričaj "sami ste vidjeli ili vi osobno vidjeli ste").

Tekst je u Izl 20,22–26 tako građen da se unutar Božjeg govora Mojsiju nalazi poruka za cijelu okupljenu zajednicu (v22b.23), a prepoznatljiva je po izričajima u množini. Koji su to? - vidjeli ste; sebi (hebr. "za vas")

Na taj je način stilistički istaknuto da su riječi koje će Mojsije navijestiti dio božanskog naloga i da ih treba govoriti u njegovo ime. Mojsijev "ja" uzet je kao Božji "ja". Koji su izrazi u 1. jd. u v22b.23? - govorio sam, uza me

Slušatelji pritom razumiju da je to Božja, a ne Mojsijeva riječ. U toj Božjoj propvijedi u kojoj se po Mojsiju obraća zajednici, nakon upozorenja na prošli govor (v22b), slijedi izričita negativna zapovijed, tj. zabrana koja se raspoznaje po opetovanoj negaciji. Kako u hrv.? (ne, niti, u hebr. 2x לא lo')

Pozitivna zapovijed o gradnji oltara, u 2. jd. izravno Mojsiju upravljena (v24) dobiva odmah obrazloženje i osmišljenje. Nato se opet u priključuju dvije zabrane: nemoj graditi od kamena (v25) i ne uzlazi po stepenicama (v26), koje postavljaju granicu i zaštićuju. Suprotstavljanjem kontrasta

2x "ne pravite!" (v23) i "načini" (u hebr. isti glagol עשׂה: "napravi!" v24)

odnos između zabrane i zapovijedi protumačen je kao ispravak: Ne treba praviti idole od skupocjenih kovina, nego treba načiniti mjesto za prinošenje, oltar, i to od zemlje.

A odmah potom, polazeći od tog jednog Mojsijeva oltara, govori se o svim mjestima na kojima se Bog štuje (v24). Intenzivan je i osobno formuliran izričaj kojim se Bog približava ljudskom ti: "ja ću doći k tebi da te blagoslovim". Primjenjuje i konkretizira ono središnje biblijsko ohrabrenje: "biti ću s tobom", koje očituje bit Božju. Ovo Božje obećanje daje smisao i orjentaciju kultnim činima.

Propisi koji se potom navode s jedne strane naznačuju prostor slobode ("ako" v25) koji je povjeren čovjekovoj odgovornosti: Oltar se može napraviti od kamena, što se i zbivalo u prethodnim biblijskim izvještajima, ali Božja blizina treba ostati zaštićena i dostupna. S druge strane posljednji propis (v26) očituje Božju skrb da čovjek ostane zaštićen od sramote i da se sam ne izvrgava.

Knjiga Saveza dobiva osobit okvir time što se upadljivo slični elementi kakvi su ovdje na početku, mogu naći i pred kraj, prije zaključka (23,20–33). Nakon upozorenja na prošli Božji govor (Izl 20,22: s vama sam govorio) i nakon dvostruke zabrane (v23: ne pravite 2x) ovdje je zakonom o oltaru određen mjesto bogoštovlja. U Izl 23 nakon upozorenja na prošli govor (v13a: "sve što sam rekao") i nakon dvaput ponovljenog "ne!" (v13b: ne spominji, neka se ne čuje) slijedi odredba o vremenima za bogoštovlje. Okvir za propise koji su između navedeni (21,1–23,12) sastavljen od bogoštovnih smjernica ističe povlašteno mjesto i prednost odnosa prema Bogu koji je u Svetom pismu pretpostavka za uspijele međuljudske odnose.

Istaknute pojedinosti

Sami ste vidjeli
Osobitost biblijske vjere sastoji se u tome da je slobodna od magijske prisile i od samo intelektualnog ili riječima izrečenog prihvaćanja pojedinačnih tvrdnji religijskog sadržaja. Biblijski vjernik pozvan je na stjecanje povjerenja i na vjeru u iskustvu utemeljnu. Hebrejskom osobnom zamjenicom 2. mn "vi" (v22b, prijevodu "sami") istaknut je subjekt glagola (ovdje "vidjeti"). Ne nešto dokučivo i neprepoznatljivo nego ono što ljudi "vide" temelj je za otvorenost prema Božjoj riječi već u Izl 19,4. "Sam vidjeti" omogućuje povjerenje. Ako je egzistencijalna sigurnost postignuta iskustvom ispunjena je jedna od čovjekovih temeljnih potreba. Izgrađeno je osnovno povjerenje koje nadilazi vjeroispovijesti i riječi te ulazi osjećaje.
U oba biblijska slučaja (Izl 19,4 i 20,22) Božji govor započinje ovakvim uspostavljanjem kontakta s "publikom". Njihovo vlastito iskustvo služi kao motivacija da pozornost usmjere na poruku koja sljedi. Ovakav postupak govornikov dobar je.

Ne praviti kumire
Izrazom "uza me" (v23) u zahtijevu cijeloj zajednici "sinova Izraelovih" uspostavljena je veza s 20,3: Nemaj drugih bogova uz mene!. Riječ je o Božjoj jedincatosti. Bog je jedan. Osim njega nema pravog Boga.
U dekalog Izl 20,1–17 Bog daje naloge čovjeku pojedinima zapovijedima i zabranama. Nalozi se se međutim ne sastoje u tome da treba učiniti nemoguće. Zakon o oltaru precizira da ljudi ne trebaju "praviti" bogove. Uza sve stvarne i bitne zahtjeve od ljudi se ne traži da prave bogove. S jedne je strane u toj zapovijedi tj. zabrani sačuvana Božja transcendentnost. Boga se ne može napraviti. U klasičnoj je metafizici razrađena misao o Bogu koji je Nestvoren i na djelu je pri svakom stvaranju.
S druge strane ova zabrana veliko je rasterećenje u zadaćama koje čovjek preuzima. Biblija, znamo, puno toga traži od pojedinih ljudi: osloboditi cio narod iz ropstva (Mojsije), zaposjesti zemlju (Jošua), naviještati neomiljene i strašne poruke (proroci)... Ali ljudi uz jedinog pravog Boga ne moraju stvarati druge, lažne bogove. Suvremena očekivanja i idealne predodžbe koje npr. od politike ili znanost očekuju pobjedu nad zlom i osiguranu budućnost ovdje dobivaju zdravu korekturu. Ljudsko djelo ne mora i ne može biti božansko. Proizvedeni kumir nije Stvoritelj. Napravljeni bog nije Bog. Ono što treba napraviti jest oltar, mjesto za prinošenje.

Zlato i srebro
Čovjek ne treba nužno posjedovati dragocjene i skupe stvari da bi mogao štovati Boga. Ono obično, ono što je u redovitom shvaćanju nisko – zemlja, tlo – dovoljno je za izgradnju mjesta za bogoslužje.

Zemlja
Hebrejski izraz "adama" jest materijal od kojega treba napraviti oltar. Zemlja je građa za sveto mjesto. Iz istoga je materijala čovjek izgrađen. "Adama" je građa iz koje čovjek po dahu života (Post 2,7) postoji. Bog čini čovjeka iz "zemlje", čovjek treba Bogu načini oltar iz "zemlje". Čovjek je "zemljanin", kao što je i oltar "zemljanin". I oltar je "Adam". A Bog je "nebesnik" (usp. Izl 20,22b).

Ne oskvnjivati
Oltar ne smije biti oskvrnut (v25), a čovjek – koji pristupa oltaru – ne smije bit izvrgnut sramoti (v26). Čast i jednoga i drugoga zaštićena je i nedirnuta. Oltar ne smije biti oštećen zahvatom oruđem (oružjem) i nasiljem, nego treba biti "ekološki" građen.
I čovjek treba biti respektiran. U bogoštovlju čovjek ostaje s obje noge na zemlji, a ne živi u oblacima mašte. Farizeje u NZ Isus kritizira: obavljaju molitve da bi ih ljudi vidjeli, pa su već dobili svoju plaću – viđeni su. Proslavljati Boga ne znači pokušavati proslaviti samoga sebe, jer tada se vlastita golotinja otkriva (usp. Post 3).

N. Bilić SJ

(c) isključivo na uporabu slušačima