Znao je što će

( Iv 6, 1-15)

Jednom je Isus otišao na drugu stranu Galilejskog mora. Mnogi su ga slijedili. Evanđelje donosi poznati opis kako ih je čudesno nahranio s pet kruhova i dvije ribice. Na kraju toga događaja, kad ga budu htjeli postaviti za kralja, opet će otići u goru posve sam. Na kraju zemaljskog života bit će prvijenac velikog prijelaza k Ocu. Isus ide na drugu stranu. I tijekom javnoga djelovanja, umjesto da nailazi na sve veće razumijevanje i prihvaćanje, događa mu se upravo suprotno. Na drugoj je strani. Mučno je kad njegovu riječ ne razumijemo sve više i bolje. Ali Isus je znao što mu je činiti.

Mnoštvo oduševljenoga svijeta koje ide za njim ne stvara u njegovoj duši lažan ushit. Gospodin nije svoje poslanje gradio na populističkom osvajanju širokih narodnih masa. Štoviše, izričito odbija preuzimanje vlasti koje mu je tako reći na pladnju ponuđeno. Njegov cilj i njegovi kriteriji drukčiji su. Pa ni učenici s kojima je sjedio na gori na kraju ne ostaju uz njega. Vjerojatno su se i oni pokolebali te bar donekle pristali na zamisao da ga zakralje. A Isus je znao što će učiniti.

Tajnovita borba dolazi do svojeg vrhunca. Oštrica pogađa točno u središte. S jedne strane svjetska računica; s druge strane Božji promisao, sveta Providnost koja dariva iz svoga obilja. Isus je na toj, drugoj strani. Ljudi su promatrali znakove koje je činio. Liječio je bolesne. Pa tko ne bi poželio takva vladara? Može iscijeljivati i ozdravljati. A i kad si posve zdrav, pa ogladniš, dat će ti hrane. I Filipova je računica zdrava, ljudska, logična. Što čovjek može nabaviti za dvjesta kovanica? I apostol Andrija opravdano sumnja i tjeskobno se brine. Što je pregršt kruščića i ribica, ako samo muškaraca ima oko pet tisuća? Ali Isus je znao što će učiniti.

Isus ima svrhu prema kojoj ide sav njegov život. Zadao ju je Otac. I doći će Isusov čas. Pa i ova kušnja, kojom je apostole iskušao, trebala je objaviti Božje obilje koje se ne može kupiti. Pet kruhova i dvije ribice nisu gotovo ništa. Ali pet kruhova, dvije ribice i Božji blagoslov jesu divan početak obilne, radosne, divne božanske gozbe. Dvjesta kuna ne znače ništa za početak životnoga djela. Ali dvjesta kuna u džepu i Božji zakon u srcu mogu postaviti temelje za čudesnu katedralu Božje ljubavi. Evanđeoski dječarac u svijetu odraslih naznačuje maloljetnost i nedostatnost. A ipak će od njegova dara preostati dvanaest košarica viška i obilja; za svako pleme Izraelovo po jedna.

Zna Isus što će učiniti. Svoj život, svoje Srce, dat će kao kruh nebeski za život svijeta. Tijelo i krv jednog čovjeka, Isusa Krista, postat će otkupiteljska žrtva pomirnica. U otajstvu Euharistije on ispunjava svoje obećanje: »Ja sam s vama u sve dane«.

Gospodine, sam si preuzeo inicijativu. Pokazao si Božju širokogrudnu darežljivost koja zna što nam treba i prije nego zaištemo. Nisi čekao da ti ljudi iz naroda ili da ti učenici kažu: »Gladni smo! Daj nam!« Sam od sebe želiš dati hranu. Uzimaš kruh i ribe, i dijeliš. Kao vrli gospodar koji se opasao i poslužuje svoje sluge. Koliko su god htjeli.

10.05.2004.; 10.12.2004.

p. Niko Bilić, SJ