kad je čudesno nahranio gladno mnoštvo
Zahvaljujem ti, Gospodine, iz dubine srca svojega što imaš smilovanja za našu oskudicu i za našu veliku glad.
Primi skroman dar, primi ovu moju bijedu – jer to je sve što je moje. Sve što vrijedi, tvoj je dar.
Dopusti mi da vidim kako svoj pogled, dušu svoju, posve k Ocu usmjeravaš. Svojim svetim rukama uzimaš kruh zemaljski. U mojoj neimaštini ti zahvaljuješ za moj nevrijedni prinos.
Svoje vlastito tijelo, svoje ruke i noge čavlima uz križ pribijene, svoje srce kopljem probodeno, razlomio si da nahraniš moju dušu.
Objavi mi opet kako samo ti možeš utažiti glad srca mojega. Pokaži mi sveto obilje koje proistječe iz srca tvojega za sav Božji narod.
Pouči me danas da se i u najvećem strahu za sebe smijem do kraja osloniti na tvoju milosrdnu ljubav, na tvoju privrženost meni, na tvoju svetu obvezu kojom si se zauvijek vezao uza me.