Psalmi –  תהילים tehillîm

Psalmi su hebrejske molitvene pjesme. U najvećoj su mjeri govor Bogu, dakle molitva, a svojom formom primjer su hebrejske poezije koja rimu ne gradi zvukom i slogom, nego ponavljanjem iste misli ili slike u susljednim recima odnosno polurecima. Svojom redovitom ulogom u službenoj molitvi Božjega naroda psalmi ne zahtijevaju toliko da čovjek oštro svojim duhom prati svaki izrečenu riječ, nego molitelja puno više stavljaju u svijet Božjega Duha, oživljujući i hraneći njegov život u Duhu. Upravni govor ona je vrsta svetopisamskoga teksta koji daje uvid u unutarnji duševni život pojedinih likova.

U Hebrejskoj Bibliji psalmi se nalaze odmah iza Knjige malih proroka, prije Joba. U Septuaginti Psalmi su smješteni iza Knjiga Makabejaca, tj. zaključka povijesnih knjiga, a prije Mudrih izreka. (Job slijedi tek poslije Pjesme nad pjesmama.) U Vulgati psalmi su smješteni poslije Joba (i prije Mudrih izreka). U suvremenom kanonu (Jeruzalemska Biblija, Šarić) jednako je kao u Vulgati: psalmi nalaze svoje mjesto poslije Joba i prije Mudrih izreka. Tako psalmi na svoj način obuhvaćaju i cjelokupno Jobovo iskustvo i u redoslijedu Svetog pisma molitva su koja nije sputana Božjom udaljenošću, nego prate izravan Jobov razgovor s Bogom. Biblija Stvarnosti (Zagrebačka Biblija) Psalme izdvaja iz Mudrosnih knjiga i stavlja ih poslije Povijesnih i prije Joba kao zasebnu cjelinu.

Podjela na 150, odnosno izbor upravo 150 molitvenih pjesama odgovara čitanju Tore u 150 dijelova - liturgijskih odlomaka - upozorava A. Deissler u svojem tumačenju (A. Deissler, Die Psalmen, str. 13).
Prema ugaritskom običaju ime označuje glavnog junaka u pjesmi. Hebrejski izričaj bi već u doba poslije izgnanstva pledirao za autorstvo. Svakako izriče se pripadnost: naznačuje se kojem biblijskom liku pripada psalam, s kim je povezan. (Deissler 14).

Ima psalama koji nisu u užem smislu vezani samo uz hramsko bogoslužje.

Hebrejski psaltir vjerojatno je "objavljen" oko 200. g. pr. Kr. (kad i proroci).

Više od zamisli da proroci žive i nadahnjuju se iz psalama nepoznatih autora valja pretpostaviti suprotno: da je djelovanje i misao proroka utjecala i poticala nastanak psalama.

Ima psalama iz kraljevskoga doba. Vjerojatno je postojala "pjesmarica-molitvenik" prvoga hrama.
Psaltir je međutim "pjesmarica" vjerničke zajednice nakon izgnanstva. Ima psalama iz progonstva, te pogotovo iz vremena nakon Babilona.

Prema C. Westermannu dvije su osnovne vrste psalama: psalmi hvale i psalmi prošnje. Hvala naime – tumači on – u psalmima uključuje zahvalu i pohvalu, proslavu Boga. Prošnja je uvijek i tužaljka, pa onda i molba-molitva protkana izrazima povjerenja.

Skupina psalama koji su po svom sadržaju himni odnosno hvalospjevi dali su hebrejsko ime psalmima (תהילה tehillâ, ž.r. u jednini), iako su malobrojni. Takvu oznaku npr. nosi Ps 145 (Deissler, 19).

Najbrojniji sačuvani psalmi jesu individualne tužaljke, koji obično imaju ovakvu strukturu:

  1. pritužba
  2. izraz povjerenja
  3. molba
  4. zahvalno obećanje.

Jedna moguća klasifikacija psalama izgleda ovako:

1. hvalospjevi
2. tužaljke:
- osobne (individualne)
- zajedničke (kolektivne)
3. zahvala naroda
4. ostali
a) proročko-eshatološki
npr. - Božje kraljevanje ps 47; 93; 96-99.
- sionske pjesme: ps 46; 48; 76.
- mesijanski psalmi: ps 2; 45; 72; 89; 110; 132
- o kralju
- proroštva
b) poučni (mudrosne pjesme)
npr. Bog je dobar čistima srcem (Ps 73);
“Maskil” (npr. Ps 78): Poslušaj moju toru!

Ovi tekstovi nalaze svoje važno mjesto u Novom zavjetu i pouka su za duhovni život. Isus se obraća Ocu riječima psalma i tako nam daje uvid u najsvetiji i najdublji dio svojega života.

Npr. Mt 27,46: O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To će reći: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" (Ps 22,2).

Slično u Lk 23,46: I povika Isus iza glasa: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" To rekavši, izdahnu.
(Ps 31,6). (Usp. Molitve Raspetoga).

Bibličari nas upozoravaju da se u Novom zavjetu čak četrdeset psalama (gotovo trećina) izravno citira, a kad Pavao poziva da psalmima razgovaramo jedni s drugima (Ef 5,19) i pjevamo hvalu Bogu (Kol 3,16) taj se poziv odnosi upravo na biblijske – starozavjetne psalme.
U psalmima – u hvali i tužbi – očituje se Bog Saveza, tumači A. Deissler (str. 27) koji se iz božanske visine prigiba do čovjeka da ga spasi. Tako psalmi najavljuju Utjelovljenje.

26.02.2010., corr. 21.10.14.

N. Bilić