Gospodine sveti i dobri, Stvaratelju mojega bića, dopusti mi da u miru zastanem pred tvojim licem i tebi kao prinos prikažem svoje usne. Ovdje su na mom licu. Tako osjetljive i nježne, a tako važne i moćne.
Moje su usnice tek djelić na mojem tijelu, ali odsudna im je uloga i odmah su uočljive. Moje usne – boje srca, boje krvi – donose drugima moje riječi, oblikuju moje misli u poruke. Usnice prenose što mislim i osjećam. Koliko su puta uputile utjehu i ohrabrenje, radostan mir!? Kada su donijele svjetlo, razjasnile kako stvari stoje!? Koliko su često povrijedile srce bližnjega, nekom podlom uvredom i teškom riječju bolno ranile u dušu?! Zagušila ih je buka i neobuzdana vika. A opet smjerno su izrekle: “molim te”, “hvala ti” i “oprosti mi”.
Moje usne, nježnom kožom kao tankom opnom pokrivene lako mogu biti ranjene. Popucale, prokrvarit će. Suhe ili promrzle, trpjet će, ružno se smežurati i zgrčiti. Moje mi usne pokazuju kako sam krhak, slabašan stvor, potreban zaštite i nove snage.
Moje usne brzo i lako pokažu kako mi je duši. Jesu li vedro nasmiješene, blistaju i zovu. A onda opet čvrsto, hladno stisnute, odbijaju i zatvorene su, ne puštaju nikoga blizu. Koliko su puta moje usnice radostan, srdačan poljubac dale!? Same od sebe pokazale su kada se čudim ili kada se bojim, ili kad me opaki prijezir i podsmjeh ispunja. Moje su usne tiho šaputale povjerljive riječi, tiho izricale usrdne vapaje i molbe.
Gospodaru vjekova, velikom proroku Izaiji poslao si serafa da mu svetim žarom sa žrtvenika usne pročisti, spali krivnju, podari oproštenje. Kralj David molio te da otvoriš usne njegove pa da ti pohvalne psalme pjeva. I ja u ovaj čas ponizno molim: vatrom svojega Duha Svetoga dodirni, očisti, pozlati moje usne, prijeđi preko svakoga djelića njihove površine, zagrij ih i rasvijetli od jednoga do drugoga kraja, da te hvalim za velika djela koji si nam učinio, za spas koji si nam darovao.
Ovo su moje usne, Gospodine. Ti si mi ih dao. Tebi ih prikazujem, tebi ih posvećujem. Amen.
p. Niko Bilić, SJ
14.4.2018.