Isus i Sveto pismo

U presudnim trenucima svoga života Isus se koristi Pismom.

 

1. PISANO JE (grč. γέγραπται))

 

Kod kušnje u pustinji protivnika nadvladava odgovorima iz Pisma. Sve tri napasti Isus uspješno odbija pozivajući se na ono što piše (Mt 4,4.7.10): Neće kamenje pretvarati u kruh jer već u Ponovljenom zakonu piše: „Ne živi čovjek samo o kruhu“ (Pnz 8,3). Neće se klanjati pred protivnikom jer u istoj toj knjizi na kraju Petoknjižja stoji: „Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi“ (Pnz 6,13; 10,20), kao i to da ga se ne smije iskušavati (Pnz 6,16).

Kad definira ulogu Ivana Krstitelja (Mt 11,10) poslužit će se riječima iz Mal 3,1: „Evo šaljem glasnika da put preda mnom pripravi.“

 

2. PISMA (grč. γραφαί)

Kad Isus najavljuje svoju vlastitu sudbinu u paraboli o zlim vinogradarima poslužit će se opet riječima pisma (Mt 21,42). Izjava je bogata jer spominje i to da će biti odbačen, ali naznačuje i njegovo uskrsnuće: Ps 118

22Kamen što ga odbaciše graditelji

                        postade kamen zaglavni.

23Jahvino je to djelo:

                        kakvo čudo u očima našim!

 

Tom zgodom Isus govori o Pismima u množini γραφαι (Mt 21,42) i očekuje da ih se čita: Zar niste nikad u pismima čitali?

Budući da se Psalam spominje, to znači da je u zbirku najvažnijih spisa uvršten i taj pjesnički dio kao teološki relevantan.

 

Petru koji ga mačem želi obraniti objašnjava da mu je stalo da se „Pisma ispune“ (Mt 26,54).

 

3. ZAKON I PROROCI (νόμος και προφεταί)

 

U programatskom govoru na gori Isus ističe da nije došao dokinuti Zakon i Proroke, nego ispuniti (Mt 5,17). Tako govori o dvije mjerodavne skupine knjige koje čine prva dva dijela Hebrejske Biblije kakve imamo do danas, a u suvremenoj podjeli odgovaraju Petoknjižju te Povijesnim i Proročkim knjigama.

Tu osnovu vjerskog, moralnog i društvenog života Isus će sažeti u kratko, poznato zlatno pravilo: „Sve što želite da vam ljudi čine, činite i vi njime!“ U tome su, prema Isusovu tumačenju, „sav Zakon i Proroci“ (Mt 7,12).

Kad u dugačkoj zbirci zapovijedi treba pronaći ključ, istaknut će Isus prvu i najveću zapovijed ljubavi prema Bogu, i drugu zapovijed ljubavi prema bližnjemu koja je prvoj jednaka (Mt 22,39). Na tim dvjema zapovijedima počivaju sav Zakon i Proroci (Mt 22,40).

4. ISUS PRAKTIČNO PRIMJENJUJE Sveto pismo. Na početku javnog djelovanja kad se pojavljuje u Nazaretu u Sinagogi čita poznati odlomak iz Proroka Izaije (Iz 61) i primjenjuje ga na sebe.

Na križu moli riječi Psalma 22 primjenjujući ga na svoj najsvetiji odnos prema Ocu nebeskom.

5. BIBLIJA NA USKRS

Još je jedno ključno mjesto u Isusovu životu gdje se služi Pismom. Nakon uskrsnuća, učenicima na putu u Emaus tumači počevši od Mojsija i svih proroka što u svim Pismima ima o njemu (Lk 24,27). U njima to ostavlja pozitivnu emocionalnu reakciju tako da ga pozivaju da ostane s njima i prije nego su znali tko je i, napokon, čini ih sposobnima da ga prepoznaju.

Kad se pojavljuje živ među učenicima u Jeruzalemu, pomaže im da prihvate novu stvarnost tako da ih podsjeća na ono što im je već unaprijed govorio: „treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano“ (Lk 24,44). Zbirka o kojoj ovdje govori ima tri dijela koja poznajemo sve do danas.

Iz Općeg uvoda u Bibliju (KS 2002.)

U studijskom proučavanju Biblije osim općeg uvoda postoji i uvod u pojedine biblijske knjige. Osim toga tu je hermeneutika, odnosno znanost o tumačenju značenja i poruke tekstova. Važne pomoćne znanosti jesu biblijska povijest i zemljopis; biblijska arheologija koja proučava biblijski svijet na temelju iskopina; biblijska filologija koja proučava jezik kojim je Biblija napisana i uspoređuje ga s ostalim tekstovima Starog istoka.

Egzegeza kao ukupna znanost o tumačenju Biblije objedinjuje rezultate svih ovih proučavanja i reflektira o njima.